Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj Gž-2509/2024-3
Split, Gundulićeva 29a
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u Splitu protiv tuženika Hrvatska Poštanska Banka d.d. Zagreb Jurišićeva 4 OIB 87937104217, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u OD Žurić&partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1883/2022 od 7. lipnja 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 27. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
I.Djelomično se odbija a ujedno i djelomično prihvaća kao osnovana žalba tuženika te se ujedno odbija žalba tužitelja pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1883/2022 od 7. lipnja 2024.
A) potvrđuje u dijelu toč. 2. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos od 12.638,42 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31. 12. 2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. 12. 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 31. 12. 2023. od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, i to kako slijedi:
na iznos od
3,52 EUR od 28.02.05.
0,48 EUR od 30.04.05.
8,10 EUR od 31.12.07.
8,98 EUR od 31.01.08.
8,95 EUR od 29.02.08.
8,94 EUR od 31.03.08.
8,92 EUR od 30.04.08.
26,70 EUR od 31.05.08.
26,65 EUR od 30.06.08.
26,59 EUR od 31.07.08.
26,54 EUR od 31.08.08.
26,49 EUR od 30.09.08.
29,07 EUR od 31.10.08.
25,50 EUR od 29.11.08.
34,50 EUR od 31.12.08.
50,93 EUR od 31.01.09.
52,46 EUR od 28.02.09.
49,82 EUR od 31.03.09.
50,07 EUR od 30.04.09.
45,31 EUR od 31.05.09.
41,55 EUR od 30.06.09.
42,14 EUR od 31.07.09.
45,08 EUR od 31.08.09.
43,38 EUR od 30.09.09.
41,23 EUR od 31.10.09.
45,06 EUR od 30.11.09.
48,47 EUR od 31.12.09.
51,06 EUR od 31.01.10.
46,36 EUR od 27.02.10.
60,28 EUR od 31.03.10.
54,72 EUR od 30.04.10.
57,11 EUR od 31.05.10.
74,91 EUR od 30.06.10.
70,21 EUR od 31.07.10.
81,69 EUR od 31.08.10.
77,33 EUR od 30.09.10.
70,47 EUR od 31.10.10.
86,60 EUR od 30.11.10.
101,18 EUR od 31.12.10.
91,14 EUR od 31.01.11.
95,07 EUR od 28.02.11.
89,87 EUR od 31.03.11.
90,69 EUR od 30.04.11.
110,72 EUR od 31.05.11.
114,28 EUR od 30.06.11.
132,28 EUR od 31.07.11.
122,89 EUR od 31.08.11.
112,62 EUR od 30.09.11.
104,91 EUR od 31.10.11.
104,05 EUR od 30.11.11.
108,75 EUR od 31.12.11.
112,84 EUR od 31.01.12.
113,31 EUR od 29.02.12.
110,34 EUR od 31.03.12.
112,20 EUR od 30.04.12.
113,45 EUR od 31.05.12.
111,12 EUR od 30.06.12.
111,62 EUR od 31.07.12.
109,86 EUR od 31.08.12.
105,08 EUR od 29.09.12.
110,97 EUR od 31.10.12.
111,69 EUR od 30.11.12.
110,30 EUR od 31.12.12.
102,90 EUR od 31.01.13.
109,02 EUR od 28.02.13.
109,47 EUR od 31.03.13.
106,95 EUR od 30.04.13.
99,30 EUR od 31.05.13.
97,99 EUR od 29.06.13.
101,80 EUR od 31.07.13.
103,66 EUR od 31.08.13.
107,70 EUR od 30.09.13.
105,54 EUR od 31.10.13.
106,89 EUR od 30.11.13.
108,50 EUR od 31.12.13.
68,77 EUR od 31.01.14.
68,49 EUR od 28.02.14.
67,88 EUR od 31.03.14.
65,83 EUR od 30.04.14.
65,32 EUR od 31.05.14.
65,57 EUR od 30.06.14.
67,93 EUR od 31.07.14.
69,91 EUR od 31.08.14.
69,50 EUR od 30.09.14.
71,21 EUR od 31.10.14.
72,41 EUR od 29.11.14.
71,72 EUR od 31.12.14.
64,03 EUR od 31.01.15.
64,03 EUR od 28.02.15.
64,03 EUR od 31.03.15.
64,03 EUR od 30.04.15.
64,03 EUR od 31.05.15.
64,03 EUR od 30.06.15.
64,03 EUR od 31.07.15.
64,03 EUR od 31.08.15.
64,03 EUR od 30.09.15.
64,03 EUR od 31.10.15.
64,03 EUR od 30.11.15.
64,03 EUR od 31.12.15.
64,03 EUR od 31.01.16.
64,03 EUR od 29.02.16.
64,03 EUR od 31.03.16.
88,26 EUR od 30.04.16.
3,55 EUR od 09.05.16.
89,67 EUR od 31.05.16.
96,40 EUR od 30.06.16.
95,01 EUR od 31.07.16.
92,37 EUR od 31.08.16.
88,94 EUR od 30.09.16.
6,09 EUR od 10.10.16.
95,53 EUR od 31.10.16.
99,44 EUR od 30.11.16.
91,85 EUR od 31.12.16.
9,11 EUR od 10.01.17.
89,42 EUR od 31.01.17.
10,32 EUR od 09.02.17.
90,70 EUR od 28.02.17.
7,47 EUR od 09.03.17.
93,04 EUR od 31.03.17.
4,52 EUR od 10.04.17.
94,88 EUR od 29.04.17.
82,72 EUR od 31.05.17.
8,27 EUR od 12.06.17.
87,61 EUR od 30.06.17.
2,22 EUR od 12.07.17.
71,61 EUR od 31.07.17.
7,26 EUR od 10.08.17.
77,47 EUR od 31.08.17.
79,38 EUR od 30.09.17.
0,57 EUR od 11.10.17.
72,60 EUR od 31.10.17.
4,05 EUR od 09.11.17.
76,66 EUR od 30.11.17.
75,08 EUR od 31.12.17.
73,74 EUR od 31.01.18.
75,71 EUR od 28.02.18.
70,49 EUR od 31.03.18.
65,07 EUR od 30.04.18.
74,89 EUR od 31.05.18.
71,61 EUR od 30.06.18.
72,63 EUR od 31.07.18.
79,94 EUR od 31.08.18.
80,93 EUR od 29.09.18.
77,02 EUR od 31.10.18.
1,97 EUR od 12.11.18.
80,55 EUR od 30.11.18.
81,78 EUR od 31.12.18.
77,98 EUR od 31.01.19.
0,82 EUR od 12.02.19.
74,35 EUR od 28.02.19.
5,25 EUR od 12.03.19.
84,04 EUR od 31.03.19.
78,83 EUR od 30.04.19.
0,08 EUR od 13.05.19.
82,19 EUR od 31.05.19.
84,87 EUR od 29.06.19.
83,28 EUR od 31.07.19.
2,33 EUR od 13.08.19.
79,44 EUR od 31.08.19.
10,38 EUR od 11.09.19.
92,06 EUR od 30.09.19.
82,75 EUR od 31.10.19.
6,19 EUR od 11.11.19.
89,25 EUR od 30.11.19.
85,96 EUR od 31.12.19.
6,56 EUR od 14.01.20.
79,65 EUR od 31.01.20.
17,66 EUR od 07.02.20.
92,10 EUR od 29.02.20.
7,86 EUR od 11.03.20.
84,24 EUR od 31.03.20.
23,57 EUR od 10.04.20.
68,08 EUR od 30.04.20.
37,69 EUR od 13.05.20.
97,56 EUR od 31.05.20.
5,61 EUR od 10.06.20.
84,44 EUR od 30.06.20.
19,06 EUR od 10.07.20.
68,65 EUR od 31.07.20.
29,73 EUR od 13.08.20.
92,75 EUR od 31.08.20.
6,37 EUR od 10.09.20.
99,17 EUR od 30.09.20.
102,88 EUR od 31.10.20.
98,77 EUR od 30.11.20.
96,60 EUR od 31.12.20.
0,62 EUR od 12.01.21.
99,89 EUR od 31.01.21.
95,60 EUR od 27.02.21.
86,93 EUR od 31.03.21.
5,82 EUR od 12.04.21.
B) preinačuje u točci 1. izreke i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 310500, zaključen dana 13.1.2005. godine, između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora.
C) preinačuje u dijelu točke 2. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu preko iznosa 12.638,42 Eura s pripadajućim kamatama do iznosa od 52.402,85 eura sa pripadajućim kamatama (za iznos od 39.764,43 eura sa pripadajućim kamatama) i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Preinačuje se odluka o trošku sadržana u točci 3. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1883/2022 od 7. lipnja 2024. i sudi:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju u roku od 15 dana troškove postupka u iznosu od 822,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 7.lipnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, dok se za više traženo zahtjev odbija.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 310500, zaključen dana 13.1.2005. godine, između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora (toč. 1. izreke) te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 52.402,85 Eura, s pripadajućom kamatom na pojedinačne, u točki 2. navedene iznose, a ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.871,88 eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja (7.lipnja 2024. pa do isplate (toč. 3. izreke).
2.Protiv toč. 3. odluke o troškovima postupka u dijelu kojim isti nisu priznati žali se tužitelj predlažući uvažavanjem žalbe preinačiti odluku o troškovima sukladno žalbenim navodima.
2.1.Protiv citirane presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbeni je prijedlog preinačiti prvostupanjsku presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva i obvezivanjem tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku.
2.2.Na žalbe nije odgovoreno.
3.Žalba tužitelja je neosnovana.
3.1.Žalba tuženika djelomično je osnovana.
4.Predmet spora je zahtjev glavni zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 310500, zaključen dana 13. siječnja 2005., između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora kao i zahtjev za isplatu iznosa od 52.402,85 Eura s pripadajućim kamatama na pojedinačne u toč. 2. navedene iznose s tijekom kako je tamo pobliže navedeno, dok je podrednim (eventualno kumuliranim) zahtjevom tužitelj tražio da se utvrde ništetnim i bez pravnog učinka nepoštene odredbe ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 13.1.2005. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu kao i restitucijski zahtjev s tim u svezi a u visini od 12.638,42 eura s pripadajućim kamatama kako je specificirano podneskom tužitelja od 3. siječnja 2023. nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja.
5.U provedenom je postupku utvrđeno kako su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao banka - kreditor dana 13. siječnja 2005. sklopili ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 59.840,00 CHF s kamatom od 4,6 %, godišnje promjenjivu, vezanu uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu Banke, a kredit je odobren radi kupovine stana s rokom otplate od 300 anuiteta, u mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora važećemu za CHF na dan plaćanja te da je tužitelj predmetni kredit otplatio.
6.Prvostupanjski je sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev (i utvrdio ništetnim cijeli ugovor o kreditu od 13. siječnja 2005.) sa zaključkom kako pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku na temelju Zakona o zaštiti potrošača, te članka 502.a. i c. ZPP-a.
6.1.Polazeći od utvrđenja utemeljenog nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Ante Beusa prema kojemu je zbog promjene tečaja odnosno utjecaja valutne klauzule tužitelj tuženiku platio više 77.064,37 kn, a zbog promjene kamatne stope je platio više 18.159,84 kn (odnosno ukupno preračunato po fiksnom tečaju konverzije 12.638,42 eura) prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 52.402,85 eura, pri čemu je primijenio citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača, ukazujući i na odredbe članka 225.,323., 1111. i 1115. ZOO-a.
7.Glede tuženikovih žalbenih navoda o apsolutno bitnoj povredi postupka valja istaći kako je prvostupanjski sud zaista počinio povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP) jer izreka presude proturječi razlozima presude.
7.1.Međutim ovaj sud, s obzirom na cjelokupno stanje spisa nalazi kako je, bez obzira na utvrđeno postojanje navedene bitne povrede odredaba ZPP-a, ocjenom isprava i izvedenih dokaza u spisu, sukladno odredbi članka 373.a. ZPP-a moguće odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
8.Među strankama nije sporno kako je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv više banaka u Republici Hrvatskoj, među ostalim i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja promjenjive kamatne stope kao i valute CHF.
9.Presudom Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na nezakonitu primjenu promjenjive kamatne stope u odnosu na prednika tuženika Sberbank d.d. preinačena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1402/2012 od 4. srpnja 2013 i tužbeni zahtjev je odbijen. Vrhovni sud je odlukom poslovni broj Revt-575/16-5 od 3.listopada 2017. ukinuo citiranu odluku u dijelu koji se odnosi na nezakonitu primjenu valutne klauzule i kamatne stope i predmet u tom dijelu vratio na ponovni postupak. nakon toga je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u cijelosti potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle i u dijelu kojim je utvrđeno da su ugovorne odredbe ugovora o kreditima kojima je tuženik (tamo tuženik pod 8. Sberbank) ugovorio redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika nepoštena a time i ništetna te je tuženiku naloženo prekinuti s opisanim postupanjem.
10.Citiranim odlukama ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tih banaka ocijenjeno je nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača budući navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, iako su bile jasne i uočljive, nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope te je time suprotno načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj.
11.Također je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
12.Citirane presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a na temelju odredbe članka 138.a. istog zakonskog propisa, a odluka kojom sud prihvaća takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13.S obzirom na direktni učinak pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu da se navedene presude odnose i na tuženika, ništetne su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je stipulirana promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom tuženika o kamatnim stopama i kojima je ugovorena valutna klauzula.
14.U skladu sa tim na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu – da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamatne stope odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, i da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim.
15.Dosljedno, tuženik u provedenom postupku nije dokazao niti je sudu prvog stupnja ponudio odgovarajuće i konkretne dokaze kojima bi bilo moguće utvrditi kako su tužitelju pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno da su mu te odredbe učinili razumljivima, i to ne samo formalno i gramatički, kako tuženik shvaća razumljivost ugovorne odredbe, već razumljivima i suštinski, kako ju razmatra i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, ali i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.
16.Međutim, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti u CHF ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, budući da sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču stoga pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
16.1.Odredbom čl. 1065. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 197/95, 71/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje ZOO/91) ugovor o kreditu je definiran kao ugovor kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.
16.2.U postupku je utvrđeno da je pravni prednik tuženika prihvaćanjem zahtjeva tužitelja istom sukladno kreditnoj sposobnosti odobrio i isplatio namjenski kredit za kupnju stana, a tužitelj se obvezao vratiti primljeni iznos kredita u kunama uz ugovorenu valutu obveze u CHF uvećan za ugovorenu kamatu koja je promjenjiva a u trenutku zaključenja ugovora iznosila je 4,6 % godišnje.
16.3.Za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora mjerodavna je odredba čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/2003, 46/2007 i 79/2007 - dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora (13. siječnja 2005.) kojim je propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe te odredba čl. 105. st. 1. ZOO/91 prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, s time da će u smislu st. 2. istog članka ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.
16.4.Utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je tužitelj kao potrošač doveden u poziciju kao da je Ugovor sklopio bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle kao da je isti sklopio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora.
16.5.Stoga, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda predmetni Ugovor o kreditu može opstati i bez utvrđenih ništetnih odredbi jer je uslijed njegove djelomične ništetnosti tužitelju omogućeno od tuženika po pravilima o stjecanju bez osnove potraživati preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi
16.6.Identično pravno stajalište o održavanju na snazi ugovora o kreditu koji u sebi sadržava odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. koji je u odgovoru na pitanje "Kakvi su pravni učinci utvrđenja ništetnim odredaba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi te s time u vezi može li, i u kojem sadržaju, ostati na snazi predmetni ugovor bez onih odredaba koje su utvrđene ništetnim" naglasio da se ništetne odredbe ugovora načelno imaju smatrati kao da nisu niti postojale tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.
17.Iz naprijed opisanih razloga su osnovani žalbeni navodi da je sud prvog stupnja trebao odbiti glavni tužbeni zahtjev u dijelu kojim je utvrđena ništetnost cijelog ugovora o kreditu, radi čega je u tom dijelu prihvaćanjem žalbe tuženika pobijanu presudu valjalo preinačiti i taj zahtjev odbiti (članak 373. a. ZPP).
18.Tužitelju bi s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripadalo pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle razlika između početno ugovorene i naknadno povećane kamatne stope kao i razlika između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i onog u vrijeme isplate kredita, jer to pravo proizlazi iz članka 104. stavak 1. u svezi sa člankom 210. stavak 1. ZOO/91 (članak 323. st. 1. u svezi sa člankom 1111. stavak 1. ZOO/05).
19.Tijekom postupka tuženik je istaknuo prigovor zastare kojeg je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim.
19.1.Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO/91).
19.2.Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu – jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 u povodu kolektivne tužbe u tzv. predmetu ''Franak'' postala je pravomoćna za prednika ovdje tuženika dana 14. lipnja 2018.
19.3.To nadalje znači da petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, kada je riječ o tražbini preplate s osnova ništetnosti promjenjive kamatne stope i glede nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli počinje teći od 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 19. travnja 2019., proizlazi da zastara nije nastupila (navedeno je sukladno stavu VSRH izraženom u odluci Rev-808/2023).
20.Provedenim vještačenjem te prema stručnom i objektivnom nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Ante Beusa kojemu stranke nisu imale konkretnih prigovora ni primjedbi tužitelj je zbog promjene tečaja odnosno utjecaja valutne klauzule tuženiku platio više 77.064,37 kn, a zbog promjene kamatne stope platio je više 18.159,84 kn (odnosno ukupno preračunato po fiksnom tečaju konverzije 12.638,42 eura), slijedom čega je u tom dijelu žalbu tuženika valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu.
21.Tuženika kao nepoštenog stjecatelja valjalo je obvezati da tužitelju isplati traženi novčani iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalaže odredba članka 1115. ZOO/05 (ranije članak 214. ZOO/91) koja regulira opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, a odgovarajuće se primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.
22.Slijedom navedenog, u preostalom dijelu, za više zatraženih 39.764,43 eura i više traženu kamatu glavni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti.
23.Budući je ovom odlukom djelomično prihvaćen glavni tužbeni zahtjev to u smislu odredbe članka 188. stavak 2. ZPP-a, nije bilo mjesta odlučivanju o eventualno kumuliranom zahtjevu.
24.Uslijed djelomične preinake prvostupanjske presude došlo je do promjene uspjeha stranaka u parnici kojeg je cijeniti kvalitativno i kvantitativno, slijedom čega je imati u vidu kako je prvi dio tužiteljevog glavnog zahtjeva na ništetnost cijelog ugovora odbijen, dok je djelomično prihvaćen preostali dio glavnog zahtjeva na isplatu i to za iznos od 12.638,42 Eura s kamatama, a u preostalom dijelu za iznos od 39.764,43 eura sa pripadajućim kamatama taj dio zahtjeva odbijen, pa je u okolnostima konkretnog slučaja zaključiti kako su stranke u parnici (što uključuje i troškove žalbenog postupka) uspjele u približno jednakim dijelovima te je primjenom odredbe čl. 154. stavak 4. u svezi sa člankom 155. i 156. ZPP-a odlučeno da tuženik naknadi tužitelju trošak vještačenja u iznosu od 331,80 eura koji je bio potreban za utvrđivanje visine zahtjeva, kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 490,80 eura (plaćena 19. travnja 2019., list 135 spisa), što je ukupno 822,60 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci.
U Splitu, 27. studenog 2024.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marko Pribisalić
