REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3796/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RCU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Pažitka, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-507/2021-3 od 8. svibnja 2024., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-507/2021-7 od 19. lipnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Pr-35/2019-13 od 7. travnja 2021. u sjednici održanoj 27. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-507/2021-3 od 8. svibnja 2024. te je uz postavljena pitanja istaknula i to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje Ustav RH). Tužiteljica smatra da joj je zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na jednako postupanje u vezi s jedinstvenom primjenom prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zakonito suđenje te na socijalnu sigurnost u vezi s pravom na slobodno udruživanje.
2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tužiteljica je u prijedlogu postavila sljedeća pitanja:
„1. Da li policijski službenik koji je upućen i obavlja poslove granične kontrole na graničnom prijelazu na teritoriju druge državne temeljem međunarodnog sporazuma Republike Hrvatske s drugom državom na čijem teritoriju se granična kontrola obavlja (u konkretnom slučaju Republike Slovenije), ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu prema odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (u konkretnom slučaju članak 56. (NN 104/13) i 50. (NN 112/17))?
2. Da li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i NN 112/17) vezan tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike obzirom na odredbe čl. 120. (NN 104/13 ) i 101. (NN 112/17) Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te Dogovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, uključujući ona o vremenskom važenju tumačenja?
3. Primjenjuje li se tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike br.
1/50 od 12. veljače 2019. na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, odnosno na utuženo razdoblje u ovom predmetu?
4. Ovisi li ostvarivanje prava na dodatak za rad na terenu državnog službenika i namještenika o nastanku određenih povećanih troškova zbog rada na terenu (kao što su trošak prehrane, prijevoza i sl.) ili isključivo kada su za to ispunjeni Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i NN 112/17) propisani uvjeti?“
5. Postavljena pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse i zauzetih pravnih shvaćanja ovoga suda izraženim u odluci poslovni broj Rev 1186/2022-3 od 6. veljače 2024., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu. Uz navedeno valja reći i to da revizijske odluke koje tužiteljica navodi kao razloge važnosti ne odgovaraju činjenično niti pravno konkretnoj situaciji s obzirom na to da se odnose na tužbeni zahtjev za isplatu terenskog dodatka zbog obavljanja poslova granične kontrole na Međunarodnom željezničkom graničnom prijelazu Dobova u Republici Sloveniji, a tim odlukama nije niti izraženo pravno shvaćanje o primjeni drugog (kasnijeg) mišljenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora od 12. veljače 2019.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
7. Prema ocjeni ovoga suda tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je zbog pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednako postupanje u vezi s jedinstvenom primjenom prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, na zakonito suđenje te pravo na socijalnu sigurnost u vezi s pravom na slobodno udruživanje s obzirom na to da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17;) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 27. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
