Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1337/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, protiv tuženika Grada Daruvara, OIB: 35688993528, Daruvar, Trg K. Tomislava 14, zastupanog po punomoćniku Damiru Žulju, odvjetniku iz Daruvara, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovnog broja Pn-109/2019-82 od 13. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovnog broja Pn-109/2019-82 od 13. travnja 2023.,

a) potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom naknade štete u daljnjem iznosu od 3.905,28 eura / 29.424,33 kune uz odgovarajuću zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos,

b) preinačava u točki III. izreke odluke o troškovima parničnog postupka i sudi:

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.521,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 13. travnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem, referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi tužiteljici trošak žalbenog postupka u visini od 155,46 eura.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I Tuženik Grad Daruvar, Trg K. Tomislava 14, Daruvar, OIB: 35688993528 dužan je tužiteljici CO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti na ime naknade štete iznos od 3.985,09 eura / 30.025,66 kn1 (slovima: tri tisuće devet stotina osamdeset pet eura devet centi / trideset tisuća dvadeset pet kuna šezdeset šest lipa) s zakonskom zateznom kamatom u svezi iznosa od 3.400,00 eura / 25.617,30 kn (slovima: tri tisuće četiri stotine eura / dvadeset pet tisuća šest stotina sedamnaest kuna trideset lipa), od dana 1. prosinca 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sukladno članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, do isplate, te u svezi novčanog iznosa od 585,09 eura / 4.408,36 kn (slovima: pet stotina osamdeset pet eura devet centi / četiri tisuće četiri stotine osam kuna trideset šest lipa) po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počam od 13. travnja 2023. godine kao dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Tužiteljica CO odbija se s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu naknade štete u iznosu od 3.905,28 eura / 29.424,33 kn (slovima: tri tisuće devet stotina pet eura dvadeset osam centi / dvadeset devet tisuća četiri stotine dvadeset četiri kune trideset tri lipe) uz odgovarajuću zakonsku zateznu kamatu od 1. prosinca 2019. godine do isplate, kao neosnovanim.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.".

2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužiteljica, pobijajući odluku suda prvog stupnja, u točki II. i III. izreke, iz svih žalbenih razloga previđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužiteljice dostavio je na odgovor tuženiku.

Tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice porekavši žalbene navode kao netočne s prijedlogom da ista bude odbijena kao i da mu bude dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu.

Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete koju je pretrpjela dana 19. prosinca 2018. kada je prilikom dolaska na pješački prelaz u [adresa] ulici u [adresa] pala na pješačkom prelazu zbog leda na kolniku, uslijed čega je zadobila teške tjelesne povrede pa je postavila tužbeni zahtjev za naknadom štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, troškove liječenja i troškove tuđe pomoći i njege.

4. Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća i ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koje se poziva tužiteljica u žalbi jer je pobijana presuda razumljiva i jasna i ista se može ispitati.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne, odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica dana 19. prosinca 2018. oko 6 sati i 30 minuta prilikom dolaska na pješački prelaz u [adresa] u [adresa], zbog leda na pješačkom prelazu pala te je zadobila teške tjelesne povrede u vidu prijeloma gležnja i iščašenja nožnog zloba.

5.1. U postupku je izveden dokaz saslušanjem svjedoka EO, COP, JO, koji su potvrdili i to EO da je vidio kada je tužiteljica pala, da se nije mogla ustat i on joj osobno ponudio telefon te je tom prigodom tužiteljica zvala supruga za pomoć, kao i da je na tom dijelu prijelaza, bio led. Iste navode je potvrdila i svjedokinja COP, koja je vidjela tužiteljicu na mjestu pada i potvrdila da je na tom mjestu bilo leda jer su upozoravali i druge prolaznike da ne idu cestom već travnatom površinom, svjedok JO, suprug tužiteljice zapravo ispričao da je pristupio naknadno mjestu nezgode ali da je zatekao tužiteljicu gdje je pala na zaleđenoj površini.

5.2. Saslušani svjedok NO koji je rukovoditelj zimske službe poduzeća "Darkom d.o.o. iz Daruvara" koji je sa tuženikom imao zaključen ugovor o obavljanju poslova zimske službe istakao je da nije imao saznanja o štetnom događaju, a koliko se sjeća nije bilo posipanja površina u spornom periodu, jer za to nije bilo razloga. Svjedok ĐO, kao komunalni redar grada Daruvara nije bio na spornoj lokaciji u trenutku pada tužiteljice niti je dobio dojavu kao komunalni redar a isto tako nije imao ni saznanja da su građani podnosili prijave zbog zaleđene površine.

6. Iz iskaza saslušanih svjedoka sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je sporne nezgoda došla upravo iz razloga što od strane tuženika, a nisu bile provedene predviđene mjere u pogledu zaleđenih javnoprometnih površina, te da je do nezgode tužiteljice došlo baš zbog postojanje leda, što su potvrdili saslušani svjedoci koji su bili neposredno prisutni kad se desio štetni događaj, te je sud iskaz tužiteljice i saslušanih svjedoka EO i COP, kao nezainteresiranih svjedoka prihvatio, kao istinite i na temelju istih je utvrdio da tuženik nije očistio zaleđenu površinu po kojoj se kreću pješaci.

7. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio stoga da je tuženik odgovoran za štetni događaj.

8. Kako bi utvrdio visinu štete koju je tužiteljica pretrpjela kritičnog dana, sud prvog stupnja na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka Maria Bakovića utvrdio je da tužiteljica 19. prosinca 2018. zadobila trimaleolarni prijelom desnog gležnja koji je istog dana operativno zbrinut ugradnjom vijaka i pločica, te otpuštena iz bolnice nakon 5 dana uz preporuku hoda na štakama, te je provela i fizikalnu terapiju, a zatim je imala dva operativna zahvata kojim je otklonila ugrađenu osteosintetski materijal. Tužiteljica je zbog zadobivene povrede pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana te bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, a slabog intenziteta u trajanju od 50 dana, a bolovi slabog intenziteta su povremenog karaktera pa ulaze i u sferu pojačanih napora. Tužiteljica je pretrpjela i strah i to sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana te slabog intenziteta u trajanju od 3 tjedna, a zbog zadobivene povrede ostale su trajne posljedice u vidu blagog smanjenja pokretljivosti u desnom gležnju, povremenog otoka na području gležnja, što bi davao iznos od 5 % smanjenja životnih aktivnosti te će tužiteljica zbog zadobivene povrede ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu te imati tegobe pri svim aktivnostima koje zahtijevaju dulje stajanje, dulje hodanje i pojavljivat će se bolovi i oticanje gležnja, tužiteljici je bila potrebna tuđa njega i pomoć nakon izlaska iz bolnice i to tri sata dnevno u trajanju od 1 tjedan, a zatim 2 tjedna po dva sata dnevno, a zatim 4 tjedna, tri puta tjedno po dva sata i narednih 5 mjeseci po tri sata tjedno, kod tužiteljice se vidi i naruženost lakog stupnja koje povremeno vidljiva i trećoj osobi.

9. Sud prvog stupnja je prihvatio zahtjev tužiteljice da je imala troškove liječenja u paušalnom iznosu od 53,09 eura jer prilikom kontrole u bolničkoj ustanovi u Pakracu u sedam slučajeva nije imala pokrivene troškove od strane HZZO-a s obzirom da se radilo udaljenosti manje od 50 km.

10.

Kako je na ovakvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje utvrđenje stranke nisu imale primjedbe sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo pozvavši se na odredbu članka 1100. i članka 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZOO/05), te imajući u vidu sve kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu štete zbog povrede prava osobnosti, pravilno tužiteljici dosudio iznos od 3.985,09 eura / 30.025,66 kuna, kao i temeljem Orijentacionih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prilikom dosuđenja naknade štete po svim spomenutim kavalifikatornim okolnostima.

11. Žalbom tužiteljica pobija odbijajući dio tužbenog zahtjeva, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo i Orijentacione kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa je potrebno istaknuti da je navedeni žalbeni prigovor tužiteljice neosnovan. Ovo stoga, jer je sud prvog stupnja pravilno, a imajući u vidu stručni nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te utvrđenja iz nalaza utvrdio sve kvalifikatorne okolnosti za dosuđenje naknade štete temeljem orijentacionih kriterija, stoga je žalbeni prigovor tužiteljice u spomenutom dijelu neosnovan. Navedeni orijentacioni kriterij obvezuje sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade i u tu svrhu su i doneseni, i oni se primjenjuju na egzaktno utvrđenje koje proizlazi iz medicinskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, zbog čega tužiteljica neosnovano pobija odluku suda prvog stupnja u dijelu u kojem joj nisu dosudili za zatraženi iznos. 12. S obzirom na iznijeto ukazuje se da je žalba tužiteljice u spomenutom dijelu neosnovana, pa je stoga valjalo odlučiti kao u izreci odluke ovog žalbenog suda pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a kako je odlučeno u točki I.a izreke.

13. Žalba tužiteljice se smatra osnovanim u dijelu gdje pobija odluku suda prvog stupnja o troškovima parničnog postupka. Sud prvog stupnja donio je odluku o troškovima parničnog postupka pozvavši se na odredbu članka 154. stavak 4. ZPP-a smatrajući da je tužiteljica polovično uspjela sa tužbenim zahtjevom pa je tako i tuženik djelomično uspjeh pa je obvezao da svaka stranka snosi svoje troškove. Potrebno je naglasiti da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer temeljem članka 154. stavak 2. ZPP-a sud je trebao utvrditi uspjeh tužiteljice u sporu kako je tijekom trajanja postupka bio sporan osnov u kojem je tužiteljica uspjela u 100% omjeru, a u odnosnu na visinu je uspjela sa 50 %, to se uspjeh tužiteljice u ovom sporu procjenjuje na 75 %, a imajući u vidu da je tuženik uspio sa 25 % to konačno se utvrđuje uspjeh tužiteljice u ovom sporu od 50 %. Pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a te važeće Tarife za nagradu i naknadu troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja prvostupanjskog postupka (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, 37/22 i 126/22 - dalje u tekstu: Tarifa), imajući u vidu vrijednost predmeta spora, sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife, tužiteljica bi za radnje u ovom postupku i to za zahtjev za mirno rješenje spora, sastav tužbe te zastupanje na ročištu od 11. srpnja 2019., 21. studenog 2019., 22. travnja 2021. i 29. ožujka 2023., za svaku od navedenih radnji imala pravo po 100 bodova; za troškove podnesaka od 13. srpnja 2022., 23. prosinca 2022. te 28. ožujka 2023., za svaki od navedenih podnesaka po 100 bodova te za objavu presude od 14. travnja 2023., 50 bodova što zbrojeno daje iznos od 950 bodova pomnoženo sa 1,99 eura kao vrijednost boda a koji iznos je određen sukladno propisanoj Tarifi (Narodne novine broj 126/22) koju u Tbr. 50. vrijednost boda označava sa 15 kuna odnosno 1,99 eura što daje iznos od 1.890,50 eura kojem iznosu se dodaje iznos od 472,62 eura na ime PDV-a te se dobiva zbroj od 2.363,12 eura kojem iznosu treba pridodati materijalne troškove koje je tužiteljica imala u vidu saslušanja svjedoka u visini od 164,50 eura, troškove vještačenja u iznosu od 331,18 eura te troškove sudskih pristojbi na presudu i na tužbu u visini od 171,01 eura i 13,23 eura što daje zbroj od 3.043,67 eura, a od tog iznosa tužiteljica ima pravo na 50 % s obzirom na uspjeh u sporu pa bi stoga tužiteljici pravilno trebalo dosuditi 1.521,83 eura kako je to odlučeno u točki I.b izreke ove odluke temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

14. Imajući u vidu uspjeh tužiteljice u žalbenom postupku, tužiteljici je i dosuđen trošak žalbenog postupka u visini od 155,65 eura sukladno Tarifi, pa je stoga odlučeno kao u izreci odluke pod točkom II. izreke.

15. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu jer navedeni trošak sukladno odredbi članka 155. ZPP-a nije bio nužan za ovaj postupak pa je shodno tome odlučeno kao u izreci odluke ovog žalbenog suda pod točkom III. izreke.

U Splitu, 27. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Marija Šimičić