Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1161/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariji Grbavac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ABC [adresa], ..., zastupanog po punomoćnici Sofii Petković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5091/2023-10 od 17. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ABC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5091/2023-10 od 17. srpnja 2024. pod st. I., III. i IV. izreke i u dijelu pod st. V. izreke kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 730,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5091/2023-10 od 17. srpnja 2024. pod st. II. izreke i u dijelu pod st. V. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 270,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama i za navedeno odlučuje:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime razlike preplaćenih anuiteta zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi isplati iznos od 414,34 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 270,00 eura, s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 98,70 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu broj: 038-50-3000083 od 17. kolovoza 2005., ovjerenog kod javnog bilježnika Gordane Frković iz Samobora pod brojem: OU-1067/2005 dana 22. kolovoza 2005., koji glasi: "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora." (st. I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike preplaćenih anuiteta zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi iznos od 414,34 eura s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke), utvrđen je ništenim dio odredbe sadržan u članku 7. točka 1. Ugovora o kreditu broj: 038-50-3000083 od 17. kolovoza 2005., ovjerenog kod javnog bilježnika Gordane Frković iz Samobora pod brojem: OU-1067/2005 dana 22. kolovoza 2005., a koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“ (st. III. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike preplaćenih anuiteta zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 1.119,66 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. IV. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. V. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP, budući da je obrazloženje presude sastavljeno u skladu s tom procesnom odredbom.

5. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu međusobno proturječni niti u suprotnosti s ispravama u spisu ili drugim provedenim dokazima.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se dijelovi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula utvrde ništetnim te da se naloži tuženiku da mu isplati s osnove ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iznos od 1.119,66 eura, a s osnove preplaćene kamate iznos od 414,34 eura.

8. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za navedena pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

9. Slijedom toga, prvostupanjski je sud pravilno na temelju presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i na promjenjivu kamatnu stopu.

10. Međutim, u odnosu na prigovor zastare tuženika pogrešno je sud prvog stupnja zaključio da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. Naime, prema ustaljenoj i stabilnoj sudskoj praksi pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

11. Kako se tužitelj u tužbi pozvao na pravna utvrđenja iz presuda za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (čl. 502.c ZPP) te je sud prvog stupnja iz tih presuda preuzeo pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, i na temelju tih utvrđenja u izreci presude (st. I. i III. izreke) utvrdio da su ništetne te ugovorne odredbe, zastarni rok u odnosu na zahtjeve za isplatu po osnovi ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počeo je teći danom pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. Prema tome, računajući od toga dana, do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu (podnesena 5. lipnja 2023.), protekao je zastarni rok od 5 godina, tako da je zahtjev za isplatu na ime razlike preplaćenih anuiteta zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi, u iznosu od 414,34 eura, u zastari.

12. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., tako da od dana pravomoćnosti tog dijela presude do dana podnošenja predmetne tužbe za isplatu po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, nije protekao zastarni rok od 5 godina.

13. Tuženik je znao, ili morao znati da su sporne ugovorne odredbe suprotno čl. 81. st. 1. Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07), pa je stoga bio nepošten stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO, tako da je prvostupanjski sud zatezne kamate pravilno dosudio od dana isplate spornih iznosa tuženiku.

14. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I., III. i IV. izreke pobijane presude.

15. S obzirom na to da je tužitelj djelomično uspio u sporu, trebalo je izmijeniti odluku o trošku, na način da se primjenom čl. 154. st. 2. ZPP utvrdi uspjeh stranaka u sporu te razmjerno tome umanjiti trošak tužitelja.

16. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška za sastav podneska od 10. lipnja 2024., jer se tim podneskom tužitelj detaljno očitovao na navode tuženika iz podneska 18. srpnja 2023., pa se stoga ne radi o podnesku koji ne bi bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

17. Tužitelj je kao vrijednost predmeta spora u tužbi naznačio iznos od 1.534,00 eura, a uspio u je u sporu glede visine sa iznosom od 1.119,66 eura, ili sa 73%, a glede osnove sa 100% ili ukupno sa 86,5%, dok je tuženik uspio u sporu sa 13,5%. Kada se uspjeh tužitelja u sporu umanji za uspjeh tuženika u sporu, dobije se iznos od 73%, za koliko je trebalo umanjiti dosuđeni iznos troška od strane suda prvog stupnja od 1.000,00 eura, što iznosi 730,00 eura, tako da je trebalo temeljem čl. 373. t. 3. ZPP preinačiti st. V. izreke prvostupanjske presude i odbiti za iznos od 270,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, dok je temeljem čl. 380. t. 2. ZPP trebao odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. V. izreke za iznos od 730,00 eura.

18. Tuženik je djelomično uspio u žalbenom postupku sa 27%, pa je razmjerno tome trebalo umanjiti trošak žalbe, za sastav koje mu pripada 125 bodova temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), ili 250,00 eura, sa PDV od 25%, 312,50 eura, koji je iznos trebalo umanjiti razmjerno uspjehu tuženika u žalbenom postupku od 27%, što iznosi 84,38 eura, na koji je iznos trebalo pribrojiti trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura, umanjeno razmjerno uspjehu tuženika u žalbenom postupku, što iznosi 14,33 eura, tako da ukupan trošak žalbe tuženika iznosi 98,70 eura.

U Velikoj Gorici 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković