REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-2322/2024-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HC iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Mariju Rođaku, odvjetniku iz Zagreba, Vlaška 79, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5894/2023-7 od 13. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5894/2023-7 od 13. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke III. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-140-10/23-02/03495767697, URBROJ: 341-99-11/2- 23-1540 od 27. travnja 2023. i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 27. travnja 2023. djelomično je uvažena tužiteljeva žalba te je poništeno Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Zagreb od 14. ožujka 2023. i tužitelju je u mirovinski staž uračunato niz razdoblja od 1. svibnja 2008. do 21. rujna 2020. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke poništava se prijava o prestanku svojstva s 12. kolovozom 2021. i utvrđuje se novi prestanak svojstva osiguranika s 22. rujnom 2020. kod privatnog poslodavca DC, obrt s Hvara i ne priznaje se u staž osiguranja razdoblje od 23. rujna 2020. do 12. kolovoza 2021. kod navedenog poslodavca.
3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Citirajući članak 108. Zakona o mirovinskom osiguranju ističe da kao zaposlenik nije bio u obvezi niti je znao i trebao znati činjenice o tome da je njegov bivši poslodavac DC propustio dostaviti tuženiku podatke koje je bio obvezan dostaviti. Tuženik je donio rješenje na njegovu štetu zbog propusta koji mu se ne može pripisati. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije saslušao svjedoka DC na okolnost njegovog zaposlenja u predmetnom razdoblju, a čime je onemogućen u dokazivanju. Predlaže usvojiti žalbu, poništi pobijanu presudu i riješiti upravnu stvar. 4. Tuženik se protivi razlozima žalbe i predlaže ju odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Upravni postupak utvrđivanja svojstva osiguranika pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09, 110/21; dalje: ZUP) u okviru postupka pokrenutog po zahtjevu tužitelja za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu od 11. studenoga 2020.
8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden je u izvršenju rješenja tuženika od 19. prosinca 2022. kojim je poništeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela i predmet je vraćen na ponovni postupak.
8.1. Radi utvrđivanja svojstva osiguranika tužitelja na temelju radnog odnosa kod poslodavca Ljekaj Adolf, obrt s Hvara, u razdoblju od 23. rujna 2020. do 12. kolovoza 2021., pribavljena je službena bilješka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Ispostave Hvar te je izvršen uvid u matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, u evidenciju Središnjeg registra osiguranika kao i u informacijski sustav Porezne uprave te je utvrđeno da privatni poslodavac Ljekaj Adolf, obrt s Hvara nije za HC izvršavao zakonom propisane obveze iz oblasti rada, odnosno nije predavao Specifikacije po osiguranicima o obračunanim doprinosima za obvezna mirovinska osiguranja (Obrazac R-Sm) za razdoblje od 22. rujna 2020. do 12. kolovoza 2021. Također je utvrđeno da predmetni poslodavac za imenovanog nije predavao izvješća o plaći, doprinosima, porezu i prirezu u kalendarskoj godini (Obrazac IP) za ranije navedena razdoblja.
8.2. Prvostupanjsko javnopravno tijelo je 13. travnja 2022. zatražilo očitovanje od poslodavca tužitelja vezano za radni odnos tužitelja, no isti se nije pisano očitovao niti je dostavio traženu dokumentaciju.
8.3. Zatraženi su podaci od Državnog arhiva u Splitu o radno-pravnoj dokumentaciji tužitelja kod navedenog poslodavca, no Državni arhiv u Splitu je obavijestio tijelo da nije pohranjena radno – pravna dokumentacija koja se odnosi na tužitelja.
8.4. Pribavljena je izjava tužitelja od 17. studenog 2021. u kojoj je naveo da je radio kod poslodavca Ljekaj Adolf te da mu je plaća isplaćivana na ruke.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i prvostupanjskog spora te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 110. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.; dalje: Zakon) i odbio tužbeni zahtjev. 10. Člankom 110. Zakona propisano je da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.
11. Člankom 106. stavkom 1. Zakona propisano je da je Zavod obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja. Stavkom 2. istog članka je propisano da se podaci uneseni u matičnu evidenciju, mogu naknadno mijenjati samo ako se utvrdi da su netočni.
12. Odlučne činjenice o rješavanju ove upravne stvari utvrđene su na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, matična evidencija tuženika i Porezne uprave. Službene evidencije tuženika i Porezne uprave su javne knjige, koje su ustrojene na općem načelu istinitosti i točnosti podataka. Prema općem načelu istinitosti i točnosti podataka, činjenice upisane u javne knjige smatraju se istinitim i točnima dok se na zakonom propisan način ne dokaže suprotno. Tužitelj tijekom upravnog spora nije argumentirano osporio činjenice utvrđene na temelju podataka iz javne knjige i službene evidencije.
13. Sukladno članku 33. stavku 2. ZUS-a, sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. S obzirom na to da za navedeno sporno razdoblje ne postoje nikakvi materijalni dokazi o tome da je tužiteljev poslodavac DC tužitelju na plaću i iz plaće obračunavao i uplaćivao zakonom propisane obvezne doprinose, nije dostavio pripadajuće JOPPD obrasce tijelu mirovinskog osiguranja, a niti se poslodavac očitovao na poziv tijela, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem poslodavca MC kao svjedoka jer se izvođenjem tog dokaza ne mogu uspješno osporiti činjenice utvrđene na temelju podataka iz službene evidencije.
14. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Iz pobijane presude vidljive su sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud utemeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredbi ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom da je upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.
15. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 27. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
