Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-9497/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te i Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika JG, zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 1. točka 2. i stavka 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (''Narodne novine“ broj: 75/2013, 36/2015, 46/2017, 152/2022), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnijetom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, Klasa: 211-07/24-1/6709 od 12. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se prigovor okrivljenika JG kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

IINa temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik MG dužan je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik MG proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 920,00 eura, zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 1. točka 2. i stavka 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, činjenično opisanog u izreci, koju novčanu kaznu ima platiti u roku od 8 dana, te ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka postupka u iznosu od 66,36 eura.

3. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor samo zbog odluke o visini novčane kazne navodeći da njegova obitelj ovisi o njegovim primanjima i da ima dva kredita, dok mu je račun na koja mu sjedaju primanja pod blokadom te ima pristup samo na ¾ svojih primanja.

4. Okrivljenik predlaže da se iz razloga u prigovoru, prigovor prihvati.

5. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona, ovaj sud sukladno odredbi članku 238. stavak 11. istog Zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

6. Prigovor nije osnovan.

7. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nije našao da bi pobijanim prekršajnim nalogom bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da bi na štetu okrivljenika bile povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, niti da bi u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nadalje, izrečena kazna okrivljeniku za počinjeni prekršaj u iznosu od 920,00 eura u granicama je zakona i nije prestroga, tim više što je izrečena u minimalnom iznosu propisane kazne za isti prekršaja (od 920,00 eura do 1.980,00 eura), a koji iznos kazne je i po ocjeni ovog suda primjeren težini počinjenog prekršaja i stupnju krivnje okrivljenika, te je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja. Okolnosti odnosno razlozi zbog kojih je počinio predmetno prekršajno djelo a na koje se okrivljenik poziva u svom prigovoru, Sud nije cijenio kao naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, već ih je cijenio primjerenim za izricanje zakonom propisane minimalne kazne za isto djelo.

9. Slijedom navedenog, ovaj sud nije našao postojanje uvjeta za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona i ublažavanje novčane kazne ispod donje granice propisane kazne, kako to neosnovano predlaže okrivljenik, koji suprotno članku 237. stavak 2. Prekršajnog zakona uz prigovor nije dostavio nikakve dokaze o svojim poslovnim i imovinskim prilikama, na koje se poziva u prigovoru.

10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. studenog 2024.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, Postaja prometne policije Karlovac, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.

Upraviteljica sudske pisarnice:

Edita Vrkljan