Broj: Ppž-12187/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ZŠĐ, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 13. rujna 2021., broj: 23. Pp-5569/2021-11, u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 13. rujna 2021., broj: 23. Pp-5569/2021-11 proglašen je krivim okr. ĐŠĐ da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 600,00 kuna, što je protuvrijednost 164,00 DEM, odnosno 82,00 eura, u koju je uračunato uhićenje okrivljenika 21. svibnja 2021. u 15:20 sati do 22. svibnja 2021. u 14:30 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da mu ne preostaje za platiti ništa od novčane kazne.
1.1.Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 200,00 kuna.
2.Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I. Policijska postaja Split podnio je žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se okrivljenik kazni bezuvjetnom kaznom zatvora.
3.Žalba nije osnovana.
4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje tužitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5.Tužitelj smatra da izrečena novčana kazna kao prekršajnopravna sankcija koju je izrekao prvostupanjski sud nema uporište u činjeničnim utvrđenjima i apsolutno je neadekvatna. Okrivljenik je proglašen krivim za naročito drsko ponašanje u narušavanju javnog reda i mira, radi se o kvalificiranom djelu prekršaja s elementom nasilja, a utvrđene činjenice zahtijevaju isključivo bezuvjetnu kaznu zatvora. Ističe da je okrivljenik višestruko osuđivan kao počinitelj djela prekršaja i kaznenih djela sa elementima nasilja, dosadašnje izrečene sankcije nisu utjecale na okrivljenika u specijalnopreventivnom smislu, a novčana kazna koju je sud izrekao ni na koji način neće ostvariti specijalnu ni generalnu prevenciju.
6.Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na strani okrivljenika ne postoje takve otegotne okolnosti koje bi za počinjeno djelo opravdale izricanje bezuvjetne kazne zatvora.
6.1.Prvenstveno, treba navesti da je prvostupanjski sud, zbog činjenice da nije u cijelosti dokazao navode optužnog prijedloga, smanjio opseg inkriminacije koji se okrivljeniku stavlja na teret i proglasio okrivljenika krivim za manju protupravnu količinu u postupanju od navedene u optužnom prijedlogu. Nadalje, činjenica je da je okrivljenik, u vrijeme odlučivanja prvostupanjskog suda, bio osuđivan, prema potvrdi Odjela za prekršajne evidencije od 9. rujna 2021., tri puta za prekršaj iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droge, dva puta za prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i dva puta za prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Međutim, do odlučivanja o žalbi, sukladno odredbi čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona u odnosu na osuđivanost okrivljenika, nastupila je rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti navedenih odluka proteklo više od tri godine, pa se okrivljenik sukladno navedenoj zakonskoj odredbi smatra neosuđivanom osobom u odnosu na te odluke.
6.2.Nadalje, tužitelj se, osim prekršajne osuđivanosti okrivljenika, u žalbi poziva i na osuđivanost okrivljenika za kaznena djela s elementima nasilja, međutim, ove žalbene navode nije potkrijepio nikakvim vjerodostojnim dokazima, pa su ostali na razini paušalne tvrdnje.
7.Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a ni ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 27. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Medak Polaković, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
