REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4431/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, Mirne Maržić, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IMPULS-SPORT d.o.o. u stečaju, OIB 21407934409, Imotski, Ul. fra. Rajmunda Rudeža 1, kojeg zastupa punomoćnik Ante Gabelica, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 52, protiv tuženika NADZOR d.o.o., OIB 90880773017, Donji Proložac, Ulica Domovinske zahvalnosti 31, radi isplate iznosa od 14.060,20 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-151/2024-3 od 4. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-151/2024-3 od 4. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 725,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom zbog ogluhe prvostupanjski je sud odlučio kako slijedi: „l. Nalaže se tuženiku NADZOR d.o.o. u roku od 15 dana platiti tužitelju IMPULS-SPORT, d.o.o. u stečaju 14.060,20 EUR, sa zateznim kamatama koje teku: na iznos od 116,20 EUR od 24. listopada 2021. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. studenoga 2021. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. prosinca 2021. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. siječnja 2022. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. veljače 2022. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. ožujka 2022. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. travnja 2022. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. svibnja 2022. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. lipnja 2022. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. srpnja 2022. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. kolovoza 2022. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. rujna 2022. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. listopada 2022. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. studenoga 2022. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. prosinca 2022. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. siječnja 2023. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. veljače 2023. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. ožujka 2023. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. travnja 2023. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. svibnja 2023. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. lipnja 2023. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. srpnja 2023. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. kolovoza 2023. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. rujna 2023. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. listopada 2023. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5 studenoga 2023. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. prosinca 2023. do isplate, na iznos od 498,00 EUR od 5. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po referentnoj stopi uvećanoj za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku NADZOR d.o.o. da, u roku od 15 dana, naknadi tužitelju IMPULS-SPORT, d.o.o. troškove postupka u iznosu od 812,06 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. rujna 2024. do isplate po referentnoj stopi uvećanoj za tri postotna poena.“

2. U obrazloženju se navodi da je tužba dostavljena tuženiku na odgovor, a tuženik ju je primio 12. travnja 2024. Budući da tuženik u roku od 30 dana nije podnio odgovor na tužbu te budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, prvostupanjski sud smatra da su ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, na temelju odredbe članka 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da iz priloga tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, ali prvenstveno ističe da dostava tužbe na odgovor nije bila izvršena na propisan način. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje te potražuje trošak žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj pobija žalbene navode.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je ista pravilna i zakonita.

7. Predmet žalbenog postupka je ocjena pravilnosti donošenja presude zbog ogluhe.

8. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a u svojoj se žalbi neosnovano podnositelj žalbe poziva na bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

9. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe članka 331.b stavka 1.

ZPP-a o donošenju presude zbog ogluhe.

10. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda o urednosti dostave tužbe i poziva za davanje odgovora na tužbu, protivno žalbenim navodima dostava tužbe s privicima i rješenja kojim je tuženik pozvan podnijeti odgovor na tužbu i upozoren na posljedice propuštanja obavljena je sukladno odredbi članka 143.c ZPP-a koja se odredba primjenjuje na tuženika kao pravnu osobu koja je obvezni sudionik elektroničke komunikacije i s obzirom na to da je protekao rok propisan odredbom članka 118. Novele ZPP-a iz 2019. godine. Prema Pravilniku o elektroničkoj komunikaciji („Narodne novine“ broj 5/20; dalje: Pravilnik) tuženik je obvezni sudionik elektroničke komunikacije i dostava pismena se njemu kao adresatu iz članka 143.c stavka 2. ZPP-a dostavlja u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac kojeg mora preuzeti u roku od 15 dana, a ako ga ne preuzme smatrat će se da je dostava obavljena istekom 15-og dana od dana kad je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac, ako adresat u tom roku ne potvrdi primitak pismena i dostava obavljena na taj način smatra se osobnom dostavom. Budući da iz potvrde o otpravku proizlazi da su žalitelju elektroničkim putem dostavljena tužba, privici i poziv na podnošenje odgovora na tužbu ispunjena je pretpostavka propisana odredbom članka 331.b stavka 1. točke 1. ZPP-a, a žalitelj neosnovano osporava da je obavljenom dostavom na navedeni način povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu, s obzirom na to da je prema odredbi članka 6. Pravilnika obvezni sudionik elektroničke komunikacije. Obavijest o pismenu u informacijskom sustavu i dostava je izvršena u skladu s odredbama Pravilnika i posljedica postupanja po odredbama Pravilnika je ispunjenje pretpostavke uredne dostave. Stoga neosnovano tuženik smatra da dostava tužbe i poziva tuženiku za davanje odgovora na tužbu nije bila izvršena na propisani način.

11. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud analizom i ocjenom isprava priloženih u spisu pravilno ocijenio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s priloženim dokazima, a niti s općepoznatim činjenicama.

12. Nad tužiteljem je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-78/2019 od 23. rujna 2021. otvoren stečajni postupak, a u trenutku otvaranja stečajnog postupka tužitelj je bio vlasnik nekretnine koja u naravi predstavlja poslovnu zgradu s poslovnim prostorima, izgrađenu na čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Glavina, da iz procjembenog elaborata o utvrđivanju tržišne vrijednosti zakupa proizlazi da tržišna vrijednost mjesečnog zakupa uredskog prostora u predmetnoj zgradi iznosi 6,93 EUR po m2, bez poreznih davanja, da je u stečajnom postupku utvrđeno da je tuženik od 23. rujna 2021., odnosno od dana otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem koristio, bez plaćanja naknade, poslovni prostor broj 25, u naravi ured, površine 57,49 m2, za koji mjesečna zakupnina iznosi 6,93 EUR po m2 uvećano za PDV, dakle, iznos od 398,40 EUR uvećano za PDV, odnosno 498,00 EUR mjesečno, dok dnevni iznos zakupnine iznosi 16,60 EUR. Budući da je stečajni postupak nad tužiteljem otvoren 23. rujna 2021., a da je predmetni poslovni prostor predan trećoj osobi 31. siječnja 2024., tuženik da tužitelju duguje 14.060,20 EUR, odnosno 116,20 EUR za 09/2021 te 13,944,00 EUR (od 10/2021-01/2024). Tužitelj je naveo i da se prije pokretanja postupka pisanim putem obratio tuženiku sa zahtjevom za plaćanjem, no da tuženik nije udovoljio njegovom zahtjevu.

13. Žalbeni navod da tužitelj nije dokazao da je tuženik bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora predstavlja negaciju činjenice koju je u tužbi naveo tužitelj, a presudu zbog ogluhe nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).

14. Presuda zbog ogluhe donosi se protiv tuženika koji se „oglušio“ na poziv suda da podnese odgovor na tužbu. Institut presude zbog ogluhe nije negacija, već posljedica primjene načela saslušanja stranaka. Presumpcija o određenom procesnom držanju pasivne stranke dopuštena je u pretpostavci da je toj stranci bila pružena mogućnost aktivnog sudjelovanja u parnici. Da bi se iz pasivnosti stranke mogle izvoditi posljedice propisane zakonom, potrebno je da ta pasivnost bude potpuna, da izostane bilo kakvo aktivno držanje iz kojeg bi se moglo zaključiti da stranka zauzima drugačije stajalište od onog koje joj se imputira o priznanju činjeničnih navoda svog protivnika. Presuda zbog ogluhe zasniva se na tezi da tuženik svojom pasivnošću priznaje istinitost činjeničnih navoda tužitelja s kojima je prethodno bio upoznat, a ne na tezi da tuženik priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva. Presumpcija o priznanju činjeničnih navoda tužitelja može se odnositi samo na činjenice koje su tuženiku bile prethodno priopćene urednom dostavom tužbe, a sud je dužan donijeti presudu zbog ogluhe kada tuženik propusti podnijeti pisani odgovor na tužbu u roku koji mu je za to određen.

15. Nisu, dakle, počinjene bitne povrede odredaba postupka koje navodi žalitelj i pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, a žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjeni propisani uvjeti pa ovaj sud ocjenjuje da je pravilno prvostupanjski sud donio pobijanu presudu zbog ogluhe.

16. Odluka o trošku nije ispitivana (članak 365. stavak 2. ZPP-a) jer žalitelj u žalbi nije isticao da bi izračun prvostupanjskog suda bio pogrešan.

17. Zbog navedenoga je, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, pobijana presuda zbog ogluhe potvrđena (točka I. izreke).

18. Prema ocjeni ovog suda nije osnovan zahtjev za naknadu troškova za nagradu punomoćniku tužitelja za sastavljanje odgovora na tuženikove žalbe i sudske pristojbe na odgovor na žalbu, budući da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a (točka II. izreke).

Zagreb, 27. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Tatjana Kujundžić Novak