REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3304/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Branku Linu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika: 1. Wustenrot stambene štedionice d.d., OIB: 07942675532, Zagreb, Heinzelova 33a, zastupan po punomoćniku JČ dipl. iur. i 2. PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu 1. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-572/2023-4 od 25. listopada 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1674/2010 od 30. travnja 2012. ispravljena rješenjem istoga suda i istog poslovnog broja od 26. rujna 2012., te o prijedlogu tužitelja za dopuštenjem revizije protiv dopunskog rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-572/2023-7 od 18. siječnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom revizije, na sjednici održanoj 27. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Prijedlog 1. tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelji podnose prijedlog za dopuštenje revizije protiv dopunskog rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-572/2023-7 od 18. siječnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom revizije pozivom na razloge propisane čl. 385.a st. 2. ZPP navodeći da su im pobijanom drugostupanjskom presudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

2. Tuženik Wustenrot stambena štedionica d.d.je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 572/2023-4 od 25. listopada 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1674/2010 od 30. travnja 2012. ispravljena rješenjem istoga suda i istog poslovnog broja od 26. rujna 2012. postavljajući slijedeće pravno pitanje:

„1. Obzirom na neusklađenost presude Županijskog suda u Rijeci s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske prvotuženik postavlja pitanje da li ima mjesta odrediti solidarnu odgovornost tuženika u slučaju kada je sud utvrdio ništetnost pravnih poslova raspolaganja stambene štednje?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP)

3. Na prijedloge nije odgovoreno.

4. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije, valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5. U pobijanoj odluci je odgovoreno na sve odlučujuće navode tužitelja. Odluka je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelji nisu imao pravično suđenje.

6. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije 1. tuženika postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer se odnose na okolnosti konkretnog slučaja i stoga ne sadrži element univerzalnosti koji bi se odgovorom na takvo pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP trebao ostvariti. Ovo tim više što tuženik ne navodi u kontekstu razloga važnosti (čl. 385.a st. 1. ZPP u svezi sa čl. 387. st. 3. ZPP) odluke u kojima bi bilo izraženo pravno shvaćanje od kojeg bi pobijana odluka odstupala već se poziva na prethodne odluke suda drugog stupnja i revizijskog suda donijete u ovom postupku a koje su ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, dok odluka Rev 529/03-3 od 7. listopada 2004. ne koincidira u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.

7. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje odbijen. U odnosu na razloge predviđene čl. 385.a st. 2. ZPP tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im pobijanom odlukom bila povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, te je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbačen.

Zagreb, 27. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa