Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-617/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mervanu Begoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženice ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženice UKŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje tuženice zastupane po punomoćniku Nikoli Klaiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić iz Kutine, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženica ŽK i UKŽ izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-893/2021-35 od 28. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženica ŽK i UKŽ, te se u odnosu na njih preinačuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P- 893/2021-35 od 28. veljače 2023. u točkama I., II. i IV. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine u naravi stambena zgrada u [adresa], 3, 4, 5, 6, 7, 8, sagrađene na zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1434 m2, na kojem je uspostavljeno pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i to: dvosobni stan s dva kabineta broj 1 na IX katu, površine 82,70 čm, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, dva predsoblja i terase, [adresa], koji je upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - kao etažno vlasništvo oznake E-135 i to:

- 1/8 suvlasničkog dijela koji je upisan na ime II-tuženice ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i

- 1/8 suvlasničkog dijela koji je upisan na ime III-tuženice UKŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te su tuženici temeljem ove presude dužni trpjeti upis prava vlasništva suvlasničkih udjela II i III-tuženice na ime i za korist tužiteljice.“

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicama ŽK i UKŽ troškove postupka u iznosu od 2.189,85 EUR (slovima: dvije tisuće sto osamdeset devet eura i osamdeset pet centi) sa zateznom kamatom tekućom od 27. studenog 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicama ŽK i AKŽ troškove žalbenog postupka u iznosu od 342,19 EUR (slovima: tristo četrdeset dva eura i devetnaest centi), u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženica ŽK i UKŽ izjavljena protiv točke III. izreke pobijane presude kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine u naravi stambene zgrade u [adresa], 3, 4, 5, 6, 7, 8, sagrađene na zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojem je uspostavljeno pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i to: dvosobni stan s dva kabineta broj 1 na IX katu, površine 82,70 čm, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, dva predsoblja i terase, [adresa], koji je upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - kao etažno vlasništvo oznake E-135, i to 1/8 suvlasničkog dijela upisanog na ime tuženice ŽK i 1/8 suvlasničkog dijela upisanog na ime tuženice UKŽ, te da su tuženici temeljem te presude dužni trpjeti upis prava vlasništva suvlasničkih udjela II i III-tuženice na ime i za korist tužiteljice. Točkom II. izreke naloženo je tuženicama ŽK i UKŽ naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.156,32 EUR, dok je točkom III. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 622,15 EUR. Točkom IV. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tuženica ŽK i UKŽ za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobijaju u cijelosti tuženice ŽK i ŽKŽ (dalje: žaliteljice) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sve to uz obvezu tužiteljici da im naknadi troškove postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je vlasnica suvlasničkih dijelova nekretnine u naravi stambene zgrade u [adresa], sagrađene na zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s uspostavljenim pravom vlasništva posebnog dijela i to: dvosobnog stana s dva kabineta broj 1 na IX katu, površine 82,70 čm, [adresa], upisanog u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - kao etažno vlasništvo oznake E-135, koji suvlasnički dijelovi su upisani u 1/8 dijela na ime tuženice ŽK i u 1/8 dijela na ime tuženice UKŽ, te da su tuženici dužni trpjeti upis prava vlasništva navedenih suvlasničkih udjela u njezinu korist.

5.1. Činjenično svoj zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da sadašnje zemljišnoknjižno stanje, kao i prethodni upis u odnosu na suvlasnički dio GK, nisu točni i ne odgovaraju svim ispravama koje su bile pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, a ni njezinoj nesporno očitovanoj volji, kao ni utvrđenju u ostavinskom postupku iza pok. ŠK da je predmetni stan njegova ostavinska imovina u cijelosti. Osim toga, kao član obiteljskog kućanstva da je u kvalificiranom posjedu spornih 2/8 dijela predmetnog stana već duže od 50 godina, bez ičijeg osporavanja ili smetanja, pa su ispunjene i pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

6. Prvostupanjski sud je temeljem provedenih dokaza, i to uvidom u priložene spise i isprave, saslušanjem svjedokinja LK, TK i ĐK te parničnih stranaka utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da između stranaka nije sporno da su u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani, i to tužiteljica u 2/8 dijela, tuženik AK u 4/8 dijela, tuženica ŽK u 1/8 dijela i tuženica ŽKŽ u 1/8 dijela, ovo obzirom da su pok. GK i pok. ŠK Njegovan bili navedeni kao suinvestitori u II. Dopunskom ugovoru od 25. prosinca 1965.

- da je nesporno da se tužiteljica nalazi u suposjedu predmetne nekretnine od 1966., te da je u tom stanu stanovala sa suprugom sada pok. ŠK, a sada u istom stanuje sa tuženikom AK i njegovom obitelji

- da je u spisu Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: O-1074/2019 vođen ostavinski postupak iza pok. GK radi naknadno pronađene imovine, i to predmetne nekretnine, u kojemu je pravomoćno odlučeno da ista predstavlja naknadno pronađenu imovinu pok. GK, te su kao nasljednici proglašeni ovdje tuženici

- da je predmetna nekretnina postala predmetom raspravljanja u ostavinskom postupku iza pok. GK nakon proteka više od 35 godina od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju donesenog nakon njezine smrti, i to povodom prijedloga ovdje tuženika AK, koji ističe da je taj postupak pokrenuo isključivo s ciljem usklađivanja stvarnog stanja sa stanjem u zemljišnim knjigama, ne očekujući da će se tuženice prihvatiti nasljedstva na nekretnini koja im stvarno ne pripada

- da iz pisane Izjave Marije AK od 10. studenog 1969. proizlazi da ništa nije uplatila na ime učešća za predmetni stan, niti na ime otplate kredita, niti je plaćala stanarinu, već je sve navedeno vršio njezin sin ŠK, koji će i dalje snositi sve obaveze u vezi navedenog stana, a tu izjavu daje jer ne želi da se na njezino ime vodi bilo što u vezi stana, jer za istog ništa nije platila, niti želi što u buduće plaćati - da je navedenu pisanu Izjavu GK vlastoručno potpisala i ovjerila potpis kod Općinskog suda III u Zagrebu, te je tu Izjavu u ovjerenoj preslici u predmetni spis dostavio Državni arhiv u Zagrebu

- da su iskazi svjedokinja LK, TK i ĐK, kao i tužiteljice te tuženika AK u skladu s navedenom Izjavom GK

- da tuženice ŽK i ŽKŽ nisu dokazale da bi GK sudjelovala u otkupu stana i da joj pripada pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom

- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj O-2899/98 od 9. srpnja 1998. donesenog iza pok. ŠK, proizlazi da je utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu čini izvanknjižno vlasništvo predmetnog stana, u odnosu na koju nekretninu su zakonskim nasljednicima proglašeni supruga UK (ovdje tužiteljica) u ½ dijela, i sin AK (ovdje tuženik) u ½ dijela.

7. Na temelju navedenih činjenica, otklonivši po tuženicama istaknuti prigovor pravomoćno presuđene stvari kao neosnovan, prvostupanjski sud je zaključio da je osnovana tvrdnja tužiteljice da pok. GK nije bila stvarna vlasnica predmetne nekretnine, već da je u ugovoru navedena iz formalnih razloga i slijedom toga upisana kao suvlasnica. Stoga pozivom na odredbe čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN-a), prema kojima ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, time da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, stajalište je prvostupanjskog suda da tuženici predmetnu nekretninu nisu mogli steći nasljeđivanjem iza pok. GK i da je već iz tih razloga tužbeni zahtjev osnovan. Osim toga, utvrdivši da je predmetnu nekretninu stekao suprug tužiteljice, sada pok. ŠK za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, i to temeljem II. Dopunskog ugovora od 25. prosinca 1965., koji je bio pravni temelj za kasnije stjecanje prava vlasništva nad predmetnom nekretninom, zatim da je tužiteljica sa suprugom suposjedovala tu nekretninu od 1966., da se radilo o zakonitom, istinitom i poštenom posjedu i da tužiteljici nikada nitko nije osporavao pravo na suposjed, a propisano vrijeme posjedovanja je isteklo prije podnošenja tužbe, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a) zaključio da su se na strani tužiteljice ispunile pretpostavke i za stjecanja prava vlasništva dosjelošću, te upisa stečenog prava u zemljišnu knjigu (temeljem čl. 130. st. 1. ZVDSP-a), slijedom čega je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.

8. U žalbi žaliteljice ističu da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i međusobno proturječni. Ukazuju da tužbenim zahtjevom, te izrekom pobijane presude nije obuhvaćen suvlasnički dio tuženika HK, upisan temeljem istog rješenja o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine pok. GK. Ustraju kod prigovora pravomoćno presuđene stvari navodeći da prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu čl. 232. ZN-a, te sadržaj isprava i zapisnika ostavinskog postupka raspodijele naknadno pronađene imovine pok. GK. Ističu da je tužiteljica vezana pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine, koji postupak je pokrenuo njezin sin, ovdje tuženik AK uz njezino znanje pred Općinskim sudom u Gospiću pod brojem O-1074/2009, navodeći u prijedlogu da naknadno pronađenu imovinu iza pok. GK čini 2/4 suvlasnička dijela sporne nekretnine. U tom postupku kao zakonska nasljednica sudjelovala je tužiteljica, kao i ovdje tuženici te ostali zakonski nasljednici pozvani na nasljedstvo, te nitko od njih, uključujući i tužiteljicu nije osporio utvrđenu naknadno pronađenu imovinu pok. GK, štoviše tužiteljica je dala ovjerovljenu izjavu kojom se kao zakonski nasljednik pok. GK neopozivo i bezuvjetno odrekla nasljedstva naknadno pronađene imovine - suvlasničkog dijela stana u [adresa]. Ističu da ukoliko bi navodi tužbe bili točni i istiniti tada bi se tužiteljica protivila provođenju ostavinskog postupka naknadno pronađene imovine, prigovorila bi da suvlasnički dio sporne nekretnine ne predstavlja imovinu pok. GK te bi zahtijevala izdvajanje iste iz naknadno pronađene imovine i ne bi dala svoju ovjerovljenu izjavu. Ističu da je navedeni postupak okončan rješenjem o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: O-1074/2019-5 od 17. prosinca 2019., ispravljenim rješenjima poslovni broj: O-1074/2019-11 od 29. siječnja 2020., poslovni broj: O-1074/2019-21 od 6. ožujka 2020. i poslovni broj: O-1074/2019 od 15. lipnja 2020., a koje rješenje o nasljeđivanju je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-108/2021 od 30. srpnja 2021. Navode i da tužiteljica protiv navedenog rješenja nije izjavila žalbu tako da je isto postalo pravomoćno kada je Županijski sud u Zagrebu rješenjem od 30. srpnja 2021. odbio žalbu tuženika AK kao neosnovanu. Ukazuju i na odstupanje iskaza svjedokinja LK, RK i TK, od izjava o odricanju od nasljedstva koje su navedene svjedokinje dale u ostavinskom postupku, kao i da nisu izvedeni dokazi koje su predložile, i to saslušanjem svjedokinje OK i grafološko vještačenje na okolnosti istinitosti potpisa pok. GK na Izjavi od 10. studenog 1969. Također, ističu da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan ni temeljem instituta dosjelosti jer nema valjanog temelja posjedovanja, pa posjed tužiteljice nije zakonit ni savjestan (pošten) kako to zaključuje prvostupanjski sud.

9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda žaliteljica i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP- a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona), a niti neku drugu bitnu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime, ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, da su u bitnome iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama i da ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Kako je i u žalbenoj fazi postupka sporna osnovanost po tuženicama istaknutog prigovora pravomoćno presuđene stvari u odnosu na tužiteljicu kao stranku ostavinskog postupka i u odnosu na imovinu koja je istim utvrđena, odnosno okolnost veže li navedeno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine tužiteljicu, valja glede utvrđenih činjenica i stanja spisa naglasiti:

- da je predmetna nekretnina - stan u [adresa] (upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) u zemljišnim knjigama prije upisa ovdje tuženika bila upisana na ime GK (umrle **.**.1982.) u 2/4 suvlasnička dijela, koji upis nije egzistirao u vrijeme provođenja ostavinskog postupka iza pok. GK kod Općinskog suda u T. Korenici, te rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj: O-105/83 od 22. kolovoza 1983. ta nekretnina nije bila utvrđena njezinom ostavinskom imovinom

- da je provođenje postupka naknadno pronađene imovine iza pok. GK inicirao AK (sin tužiteljice - ovdje tuženik), koji sa tužiteljicom stanuje u navedenom stanu

- da je u postupku naknadno pronađene imovine Općinski sud u Gospiću donio rješenje o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine poslovni broj: O-1074/2019-5 od 17. prosinca 2019., ispravljeno rješenjima poslovni broj: O-1074/2019-11 od 29. siječnja 2020., poslovni broj: O-1074/2019-21 od 6. ožujka 2020. i poslovni broj: O-1074/2019- 26 od 15. lipnja 2020., a koje je povodom žalbe nasljednika AK potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-801/2021-2 od 30. srpnja 2021.

- da je navedenim rješenjem utvrđeno da predmetna nekretnina u 2/4 suvlasnička dijela čini naknadno pronađenu imovinu pok. GK, na kojoj su nasljednicima proglašeni ovdje tuženici - AK u 2/4 dijela, ŽK u ¼ dijela i ŽKŽ u ¼ dijela, sukladno čemu je izvršen upis u zemljišnu knjigu

- da tužiteljica kao nasljednica u postupku naknadno pronađene imovine nije osporavala sastav i opseg ostavinske imovine ostaviteljice niti je isticala bilo kakve zahtjeve u tom smislu, već je dala ovjerovljenu izjavu kojom se kao zakonska nasljednica pok. GK neopozivo i bezuvjetno odrekla nasljedstva naknadno pronađene imovine - suvlasničkog dijela stana u [adresa], na adresi [adresa]

- da je nakon pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka naknadno pronađene imovine tužiteljica pokrenula ovu parnicu i tužbenim zahtjevom zatražila da ju se utvrdi vlasnikom suvlasničkih dijelova nekretnine upisnih na tuženice ŽK i ŽKŽ, time da kao pravni temelj stjecanja vlasništva navodi nasljeđivanje supruga pok. ŠK i dosjelost.

11. Odredbom čl. 232. ZN-a koji je bio na snazi u vrijeme provođenja postupka naknadno pronađen imovine pok. GK, kojom je uređen institut učinka pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, propisano je:

„(1) Smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno.

(2) Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.

(3) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.

(4) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.

(5) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane:

- glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke,

- glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju,

- ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.“

12. Obzirom na navedeno, osnovano žaliteljice u žalbi osporavaju shvaćanje prvostupanjskog suda da po njima istaknuti prigovor pravomoćno presuđene stvari nije osnovan. Naime, shvaćanje je ovog suda da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave, ako im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. Tako tužiteljica koja je sudjelovala u ostavinskom postupku ne može osnovano prigovarati istinitosti sadržaja onoga što je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine utvrđeno (konkretno, što je bio predmet ostavinske imovine). Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u presudi broj: Rev 1324/14-2 od 11. srpnja 2018.

13. Stoga, imajući u vidu predmetna činjenična utvrđenja, posebice da tužiteljica svoje pravo nije isticala u postupku naknadno pronađene imovine, niti joj je priznato pravo da isto ostvaruje u parnici, u konkretnom slučaju pravilnom primjenom odredbe čl. 232. st. 1. i 5. ZN-a valjalo je utvrditi da je tužiteljica vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine, budući da je kao stranka sudjelovala u tom ostavinskom postupku, te da ne može s uspjehom pobijati što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine.

14. Iz navedenih razloga, valjalo je prihvatiti žalbu žaliteljica i primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u odnosu na žaliteljice odbiti.

15. Kako je zbog preinačenja presude izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, valjalo je odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

15.1. Tuženice ŽK i ŽKŽ uspjele su u cijelosti u sporu u odnosu na tužiteljicu, pa im temeljem odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka, i to: sastavljanja odgovora na tužbu (100 b po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa), sastavljanja podneska od 7. prosinca 2022. (100 b po Tbr. 8/1 Tarife), zastupanja na ročištima 9. svibnja 2022., 30. kolovoza 2022., 1. rujna 2022., 13. rujna 2022., 26. rujna 2022. i 24. siječnja 2023. (za svako po 100 b po Tbr. 9/1 Tarife), sve uvećano za 10% za zastupanje druge osobe (Tbr. 36/1 Tarife) i PDV od 25% (Tbr. 42 Tarife), što prema vrijednosti boda od 15,00 kn, odnosno 1,99 EUR (Tbr. 50 Tarife), ukupno iznosi 2.189,85 EUR. Tuženicama je za sastavljanje odgovora na tužbu priznat trošak sastavljanja jednog podneska, a ne zatražena dva podneska (od 12. studenog 2021. kojim su samo načelno osporile tužbu i tužbeni zahtjev i od 31. ožujka 2022. kojim su se očitovale na činjenične navode tužbe), ovo sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tbr. 8/1 Tarife, prema kojima za sastavljanje odgovora na tužbu nemaju pravo na naknadu troškova sastavljanja dva podneska.

15.2. Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbe žaliteljica, a primjenom odredbe čl. 380. toč.

3. ZPP-a preinačiti i odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka te odlučiti kao u izreci.

16. Obzirom da su žaliteljice uspjele sa žalbom pripada im pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, i to za sastavljanje žalbe (125 b po Tbr. 10/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), uvećano za 10% za zastupanje druge osobe (Tbr. 36/1 Tarife) i PDV od 25% (Tbr. 42 Tarife), što ukupno iznosi 342,19 EUR, bez priznavanja prava na trošak sudske pristojbe na žalbu, kojeg određeno nisu zatražile.

17. Žalba žaliteljica izjavljena protiv točke III. izreke pobijane presude je nedopuštena sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a, obzirom da je u tom dijelu odbijen dio zahtjeva tužiteljice za plaćanje troškova postupka, pa tuženice nemaju pravni interes za podnošenje žalbe u tom dijelu, slijedom čega ju je sukladno odredbi čl. 367. st. 1. ZPP- a valjalo odbaciti.

Varaždin, 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer