Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-421/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici TE, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, protiv tuženika HŽ CARGO d.o.o. (Regionalno Područje Hž Cargo Jug), Heinzelova 51, Zagreb, OIB: 08720210702, kojega zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr- 10/2024-42 od 13. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-10/2024-42 od 13. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Poništava se kao nezakonita Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, broj: 254/2020 od 20. siječnja 2020. godine, utvrđuje se da otkaz tuženika tužitelju nije dopušten, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na posao, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.750,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, koje kamate teku od presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana.".

2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik, pobijajući odluku suda prvog stupnja, iz svih žalbenih razloga previđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.

Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika porekavši žalbene navode kao netočne s prijedlogom da ista bude odbijena.

Žalba tuženika nije osnovana.

3. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nezakonite odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu pod brojem 254/2020. od 20. siječnja 2020., nije dopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao kao i nadoknaditi troškove parničnog postupka.

4. Prema odredbama članka 365. stavak 2. ZPP-a sud drugog stupnja ispitao je prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude razumljiva i jasna te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu nejasne ni nerazumljive te nema proturječnosti između razloga presude iz sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika, pa je neosnovan žalbeni razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

5. U ovom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom pod brojem Rev-107/2022-2 od 13. veljače 2024., ukinuo je presudu Županijskog sud u Splitu pod brojem Gž R-1390/2021-2 od 2. prosinca 2021. i presudu Općinskog suda u Metkoviću poslovnog broja Pr-161/2021-29 od 22. listopada 2021. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U ukinutoj odluci revizijski sud je uputio niže stupanjske sudove da u razmatranju osnovanosti tužbenog zahtjeva treba voditi računa o odredbi članka 72. stavak 2. Kolektivnog ugovora HŽ Cargo d.o.o. te odredbe Pravilnika o organizaciji HŽ Cargo d.o.o. od 28. listopada 2019. i da na temelju tako pravilne primjene materijalnih odredbi ponovno ocijeni o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

6. Iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja proizlazi:

- da je tužitelj s tuženikom imao zaključen ugovor o radu za radno mjesto planera teretnog prijevoza, koji je rad obavljao u Regionalnom području HŽ Cargo Jug, područni centar Ploče,

- da je tuženik iz organizacionih razloga ukinuo radno mjesto planera teretnog prijevoza u Područnom centru Ploče,

- da je tužitelj bio jedini izvršitelj na tom radnom mjestu, stoga da nije bilo mjesta uspoređivanju tužitelja s drugim radnicima iz izvan tog Područnog centra (unutar regionalnog područja HŽ Cargo d.o.o. Jug) radi utvrđenja viška radnika.

7. Imajući u vidu uputu iz ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi iz Pravilnika o organizaciji HŽ Cargo d.o.o. od 28. listopada 2019. (daljnje u tekstu Pravilnik) i to članka 2. istog, da organizaciju strukture HŽ Cargo d.o.o. čine sljedeće organizacione jedinice:

1. Poslovna područja: Komercijalno financijski poslovi i poslovi kontrolinga, Tehnologija, Ljudski potencijali, pravni poslovi i opći poslovi i nabava i upravljanje imovinom,

2. Ured uprave,

3. Ured za internu reviziju i internu kontrolu poslovanja,

4. Služba za sigurnost, kontrolu i zaštitu,

5. Služba za IT,

6. Regionalna područja HŽ Carga - Zapad, Jug, Istok i Centar i

7. Područni centar, Područni TPV i područna vuča vlakova.

7.1. U članku 14. Pravilnika propisano je da je Regionalno područje HŽ Carga propisano u Prilogu 2., 21.1, 2.2. i 2.3. toga Pravilnika, a u Prilogu broj 2.3. na stranici 361. Službenog vjesnika HŽ Cargo d.o.o. (list 120 spisa) navedeno je da je za radno mjesto 5290 - planer teretnog prijevoza na nivou cijelog HŽ Cargo predviđeno dvadeset izvršitelja, od čega u svakom regionalnom području, pa tako i Regionalnom području Jug, pet izvršitelja. Mikrosistematizacija - pozicije radnih mjesta razrađena je u Prilogu broj 2.4., u kojem je između ostalog određeno da svih pet planera teretnog prijevoza u Regionalnom području HŽ Cargo d.o.o. radi u Kolodvoru Split Predgrađe.

8. Iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja proizlazi da se poslovi planera obavljaju od strane sindikalnog povjerenika FE, a da su kod tuženika postojala tri a moguće i četiri izvršitelja među kojima je i sam tužitelj, koji je u svom iskazu naveo da je kod tuženika obavljao poslove planera i da je položio sve ispite, za sva radna mjesta, te da radi više od 31 godinu, uzdržava troje djece, od kojih jednog studenta i dvoje polaznika srednje škole kao i da je bio u Domovinskom ratu.

9. S obzirom na navedeno, sud prvog stupnja smatrao je da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju nije dopuštena iz razloga što tuženik nije dokazao da je poštovao uvjete iz odredbe članka 115. stavak 2. Zakona o radu (93/14, 127/17, 98/19 i 151/22,– dalje u tekstu: ZR) koji propisuju da postoji obveza poslodavca pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, da vodi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obveze uzdržavanja koje terete radnika. Dodatno poslodavac je morao imati u vidu odredbu članka 72. Kolektivnog ugovora tuženika (Službeni vjesnik broj 5/14 – u daljnjem tekstu K). Naime, odredba članka 72. stavak 2. KU tuženika propisuje da ako se sistematizira broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima unutar organizacijske jedinice smanjuje ili se ukida radno mjesto, tehnološki višak određuje se između radnika neovisno o kojem se radnom mjestu radi. Kako u konkretnom slučaju tuženik u ovom postupku nije dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju jer prilikom donošenja pobijane odluke, bez obzira na nespornu činjenicu utvrđenja viška radnika, nije dokazao zašto je s drugim radnicima unutar Regionalnog područja Jug, dao prednost u odnosu na tužitelja. Tuženik je u ranijoj fazi postupka dostavio podatke odnosno tablice sa podacima Planer teretnog prometa RP Jug iz koje proizlazi da je u trenutku donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu kod tuženika bilo zaposleno pet planera u TPV Solin, stoga je tuženik, prilikom utvrđivanja viška radnika treba uzeti u obzir ne samo skupinu radnika unutar Područnog centra Ploče, već i radnika u Regionalnom području HŽ Cargo Jug, kao usporedni radnik.

10. S obzirom na gornja utvrđenja, tuženik nije dokazao u ovom postupku da je respektirao kriterije iz odredbe članka 115. stavak 2. ZR-a te članka 72. KU, a tuženik je u obrazloženju pobijane odluke naveo da tužitelj nema obvezu uzdržavanja, premda uzdržava troje djece, od toga jedan student a dvoje srednjoškolaca. Prema mišljenju ovoga suda i navedene činjenice je tuženik morao imati u vidu kada je donosio pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu, jer u ovom postupku na njemu je teret dokaza, pa je stoga sud prvog stupnja pravilno zaključio da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz uz poštivanje tzv. socijalnih kriterija iz odredbe članka 115. stavak 2. ZR-a te odredbe iz članka 72. KU, iz razloga što u pobijanoj odluci ne obrazlaže ni sve potrebe uvjete, pa je stoga pravilno postupio sud prvog stupnja kad je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, smatrajući da otkaz ugovora o radu nije dopušten.

11. Prema mišljenju ovog žalbenoga suda, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da u ovom slučaju tuženik nije na pravilan način primijenio kriterije KU i ZR, ovo iz razloga što su radno mjesto i mjesto rada dva različita pojma pa se uspoređivanje radnika prema zakonskim kriterijima obavlja između svih radnika koji su zaposleni kod istog poslodavca, na istom radnom mjestu a ne i na mjestu rada. Stoga, navedena utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja kao pravilne u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud, s time što i žalbeni navodi tuženika nisu dovedeni u sumnju.

12. S obzirom na navedeno, a temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku te odlučiti kao u izreci ove presude.

13. U odnosu na žalbu tuženika vezano za troškove postupka treba istaknuti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu Tbr. 52. točka 4. Tarife za nagradu i naknadu za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23 – u daljnjem tekstu Tarifa /23), koja propisuje da postupci iz Tbr. 7. točka 2. i 3. (među kojima je i ovaj postupak poništenje otkaza, utvrđenje prava na rad i dr.), primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka bez obzira kada je postupak okončan.

13.1. Sukladno Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradi i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09, 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, 37/22 i 126/22 – u daljnjem tekstu Tarifa), odvjetniku pripada jednokratna naknada za svaki prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji, te mu pripada naknada u visini od 200 bodova. Kako je u ovom postupku tri puta vođen spor pred sudom prvog stupnja to bi tužitelj imao pravo na iznos od 200 bodova pomnoženo s tri što daje 600 bodova, koji iznos treba pomnožiti s 2,00 eura (vrijednost boda), te se dobije iznos od 1.200,00 eura kojem iznosu treba pridodati troškove PDV-a u visini od 300,00 eura pa bi ukupni trošak iznosio 1.500,00 eura. Nadalje, tom iznosu treba pridodati iznos troškova žalbe u visini od 60 bodova pomnoženo s 2,00 eura, što daje iznos od 120,00 eura te dodani iznos PDV-a u visini od 30,00 eura što daje iznos od 150,00 eura (Tbr. 10. točka 2. Tarife), te za troškove revizije iznos od 80 bodova pomnoženo s 2,00 eura daje iznos od 160,00 eura kojem iznosu treba pridodati troškove PDV-a od 40,00 eura pa bi ukupni troškovi revizije iznosili 200,00 eura ( Tbr. 10. točka 8. Tarife). Ukupni zbroj troškova postupka na koje tužitelj ima pravo je na 1.850,00 eura.

13.2. Što se tiče žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio visinu boda od 2,00 eura potrebno je istaknuti da je taj žalbeni prigovor neosnovan, jer prema Tbr. 52. točka 2. Tarife/23 koja je propisala da vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, a prema odredbi Tbr. 54. Tarife/23 je iznos vrijednosti boda od 2,00 eura.

13.3. S obzirom da je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, pravilno primijenio materijalno pravo, to je nesnovana žalba tuženika u pogledu troškova parničnog postupka. To što je prema izračunu ovog suda trebalo pravilno dosuditi iznos od 1.850,00 eura, a ne kako je sud prvog stupnja utvrdio dosudivši iznos od 1.750,00 eura, a kako nema žalbe tužitelja, već samo žalbe tuženika, kojom pobija i odluku o trošku parničnog postupka, u smislu odredbe članka 374. ZPP-a ovaj sud ne može preinačiti odluku suda prvog stupnja na štetu stranke koja je izjavila žalbu pa je stoga valjalo potvrditi odluku suda prvog stupnja u pobijanoj odluci o trošku parničnog postupka pozivom na odredbu članka 380. točku 2. ZPP-a.

U Splitu, 27. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Marija Šimičić