REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3552/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. BO, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IV policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv oslobađajućeg dijela presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. travnja 2024., broj: 18. Pp-4511/2024, u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IV policijske postaje Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. travnja 2024., broj: 18. Pp-4511/2024, okr. ĐO je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u t. 1. izreke, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora 30 dana, u koju je uračunato vrijeme lišenja slobode 4. travnja 2024., i na temelju čl. 44. st. 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda na način da se preostali dio izrečene kazne zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 12 mjeseci na počini jedan ili više prekršaja za koje mu bude izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom presudom.

1.1. Istom presudom, okrivljenik je oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u t. 2. izreke, počinio prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

1.2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da se okrivljenik u cijelosti oslobađa obveze naknade istih.

2. Protiv oslobađajućeg dijela te presude, tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. Predlaže da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda preinači na način da se okrivljenika proglasi krivim za prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Prvostupanjski sud je okrivljenika oslobodio optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji uz obrazloženje da presudom istog suda broj 61. Pp-19513/2023 okrivljeniku nije bila izrečena zaštitna mjera predviđena i propisana čl. 13. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, jer je iz izreke te presude vidljivo da je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji sina IO, koja zaštitna mjera ne postoji. Iz navedenog razloga prvostupanjski sud smatra da okrivljenik nije ni mogao počiniti prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6. Tužitelj u žalbi, nakon reproduciranja prvostupanjske odluke i optužnog prijedloga, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji ne postoji odnosno da ista nije propisana čl. 13. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ističe da je čl. 13. st. 1. t. 2. tog Zakona propisano da se okrivljeniku može izreći zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji iz čega proizlazi da se može izreći i pojedinačna zaštitna mjera zabrane uznemiravanja ili uhođenja te ističe da je isti sud u ranijim postupcima izricao zaštitnu mjeru zabrane uznemiravanja ili uhođenja, provedba koje mjere je, temeljem čl. 10. do 15. Pravilnika o načinu provedbe zaštitnih mjera i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u nadležnosti policije.

7. Nije u pravu tužitelj kada ističe da je zaštitnu mjeru iz čl. 13. t. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odnosno iz čl. 16. tog Zakona moguće izreći u parcijalnom obliku. Zaštitne mjere, po svom sadržaju i duljini trajanja, su strogo i izričito propisane kako Prekršajnim zakonom, tako i posebnim zakonima, pa tako i Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, i iste se moraju izricati upravo onako kako su propisane u zakonu, a što znači da prvostupanjski sud nema nikakve ovlasti, prilikom izricanja zaštitnih mjera, iste mijenjati na bilo koji način. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 137/09., 14/10. i 60/10.), koji je bio na snazi prije stupanja na snagu sada važećeg Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisivao je, između ostalog, zaštitnu mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji i zaštitnu mjeru uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju, dakle propisivao je dvije zasebne zaštitne mjere. Stupanjem na snagu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17.) zaštitne mjere koje su u prethodnom Zakonu bile propisane zasebno sada su propisane kao jedna zaštitna mjera i to zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji. Iz navedenog je i više nego očigledna volja zakonodavca da se zabrane koje su prije bile propisane kao dvije zaštitne mjere više ne izriču odvojeno, nego kao jedna zaštitna mjera.

8. Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada zaključuje da okr. ĐO nije mogao počiniti prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, jer mu je presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj 61. Pp-19513/2023 od 20. prosinca 2023. bila izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja sina IO, koja zaštitna mjera koja nije propisana odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Ovakav stav izražen je u brojnim odlukama ovog drugostupanjskog suda (npr. Ppž-9494/2023 od 6. veljače 2023., Jž-712/2019 od 23. svibnja 2023., Ppž-5869/2023 od 13. rujna 2023., Ppž-2374/2023 od 13. ožujka 2023. itd.). Svakako treba napomenuti da je iz podataka u sustavu e-spis vidljivo da protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj 61. Pp-19513/2023 od 20. prosinca 2023. nitko od stranaka nije podnio žalbu pa ovaj drugostupanjski sud nije imao mogućnosti sanirati pogrešku prvostupanjskog suda pri izricanju zaštitne mjere u tom prekršajnom predmetu.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.