Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž -2164/2020-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GN iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika: 1. G (Obelić) pok. E, odsutnog i nepoznatog boravišta, zastupanog po posebnoj skrbnici mr.sc. EN, odvjetnici iz [adresa], 2. Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, 3. [adresa]., Ć, zastupanog po z.z. i gradonačelniku ĆN, a ovaj po punomoćnici SN, dipl.iur., djelatnici 3. tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 2. tužene Republike Hrvatske protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2112/2017 od 26. ožujka 2018., na sjednici vijeća 27. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba 2. tužene Republike Hrvatske i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2112/2017 od 26. ožujka 2018. u točki I. izreke u odnosu na realni dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 609 m[2] označenog likom žute boje i točkama: 1-2-3-4-1, prikazanog na skici broj: 1/8 sudskog očevida geometra Tomislava Ćurka, stalnog sudskog vještaka geodetske struke od dana 28. lipnja 2016. godine; realni dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 678 m[2] označenog likom žute boje i točkama: 17-18-19-20-21-17 sve k. o. [katastarska općina] i sve prikazano na skici broj: 2/8 sudskog očevida geometra Tomislava Ćurka, stalnog sudskog vještaka geodetske struke od dana 28. lipnja 2016. godine i realni dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 269 m[2] označenog likom žute boje i točkama: 22-23-24-25-22, prikazano na skici broj: 3/8 sudskog očevida geometra Tomislava Ćurka, stalnog sudskog vještaka geodetske struke od dana 28. lipnja 2016. godine,

te se potvrđuje citirana prvostupanjska presuda u točki I. izreke u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] površine 746 m[2] u odnosu na 2. tuženu Republiku Hrvatsku, te u dosuđujućem dijelu točke II. izreke za iznos od 1.414,48 eura.

II Djelomično se prihvaća žalba 2. tužene Republike Hrvatske i preinačuje citirana prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu točke II. izreke za iznos od 530,89 eura i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 530,89 eura.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tužene Republike Hrvatske za naknadu troška u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnina položenih u k. o. [katastarska općina] i to realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 609m[2] označenog likom žute boje i točkama: 1-2-3-4-1, prikazanog na skici broj: 1/8 sudskog očevida geometra Tomislava Ćurka, stalnog sudskog vještaka geodetske struke od dana 28. lipnja 2016. godine; čest. zem. [katastarska čestica] za cijelo površine 746m[2] označenog likom žute boje i točkama: 9-10-11-12-9; realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 678m[2] označenog likom žute boje i točkama: 17-18-19-20-21-17 sve k. o. [katastarska općina] i sve prikazano na skici broj: 2/8 sudskog očevida geometra Tomislava Ćurka, stalnog sudskog vještaka geodetske struke od dana 28. lipnja 2016. godine i realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 269m[2] označenog likom žute boje i točkama: 22-23-24-25-22, prikazano na skici broj: 3/8 sudskog očevida geometra Tomislava Ćurka, stalnog sudskog vještaka geodetske struke od dana 28. lipnja 2016. godine, slijedom čega je ovlašten da na temelju te presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva tih nekretnina, na svoje ime i u svoju korist, u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru.

1.1. Točkom II. izreke naloženo je 2. tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.945,37 eura/14.657,37 kn[1] , dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

1.2. Rješenjem sadržanim u istom otpravku s citiranom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na 3. tuženika Grad Ć, a u točki II. izreke utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari djelomično povučena u odnosu na tuženika pod 1) NN (Obelić) Antun dr. pok. E i tuženice pod 2) Republiku Hrvatsku i to u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica]; čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi 2. tuženici parnični trošak u iznosu od 597,25 eura/4.500,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev 2. tuženice za naknadu troška odbijen kao neosnovan, te je u točki III. izreke naloženo tužitelju nadoknaditi 3. tuženiku parnični trošak u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kn.

2. Protiv te presude, pobijajući točku I. izreke i dosuđujući dio točke II. izreke, žali se 2. tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], pobliže označen na skicama vještaka mjernika Tomislava Ćurka iz [adresa], pod brojem: 1/8, 2/8 i 3/8 sve od 28. lipnja 2016. godine, te da se utvrdi vlasnikom za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega tužitelj da je ovlašten da temeljem presude zatraži uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime i u svoju korist, u zemljišnim knjigama.

5.1. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je tužitelj predmetne nekretnine stekao kao izvanknjižno vlasništvo nasljeđivanjem iza smrti svoje majke pokojne RN pok. S i pokojnog oca MN, ŠN, prema sadržaju rješenja o nasljeđivanju toga suda pod poslovnim brojem: O-1526/09, UPP/OS-164/09 od 30. studenog 2009. godine i O- 1399/08, UPP/OS-246/08 od 09. siječnja 2009. godine,

- da je otac tužitelja pokojni HN naslijedio svoga oca pokojnog ŠN za 3/5 dijela zajedno sa svojom braćom Ivanom i UN svaki po 1/5 dijela, a nakon što su se ostali nasljednici i to brat ĐN odrekao svoga dijela u korist brata HN, a brat N u korist svih ostalih, dok sestre R i M se nisu prihvatile svog nasljednog dijela, prema sadržaju rješenja o nasljeđivanju toga suda pod poslovnim brojem: O-555/69 od 13. travnja 1970. godine i od 07. siječnja 1971. godine,

- da je otac tužitelja ĐN Š izvršio diobu nekretnina sa svojom braćom ŽN i JN, tako da su ocu tužitelja sporne čestice 290/5, 236 i 334 sve k. o. [katastarska općina] pripale u suvlasničko dijelu za ½ dijela, a čestica 334 k. o. [katastarska općina] za cijelo, prema Diobenom ugovoru od 25. ožujka 1971. godine,

- da su čest. zem. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 1218 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; čest. zem. [katastarska čestica] u naravi njiva u površini od 746 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; čest. zem. [katastarska čestica] u naravi oranica u površini od 1355 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 538 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane kao suvlasništvo NN. pok. E za ½ dijela i Republike Hrvatske za ½ dijela,

- da su predmetne čet. zem. 290/5, 310/3, 334 i 236 k. o. [katastarska općina] bile pod udarom agrara te da su prednici tužitelja bili u kmetskom odnosu na istima, prema povijesti zemljišnoknjižnog upisa za predmetne nekretnine, te da su sporne nekretnine od Osnivanja zemljišne knjige za poreznu Općinu Zapuntel, bile evidentirane kao vlasništvo veleposjednika AN dr. H, po njegovoj smrti 1930. godine iste bile knjižene kao suvlasništvo U za ½ dijela i Đ. E za ½ dijela, da bi kasnije po prijedlogu Republike Hrvatske u prosincu 2008. godine, Republika Hrvatska bila upisana za ½ dijela, ranije upisanog suvlasničkog dijela na ime Đ pok. E za ½ dijela, te da postoje evidentirane zabilježbe agrarne prijave prednika tužitelja na ime ZN i IN, da bi sukladno Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, bilo izvršeno brisanje kmetskih prava prednika tužitelja,

-da u prilog tom utvrđenju ide i priložena Odluka Kotarske Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Zadru, Reg.A-6273/47 od 20. listopada 1948. godine iz koje je razvidno da je ista donesena po prijavi obrađivača GNE iz [adresa], bake tužitelja, radi razrješenja agrarnih odnosa, a kojom je GNE kao obrađivaču i članovima njezine porodice: mužu ENE, sinovima MN, UN, ZN, N, RN i nevjesti DN, priznato pravo vlasništva na jednake dijelove na zemlji, između ostalog i na spornim nekretninama koje su opisno označene kao Doli ograda, Stari vrti, Grusi, koje su u naravi činile vinograd, pašnjak, oranicu u vlasnosti U. E,

- da sadržajem iskaza svjedoka TN pok. TN, BN i PN pok. ENE, su potvrđeni navodi tužitelja iz tužbe, a to je da su predmetne čestice bile u vlasništvu veleposjednika Ž kao i ostale zemlje na otoku, predmetne čestice da su obrađivali prednici tužitelja pradjed ĆNE, baka KN rođ. ĆNE i djed ENE, za što su J davali određeni dohodak, a kasnije po izvršenoj podjeli s braćom, predmetne čestice da su obrađivali otac i majka tužitelja, a kasnije i sam tužitelj, a na kojima da se nekad sadio grah, bob i slično, neke da su koristili za ispašu stoke, dok u dijelu gdje je bila šuma, istu da su koristili za ogrjev.

5.2. Sukladno tom utvrđenju, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj dokazao da je stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju odredbe čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14:dalje-ZV) kroz utvrđenje da je njegov prednik, po odredbama čl. 1. i 3. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja (Narodne novine broj 138/46 i 11/47:dalje Zakon o ukidanju) stekao vlasništvo na tim nekretninama.

6. Prije svega, neosnovane su žalbene tvrdnje o učinjenoj bitnoj povredi postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao jasne i obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u suprotnosti, kao ni stanju spisa, a ujedno prvostupanjski sud je provedene dokaze ocijenio prema čl. 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka.

6.1. Neosnovano 2. tuženica nadalje ističe da bi u postupku bila počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a ističući da je notorna činjenica da je 1. tuženik već u trenutku podnošenja tužbe umro s obzirom na vrijeme upisa njegova prava vlasništva u zemljišne knjige. Naime, izneseni činjenični navodi koje 2. tuženica iznosi u tom pravcu u vezi s provedenim dokazima ne daju osnova za zaključak da je 1. tuženik umro u trenutku podnošenja tužbe, slijedom čega proizlazi da tužba nije opterećena nedostatkom na koji ukazuje žaliteljica. Pri tome je ovaj sud razmatrao istaknuti procesni prigovor 2. tuženice s obzirom na sadržaj sudske zaštite koju tužitelj zahtijeva u ovom sporu radi utvrđenja prava vlasništva na određenom, realnom dijelu pojedinih nekretnina pa su u odnosu na iste 1. i 2. tuženici kao uknjiženi suvlasnici nužni i jedinstveni suparničari u smislu odredbe čl. 201. ZPP-a zbog čega se učinak žalbe 2. tuženice proteže i na 1. tuženika u tom dijelu.

6.2. Isto tako, ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi iz odredbi čl. 355. i čl. 356. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice i na njih je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

8. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja analizom svih provedenih dokaza da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama i da su njegovi prednici na temelju Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju stekli pravo vlasništva. U vezi toga 2. tuženica neosnovano u žalbi prigovara da se predmetna odluka ne odnosi na utužene čestice. Naime, iz sadržaja odluke o ukidanju agrarnih odnosa proizlazi da je GNE kao obrađivaču i članovima njezine porodice: mužu ENE, sinovima MN, UN, ZN, N, DN i nevjesti DN, priznato pravo vlasništva na jednake dijelove na zemlji, između ostalog i na nekretninama u k. o. [katastarska općina], koje su opisno označene kao Doli ograda, Ogradica, Stari vrtli, (Z)gon, a prema podacima u posjedovnom listu (list 40 spisa) i izvoda iz katastarskog operata od 13. lipnja 1970. (list 113-114) proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zavedena pod nazivom Ogradica stari vrtli, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nosi naziv Zgun, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je evidentirana kao Ograda, te k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je evidentirana pod nazivom Grusi (prema navodima tužitelja i Laletina ogradica), te je prema tim podacima kao posjednik bio upisan VN pok. A, a potom tužitelj.

8.1. Daljnjim žalbenim navodima tuženica neosnovano navodi da tužitelj u odnosu na osobe koje su navedene u agrarnoj odluci nije dokazao pravni slijed stjecanja prava vlasništva. Naime, tužitelj je u postupku činjenično navodio, a sud prvog stupnja analizom svih provedenih dokaza utvrdio da je njegova prednica KN rođ. DN, baka tužitelja, zajedno s djecom, među inim i sinom MN, ocem tužitelja, kao obrađivač stekla predmetne nekretnine sukladno navedenoj agrarnoj odluci. Prvostupanjski sud je tom smislu cijenio sadržaj rješenja o nasljeđivanju iza pok. roditelja tužitelja DN i FN, te tužiteljevog djeda ENE (VN) Maletića pok. A, te je i sadržajem iskaza svjedoka potvrđeno da su predmetne nekretnine bile u posjedu prednika tužitelja bake KN i djeda ĆNE te potom tužiteljevih roditelja i tužitelja. Pri tom 2. tuženica neosnovano osporava takva utvrđenja proizašla i na temelju iskaza saslušanih svjedoka, navodeći da svjedoci nisu dali pojedinačno iskaz glede svih utuženih nekretnina jer su se svjedoci očitovali da znaju koje su nekretnine predmetom tužbenog zahtjeva i gdje se nalaze.

9. Treba navesti da su agrarni odnosi razrješavani u dva navrata i to Zakonom o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. i Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946. i dok se prema Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije agrarni odnos razrješava isključivo donošenjem konstitutivnog akta nadležnog tijela, u smislu odredbe čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946. temeljem samog zakona njegovim stupanjem na snagu ukinuti su svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja a ti agrarni odnosi su podrazumijevali vječne livele, feudalne, kmetske, emfiteutične, kolonatske, težačke i sve slične trajne agrarne odnose bez obzira na naziv, kod kojih vlasnik nije sam obrađivao zemlju, nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje (čl. 2. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa) i ti obrađivači su izvorno (ex lege) postali vlasnici tih nekretnina.

10. Budući da je prednica tužitelja ZN posjedovala predmetne nekretnine po osnovi agrarnog odnosa sve do stupanja na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946., a taj zakon stupio je na snagu danom objave u Narodnim novinama, 22. studenog 1946. (Odluka kojom je ukinut agrarni odnos donesena je tek 1948.) ona je i izvorno temeljem samog Zakona stekla pravo vlasništva na spornim nekretnininama, dok je tužitelj kao pravni slijednik svog oca, kome su naznačene nekretnine pripale diobom među braćom, stekao pravo vlasništva nasljeđivanjem u smislu odredbe čl. 114. ZV-a kako to utvrđuje i sud prvog stupnja.

11. Slijedom naprijed navedenog, prvostupanjski je sud izveo pravilan zaključak o stjecanju prava vlasništva tužitelja pa je slijedom toga pravilno primijenio i materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

12. Pravilno je prvostupanjski sud odmjerio parnični trošak tužitelju u primjeni čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), osim u odnosu na cjelokupno odmjerene troškove vještačenja i očevida na licu mjesta u iznosu od 1.061,78 eura/ 8.000,00 kn, čemu 2. tuženica osnovano prigovara u žalbi jer se taj trošak odnosi na identifikaciju svih prvotno utuženih nekretnina, dok je meritorno raspravljeno u odnosu na 4 sporne nekretnine, pa je tužitelju opravdano u primjeni čl. 155. ZPP-a priznati taj trošak u iznosu od 530,89 eura/4.000,00 kn, dok je za preostali iznos tog troška od 530,89 eura/4.000,00 kn zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan.

13. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3 ZPP-a.

14. Drugotuženici nije odmjeren trošak u povodu žalbe jer je u ovom stadiju postupka uspjela u dijelu sporednog potraživanja s osnova troškova postupka u odnosu na koje nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

15. Presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu točke II. izreke i rješenje sadržano u istom otpravku s citiranom presudom kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 27. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović