Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5824/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EP, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika EP, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice – Službe za mobilne jedinice Krapina od 9. svibnja 2024., broj: 23/2024, Klasa: 471-01/24-04/484, Ur. broj: 513-02-1982/7-24-7, na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se prigovor okrivljenika EP, a u povodu tog prigovora i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da se prekršaj činjenično i pravno opisan izrekom tog prekršajnog naloga pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.), te se temeljem citiranog zakonskog propisa uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeniku izriče novčana kazna u iznosu od 400,00 (četiristo) eura, koju kaznu je dužan platiti u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.

Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik HP dužan je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik HP proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te mu je temeljem citirane zakonske odredbe, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura.

1.1. Temeljem odredbe članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, od okrivljenika je također oduzeta imovinska korist navedena u točki II izreke tog prekršajnog naloga.

2. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova izdavanja prekršajnog naloga u iznosu od 15,00 (petnaest) eura.

3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenik je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnio prigovor (naslovljujući ga žalbom), isključivo zbog izrečene novčane kazne.

4. U podnijetom prigovoru okrivljenik u bitnom navodi kako ne poriče da je počinio inkriminirani prekršaj i kako se kaje zbog istog, pojašnjavajući kako je do prekršaja došlo uslijed žurbe, apostrofirajući kako njegov tradicionalni obiteljski urarski obrt, nema nikakvih dugovanja prema poslovnim partnerima i državi, s time da od osnutka obrta 1963. nije kažnjavan. Ističe da bi odmjerena novčana kazna utjecala na daljnje poslovanje i opstanak obrta, bez istaknutog odgovarajućeg prijedloga povodom podnijetog prigovora, no kako to indirektno proizlazi iz njegovog sadržaja, predlaže da se odmjerena novčana kazna smanji.

5. Prigovor je osnovan.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, ovaj Sud je također, po službenoj dužnosti utvrdio kako je počinjena povreda odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, budući je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti, s obzirom da je prekršaj zbog kojeg je okrivljenik proglašen krivim pravno označen kao prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona te mu je za isti temeljem odredbe članka 192. stavka 1. istog Zakona, odmjerena novčana kazna.

8. Naime, odredbom članka 192. stavka 1. točke 1. propisano je kako će se novčanom kaznom u iznosu od 2.650,00 do 66.360,00 eura kazniti pravna osoba, ako ne izdaje račune, dok je odredbom članka 192. stavka 1. točke 2. istog Zakona, propisano kažnjavanje istog počinitelja, ako ne iskazuje isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćuje ih gotovinom ili ne iskazuje ili ne iskazuje potpuno i /ili točno i/ili pravodobno i/ili uredno. Stavkom 2. istog članka, propisano je kako će se novčanom kaznom od 1.320,00 do 39.810,00 eura za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kazniti fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost.

9. Dakle, kako je iz činjeničnog opisa inkriminiranog prekršaja vidljivo da se okrivljenik kao vlasnik obrta [obrt] u bitnom tereti što nije iskazao ostvaren gotovinski promet pravodobno, točno, potpuno i uredno preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način za prodaju dva komada ključeva u iznosu od 5,40 eura, takvo njegovo postupanje moglo je biti podvedivo isključivo pod zakonski opis prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona čija su bitna obilježja ostvarena, budući se stavkom 1. točke 1. tog članka sankcionira počinitelj koji ne izdaje račune, a ne onaj koji ne izdaje gotovinske račune, kako je to navedeno u izreci pobijanog prekršajnog naloga. Nadalje, kako je u konkretnom slučaju novčana kazna okrivljeniku odmjerena na temelju odredbe članka 192. stavka 1. Općeg poreznog zakona, kojom je kako je razvidno za počinitelja pravnu osobu propisana novčana kazna u znatno višem iznosu od one koja je propisana za počinitelja koji je obrtnik, uslijed počinjene povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, ovaj Sud je po službenoj dužnosti, otklonio navedenu pogrešku, i radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, djelo koje mu se stavlja na teret pravilno pravno označio kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

10. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojim okrivljenik ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.

11. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga navodi da su prilikom odmjeravanja kazne cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice, pri čemu je olakotno cijenjen odnos okrivljenika prema počinjenom djelu, dok je otegotno cijenjena okolnost da se radi o djelu prekršaja iznimne i očite društvene opasnosti kojim se podriva temeljni smisao uređenja poreznog sustava, koje obrazloženje iako detaljno, ukazuje da se ova okolnost prvenstveno odnosi na samu težinu djela.

12. Imajući u vidu da okrivljenik navodima prigovora priznaje počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret, izražavajući kajanje zbog toga, pridonoseći takvim svojim ponašanjem brzom i efikasnom okončanju postupka i pokazujući svijest o zabranjenosti svog postupanja, dok u spisu predmeta, nema dokaza da je ranije pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog počinjenja istih ili istovrsnih prekršaja koju je okolnost izdavatelj prekršajnog naloga propustio cijeniti, iako mu je ista bila poznata u vrijeme donošenja odluke, ali također i uslijed ranije opisane povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, ovaj Sud smatra kako se radi o takvim okolnostima koje opravdavaju izricanje manje novčane kazne, kako to okrivljenik posredno predlaže navodima prigovora. Stoga je ovaj Sud, slijedom svega navedenog, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, primjenjujući institut ublažavanja kazne, kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

13. Ujedno, imajući u vidu manji iznos koji za isporučena dobra i usluge u konkretnom slučaju, nije iskazan preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćene su gotovinom (5,40 eura), a posebice vodeći računa o načelu kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je odmjerio novčanu kaznu ispod posebnog minimuma novčane kazne koja je zakonom propisana za taj prekršaj.

14. U tako odmjerenoj novčanoj kazni, pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i utvrđena otegotna okolnost na strani okrivljenika, pa odmjerena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri.

15. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

16. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne.

17. Budući je odredbom članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona propisano da će se povodom inkriminiranog prekršaja, utvrđeni višak gotovine koji nije iskazan preko naplatnog uređaja oduzeti kao imovinska korist, a u svezi odredbe članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, odluka o oduzimanju imovinske koristi, također je valjana i utemeljena na zakonu.

18. Kako se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga, temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.

19. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

20. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Dubravka Besednik Horak, v. r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za mobilne jedinice, Područnoj jedinici – Službi za mobilne jedinice Krapina u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.