Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-614/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Marije Vetme, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ESB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz [obrt], iz [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, posl.br. P-933/2021-39 od 6. rujna 2023., u sjednici održanoj 27. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i u pobijanom dijelu – točkama III., IV., V., VI. I VII. presuda Općinskog suda u Osijeku, posl.br. P-933/2021-39 od 6. rujna 2023. se potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na motornom vozilu radi osiguranja potraživanja br.: [osobni identifikacijski broj] AE sklopljenog dana 03. svibnja 2007.g. između tužiteljice ES iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] kao kreditora sadržana u čl. 3. Ugovora kojom je ugovorena „ promjenjivost kamatne stope „ na način da je ugovoreno da se :„ Promjena kamatnih stopa vrši Izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke ( tuženika ) na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje“.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na motornom vozilu radi osiguranja potraživanja br.: [osobni identifikacijski broj] AE sklopljenog dana 03. svibnja 2007.g. između tužiteljice ES iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] kao kreditora sadržana u čl. 1. Ugovora, a u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita u „ u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta„.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5.1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na motornom vozilu radi osiguranja potraživanja br.: [osobni identifikacijski broj] AE sklopljenog dana 03. svibnja 2007.g. između tužiteljice ES iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] kao kreditora koja glasi: „ Korisnik kredita se obvezuje platiti i troškove odobravanja kredita (troškovi obrade zahtjeva, skrbi oko osiguranja i rezerviranja sredstava, kao i administrativnih i drugih radnji )- jednokratno, 2,99 % ( dvacijeladevedesetidevetposto) od iznosa odobrenog kredita, unaprijed, a najkasnije prije korištenja kredita“.

IV. Utvrđuje se da je od strane tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] kao kreditora nepropisno, nepravično i nepošteno primijenjena odredba o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita sadržana u čl. 6.3.. Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na motornom vozilu radi osiguranja potraživanja br.: [osobni identifikacijski broj] AE sklopljenog dana 03. svibnja 2007.g. pa stoga isti članak ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, što je tuženik ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] dužan priznati.

V. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ES iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 3.075,81 EUR / 23.174,69 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

• na iznos od 0,04 EUR / 0,28 kuna od 15. studenog 2007. g. • na iznos od 1,83 EUR / 13,77 kuna od 15. siječnja 2008.g. • na iznos od 1,15 EUR / 8,66 kuna od 15. veljače 2008.g.

• na iznos od 0,84 EUR / 6,34 kuna od 15. listopada 2008.g. • na iznos od 0,48 EUR / 3,64 kuna od 15. studenog 2008.g. • na iznos od 9,97 EUR / 75,14 kuna od 15. siječnja 2009.g. • na iznos od 10,38 EUR / 78,19 kuna od 15. veljače 2009.g. • na iznos od 6,35 EUR / 47,81 kuna od 15. ožujka 2009.g.

• na iznos od 7,48 EUR / 56,33 kuna od 15. travnja 2009.g. • na iznos od 7,45 EUR / 56,11 kuna od 15. svibnja 2009.g. • na iznos od 1,62 EUR / 12,20 kuna od 15. lipnja 2009.g.

• na iznos od 2,81 EUR / 21,15 kuna od 15. srpnja 2009.g. • na iznos od 2,59 EUR / 19,52 kuna od 15. kolovoza 2009.g. • na iznos od 3,56 EUR / 26,82 kuna od 15. rujna 2009.g.

• na iznos od 2,45 EUR / 26,82 kuna od 15. listopada 2009.g. • na iznos od 4,67 EUR / 35,17 kuna od 15. studenog 2009.g. • na iznos od 6,44 EUR / 48,55 kuna od 15. prosinca 2009.g. • na iznos od 10,01 EUR / 75,42 kuna od 15. siječnja 2010.g.

• na iznos od 10,58 EUR / 79,69 kuna od 15. veljače 2010.g. • na iznos od 14,22 EUR / 107,13 kuna od 15. ožujka 2010.g. • na iznos od 13,98 EUR / 105,33 kuna od 15. travnja 2010.g. • na iznos od 17,56 EUR / 132,31 kuna od 15. svibnja 2010.g. • na iznos od 26,99 EUR / 203,34 kuna od 15. lipnja 2010.g. • na iznos od 26,02 EUR / 196,07 kuna od 15. srpnja 2010.g. • na iznos od 35,13 EUR / 264,69 kuna od 15. kolovoza 2010.g. • na iznos od 31,00 EUR / 233,55 kuna od 15. rujna 2010.g. • na iznos od 28,06 EUR / 211,40 kuna od 15. listopada 2010.g. • na iznos od 37,58 EUR / 283,13 kuna od 15. studenog 2010.g. • na iznos od 47,09 EUR / 354,83 kuna od 15. prosinca 2010.g. • na iznos od 42,03 EUR / 316,64 kuna od 15. siječnja 2011.g. • na iznos od 43,91 EUR / 330,84 kuna od 15. veljače 2011.g. • na iznos od 42,99 EUR / 323,90 kuna od 15. ožujka 2011.g. • na iznos od 47,89 EUR / 360,86 kuna od 15. travnja 2011.g. • na iznos od 55,92 EUR / 421,33 kuna od 15. svibnja 2011.g. • na iznos od 58,61 EUR / 441,56 kuna od 15. lipnja 2011.g. • na iznos od 68,58 EUR / 516,72 kuna od 15. srpnja 2011.g. • na iznos od 81,13 EUR / 611,30 kuna od 15. kolovoza 2011.g. • na iznos od 62,43 EUR / 470,37 kuna od 15. rujna 2011.g. • na iznos od 56,44 EUR / 425,22 kuna od 15. listopada 2011.g. • na iznos od 57,32 EUR / 431,84 kuna od 15. studenog 2011.g. • na iznos od 58,65 EUR / 441,91 kuna od 15. prosinca 2011.g. • na iznos od 64,67 EUR / 487,24 kuna od 15. siječnja 2012.g. • na iznos od 66,69 EUR / 502,47 kuna od 15. veljače 2012.g. • na iznos od 65,36 EUR / 492,43 kuna od 15. ožujka 2012.g. • na iznos od 65,66 EUR / 494,72 kuna od 15. travnja 2012.g. • na iznos od 68,82 EUR / 518,50 kuna od 15. svibnja 2012.g. • na iznos od 69,00 EUR / 519,87 kuna od 15. lipnja 2012.g. • na iznos od 67,31 EUR / 507,12 kuna od 15. srpnja 2012.g. • na iznos od 66,93 EUR / 504,32 kuna od 15. kolovoza 2012.g. • na iznos od 64,36 EUR / 484,89 kuna od 15. rujna 2012.g. • na iznos od 69,40 EUR / 522,90 kuna od 15. listopada 2012.g. • na iznos od 70,29 EUR / 529,58 kuna od 15. studenog 2012.g. • na iznos od 69,90 EUR / 526,66 kuna od 15. prosinca 2012.g. • na iznos od 64,53 EUR / 486,22 kuna od 15. siječnja 2013.g. • na iznos od 68,21 EUR / 513,94 kuna od 15. veljače 2013.g. • na iznos od 71,06 EUR / 535,38 kuna od 15. ožujka 2013.g. • na iznos od 71,79 EUR / 540,91 kuna od 15. travnja 2013.g. • na iznos od 67,72 EUR / 510,21 kuna od 15. svibnja 2013.g. • na iznos od 67,53 EUR / 508,79 kuna od 15. lipnja 2013.g. • na iznos od 68,69 EUR / 517,53 kuna od 15. srpnja 2013.g. • na iznos od 68, 68 EUR / 517,49 kuna od 15. kolovoza 2013.g. • na iznos od 72,31 EUR / 544,79 kuna od 15. rujna 2013.g. • na iznos od 73,64 EUR / 554,81 kuna od 15. listopada 2013.g. • na iznos od 74,85 EUR / 563,99 kuna od 15. studenog 2013.g. • na iznos od 75,28 EUR / 567,22 kuna od 15. prosinca 2013.g. • na iznos od 75,49 EUR / 568,80 kuna od 15. siječnja 2014.g. • na iznos od 303,46 EUR / 2.286,39 kuna od 16. siječnja 2014.g. i to po stopi od 15 % za razdoblje do 31. prosinca 2007.g., a za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023..g. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ES iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 295,76 EUR / 2.228,41 kn2 sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po godišnjoj kamatnoj stopi od 15 % za razdoblje od 14. svibnja 2007.g. do 31. prosinca 2007.g., za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023..g. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ES iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 36,06 EUR / 271,71 kn 3 sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. siječnja 2014.g. do 31. srpnja 2015.g. po godišnjoj kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023..g. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana, te parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.989,47 EUR / 22.524,14 kn 4 zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena od presuđenja, odnosno od 6. rujna 2023. godine, do isplate, sve u roku od 15 dana".

2. Ovu presudu dopuštenom i pravovremenom žalbom pobija tuženik i to u točkama III., IV., V., VI. I VII., zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora bio je zahtjev za utvrđenjem ništetnima više odredaba ugovora o kreditu što su ga sklopile parnične stranke, tužiteljica kao korisnik kredita, a tuženik kao davatelj kredita, te vraćanje stečenog bez osnove, odnosno onog što je tužiteljica tuženiku platila na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.

5.1. Sporne ugovorne odredbe odnose se na:

- promjenjivost kamatne stope koja će se vršiti prema Izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke (tuženika),

- valutnu klauzulu vezanu za CHF,

- troškove odobravanja kredita (troškovi obrade zahtjeva, skrbi oko osiguranja i rezerviranja sredstava, kao i administrativnih i drugih radnji),

- naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su parnične stranke 3. svibnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu (u daljnjem tekstu: Ugovor),

- da je početno ugovorena kamatna stopa bila 5,60%,

- da je inicijalni anuitet u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.070,85 kuna,

- da je zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na onaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita tužiteljica tuženiku platila 3.075,81 euro/23.174,69 kuna više nego bi platila da tih povećanja nije bilo,

- da je trošak odobravanja kredita 295,76 eura/2.228,41 kuna, a naknada za prijevremenu otplatu 36,06 eura/271,71 kunu.

7. Prvostupanjski je sud svoja utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu za CHF utemeljio na pravnim utvrđenjima iz odluka sudova, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF i s promjenjivim kamatnim stopama, na koja se pozivala tužiteljica, a sve temeljem odredbe članka 502.c ZPP-a. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12, te Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 i Pž-6632/2017.

8. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP).

9. Tuženik žalbom ne pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odlučio da su predmetne ugovorne odredbe ( o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF) ništene.

10. Odluku o ništetnosti drugih dviju spornih ugovornih odredbi (o troškovima odobravanja kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita) prvostupanjski sud temelji na odredbama članaka 96. u vezi članka 102. Zakona o zaštiti potrošača, utvrđujući da o tome parnične stranke nisu pojedinačno pregovarale, da su odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika, da tužiteljica nije imala utjecaja na njihov sadržaj što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

11. Odluku o zahtjevima za isplatama prvostupanjski je sud temeljio na odredbama članaka 323. stavak 1. i članaka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO), a tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da je zastara ponovno počela teći za sva potraživanja dospjela od 4. travnja 2007. tek od pravomoćnog okončanja predmeta po kolektivnoj tužbi glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, točnije od 15. lipnja 2018.

12. Prvostupanjski je sud ukazao i na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog sud Republike Hrvatske sa sjednice od 30. siječnja 2020. godine po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio pozivajući se na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a.

14. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti. Na neku bitnu povredu parničnog postupka niti tuženik određeno ne ukazuje.

15. U prvom redu tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava i to u pogledu pitanja visine stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi čiju ništetnost žalitelj više ne problematizira. Žalitelj, naime, smatra da je obračun stečenog bez osnove trebalo izvršiti uzimajući u obzir i tužiteljičine uplate kada su one bile manje od inicijalnog anuiteta, odnosno tzv. "negativne razlike", ali ta njegova žalbena tvrdnja nije osnovana jer se zahtjev tužiteljice temelji na nepoštenim odredbama po kojima je trebala plaćati više nego je to bilo inicijalno i što je zbog toga tužitelj stekao bez osnove, a "negativne razlike" nije tužiteljica stekla, pa je u vezi njih tuženik, ako je htio da se o njima odlučuje, trebao postaviti protutužbeni zahtjev ili prigovor prijeboja odnosno radi prebijanja.

16. Žalitelj dalje problematizira valjanost prvostupanjske presude u dijelu u kojem se ona odnosi na točke III. i VI. Izreke, dakle u pogledu naknade za obradu kreditnog zahtjeva, te navodi kako je iznos ulazne naknade bio točno određen i to u visini od 2,99% iznosa odobrenog kredita, dakle odredba je bila jasna i razumljiva, ukazuje na odredbu članka 1112. stavak 1. ZOO-a kojom je propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje, te ukazuje da je tijekom postupka isticao i prigovor zastare, a potom problematizira i valjanost pobijane presude u dijelu u kojem se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita navodeći da je naknada propisana Odlukom o tarifi naknada Banke, te da prijevremenom otplatom kredita može doći do štete za banku jer se trenutkom prijevremene otplate kredita narušava likvidonosna i kamatonosna struktura bilance tuženika. I u pogledu ove naknade žalitelj ukazuje da je isticao prigovor zastare, jer ako je predmetna ugovorna odredba ništetna i tužitelj smatra da je njegova tražbina "dospjela" danom plaćanja navedene naknade, i ova je tražbina, kao i ona u vezi obrade kredita, zastarjela s obzirom da je tužba podnesena 7.9.2021.

17. Protivno žalbenim tvrdnjama ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o ništetnosti ugovornih odredbi o naknadama za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita iz razloga koje je i sam naveo (točka 10. obrazloženja ove drugostupanjske presude).

17.1. Ovdje valja ukazati i na odluke Suda Europske unije koji je u svojim presudama C-84/19 i C-224/19 utvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem, tipskim ugovorom, a takav je predmetni, ugovarati na početku kredita ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su ti troškovi nastali, koji su pritom netransparentni i konačno koji su neproporcionalni.

17.2. U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita neosnovano se žalitelj poziva na pravo banke na naknadu štete, jer da bi netko bio dužan naknaditi štetu ona treba i nastati i njezina se visina treba utvrditi. Samo postojanje mogućnosti nastanka štete ne daje pravo mogućem oštećeniku naplatiti unaprijed određenu naknadu.

18. Neosnovan je prigovor zastare koji žalitelj ponavlja u žalbi u odnosu na isplate izvršene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o naknadi za troškove odobravanja kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, jer zastara u slučaju ništetnosti ugovora ili neke njegove odredbe teče od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ta ništetnost utvrđena, a u odnosu na ove ugovorne odredbe to je učinjeno ovom pobijanom presudom (tako i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pravnom shvaćanju od 30. siječnja 2020.).

19. Slijedom navedenog žalbeni su navodi neosnovani, a kako se i odluka o troškovima pobija samo posljedično, zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari, to je o žalbi odlučeno kao u točki I. izreke na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

20. Kako žalitelj sa žalbom nije uspio to je o njegovom zahtjevu za naknadom troškova žalbe odlučeno kao u točki II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić