Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-682/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Marije Vetme, kao članice vijeća, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz ... iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu, posl.br. P-275/2019- 40 od 22. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 27. studenog 2024.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovane i u pobijanom dijelu – točkama I. i II. presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu, posl.br. P-275/2019-40 od 22. kolovoza 2024. se potvrđuju.
II. Odbija se zahtjev tuženika da mu se naknade troškovi žalbe.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:
" I/ Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplatiti tužitelju VA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz V, [adresa] iznos od 3.527,42 eur (tri tisuće petsto dvadeset sedam eura i četrdeset dva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od pojedinih datuma kako slijedi:
- na iznos od 15,53 EUR od 01.01.2011.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 12.04.2011.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 27.04.2011.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 05.05.2011.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 07.08.2011.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 08.09.2011.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 07.10.2011.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 03.11.2011.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 03.12.2011.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 20.12.2011.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 30.12.2011.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 24.01.2012.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 11.02.2012.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 23.02.2012.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 13.03.2012.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 18.04.2012.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 15.05.2012.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 10.06.2012.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 10.07.2012.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 30.08.2012.g.,
- na iznos od 15,53 EUR od 16.10.2012.g.,
- na iznos od 167,87 EUR od 14.11.2012.g.,
- na iznos od 364,15 EUR od 12.04. 2011.g.,
- na iznos od 26,54 EUR od 23.04. 2011.g.,
- na iznos od 54,75 EUR od 27.04.2011.g.,
- na iznos od 116,27 EUR od 20.12.2011.g.,
- na iznos od 302,61 EUR od 30.12. 2011.g.,
- na iznos od 81,31 EUR od 24.01.2012.g.,
- na iznos od 81,97 EUR od 11.02.2012.g.,
- na iznos od 307,39 EUR od 23.02.2012.g.,
- na iznos od 136,52 EUR od 13.03.2012.g.,
- na iznos od 82,74 EUR od 18.04.2012.g.,
- na iznos od 79,98 EUR od 15.05.2012.g.,
- na iznos od 82,11 EUR od 10.06.2012.g.,
- na iznos od 79,98 EUR od 10.07.2012.g.,
- na iznos od 79,45 EUR od 30.08.2012.g.,
- na iznos od 1.157,62 EUR od 14.11.2012.g.,
pa do 31.12.2007.u visini od 15% godišnje, od 01.01.2008.g. pa do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08. 2015. pa do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku da ujedno tužitelju ime troškova ovog postupka isplati trošak ovog postupka u iznosu od 941,27 eur (devetsto četrdeset jedan euro i dvadeset sedam centi), u roku od 15 dana.
III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja da bi mu tuženik pored iznosa naznačenih u toč. I/ izreke ove presude bio dužan isplatiti još i daljnji iznos od ukupno 1.606,69 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kao i sa razlikom zatezne kamate na dosuđene iznose, a to za razdoblje od prvog u mjesecu pa do dosuđene kamate kako je to naznačeno u toč. I/ izreke ove presude, kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Dozvoljava se preinaka tužbenog zahtjeva naznačena u podnesku od 13. srpnja 2021".
2. Ovo presudu, u dijelu pod točkama I. i II. i rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže predmetnu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti, te naložiti tužitelju da mu naknadi troškove postupka uključujući i troškove žalbenog postupka, podredno pobijanu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je za vraćanjem stečenog bez osnove i to onog što je tužitelj, solidarni dužnik korisnika kredita, platio tuženiku kao davatelju kredita, na temelju ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno Odluci banke (tuženika), te odredbi o valutnoj klauzuli po kojima se glavnica veže za švicarski franak (CHF), dakle onog što je tužitelj otplaćujući kredit platio tuženiku više nego bi bio platio da nije bilo povećanja tečaja CHF u odnosu na onaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita i povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu 12. prosinca 2006. (u daljnjem tekstu: Ugovor) i to tuženik kao davatelj kredita, a tužitelj kao solidarni dužnik korisnika kredita PA, svog zeta,
- da je pored tužitelja solidarni dužnik bila tužiteljeva supruga,
- da je kredit iznosio 24.321,63 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke za CHF koji vrijedi na dankorištenja kredita, a namjena je bila kupnja motornog vozila,
- da je ugovorena kamata od 4,99% koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika,
- da je ugovorena otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF, po srednjem tečaju za tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, s rokom otplate od 84 mjeseci,
- da je korisnik kredita TA umro **.**.2011., a kredit je, u dogovoru s nasljednicom pok. HA, JA, nastavio otplaćivati tužitelj koji ga je prijevremeno i isplatio, 13. prosinca 2012.
7. Prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelj, bez obzira što nije bio korisnik kredita već sudužnik, zbog činjenice da je faktički sudjelovao u otplati kredita, stekao pravo i potraživati eventualno preplaćene iznose do koje preplate je došlo zbog (ništetnih) odredbi Ugovora.
8. Utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi prvostupanjski je sud temeljio na pravnim utvrđenjima iz odluka sudova na koje se pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, za koja utvrđenja je sud vezan na temelju članka 502.c ZPP-a. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/2014-2 i Rev-2221/18- 11.
9. Prvostupanjski sud navodi kako je navedenim presudama utvrđeno da je, između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovora o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promijenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, te na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica, švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku promjene stope ugovorene kamate, odnosno nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama, za predmetni Ugovor relevantnog, Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 – dalje ZZP/03) i to odredbama 81., 82. i 90.
10. Visinu više plaćenog, kako na temelju povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu, tako i na temelju povećanja tečaja CHF u odnosu na onaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, prvostupanjski je sud utvrdio na temelju financijskog vještačenja, nakon kojeg je tužitelj preinačio tužbu povećavajući tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, koju preinaku je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem dopustio pozivajući se na članak 191. ZPP-a.
11. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da petogodišnji zastarni rok nije protekao budući zahtjev za plaćanjem stečenog bez osnove teče od pravomoćnosti presude donesene u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, što je u odnosu na povećanje kamatne stope bilo 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., budući je tužba u ovom predmetu podnesena 26. travnja 2019.
12. Prvostupanjski je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i to za one svote pretplata za koje je utvrdio da ih je upravo platio tužitelj, a odluku o troškovima donio je pozivajući se na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a.
13. Ispitujući prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP- a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska odluka, kao i postupak koji joj je prethodio, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti, a ni žalitelj na neku bitnu povredu posebno ne ukazuje.
14. Premda tuženik žalbu podnosi i protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe, valja primijetiti da se žalbenim navodima ova odluka uopće ne problematizira, pa je u odnosu na nju žalbu valjalo odbiti jer nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 381. u vezi članka 365. stavak 2. ZPP-a.
15. Žalbeni se navodi odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava i to prvenstveno pitanja aktivne legitimacije tužitelja odnosno pitanje može li se on, koji nije bio korisnik kredita, pozivati na pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, jer se presuda odnosi isključivo na potrošače – korisnike kredita, koji su onda isključivo legitimirani na tužbe koje svoj temelj imaju u argumentaciji iz predmetnih kolektivnih presuda. Žalitelj dodaje i to da je tužitelj sudužnik po spornom Ugovoru i da nije utvrđen nasljednikom pok. korisnika kredita.
16. Navedene tvrdnje žalitelja nisu osnovane. Tužitelj je bio solidarni dužnik, koji vjerovniku odgovara za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće, pa, budući tuženik nije tvrdio a onda niti dokazivao da postoje okolnosti zbog kojih predmetni Ugovor ne bi spadao među one na koje se odnose presude donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, jasno je da je i on potrošač i da se ima pravo pozivati ne te presude.
17. Ostali žalbeni navodi tiču se pravilne primjene materijalnog prava kako u odnosu na pravo ugovaranja promjenjive kamatne stope tako i valutne klauzule, dakle ono što je sve već bilo predmetom raspravljanja u postupku po kolektivnoj tužbi. S obzirom na vezanost suda upravo za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi, ti su žalbeni navodi sada u ovom pojedinačnom postupku irelevantni. Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i Rev-3142/2018-2), a tuženik nije tvrdio niti dokazao postojanje okolnosti zbog kojih bi predmetni ugovorni odnos bio različit od onih kojima se bavio sud u postupku po kolektivnoj tužbi.
18. U odnosu na žalbene tvrdnje o tome kako je od 1.1.2013. redovna kamata u predmetnom ugovornom odnosu definirana uz primjenu objektivnih kriterija valja reći da to nije ni od kakvog utjecaja na pravo tužitelja na isplatu razlike zbog jednostrane promjene kamatne stope i to zbog toga što je tuženikovo ovlaštenje na izmjenu kamatne stope proizlazilo iz ništetne odredbe Ugovora, pa time što su nakon sklapanja Ugovora određeni parametri po kojima će se kamatna stopa mijenjati, nije ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi postala valjana jer ti parametri nisu bili potrošaču poznati u vrijeme sklapanja ugovora.
19. Neosnovana je žalbena tvrdnja da bi vremensko ograničenja prava tužitelja tražiti vraćanje stečenog bez osnove bilo vezano za odredbu članka 131., kako žalitelj navodi, ZZP-a 09. Očito je da žalitelj misli na rok za kolektivnu tužbu u kojem se postupku donosi odluka o postojanju povrede kolektivnih interesa, a ovdje nije riječ o takvoj tužbi niti je predmet ovog postupka postojanje povrede već posljedica te/tih povrede/a.
20. Neosnovani su stoga žalbeni navodi glede odluke o glavnoj stvari, a kako se odluka o troškovima pobija prvenstveno zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari to je žalba i u tom dijelu neosnovana.
21. Jedina konkretna žalbena tvrdnja koja se tiče troškova postupka odnosi se na tvrdnju da tužitelju ne bi pripadao trošak pristupa na ročište radi objave presude, budući je nepotreban, neosnovana je jer je ZPP-om propisano da se na tom ročištu strankama uručuje presuda (ovjereni prijepis, članak 335. ZPP-a).
22. Slijedom navedenog o žalbi je odlučeno kao pod točkom I. izreke na temelju odredbe članka 168. stavak 1. ZPP-a.
23. Kako tuženik sa žalbom nije uspio to je o njegovom zahtjevu za naknadom troškova žalbenog postupka odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
U Dubrovniku, 27. studenog 2024.
Predsjednica vijeća:
Verica Perić Aračić
