Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-752/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku IZB iz Nezavisnih hrvatskih sindikata regionalni ured Rijeke, Krešimirova 4, protiv tuženika Pružne građevine d.o.o. iz Zagreba, Međimurska 4, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i dr., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-346/2019-20 od 30. ožujka 2021., na sjednici vijeća 27. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-346/2019-20 od 30. ožujka 2021.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđen je nedopušten otkaz ugovora o radu broj 2-1190-1-14 sklopljen 01.01.2014. izrečen odlukom tuženika br. 3643-3-15 od 04. prosinca 2015. i potvrđen odlukom tuženika broj 42-1-16 od 04. siječnja 2016., te da radni odnos tužitelja nije prestao. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na rad sukladno odredbama nezakonito otkazanog ugovora o radu.

2. Protiv presude suda prvog stupnja žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu od 4. prosinca 2015. i da radni odnos tužitelju nije prestao te zahtjev za vraćanje na rad tužitelja.

6. U postupku je utvrđeno da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava i predmetnu tužbu u zakonom propisanom roku iz čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14-dalje: ZR). U postupku nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pružnog radnika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2014. i da mu je odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 4. prosinca 2015. taj ugovor poslodavac otkazao. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik kao poslodavac sukladno odredbi čl. 150. st. 3. t. 10. ZR-a proveo savjetovanje s radničkim vijećem u vezi otkazivanja ugovora o radu tužitelju na način da je dopisom od 18. lipnja 2015. radničkim vijećima dostavljena dokumentacija u odnosu na namjeru rješavanja kolektivnog viška radnika s ciljem savjetovanja radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika. Nastavno, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik u smislu odredbe čl. 127 ZR-a dostavio prijedlog dokumenata na savjetovanje, podatke o broju ukupno zaposlenih radnika kod tuženika, podatke radnim mjestima na kojima bi mogla prestati potreba za radom određenog broja radnika, naveo razloge zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, kriterije izbora radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, načina obračuna otpremnina i podatke o mjerama koje je poslodavac poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika. Utvrđuje da među radnim mjestima koja su navedena kao radna mjesta na kojima bi mogla prestati potreba za radom određenog broja radnika je i radno mjesto pružnog radnika na kojem je bio zaposlen tužitelj. U obrazloženju razloga zbog kojih se ostvarila mogućnost smanjenja broja izvršitelja na tom radnom mjestu navodi se da je došlo do smanjenja opsega poslova i investicija u 2015., a smanjenje broja izvršitelja uslijed provođenja restrukturiranja Društva da će se provesti smanjenjem broja timova i drugačijim upravljanjem poslom na područjima rada radnih grupa. Iz sadržaja isprave pod nazivom "kriteriji izbora" utvrđuje koje je kriterije tuženik uzeo u obzir pri izboru radnika za čijim će radom prestati potreba, a ti su kriteriji propisani Kolektivnim ugovorom i Zakonom o radu, te su ti kriteriji i bodovani, a radi se o sljedećim kriterijima: starost, ukupno trajanje radnog odnosa, obveze uzdržavanja, invalidnost i posebna stručna kvalifikacija. Nadalje, utvrđuje da je tuženik obavijestio Hrvatski zavod za zapošljavanje sukladno čl. 127. st. 5. ZR-a o provedenom postupku savjetovanja s radničkim vijećem u svrhu otklanjanja i smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, te da je Hrvatski zavod za zapošljavanje dopisom od 24. rujna 2015. obavijestio tuženika nakon analize podataka koje je dostavio tuženik, da nije utvrđeno postojanje pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenih u kolektivni višak. Slijedom toga, zaključuje kako je tuženik zakonito proveo postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika sukladno odredbi čl. 127. st. 3. ZR-a. Nadalje, utvrđuje da je tuženik postupio u skladu s čl. 150. i čl. 151. ZR-a prema sadržaju dopisa od 23. studenoga 2015. kojom tuženik inicira postupak savjetovanja o namjeri donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, a da se radničko vijeće PP Održavanje pruga protivilo donošenju namjeravane odluke i to iz razloga što opseg poslova koje obavljaju radnici na radnom mjestu pružni radnik, uključujući i tužitelja, nije smanjen, pa da stoga nije ni prestala potreba za radom tužitelja

7. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da se kao razlozi donošenja odluke o otkazu navode da je s obzirom na tržišna kretanja i poslovne pokazatelje tuženika tijekom protekle (2014.) i tekuće (2015.) utvrđeno da ne proizlazi mogućnost skorog završetka krize koja se kod tuženika očituje u smanjenju opsega poslova/radova, odnosno smanjenju ugovaranja novih radova tuženika kao izvoditelja, slijedom čega da su nastupile okolnosti zbog kojih je nužno dodatno smanjiti već smanjene troškove poslovanja, uz napomenu da je tužitelj radio na radnom mjestu čije je troškove nužno hitno rezati radi stabilizacije položaja tuženika na relevantnom tržištu.

8. Prema dokumentaciji tuženika, utvrđuje da je na radnom mjestu pružni radnik izlučeno viškom ukupno 34 radnika sukladno provedenom bodovanju po utvrđenim kriterijima, dok da je iz liste bodovanja svih tuženikovih radnika u sklopu koje su zatamnjenom nijansom označeni radnici koji su izlučeni kao višak izuzeti radnici na radnom mjestu pružni radnik koji pripadaju zaštićenim kategorijama (37 radnika). Pri tome utvrđuje da je tuženik uspoređivao radnike prema zakonskim kriterijima i kriterijima koji su utvrđeni Kolektivnim ugovorom i Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama između tuženika i Udruge branitelja i invalida Domovinskog rata HŽ-a od 3. srpnja 2008, za samo 34 izlučena radnika.

9. Tako da je tuženik odlukom o prestanku potrebe za radom radnika iz poslovno uvjetovanih razloga od 25. kolovoza 2015. obuhvatio 34 radnika na radnom mjestu tužitelja te je dostavio podatke - rezultate bodovanja za 34 izlučenih radnika na navedenom radnom mjestu, dok je u odnosu na preostale radnike zaposlene na tom mjestu (ukupno 37) naveo da se radi o određenoj zaštićenoj kategoriji radnika, prije svega da su ti radnici sudionici Domovinskog rata te da je ugovorom o međusobnim pravima i obvezama koje je sklopio s Udrugom branitelja i invalida Domovinskog rata obvezan ne otkazivati ugovor o radu radnicima hrvatskim braniteljima koji su proglašeni tehnološkim viškom. Međutim, prema stajalištu prvostupanjskog suda, odredbe ugovora koji je tuženik sklopio s Udrugom branitelja i invalida Domovinskog rata ne isključuju primjenu kriterija propisanih zakonom i Kolektivnim ugovorom tuženika u odnosu na sve radnike radnog mjesta tužitelja. Stoga smatra da predmetni ugovor nije osnova za izuzimanje pojedinih radnika, sudionika Domovinskog rata, u zaštićenu kategoriju (na način da ne sudjeluju u uspoređivanju s ostalim radnicima), već da je tuženik bio u obvezi vršiti usporedbu svih radnika naznačenog radnog mjesta prema propisanim kriterijima i kriterijima koje je utvrdio u dokumentu u postupku savjetovanja s radničkim vijećem, te Anexom IV Kolektivnog ugovora. Stoga je stav suda prvog stupnja da tuženik u postupku otkazivanja tužitelju nije poštivao proceduru propisanu odredbom čl. 115. st. 2. ZR-a zbog čega utvrđuje da je odluka o otkazu samim time nezakonita te da je posljedično tome sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR-a tuženik dužan vratiti tužitelja na rad radi obavljanja poslova prema Ugovoru o radu od 1. siječnja 2014.

10. U donošenju pobijane presude nije počinjena ni jedna od bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tuženik u žalbi, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koje su u skladu sa stanjem u spisu, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, nisu proturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Tuženik neosnovano prigovara neurednosti deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva te u tom pravcu pogrešno tvrdi da njime nije obuhvaćena odluka poslodavca o zahtjevu radnika za zaštitu prava, pri čemu je za navesti da ni izostanak pobijanja te odluke poslodavca ne bi bio od utjecaja budući da se sudska zaštita sukladno čl. 133. ZR-a ostvaruje radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu radniku, a ne na poništavanje naknadne odluke poslodavca o radnikovom zahtjevu za zaštitu prava.

11. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

12. Osporavajući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude tuženik u žalbi navodi da je Anexom IV Kolektivnog ugovora od 15. listopada 2015. ugovoreno da će se prilikom izlučivanja viška radnika smanjenjem broja izvršitelja na radnom mjestu unutar organizacije primjenjivati kriteriji: trajanje radnog odnosa, radni staž u sustavu HŽ-a, kriteriji starosti, kriteriji radnika koji ne ispunjavaju uvjete za mirovinu po bilo kojoj osnovi, socijalni kriteriji, invalidnost, tjelesno oštećenje, dijete s utvrđenom invalidnošću ili tjelesnim oštećenjem, status branitelja. Stoga da je samim Anexom IV Kolektivnog ugovora kao jedan od kriterija izlučivanjem viška radnika smanjenjem broja izvršitelja na radnom mjestu unutar organizacije naveden status branitelja i da upravo suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda iz dokaza provedenih u postupku proizlazi da je poslodavac radnike zaposlene na predmetnom radnom mjestu, na kojem je utvrđena mogućnost viška izvršitelja, uspoređivao prema zakonskim kriterijima i kriterijima koji su utvrđeni Kolektivnim ugovorom.

13. Prema odredbi čl. čl. 115. st. 2. ZR-a pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Istovjetnu odredbu sadrži i odredba čl. 83. st. 1. Kolektivnog ugovora tuženika, te je Anexom IV Kolektivnog ugovora od 15. listopada 2015. određeno da će se prilikom izlučivanja viška radnika smanjenjem broja izvršitelja na radnom mjestu unutar organizacije primjenjivati kriteriji: 1. trajanja radnog odnosa, 2. radni staž u sustavu HŽ-a, 3. kriteriji starosti, 4. kriteriji radnika koji ne ispunjavaju uvjete za mirovinu po bilo kojoj osnovi, 5. socijalni kriterij, 6. invalidnost, 7. tjelesno oštećenje, 8. dijete sa utvrđenom invalidnošću ili tjelesnim oštećenjem, 9. status branitelja

14. Protivno prednje iznesenim žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, cijeneći da je tuženik bodovao ukupno 34 izlučenih radnika na radnom mjestu tužitelja, a da u odnosu na preostale radnike zaposlene na tom mjestu, ukupno 37, nije poštivao proceduru propisanu odredbom čl. 115 st. 2. ZR-a te je zbog toga samim time i prema shvaćanju ovog suda pobijana odluka o otkazu nezakonita. Naime, postupak komparacije radnika u odnosu na zakonom propisane kriterije propisan je strogim zakonskim odredbama i odredbama Kolektivnog ugovora tuženika kojim je određeno da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika te tuženik kao poslodavac kod poslovno uvjetovanog otkaza mora poštivati te zakonske kriterije, s time da uz te kriterije može uzeti u obzir i druge dodatne kriterije, ali je on kriterije dužan razmotriti u odnosu na sve radnike tog radnog mjesta, a ne kao u ovom slučaju određenu kategoriju radnika izuzeti iz usporedbe i time im dati prednost. Naime, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da ugovor koji je tuženik sklopio s drugom pravnom osobom, Udrugom branitelja, kojom se obvezao da neće utvrđivati viškom radnike koji su branitelji Domovinskog rata, nije osnova za izuzimanje tih radnika jer je tuženik sukladno citiranoj zakonskoj odredbi iz čl. 115. st. 2. ZR-a i Kolektivnom ugovoru tuženika bio u obvezi usporediti sve radnike naznačenog radnog mjesta prema propisanim kriterijima i kriterijima koje je utvrdio u dokumentu u postupku savjetovanja s Radničkim vijećem. Kako u postupku otkazivanja tužitelju nije postupio na taj način, ne poštujući proceduru propisanu odredbom čl. 115. st. 2. ZR-a, otkaz ugovora o radu tužitelju nije zakonit jer ne udovoljava svim zakonskim uvjetima, odnosno onim propisanim u čl. 115. st. 2. ZR-a. Pri tome žalitelj neosnovano navodi da tužitelj u postupku nije ni doveo u sumnju primjenu kriterija u smislu citiranih odredbi prilikom otkazivanja mu ugovora o radu, jer je tužitelj i u zahtjevu za zaštitu prava i u tužbi osporio zakonitost odluke o otkazu u smislu da nije vidljivo kojim se kriterijima poslodavac rukovodio kada mu je otkazao ugovor o radu.

15. Slijedom toga, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je nedopušten otkaz ugovora o radu tužitelju i da posljedično tome tužitelj je ovlašten zahtijevati povrat na rad sukladno čl. 124. st. 1. ZR-a.

16. Slijedom izloženog, žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 27. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović