REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-123/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, suca izvjestitelja, i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ljekarne srce – Ljekarne Osječko-baranjske županije, Osijek, L. Jagera 24, OIB: 51944919663, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Burić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, protiv tuženika TLO-COMMERCE d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB: 49205328648, Osijek, Bunska 8, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, radi raskida ugovora o zakupu, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-242/2023-27 od 28. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-242/2023-27 od 28. studenog 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-242/2023-27 od 28. studenog 2023. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za raskid Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj 01.2020 od 29. travnja 2020. sklopljen između TLO–Commerce d.o.o.o. za trgovine i usluge kao zakupodavatelja i Ljekarne srce – Ljekarne Osječko-baranjske županije Osijek kao zakupnika 22. ožujka 2021., kao i zahtjev za trošak. Rješenjem je u točki I. izreke utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora br. 01.2020) od 29. travnja 2020. godine, sklopljen između TLO – COMMERCE d.o.o. za trgovinu i uslugu, Osijek, Bunska 8, OIB: 49205328648, kao zakupodavatelja i Ljekarne srce – Ljekarne Osječko-baranjske županije, Osijek, L. Jagera 24, OIB:51944919663, kao zakupnika, raskinut 22. ožujka 2021. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.398,86 EUR / 63.281,21 kn u roku od 15 dana, dok je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 53,09 EUR / 400,00 kn odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je konkretnom slučaju nesporno da je tužitelj već raskinuo Ugovor o zakupu poslovnog prostora jednostranom izjavom volje 17. ožujka 2021. te da je izjavu o raskidu ugovora dostavio tuženiku i predao mu predmetni poslovni prostor, stoga neosnovano zahtijeva sudski raskid Ugovor o zakupu zbog promijenjenih okolnosti s obzirom na to da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 369. st. 1. ZOO-a („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). Odluku o trošku postupka sadržana u rješenju temelji se na odredbama čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), Zakona o sudskim pristojbama i propisanoj tarifi („Narodne novine" broj: 118/18 i 53/19) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22; dalje: OT).

3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga. U bitnome navodi da je sud počinio bitnu povredu parničnog postupka čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a s obzirom na to da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Ujedno navodi da sud nije postupio po uputi ovog suda iz rješenja poslovni broj Pž-994/2022-3 od 14. lipnja 2023. Prvostupanjski sud bez raspravljanja odbija tužbeni zahtjev, a da za to nije dao valjano obrazloženje osim što je u t. 23. obrazloženja samo naveo kako smatra da je tužitelj jednostranom izjavom već raskinuo predmetni ugovor. Navedeno stajalište prvostupanjskog suda nije na zakonu osnovano, iz razloga što se ugovor u slučaju nastupanja promijenjenih okolnosti ne može jednostrano raskinuti običnom izjavom, već o raskidu mora odlučiti sud konstitutivnom presudom. Prvostupanjski sud nije imao osnove zaključiti kako je ugovor u trenutku podnošenja tužbe raskinut pa posljedično nije bilo niti osnove za odbijanje tužbenog zahtjeva, bez da je utvrdio jesu li ispunjene pretpostavke za raskid koje propisuje čl. 369. ZOO-a. U prilog svojim tvrdnjama tužitelj dostavlja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x 429/2016 od 30. lipnja 2020. Tvrdi da je predmetni ugovor sklopljen 29. travnja 2020. u vrijeme kada je pandemija korona virusa bila u uzlaznoj fazi, i kada je tužitelj kao zdravstvena ustanova građanima Republike Hrvatske morao osigurati sva potrebna sredstva koja su popisivana od strane Stožera, što je posljedično dovelo do potrebe za dodatnim skladišnim prostorom. U periodu 1. travnja 2020. pa do 31. svibnja 2020. (vrijeme sklapanja spornog ugovora), tužitelj je na zalihama imao robu koja se odnosila na korona virus u iznosu od 1.143.633,88 kn, a u vrijeme kada je pokušao sporazumno otkazati ugovor na zalihama imao predmetne robe u iznosu od svega 92.754,30 kn (prosinac 2020.). Početkom pandemije odluka tužitelja za povećanu nabavu robe i posljedično iznajmljivanjem dodatnog skladišta u tom trenutku bila je opravdana i trajala je cijelu 2020. godinu, da bi se situacija iznenada smirila početkom 2021. godine. Nakon toga, drastično se smanjila potreba za tzv. covid proizvodima, što je posljedično dovelo i do prestanka potreba za dodatnim skladišnim prostorom. Prvostupanjski sud je i bez saslušavanja svjedoka, već na temelju opće poznatih činjenica i materijalne dokumentacije koja prileži spisu mogao donijeti odluku. Ukoliko na temelju tih dokaza nije mogao donijeti meritornu odluku trebao je provesti predložene personalne dokaze, kao i provesti predloženo financijsko- knjigovodstveno vještačenje. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, te prihvati tužbeni zahtjev za raskid ugovora u cijelosti ako se prihvati tužiteljevo stajalište da se odluka može donijeti na temelju općepoznatih činjenica, uz naknadu prouzročenih parničnih troškova u skladu s predanim troškovnikom, kao i troškova ove žalbe u skladu s troškovnikom koji prileži ovoj žalbi, ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati u stadij pripremnog postupka u smislu odredbe čl. 366.a ZPP-a i sam provede postupak jer je odluka već jedanput ukinuta, ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu u stadij pripremnog postupka na ponovno odlučivanje ali drugom sucu pojedincu u smislu odredbe čl. 371. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prvostupanjska presuda i rješenje u pobijanom dijelu ispitani su na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je raskid Ugovora o zakupu poslovnog prostora br. 01.2020 od 29. travnja 2020.

8. Između stranaka nije sporno da su tužitelj kao zakupoprimac i tuženik kao zakupodavac sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora br. 01. 2020. 29. travnja 2020. kojim je tuženik dao tužitelju u zakup poslovni prostor, skladište površine 189 m2, i 25 m2 uredskog prostora s namještajem, toalet 24 m2, kuhinja 5 m2 i zajednički prostor 7 m2 na lokaciji Bunska 8, Osijek po ugovorenoj najamnini u iznosu od 11.250,00 kn + PDV mjesečno, a navedeni Ugovor je sklopljen na rok od 5 godina. Nije sporno ni da je tužitelj putem punomoćnika dostavio tuženiku obavijest o raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora 17. ožujka 2021. i da se tuženik nije odazvao pozivu na primopredaju prostora 22. ožujka 2021. u 12,00 sati.

9. Tužbom za utvrđenje koju je tužitelj prvotno podnio može se tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave (čl. 187. st. 1. ZPP-a). Takva se tužba može podnijeti i kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe (čl. 187. st. 2. ZPP-a).

10. Stoga kada je tuženiku poslao obavijest o raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora 17. ožujka 2021., tužitelj bi imao pravni interes podnijeti tužbu s istaknutim tužbenim zahtjevom za utvrđenje da je ugovor raskinut jer takvo njegovo ovlaštenje proizlazi iz odredbe čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a kojom je propisano da tužitelj može u tužbi tražiti da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa. Međutim, tužitelj je povukao tužbu s tužbenim zahtjevom za utvrđenje da je Ugovor raskinut i ostao je kod eventualno kumuliranog zahtjeva za raskid ugovora (sudski) zbog promijenjenih okolnosti vezano uz pandemiju COVID 19. Takav zahtjev sud je odbio uz pogrešan pravni stav da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora raskinut jednostranom izjavom volje 17. ožujka 2021 i da je tužitelj izjavu o raskidu ugovora dostavio tuženiku i predao mu predmetni poslovni prostor.

11. Odredbom čl. 369. st. 1. ZOO-a propisano je ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine, dok je stavkom 2. tog članka propisano kako izmjene ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

12. Dakle, iz navedenih odredana proizlazi kako u slučaju izvanrednih okolnosti pogođena strana može istaknuti zahtjev (a) da sud ugovor raskine, (b) da ga sud svojom odlukom izmijeni ili (c) za eventualnu kumulaciju obaju zahtjeva.

13. Ugovor nije moguće izmijeniti - raskinuti jednostranom odlukom (obaviješću o raskidu) jedne ugovorne strane kao to pogrešno smatra prvostupanjski sud kada navodi da je tužitelj već raskinuo Ugovor o zakupu poslovnog prostora jednostranom izjavom volje 17. ožujka 2021, i da je predao ključeve prostora, nego isključivo konstitutivnom odlukom suda.

14. Međutim, da bi tužitelj imao pravo na raskid ugovora na temelju odredbe čl. 369. ZOO-a potrebno je dokazati jesu li izvanredne okolnosti nastupile nakon sklapanja ugovora, i jesu li se mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, a ako su nastupile, bio je dužan o nastaloj promjeni odmah obavijestiti tuženika kao drugu ugovorno stranu na temelju odredbe čl. 370. ZOO-a.

15. S obzirom na to da presuda u ovom dijelu nema razloga počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire žalitelj, a ujedno su osnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije postupio po uputi ovog suda. Kako su ispunjeni uvjeti za donošenje presude ovaj sud je primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP-a izvršio uvid u Ugovor o zakupu poslovnog prostora br. 01.2020 29. travnja 2020. (str. 52. - 53. spisa), Obavijest o prestanku korištenja skladišta i izjave otkaza od 22. prosinca 2020. (str. 53. spisa), Obavijest o raskidu Ugovora od 17. ožujka 2021. (str. 54. spisa) i Zapisnik o primopredaji prostora od 22. ožujka 2021. ( str. 11. - 33. spisa) i utvrdio je da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 369. ZOO-a.

16. Iako pandemija uzrokovana corona virusom (covid 19) sama po sebi predstavlja izvanrednu okolnost, iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora br. 01.2020 od 29. travnja 2020. proizlazi da je sklopljen u vrijeme trajanja epidemije uzrokovane corona virusom (covid 19), dakle ne radi se izvanrednoj okolnosti koja je naknadno nastupila, a što je strankama u vrijeme sklapanja ugovora bilo poznato. Isto tako, u vrijeme sklapanja ugovora strankama je moglo biti poznato da će za vrijeme trajanja pandemije biti potrebe za lijekovima i materijalom koji je skladišten, s obzirom na to da je tužiteljeva primarna djelatnost distribucija i prodaja lijekova koje okolnosti su stranke prilikom sklapanja ugovora trebale uzeti u obzir. Stoga po mišljenju ovog suda raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti na temelju odredbe čl. 369. st. 2. ZOO-a.

17. Nadalje pravilno je sud odbio provesti predložene dokaze saslušanje svjedoka IL (str. 84. spisa) na okolnost sklapanja Ugovora o zakupu s obzirom na to da je sadržaj Ugovora jasan i nema spornih odredaba. Isto tako nije bilo potrebno provoditi financijsko vještačenje na okolnost da je smanjena prodaja medicinske opreme što se moglo dogoditi i u redovnom poslovanju jer ljekarna nije prodavala samo medicinsku opremu vezano za pandemiju covid 19.

18. Iz Obavijesti o prestanku korištenja skladišta i izjave otkaza od 22. prosinca 2020., te obavijesti o raskidu Ugovora od 17. ožujka 2021., proizlazi da je zbog pandemijske krize u potpunosti prestala potreba za korištenjem skladišnog prostora. Međutim, iz navedenih isprava kao ni iz Zapisnika o primopredaji prostora od 22. ožujka 2021. koji je proveden u prisustvu javnog bilježnika bez prisustva tuženika ne može se izvesti zaključak da je nastaloj promjeni odmah obaviješten tuženik kao druga ugovorna strana na temelju odredbe čl. 370. ZOO-a. Stoga su neosnovani žalbeni navodi.

19. Iako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev zbog pogrešno zauzetog pravnog stava, ovaj sud je nakon što je ocijenio isprave u spisu na temelju odredbe čl. 373.a ZPP- a, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 369. ZOO-a utvrdio da nisu nastupile izvanredne okolnosti nastale nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora i potvrdio je odluku suda kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev za raskid Ugovora o zakupu.

20. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku koju je sud dosudio tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a žalitelj osim što navodi da pobija i odluku o trošku ne ukazuje na konkretne razloge zbog kojih bi obračun troškova postupka, kako ga je sačinio prvostupanjski sud bio nepravilan.

21. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. u vezi s odredbom čl. 373.a ZPP-a potvrditi pobijanu presudu i rješenje na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

Zagreb, 27. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio