REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4675/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja OL, OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice VL, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Dijana Kladar, odvjetnica u Zagrebu, protiv I. tuženika DL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Švec, odvjetnik u Zagrebu, II. tuženika ZL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], III. tuženika JL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i IV. tuženika KL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Hanibal Hunjek, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima I. tuženika te II. -IV. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-126/2024-2 od 4. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-1095/2019-15 od 24. studenoga 2023., u sjednici održanoj 27. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlozi I. tuženika te II. -IV. tuženika za dopuštenje revizije odbijaju se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlozi I. tuženika te II. -IV. tuženika za dopuštenje revizije odbacuju se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. I. tuženik te II.-IV. tuženici podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije (istovjetnog sadržaja) protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-126/2024-2 od 4. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P- 1095/2019-15 od 24. studenoga 2023.
2. U prijedlozima za dopuštenje revizije, tuženici su naveli da ih podnose sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, jer odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, kao i zbog počinjenih osobito teških povredi odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, kojima su tuženicima povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja koja su tuženici naznačili u prijedlozima za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Procesnopravna pitanja, naznačena u prijedlozima za dopuštenje revizije brojevima 1. do 5., ukazuju na to da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 299. st. 2. ZPP kad je odbio dokazni prijedlog tuženika za pribavljanjem isprave (zdravstvenog kartona prednika tuženika) stavljenog nakon zaključenja prethodnog postupka, ocijenivši da su taj dokazni prijedlog tuženici mogli iznijeti ranije. Tuženici se u prijedlozima za dopuštenje revizije pozivaju na iskaz svjedokinje koja je saslušana na posljednjem ročištu za glavnu raspravu, navodeći da su na temelju tog iskaza saznali za nove činjenice i nove dokaze (mjesto gdje je pohranjen zdravstveni karton), radi čega su taj dokazni prijedlog iznijeli tek na navedenom ročištu. Međutim, postupajući protivno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP, tuženici nisu uz prijedloge za dopuštenje revizije priložili sporne dijelove spisa na koje se u prijedlogu pozivaju (zapisnik s ročišta na kojem je svjedokinja saslušana) argumentirajući takve svoje tvrdnje, radi čega se glede postavljenih pitanja ne može zaključiti da bi ona bila važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
6. Preostalim pitanjima tuženici osporavaju zaključak suda da je u konkretnom slučaju riječ o valjanom ugovoru (na temelju kojeg tužitelji potražuju isplatu), jer se, protivno navodima tuženika, ne radi o nedopuštenoj pobudi za sklapanje ugovora (čl. 53. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), niti se radi o nedopuštenoj osnovi ugovora (čl. 51. ZOO i čl. 52. ZOO). Tuženici svoje navode argumentiraju pozivanjem na iskaze svjedoka saslušanih tijekom postupka te sadržaj spornog ugovora, ali pritom nisu priložili navedeni ugovor, kao ni zapisnike s ročišta (čl. 387. st. 3. ZPP) na temelju kojih bi revizijski sud bio u mogućnosti ocijeniti jesu li postavljena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Predlagatelji su u prijedlozima za dopuštenje revizije istaknuli da su u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjene određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, čime da je povrijeđeno pravo tuženika na pravično suđenje, pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na pristup sudu, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija), odnosno povrijeđeno je njihovo pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčeno čl. 13. Konvencije, kao i pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava odnosno pravo na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju.
8.1. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se u tom dijelu svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
8.2. Glede navoda tuženika da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8.3. Prema ocjeni ovog suda, u postupku pred nižim sudovima tuženicima je bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tužitelja, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje.
8.4. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčenog čl. 13. Konvencije, ovaj sud primjećuje da su tuženici na raspolaganju imali žalbe kojima su se i koristili, dok činjenica da nisu uspjeli u sporu ne čini ta pravna sredstva nedjelotvornima.
8.5. Tuženici u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu obrazložili razloge zbog kojih smatraju da im je povrijeđeno njihovo pravo na pristup sudu te nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom navedeno pravo povrijeđeno.
8.6. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl.
1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba te da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne. Pritom tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.
9. Kako predlagatelji nisu učinili vjerojatnim da su im povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedloge za dopuštenje revizije koji se temelje na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 27. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
