Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1514/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EF iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-580/2017-51 od 4. lipnja 2021., na sjednici vijeća 27. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-580/2017-51 od 4. lipnja 2021. u točki I. izreke.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je naloženo tuženici da tužitelju na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 38.039,84 kn/5.048,75 eura[1] sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose pobliže opisane u toj točki izreke, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 16.412,50 kn/2.178,31 euro sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate. U točki II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke I izreke presude.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tuženica, pobijajući točku I. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda tuženice i predlaže da se potvrdi pobijana presuda suda prvog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od 3. travnja 2012. do 1. lipnja 2014., koje tužitelj temelji na odredbama Zakona o službi u oružanim snagama (''Narodne novine'', broj 33/02, 58/02,175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOS/02), Zakona o službi u oružanim snagama (''Narodne novine'', broj 73/13 - dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (''Narodne novine'', broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (''Narodne novine'', broj 118/09 - dalje: Pravilnik/09).

6. U postupku je financijskim vještačenjem sačinjen obračun neplaćenih sati rada u dvije varijante, u prvoj u skladu s radnim vremenom iz službenih evidencija te prema evidenciji radnog vremena u ovoj varijanti nema iskazanih prekovremenih sati, a sati iskazani pod SP (službeni put) navedeni su u redovnoj satnici u trajanju od 8 sati. U drugoj varijanti izračun je sačinjen na način da su na temelju evidencija o radnom angažmanu tužitelja utvrđeni svi dani provedeni na terenu i da su prekovremeni rad, kao i ostali dodaci na plaću, utvrđeni i obračunati za rad radnim danom od 6,00 do 22,00 sata (8 sati prekovremenog rada), subotom od 6,00 do 20,00 sati (14 sati prekovremenog rada) i nedjeljom od 6,00 do 17,00 sati (11 sati prekovremenog rada), te je utvrđena razlika plaće u iznosu od 34.943,01 kn po osnovi prekovremenog rada, 1.044,12 kn po osnovi dodatka za rad subotom, 1.307,68 kn po osnovi dodatka za rad nedjeljom i 745,03 kn po osnovi dodatka za rad blagdanom, ukupno 38.039,84 kn.

7. Prvostupanjski sud je dosudio tužitelju razliku plaće za sporno razdoblje uz obrazloženje da se ne može prihvatiti varijanta sačinjena na temelju evidencije tuženice u kojoj nisu evidentirani svi prekovremeni sati koje je tužitelj stvarno odradio, s obzirom da je prihvaćanjem iskaza tužitelja i svjedoka utvrdio da je tužitelj radio na terenu prekovremeno duže od vremena navedenog u evidencijama o radnim satima, cijeneći da je na temelju suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka TF i BF tužitelj radom na terenu ostvario i prekovremene sate radnim danom od 6,00 do 21,00 sat, subotom od 6,00 do 20,00 sati i nedjeljom od 6,00 do 17,00 sati slijedom čega utvrđuje da se radi o stvarno odrađenim satima rada na terenu i posljedično zaključuje da tuženica nije vodila precizne evidencije o prekovremenim satima radom tužitelja na terenu. Pri tome je prvostupanjski sud cijenio da tuženica u postupku nije dostavila cjelokupnu dokumentaciju o radnom angažmanu tužitelja u utuženom razdoblju s obzirom da je dostavila dnevne evidencije radnog vremena, dok nije dostavila naloge o utvrđivanju vremena za koje je ostvaren prekovremeni rad, zapovijedi za teren kao i zapovijedi za upućivanje na odavanje počasti na sahranama preminulim hrvatskim braniteljima, mjesečna izvješća o ukupno ostvarenim satima rada kao i tzv. "šihterice".

8. Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud je donio pozivom na čl. 154. st. 5. i čl. 155 ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje: Tarifa).

9. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka. Protivno žalbenim navodima, pobijana presuda nije zahvaćena ni bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu bruto razlike plaće u iznosu od 5.048,75 eura.

11. U ovom žalbenom postupku sporan je broj stvarno odrađenih prekovremenih sati, je li broj prekovremenih sati pravilno naveden u dnevnim evidencijama tuženice s obzirom da tužitelj u postupku tvrdi da su evidencije tuženice nepotpune i netočne te je sporno je li u tom slučaju tužitelj ovlašten ove činjenice dokazivati i drugim dokaznim sredstvima, iskazima svjedoka i stranačkim iskazom tužitelja, te s obzirom na to je li prvostupanjski sud pravilno prihvatio varijantu nalaza i mišljenja financijskog vještaka prema kojem izračunu bi razlika neisplaćene plaće iznosila 38.039,84 kn bruto ili prema varijanti prema kojoj ne postoji razlika neisplaćene plaće.

12. Suprotno shvaćanju tuženice, odlučne činjenice o broju stvarno odrađenih prekovremenih sati tužitelj je ovlašten dokazivati i nastavano to sud može utvrđivati na temelju navoda tužitelja i iskaza saslušanih svjedoka nasuprot dnevnih evidencija koje je tuženica dostavila u spis predmeta, i to u slučaju kada je evidencija poslodavca o radnom vremenu nepotpuna, netočna i radnik je osporava, što je konkretno slučaj.

13. Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/2009, 61/2011, 82/2012 i 73/2013, dalje: ZR/09) propisano je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu (st. 2.), a ministar će pravilnikom propisati sadržaj i način vođenja evidencije iz stavka 1. ovoga članka (st. 4.), a jednako propisuje i Zakon o radu (''Narodne novine'' broj 93/2014, 127/2017 i 98/2019, dalje: ZR/14). Prema čl. 131. st. 4. ZR/09, odnosno 135. st. 4. ZR/14, u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

13.1. Prema čl. 8. st. 1. toč. 3. i 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''Narodne novine'' broj 37/2011, dalje: Pravilnik o evidenciji o radnicima) evidencija iz članka 2. st. 1. podstavka 2. tog Pravilnika sadrži sljedeće podatke: ...3) početak rada, 4) završetak rada..., a identičnu odredbu u čl. 8. st. 1. toč. 3. i 4. sadrži i sada važeći Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''Narodne novine'' broj 73/2017).

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj dokazao da je dnevna evidencija tuženice o radu nepotpuna, pri čemu je i ovom sudu neuvjerljivo da tužitelj u utuženom razdoblju ne bi ostvario prekovremeni rad na način kako to tvrdi pri čemu je za primijetiti da je tuženica u svojim evidencijama rad na terenu tužitelja prikazivala u većem dijelu u trajanju od 8 sati dnevno, pa su i ovome sudu prihvatljive tvrdnje tužitelja u postupku o nepotpuno vođenim evidencijama te da je na terenu radio više od 8 sati rada, imajući na umu karakter tog rada koji iziskuje kontinuirani angažman u obavljanju vojnih vježbi na terenu i sl. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženica bila obvezna dostaviti i dodatnu dokumentaciju na kojoj temelji svoje tvrdnje o potpunoj i točnoj evidenciji rada tužitelja, posebno evidenciju radnog vremena vođenu po logističkom dočasniku, kako je to predlagao tužitelj s obzirom da je tijekom postupka prigovarao načinu evidentiranja svog radnog angažmana. Nastavno tome, tvrdnje tuženice da je tužitelj potpisivao evidencije o njegovom radu nisu prihvaćene. Naime, sama činjenica da je tuženica u postupku dostavila te evidencije iz ispisa baze podataka zbog čega da ne sadrže potpise radnika same po sebi ne ukazuju da bi radnik izvornike tih evidencija i potpisao, niti to tužitelj i saslušani svjedoci u postupku potvrđuju. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud cijenio da tuženica nije dostavila svu traženu dokumentaciju radne angažiranosti tužitelja, naloge o utvrđivanju vremena za koje je ostvaren prekovremeni rad, zapovjedi za teren kao i zapovjedi za upućivanje na sahranama preminulim hrvatskim braniteljima i mjesečna izvješća o ukupno ostvarenim satima rada kao i tzv. „šihterice“ s obzirom na pravilno zauzeto shvaćanje da tužitelj u ovom postupku može dokazivati da evidencije tuženice nisu točne u cijelosti ili djelomično. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud radnu angažiranost tužitelja utvrdio na temelju sadržaja iskaza svjedoka TF i BF te tužitelja i utvrdio da je tužitelj radom na terenu ostvario prekovremene sate koji nisu prikazani u evidencijama o radu tužitelja na terenu, tako da je radnim danom radio od 6 do 22 sata, subotom od 6 do 20 sati i nedjeljom od 6 do 17 sati pri čemu su u spornom razdoblju terenski rad obavljali pretežito u Slunju.

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je visinu razlike plaće u utuženom razdoblju utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prema drugoj varijanti, pri čemu je visina pripadajuće razlike plaće umanjena za iskorištene slobodne dane, slijedom čega žalbeni navodi tuženice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu osnovani.

16. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka tužitelja u primjeni čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarife, koje utvrđenje određenim žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 27. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović