Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž -1383/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Aleksandra Ojkić Bucić, odvjetnica iz Orahovice, protiv 1. tuženika JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milan Prša, odvjetnik iz Slatine i 2. tuženika MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Jurlina, odvjetnik iz Slatine, radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. i 2. tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Slatini poslovni broj Pn-76/2019-31 od 15. travnja 2021., na sjednici vijeća 27. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe 1. tuženika JR i 2. tuženika MR, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slatini poslovni broj Pn- 76/2019-31 od 15. travnja 2021. u dijelu kojim je naloženo 1. tuženiku JR i 2. tuženiku MR da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje solidarno isplate iznos od 6.835,22 eura sa zateznim kamatama, te da mu na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu solidarno isplate iznos od 265,45 eura sa zateznim kamatama, kao i da mu nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.487,35 eura.

II Preinačuje se citirana presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je naloženo 1. tuženiku JR i 2. tuženiku MR da tužitelju solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 232,74 eura (preko iznosa od 1.487,35 eura do iznosa od 1.720,09 eura) na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troška u tom iznosu odbija kao neosnovan.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika JR za naknadu troška u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je prvo i drugotuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje solidarno isplate iznos od 6.835,22 eura (51.500,00 kn)[1] sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 17. listopada 2019. do isplate te da mu na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu solidarno isplate iznos od 265,45 eura (2.000,00 kn) sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i da mu nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.720,09 eura (12.960,00 kn), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.260,87 eura (9.500,00 kn) odbijen kao neosnovan.

2. Protiv te presude u dosuđujućem dijelu žalbu podnose prvo i drugotuženik.

2.1. Prvotuženik pobija presudu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Drugotuženik pobija presudu zbog svih žalbenih razloga iz citirane zakonske odredbe s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbe nije dostavljen.

4. Žalbe nisu osnovane u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok su djelomično osnovane u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete i imovinske štete zbog štetnog događaja od 19. listopada 2014. u kojem su prvo i drugotuženik tužitelju nanijeli tjelesne ozljede.

5.1. Prvostupanjski sud utvrđuje da su prvo i drugotuženici na temelju pravomoćne presude toga suda poslovni broj K-323/2017-24 od 19. listopada 2018. (pravomoćno 21. ožujka 2019.) proglašeni krivim što su 19. listopada 2014. oko 3,00 sata u [adresa], ispred ugostiteljskog objekta Virago tijekom prepirke s oštećenim ZR rođenim 1996. najprije ga 1. okrivljeni JR udario svojom glavom u čelo, a zatim zajedno s 2. okrivljenim mlađim punoljetnikom MR udarali ga šakama po glavi i tijelu, pa kada je oštećenog ZR gurnuo 2. okrivljeni mlađi punoljetnik MR i isti pao nastavili ga udarati nogama i rukama po glavi i tijelu sve do dolaska policijskih službenika pri čemu je od udaraca ZR zadobio površinske ozljede u vidu rana vlasišta i lica, krvnih podljeva u predjelu očiju, ispod lijevog oka, lijevo slijepoočno, oguljotina kože zatiljnog dijela glave te još iskrivljenost nosne pregrade ulijevo sa suženjem lijevog nosnog hodnika, koje ozljede su u svom zbiru teška tjelesna ozljeda, dakle, drugog teško tjelesno ozlijedili, radi čega su tuženi osuđeni na kaznu zatvora, te im je izrečena uvjetna osuda, a tužitelj je upućen u parnicu radi ostvarivanja imovinsko – pravnog zahtjeva. Nadalje, utvrđuje da je protiv stranaka vođen prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u Virovitici poslovni broj PPJ-791/14 u vezi predmetnog štetnog događaja te su stranke prekršajnim nalogom proglašene krivima radi počinjenja prekršaja javnog reda i mira te im je izrečena novčana kazna s time da je tužitelj protiv prekršajnog naloga uložio prigovor te je Prekršajni sud donio presudu 22. listopada 2018. kojom se odbija optužba da je tužitelj počinio prekršaj protiv javnog reda i mira, dok je u odnosu na tuženike prekršajni nalog postao pravomoćan 12. veljače 2015.

5.2. Cijeneći da su tuženici pravomoćno oglašeni krivim za počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede (čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona) prvostupanjski sud sadržajno primjenom čl. 12. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 1107. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje: ZOO) utvrđuje da tuženici odgovaraju solidarno za predmetnu štetu tužitelju. Pritom je ocijenio neosnovan prigovor 1. tuženika o podijeljenoj odgovornosti jer je zaključio da tuženici nisu dokazali postojanje doprinosa tužitelja za nastalu štetu.

5.3. Na temelju medicinske dokumentacije za tužitelja te provedenog medicinskog vještačenja prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio slijedeće ozljede: posttraumatski pomak nosne pregrade u lijevo /operativno liječenje/, više rana glave, udarno – razderotnih, područje sljepoočno tjemeno; kirurška obrada rane /VCL/ tjemeno lijevo, više kontuzijskih/udarnih područja glave, sljepoočno lijevo, oguljotina zatiljno, udarac u području palca desne šake, krvni podljev područja desnog oka, te ispod lijevog oka, slijedom čega zaključuje da mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa je primjenom odredbe čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a ocijenio da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 51.500,00 kn, odnosno pojedinačno po kriteriju fizičkih boli smatra pravičnom naknadu u iznosu od 6.000,00 kn, po kriteriju straha iznos od 5.000,00 kn i po kriteriju smanjenja životne aktivnosti iznos od 7.500,00 kn, te po kriteriju naruženja iznos od 33.000,00 kn, cijeneći intenzitet i trajanje straha, fizičkih bolova, stupnja naruženja i smanjenja životne aktivnosti utvrđenih rezultatima vještačenja. Na utvrđeni iznos naknade neimovinske štete prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju i zatezne kamate u primjeni odredbe čl. 1103. ZOO-a, a u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 9.500,00 kn odbija kao neosnovan.

5.4. S obzirom da je nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka utvrđeno da je tužitelju bila potrebna pomoć kod nabavke i spremanja hrane 4 sata na dan, od strane nemedicinske osobe, da je imao trošak putovanja radi odlaska na brojne liječničke preglede, prvostupanjski sud visinu naknade štete po tom osnovu odmjerava prema slobodnoj ocjeni pozivom na čl. 223. ZPP-a, polazeći od cijene nestručne pomoći po satu u iznosu od 25,00 kn, te dosuđuje tužitelju zatraženi iznos od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate u primjeni čl. 1086. ZOO-a.

5.5. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi u primjeni č. 154. st. 5. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15. - dalje Tarifa).

6. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da pobijana presuda nije zahvaćena tim povredama postupka, niti povredom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano upire 1. tuženik jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ju je moguće ispitati.

7. Osporavajući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude 1. tuženik u žalbi prigovara ocjeni prvostupanjskog suda da tužitelj nije pridonio nastanku predmetne štete te da je prvostupanjski sud propustio cijeniti sadržaj priloženog kaznenog spisa, izjave svjedoka i okrivljenika na temelju kojih jasno da proizlazi da je do sukoba došlo krivnjom tužitelja. Drugotuženik u žalbi isto tako prigovara da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir način kako je došlo do sukoba te povrjeđivanja tužitelja.

8. Protivno prednje iznesenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženici solidarno i u cijelosti odgovaraju za predmetnu štetu tužitelju sukladno čl. 1107. st. 1. ZOO-a. Pri tome je za napomenuti da je prvostupanjski sud u smislu čl. 12. st. 3. ZPP-a u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik oglašen krivim, što znači da je vezan izrekom pravomoćne kaznene presude. Ta se vezanost odnosi na činjenični opis, pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, a nije sporno da su 1. i 2. tuženici na temelju pravomoćne presude u kaznenom postupku proglašeni krivim zbog počinjenja kaznenog djela teškom tjelesnom ozljedom prema tužitelju kao oštećeniku. Pri tom su tuženici u ovom parničnom postupku ovlašteni tvrditi i dokazivati da je tužitelj doprinio nastanku štete u smislu čl. 1092. st. 1. ZOO-a, međutim taj prigovor mora biti konkretiziran i u njemu trebaju biti navedene okolnosti zbog čega je tužitelj doprinio njegovom ozljeđivanju. Prvotuženik je taj prigovor istaknuo tvrdeći da je doprinos tužitelja podjednak doprinosu tuženika za nastanak predmetne štete te se, kao i sad u žalbi, poziva na sadržaj utvrđenja u drugom, prekršajnom i kaznenom postupku. U vezi toga, 1. tuženiku je za odgovoriti da sadržaj provedenih dokaza u ovom postupku ne upućuje na zaključak da je tužitelj doprinio nastanku predmetne štete, kako to pravilno cijeni prvostupanjski sud. Pozivanje 1. tuženika na sadržaj izjava svjedoka i okrivljenika u drugom, kaznenom predmetu je protivno načelu neposrednosti parničnog postupka i sud prvog stupnja nije bio dužan cijeniti ta utvrđenja. Konačno, treba dodati da 2. tuženik u postupku nije ni isticao prigovor doprinosa tužitelja nastanku šteti.

9. Daljnjim žalbenim navodima tuženici neosnovano osporavaju utvrđenja prvostupanjskog suda proizašla iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka u odnosu na nastalo naruženje srednjeg stupnja zbog devijacije nosa koje je vidljivo trećim osobama, s obzirom da je notorno da se područje nosa ne može prekriti odjevnim predmetima, izuzimajući nošenje šala u zimskim mjesecima ili nošenje zaštitne maske za lice i nos. U tom pravcu tuženici u žalbi iznose prigovore na danu ocjenu naruženosti tužitelja koje su isticali i tijekom postupka, a koje prigovore je vještak argumentirano otklonio prilikom usmenog saslušanja u bitnom navodeći da je sačinjenim fotografijama za vrijeme kliničkog pregleda tužitelja, u odnosu na raniju fotografiju tužitelja, jasno vidljivo da postoji određena deformacija nosa, a koja je posljedica štetnog događaja. Pri tom su nadalje potpuno neprihvatljive žalbene tvrdnje 2. tuženika, kojima bez uspjeha nastoji osporiti vjerodostojnost predmetnih fotografija priloženih u nalazu i mišljenju vještaka, kojima ukazuje da je bitna okolnost da tužitelj sada ima znatno veću težinu u odnosu na ranije, te je vještak u postupku i na to odgovorio u pisanom očitovanju od 19. listopada 2020. da osobno nije stekao dojam da težina tužitelja ikako utječe na nos.

10. Tuženici nadalje u žalbama dovode u pitanje visinu dosuđene pravične novčane naknade tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu, smatraju da je previsoko dosuđen iznos naknade neimovinske štete koji nije u skladu s Orijentacijskim kriterijima VSRH.

11. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a vodio računa o utvrđenim kvalifikatornim okolnostima iz stavka 2. citiranog članka cijeneći težinu i karakter zadobivenih ozljeda, činjenicu da je tužitelj bio podvrgnut operativnom zahvatu nosa, te nalaz i mišljenje vještaka prema kojem je tužitelj imao bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i slabog intenziteta u trajanju od 3 tjedna, da je tužitelj pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta (za vrijeme udaranja više osoba po glavi i tijelu), strah za život, sekundarni strah u jakom intenzitetu da je mogao trpjeti jedan dan nakon štetnog događaja, srednjeg intenziteta 5 dana, za vrijeme bolničkog liječenja i vađenja tampona, a strah slabog intenziteta, više u formi zabrinutosti 3 tjedna, da je kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja u vidu devijacije nosa koje je vidljivo trećim osobama bez obzira na način odijevanja, da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio srednjoškolac, te je i po ocjeni ovog suda u tom kritičnom razvojnom razdoblju izgubio samopouzdanje zbog toga, kao i s obzirom da je kod tužitelja nastupilo trajno smanjenje životne aktivnosti od 5% u vidu otežanog disanja zbog prijeloma nosne pregrade u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima, to i prema ocjeni ovoga suda, tužitelju primjenom odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 6.000,00 kn, straha u iznosu od 5.000,00 kn, naruženosti u iznosu od 33.000,00 kn i smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 7.500,00 kn, kako to pravilno cijeni prvostupanjski sud.

12. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno čl. 1095. st.1. ZOO-a dosudio tužitelju naknadu imovinske štete s osnova troškova puta i tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.000,00 kn, koje utvrđenje žalitelji konkretno ne osporavaju.

13. Međutim, osnovano se u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a na način da je tužitelju u cijelosti priznao parnični trošak jer je tužitelj u sporu djelomično uspio te mu sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada razmjerni dio troškova postupka prema postignutom uspjehu u sporu od 84%. Prvostupanjski sud je pravilno u primjeni čl. 155. ZPP-a i Tarife odmjerio troškove tužitelja s osnove zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ukupnom iznosu od 9.000,00 kn, što uvećano za trošak sudskih pristojbi daje iznos od 10.960,00 kn i sukladno uspjehu u sporu iznosi 9.206,40 kn, čemu treba pridodati u cijelosti trošak vještačenja od 2.000,00 kn pa ukupno tužitelju pripada trošak u iznosu od 11.206,40 kn, odnosno iznos od 1.487,34 eura, dok je za iznos do 1.720,09 eura zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan.

14. Iz tih razloga je na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. odlučeno kao u izreci ove presude.

15. Prvotuženiku nije odmjeren trošak u povodu žalbe jer je o ovom stadiju uspio s dijelom sporednog potraživanja s osnova troškova postupka u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

U Rijeci 27. studenog 2021.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović