REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt-489/2017-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik ĐU i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, Pisarnica Split I, protiv tuženika-protutužitelja UU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Minja Lalić, odvjetnica u Makarskoj, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9112/2014-6 od 16. svibnja 2017. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-5/2009 od 22. listopada 2014., ispravljena rješenjem istog suda broj P-5/2009 od 22. listopada 2014., u sjednici održanoj 27. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 9112/2014-6 od 16. svibnja 2017. i presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-5/2009 od 22. listopada 2014., ispravljena rješenjem istog suda broj P-5/2009 od 22. listopada 2014., u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen te u dijelu kojim je protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. 1. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o prodaji i prijenosu dionica od 15.01.2004.god., zaključen između Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282 i tuženog UU iz [adresa] [sadašnja adresa [adresa], 10000 Zagreb], JMBG: [jedinstveni matični broj građana].

2. Dužan je tuženi isplatiti tužitelju iznos od 8.313.652,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom na tako utvrđeni iznos, koja teče od 02.01.2009.god. u visini obračunatoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8%-tnih poena, pa do dana isplate, sve ovo u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude, pod prijetnjom ovrhe, dok se zahtjev tužitelja za daljnjom isplatom iznosa od 213.048,00 kn i zatražene zatezne kamate koje teku od 02.01.2009. godine do isplate, odbija kao neosnovan.

3. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o prodaji i prijenosu dionica od 03.06.2003.god., zaključen između pravnog prethodnika tužitelja EUROINVESTING d.o.o. Makarska, Stjepana Radića 3 i tuženog UU iz [adresa] [sadašnja adresa [adresa], 10000 Zagreb], JMBG: [jedinstveni matični broj građana].

4. Dužan je tuženi isplatiti tužitelju iznos od 2.950.896,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom, koja teče od 02.01.2009.god. u visini obračunatoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8%-tnih poena, pa do dana isplate, sve ovo u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude, pod prijetnjom ovrhe, dok se zahtjev tužitelja za daljnjom isplatom iznosa od 70.304,00 kn i zatražene zatezne kamate koje teku od 02.01.2009. godine do isplate, odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

1. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282. da tuženiku-protutužitelju ŠU iz [adresa]. u roku od 15 dana priopći što mu je poznato o uplaćenom iznosu po protutužitelju ŠU dana **.**.2007. godine u visini od 7.055.000,00 kuna sa označenom svrhom "polog" te da u roku od 15 dana izjavi da su dani podaci o tom novčanom iznosu točni i potpuni.

2. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282. da tuženiku-protutužitelju ŠU iz [adresa]. u roku od 15 dana preda račun i pregled imovine i obveza iz pravnog posla kupnje dionica Jadranskog osiguranja d.d. po protutužitelju ŠU a od dana 03.06. 2003. godine kao dana kupnje prvih 332 dionice do dana plaćanja iznosa od 7.055.000,00 kuna, a zatim i do dana 15.10. 2008. godine, te 05.01. 2009. godine kao dana podnošenja tužbe i to tako da opiše potraživanja protutužitelja ŠU iz [adresa]., te dugovanja protutužitelja, način plaćanja po protutužitelju, iznosi i datumi uplaćenog, načinu otplate dionica Jadranskog osiguranja d.d. , iznos ukupnog dugovanja protutužitelja ŠU prema protutuženiku Euroherc osiguranje d.d., odnosno njegovim pravnim prednicima "Euroinvesting d.o.o." te drugima po bilo kojoj osnovi, i sve drugo potrebno, te izjavi da su položeni računi i predani pregled imovine i obveza potpuni i točni.

3. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282. da tuženiku-protutužitelju ŠU iz [adresa]. u roku od 15 dana preda račun i pregled imovine i obveza protutužitelja iz odnosa dioničarstva protutužitelja ŠU kao dioničara Agram osiguranje d.d,

4. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282. da tuženiku-protutužitelju ŠU iz [adresa]. isplati iznos od 7.055.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% koja na navedeni iznos teče počev od 05.05. 2007. godine pa do 31.12. 2007. godine, a od 01.08. 2008. godine sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB kako je utvrđena zadnjeg dana u polugodištu koje prethodi tekućem polugodištu s uvećanjem za 5% poena sve do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak, sve to u roku od 8 dana.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 300.495,50 kn, zajedno sa zateznom kamatom počev od 22.10.2014. god. do isplate u visini obračunatoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se zahtjev tužitelja za daljnjom naknadom troškova postupka u iznosu od 3.125,00 kn, odbija.".

2. Drugostupanjskom presudom je žalba tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora su zahtjevi tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelja) radi utvrđenja da su raskinuti ugovor o prijenosu i prodaji dionica od 15. siječnja 2004. te ugovor o prijenosu i prodaji dionica od 3. lipnja 2003., kao i zahtjev za isplatu novčane protuvrijednosti predmetnih dionica, te tuženikov protutužbeni zahtjev (stupnjevita tužba) radi ostvarenja prava na isplatu.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tuženik na temelju ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004. sklopljenog s tužiteljem kao prenositeljem stekao u posjed i vlasništvo 937 dionica društva Jadransko osiguranje d.d. Zagreb, nominalne vrijednosti od 400,00 kuna po dionici, te na temelju ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 3. lipnja 2003. sklopljenog s prednikom tužitelja Euroinvesting d.o.o. Makarska kao prenositeljem stekao u posjed i vlasništvo 332 dionice društva Jadransko osiguranje d.d. Zagreb, nominalne vrijednosti 400,00 kuna po dionici;

- da je tuženik na temelju ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004. trebao platiti tužitelju naknadu u iznosu 532.620,12 kuna u roku od pet godina u 10 jednakih polugodišnjih obroka svaki od po 53.262,01 kuna, od kojih prvi obrok dospijeva 31. srpnja 2004., a po ugovoru o prodaji prijenosu dionica od 3. lipnja 2003. je trebao platiti tužitelju naknadu u iznosu 175.759,47 kuna u roku od pet godina u pet jednakih godišnjih obroka svaki po 35.151,89 kuna, od kojih prvi obrok dospijeva 31. srpnja 2004.;

- da je tuženik tužitelju isplatio ugovorenu naknadu po ugovoru od prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004. za četiri obroka u ukupnom iznosu 213.048,00 kuna, a ostao je nepodmiren dug za preostalih pet dospjelih obroka u iznosu 479.358,09 kuna, dok je po ugovoru o prodaji i prijenosu dionica od 3. lipnja 2003. tužitelju isplatio ugovorenu naknadu za dva dospjela obroka u iznosu 70.304,00 kuna, a ostao je nepodmiren dug za preostala tri dospjela obroka u iznosu 105.455,45 kuna;

- da je tuženik tijekom 2007. godine na burzi prodao stečene dionice Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb za prosječnu cijenu 9.203,18 kuna po dionici;

- da je tuženik 4. svibnja 2007. položio u Kreditnoj banci Zagreb iznos 7.055.000,00 kuna na račun primatelja, fizičke osobe JU, zaposlenice tužitelja koja je obavljala poslove direktora Sektora financijskih poslova;

- da je od izvršene uplate pologa tuženika u iznosu 7.055.000,00 kuna isplaćena nagrada zaposlenicima i dioničarima Jadranskog osiguranja d.d. i tužitelja Euroherc osiguranje d.d. u iznosu 4.000,00 kuna po osobi;

- da je tužitelj 15. listopada 2008. obavijestio tuženika o raskidanju ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004. kao i ugovora o prodaji i prijenosu dionica 3. lipnja 2003., radi neispunjenja ugovornih obveza odnosno neplaćanja dospjelih obroka ugovorene naknade za preuzete dionice;

- da je tuženik u dopisu od 28. listopada 2008. obavijestio tužitelja da ne prihvaća raskid ugovora jer da tuženik nema nepodmirenih dospjelih obveza po navedenim ugovorima.

9. Obzirom na takva utvrđenja, nižestupanjski sudovi su ocijenili da tuženik nije platio ugovorenu naknadu za preuzete dionice u roku koji su stranke ugovorile kao bitan sastojak tih ugovora, radi čega da je na temelju odredbe čl. 125. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05) te čl. 544. st. 1. ZOO, došlo do raskida ugovora po samom zakonu. Uz poziv na odredbu čl. 132. st. 2. ZOO, tuženiku je naloženo plaćanje naknade štete - isplatu novčanog ekvivalenta za dionice koji iznosi 9.100,00 kuna po dionici, umanjeno za uplate dospjelih obroka, budući da su dionice stečene predmetnim ugovorima bile prodane (čl. 410. st. 2. ZOO). Protutužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan jer su sudovi zaključili da za stupnjevitu tužbu nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 186.b ZPP, odnosno postojanje tražbine tuženika prema tužitelju čija točna visina i količina tuženiku nije poznata i postojanje tuženikove građansko pravne obveze na polaganje računa odnosno davanje pregleda imovine i obveza proizašlog iz pravnog odnosa stranaka vezanog za kupnju dionica Jadranskog osiguranja d.d. kao i raspolaganjem pologom tuženika uplaćenog kod Kreditne banke Zagreb 4. svibnja 2007.

10. U reviziji tuženik osnovano prigovara počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da u presudi prvostupanjskog suda nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, što drugostupanjski sud nije sankcionirao svojom odlukom.

11. Naime, tijekom postupka je bilo sporno je li tuženik ispunio svoju obvezu u cijelosti plaćanjem ugovorene cijene za dionice, odnosno jesu li ispunjene pretpostavke za raskid ugovora zbog neispunjenja obveze u roku. Sudovi su zaključili da tuženik ničim nije dokazao da bi dospjele obveze iz sklopljenih ugovora o prodaji i prijenosu dionica zatvarao, kako je tvrdio, uskratom od dijela dividende koju je ostvarivao kao dioničar Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb, odnosno iz uplaćenog pologa kod Kreditne banke Zagreb u iznosu 7.055.000,00 kuna (čl. 221.a ZPP).

12. Tuženik u reviziji osnovano ističe da sudovi bez valjanog obrazloženja nisu ocijenili obavijesti od 21. lipnja 1999. (list 72 spisa) i 24. siječnja 2004. (list 321 spisa), koje je tuženik dostavio kako bi dokazao svoje navode o postojanju dogovora o tome da cijenu dionica isplaćuje od dividende koja bi mu pripala kao dioničaru društava koja čine Koncern Agram.

13. Tuženik također osnovano prigovara da sudovi nisu iznijeli razloge na temelju kojih su zaključili da tužitelj nije raspolagao pologom u iznosu 7.055.000,00 kuna isplaćenih na račun zaposlenice tužitelja, kod nesporno utvrđene okolnosti da je iz tog iznosa isplaćena "nagrada" zaposlenicima i dioničarima Jadranskog osiguranja d.d. i tužitelja Euroherc osiguranje d.d.

14. Nadalje, prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, na temelju kojeg je dosudio tužitelju iznos naknade štete, obrazlažući da je do navedenog iznosa došao množenjem broja dionica koje su bile predmet ugovora s novčanim ekvivalentom dionica u iznosu 9.100,00 kuna, pri čemu je dobivene iznose umanjio za plaćene obroke cijene dionica. Takvo obrazloženje prvostupanjskog suda, koje prihvaća i drugostupanjski sud, je manjkavo jer nije jasno na koji način je sud utvrdio visinu naknade štete obzirom na vrijednost dionica u iznosu 9.100,00 kuna (budući da vještak u nalazu i mišljenju ne navodi tu vrijednost), niti je jasno s kojim danom je utvrđena ta vrijednost dionica i zbog kojih razloga je sud kao mjerodavnu vrijednost dionica prihvatio upravo onu utvrđenu za taj dan. Isto tako, sudovi nisu iznijeli razloge zbog kojih nisu uzeli u obzir odredbu čl. 132. st. 5. ZOO (na što u žalbi te u reviziji ukazuje tuženik), prema kojoj pri raskidu ugovora, strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu kamatu od dana kad je primila isplatu.

15. Valja napomenuti da u konkretnom slučaju tužitelj traži utvrđenje da je ugovor raskinut po samom zakonu zbog neispunjenja obveze kod koje je fiksni rok bitan sastavni dio ugovora (čl. 125. ZOO). Sudovi su u konkretnom slučaju pogrešno ocijenili da se radi o fiksnom roku kao bitnom sastavnom dijelu ugovora, jer to ne proizlazi niti iz zakona niti iz ugovora. Radi se naprosto o ugovorenom roku za ispunjenje obveze. Kad dužnik ne ispuni obvezu u roku koji nije bitan sastavni dio ugovora, vjerovnik koji želi raskinuti ugovor mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje (čl. 126. st. 2. i 3. ZOO).

16. Budući da je u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zbog navedenih razloga valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP), a o troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP).

Zagreb, 27. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić