REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-13071/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĐĐ, zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 12. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18., 42/20.), odlučujući o žalbi okr. ĐĐ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 3. studenog 2021., broj: 51 Pp-1196/2021-7, u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.,

r i j e š i o  j e

Djelomično se prihvaća žalba okr. ĐĐ, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju predmeta te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje sukladno čl. 76.a Prekršajnog zakona.

p r e s u d i o  j e

I. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. ĐĐ te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. ĐĐ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 3. studenog 2021., broj: 51 Pp-1196/2021-7 proglašen je krivim okr. ĐĐ da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 12. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji mu je na temelju tog propisa, a primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna 1.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 76. a Prekršajnog zakona prema okrivljeniku je primijenjena mjera oduzimanja predmeta-jedne puške i dva komada ispaljenih patrona opisanih u izreci presude.

1.2.Okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka 100,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. ĐĐ po branitelju odvjetniku Darku Varnici podnio je žalbu iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi svake prekršajne odgovornosti.

3.Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na rješenje

4.Ovaj drugostupanjski sud je, na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao odluku o oduzimanju predmeta, budući da je čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona propisano da u korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o oduzimanju predmeta te je utvrdio da nije pravilna odluka prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta.

5.Odluka prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta, kako to proizlazi iz izreke i obrazloženja pobijane presude, temelji se na odredbi čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona, jer sud smatra da je to potrebno radi zaštite opće sigurnosti.

5.1.Međutim, ovakvo obrazloženje suda paušalno je i bez ikakve konkretizacije u odnosu na ličnost okr. ĐĐ i počinjeno djelo. Prvostupanjski sud nije utvrdio niti obrazložio razlog postojanja nekog od razloga navedenih u čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona (u konkretnom slučaju sud navodi interese opće sigurnosti), pri tome vodeći računa o osobi okrivljenika, njegovim osobnim prilikama i sklonostima okrivljenika koje bi ukazivale na opravdanost oduzimanja oružja s aspekta javne ili opće sigurnosti (kao često i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija droga, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje te drugi poremećaji u ponašanju, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili sportskom streljaštvu, pravomoćna prekršajna ili kaznena kažnjavanost, odnosno vođenje prekršajnog ili kaznenog postupka za djela koja su u neposrednoj ili posrednoj vezi sa oružjem i slično), kao i ostalim okolnostima koje su odlučne za odluku o možebitnom oduzimanju predmeta pobliže opisanih u izreci pobijane presude, a pri čemu bi se, pri oduzimanju predmeta koji su vlasništvo okrivljenika postigao razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti.

6. Naime, praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je dio hrvatskog pravnog poretka i sva tijela državne vlasti su je dužna primjenjivati u svom postupanju.

6.1. Čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito. Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

6.2. Bit odluka Europskog suda za ljudska prava Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.), Tilocca protiv Hrvatske (zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.) i Dagostin protiv Hrvatske (zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.), koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju i je da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti.

6.3. Ovakvo stajalište izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/2013 od 29. ožujka 2018., kojom je odlučeno o ustavnoj tužbi podnositelja koji navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo vlasništva izricanjem zaštitne mjere oduzimanja oružja i streljiva, kao posljedice odluke kojom je proglašen krivim za počinjeni prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 3. Zakona o oružju.

6.4. Prema pravnim stajalištima izraženim u gore navedenim presudama ESLJP-a i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, prilikom donošenja odluke o oduzimanju predmeta, iako se ne radi o zaštitnoj mjeri koja se izriče, već o posebnoj mjeri (čl. 76. a Prekršajnog zakona), prvostupanjski se sud mora rukovoditi načelom razmjernosti određeno čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje: „Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“ i sukladno tome čl. 51. a Prekršajnog zakona, koji propisuje: “Zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.“

7.Budući da prvostupanjski sud samo paušalno navodi da je „primijenio mjeru oduzimanja predmeta jer smatra da je to potrebno radi zaštite opće sigurnosti“, bez da je utvrdio bilo kakve okolnosti koje opravdavaju takvu odluku, trebalo je ukinuti prvostupanjsku odluku u dijelu oduzimanja predmeta od okrivljenika, te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

8.U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi razloge postojanja nekog od razloga navedenih u čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona vodeći računa o okolnostima navedenim u t. 6.1. obrazloženja ove odluke i zavisno od utvrđenja, o privremeno oduzetim predmetima prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta od 10. siječnja 2020. br. 01123557 i 01123558, sukladno čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona i čl. 556. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22. i 36/24.) odlučiti posebnim rješenjem.

9.Iz navedenih razloga na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U odnosu na presudu

10. Ispitujući nadalje pobijanu presudu iz osnova i razloga koje okrivljenik navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, pazi po službenoj dužnosti.

11. U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka okrivljenik navodi da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama dok su navedeni razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, čime je sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

11.1.Iz ovakvog sadržaja žalbe razvidno je da se zapravo samo prepisuje dio zakonskog teksta odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona bez navođenja i jedne konkretne okolnosti u čemu bi se ta bitna povreda i sastojala, pa se ova žalbena tvrdnja niti nije mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom.

12. Žaleći se zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da sud uopće nije proveo dokazni postupak iz kojeg bi mogao utvrditi odlučne činjenice, čitav dokazni postupak kao i osuđujuća presuda temelji se na iskazu okrivljenika dok pri tom sud na pogrešan način tumači istu.

12.1. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe, prvostupanjski je sud analizom obrane okrivljenika utvrdio odlučne činjenice prekršaja koji mu se optužbom stavlja na teret.

12.2.Okr. ĐĐ je proglašen krivim da je iza obiteljske kuće u [adresa], sa stražnje strane obiteljske kuće pucao iz poluautomatske puške s glatkim cijevima kojom prilikom je izvršio tri opaljenja u improviziranu metu, odnosno upotrebljavao oružje na javnom mjestu ili na mjestu gdje se može ugroziti sigurnost građana.

12.3.Na opisani način okrivljenik je postupio protivno odredbi čl. 35. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana koji propisuje:

„Oružje je zabranjeno upotrebljavati na javnim mjestima ili na mjestima gdje se može ugroziti sigurnost građana“,

te počinio prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 12. istog Zakona.

Iz citirane zakonske odredbe proizlaze dva alternativna načina počinjenja djela, upotreba oružja 1) na javnim mjestima ili 2) na mjestima gdje se može ugroziti sigurnost građana.

13. U obrani pred sudom okrivljenik nije sporio da je kritične prigode sa stražnje strane obiteljske kuće na navedenoj adresi pucao iz poluautomatske puške kojom prilikom je izvršio tri opaljenja u improviziranu metu, odnosno upotrebljavao oružje na javnom mjestu. Međutim, naveo je kako smatra da na tom mjestu nije mogao ugroziti sigurnost građana jer tada ni jedan građanin nije bio u blizini. Ovo je njegov posjed, ali se na njega može doći jer on nije u potpunosti ograđen već je ograđen u manjem dijelu jer je dostupan javnosti.

14.Iako prvostupanjski sud pogrešno iz obrane okrivljenika utvrđuje da je njegov posjed dostupan javnosti, pravilno zaključuje da je okrivljenik, pucajući iz poluautomatske puške sa stražnje strane obiteljske kuće, na posjedu koji je djelomično ograđen, upotrebljavao oružje na mjestu gdje se može ugroziti sigurnost građana, pri čemu nije od značaja činjenica na koju se poziva okrivljenik u svojoj obrani, da tada niti jedan građanin nije bio u blizini, pa nije mogao ugroziti sigurnost građana. Naime, zakonsko biće prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 12. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana čini mogućnost ugrožavanja sigurnosti građana, a ne posljedica u vidu nastale ugroženosti sigurnosti građana.

14.1.Iz navedenih razloga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda okr. ĐĐ priznao je odlučne činjenice prekršaja koji mu se optužbom stavlja na teret, slijedom čega je neosnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

15.Žalbom se samo uvodno naznačuje žalbena osnova odluke o prekršajnopravnoj sankciji, bez ikakve konkretizacije, međutim, kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena više nego primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

15.1. Naime, za prekršaj iz čl. čl. 70. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim, bila je u vrijeme počinjenja prekršaja propisana novčana kazna od 5.000,00 do 40.000,00 kuna, a prvostupanjski je sud primjenom propisa o ublažavanju kazne okrivljeniku izrekao novčanu kaznu znatno ispod propisane te ovaj drugostupanjski sud smatra da na strani okr. ĐĐ ne postoje naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale daljnje ublažavanje novčane kazne.

15.2. Ovaj sud je imao u vidu da je, nakon počinjenja prekršaja, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana ("Narodne novine" broj: 114/22.), koji, zbog konverzije valute, za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, imajući u vidu da je okrivljeniku izrečena znatno ublažena novčana kazna, po ocjeni ovog suda, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, „novi“ Zakon nije blaži za okr. ĐĐ.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (izražena u eurima prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

17.Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (rješenje) i čl. 205. (presuda) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Gordana Korotaj,v.r.

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.