Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-204/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac predsjednice vijeća, Marije Vetme članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika [obrt] ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u ... [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P-409/2021-47 od 24. siječnja 2023., u sjednici održanoj 27. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točki I., II., V., VI. i dijelu točke VII. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka) potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-409/2021-47 od 24. siječnja 2023.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između ... ([osobni identifikacijski broj]) te HŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao Korisnika kredita kojeg su ugovorne strane zaključile dana 16.02.2006.g. u dijelu u kojem je ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke; u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita i obveza iz kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarski franak – CHF, te u dijelu članka 10 NAKNADA u kojoj je ugovoreno da za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama Banke.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.229,59 EUR/ 46.936,86 kn ( fiksni tečaj konverzije 1 EUR= 7,53450 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:
na iznos od 95,62 kn / 12,69 EUR od 4.11.2008 do isplate,
na iznos od 86,27 kn / 11,45 EUR od 9.1.2009 do isplate,
na iznos od 127,81 kn / 16,96 EUR od 3.2.2009 do isplate,
na iznos od 137,23 kn / 18,21 EUR od 3.3.2009 do isplate,
na iznos od 109,15 kn / 14,49 EUR od 2.4.2009 do isplate,
na iznos od 110,48 kn / 14,66 EUR od 5.5.2009 do isplate,
na iznos od 78,86 kn / 10,47 EUR od 2.6.2009 do isplate,
na iznos od 41,79 kn / 5,55 EUR od 2.7.2009 do isplate,
na iznos od 57,04 kn / 7,57 EUR od 2.8.2009 do isplate,
na iznos od 72,83 kn / 9,67 EUR od 9.9.2009 do isplate,
na iznos od 46,60 kn / 6,18 EUR od 22.10.2009 do isplate,
na iznos od 80,12 kn / 10,63 EUR od 3.12.2009 do isplate,
na iznos od 65,18 kn / 8,65 EUR od 11.12.2009 do isplate,
na iznos od 133,24 kn / 17,68 EUR od 4.2.2010 do isplate,
na iznos od 173,55 kn / 23,03 EUR od 23.3.2010 do isplate,
na iznos od 191,99 kn / 25,48 EUR od 2.4.2010 do isplate,
na iznos od 173,68 kn / 23,05 EUR od 1.5.2010 do isplate,
na iznos od 179,84 kn / 23,87 EUR od 2.5.2010 do isplate,
na iznos od 210,79 kn / 27,98 EUR od 5.6.2010 do isplate,
na iznos od 324,87 kn / 43,12 EUR od 10.7.2010 do isplate,
na iznos od 278,76 kn / 37,00 EUR od 4.8.2010 do isplate,
na iznos od 434,13 kn / 57,62 EUR od 3.9.2010 do isplate,
na iznos od 359,10 kn / 47,66 EUR od 7.10.2010 do isplate,
na iznos od 311,06 kn / 41,28 EUR od 4.11.2010 do isplate,
na iznos od 438,90 kn / 58,25 EUR od 8.12.2010 do isplate,
na iznos od 543,94 kn / 72,19 EUR od 6.1.2011 do isplate,
na iznos od 477,50 kn / 63,38 EUR od 5.2.2011 do isplate,
na iznos od 530,40 kn / 70,40 EUR od 19.3.2011 do isplate,
na iznos od 423,88 kn / 56,26 EUR od 12.4.2011 do isplate,
na iznos od 542,86 kn / 72,05 EUR od 11.5.2011 do isplate,
na iznos od 651,00 kn / 86,40 EUR od 22.6.2011 do isplate,
na iznos od 621,35 kn / 82,47 EUR od 7.7.2011 do isplate,
na iznos od 1.073,03 kn / 142,42 EUR od 11.8.2011 do isplate,
na iznos od 694,76 kn / 92,21 EUR od 20.09.2011 do isplate,
na iznos od 675,02 kn / 89,59 EUR od 5.10.2011 do isplate,
na iznos od 656,28 kn / 87,10 EUR od 2.11.2011 do isplate,
na iznos od 646,50 kn / 85,81 EUR od 2.12.2011 do isplate,
na iznos od 682,63 kn / 90,60 EUR od 2.1.2012 do isplate,
na iznos od 722,99 kn / 95,96 EUR od 2.2.2012 do isplate,
na iznos od 723,93 kn / 96,08 EUR od 2.3.2012 do isplate,
na iznos od 698,72 kn / 92,74 EUR od 2.4.2012 do isplate,
na iznos od 707,28 kn / 93,87 EUR od 11.5.2012 do isplate,
na iznos od 731,43 kn / 97,08 EUR od 7.6.20012 do isplate,
na iznos od 702,36 kn / 93,22 EUR od 6.7.2012 do isplate,
na iznos od 713,75 kn / 94,73 EUR od 4.8.2012 do isplate,
na iznos od 690,31 kn / 91,62 EUR od 6.9.2012 do isplate,
na iznos od 672,71 kn / 89,28 EUR od 6.10.2012 do isplate,
na iznos od 701,47 kn / 93,10 EUR od 8.11.2012 do isplate,
na iznos od 685,84 kn / 91,03 EUR od 6.12.2012 do isplate,
na iznos od 707,94 kn / 93,96 EUR od 8.1.2013 do isplate,
na iznos od 676,11 kn / 89,74 EUR od 7.2.2013 do isplate,
na iznos od 671,86 kn / 89,17 EUR od 8.3.2013 do isplate,
na iznos od 698,79 kn / 92,75 EUR od 11.4.2013 do isplate,
na iznos od 665,93 kn / 88,38 EUR od 11.5.2013 do isplate,
na iznos od 640,29 kn / 84,98 EUR od 11.6.2013 do isplate,
na iznos od 614,22 kn / 81,52 EUR od 11.7.2013 do isplate,
na iznos od 639,50 kn / 84,88 EUR od 10.8.2013 do isplate,
na iznos od 646,62 kn / 85,82 EUR od 10.9.2013 do isplate,
na iznos od 681,45 kn / 90,44 EUR od 11.10.2013 do isplate,
na iznos od 675,33 kn / 89,63 EUR od 9.11.2013 do isplate,
na iznos od 699,40 kn / 92,83 EUR od 11.12.2013 do isplate,
na iznos od 669,48 kn / 88,86 EUR od 11.1.2014 do isplate,
na iznos od 708,79 kn / 94,07 EUR od 11.2.2014 do isplate,
na iznos od 720,63 kn / 95,64 EUR od 11.3.2014 do isplate,
na iznos od 711,71 kn / 94,46 EUR od 11.4.2014 do isplate,
na iznos od 696,07 kn / 92,38 EUR od 10.5.2014 do isplate,
na iznos od 692,11 kn / 91,86 EUR od 11.6.2014 do isplate,
na iznos od 705,27 kn / 93,61 EUR od 11.7.2014 do isplate,
na iznos od 721,43 kn / 95,75 EUR od 9.8.2014 do isplate,
na iznos od 738,33 kn / 97,99 EUR od 11.9.2014 do isplate,
na iznos od 12.266,77 kn / 1.628,08 EUR od 19.9.2014 do isplate,
po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g.; po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., od 1.08.2015.g. do 31. prosinca 2022. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi: " Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.114,08 kn / 546,06 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:
na iznos od 0,05 kn /0,01 EUR od 2.4.2006 do isplate,
na iznos od 0,05 kn / 0,01 EUR od 4.7.2006 do isplate,
na iznos od 0,05 kn / 0,01 EUR od 2.8.2006 do isplate,
na iznos od 0,05 kn/ 0,01 EUR od 2.10.2006 do isplate,
na iznos od 0,05 kn/ 0,01 EUR od 2.1.2007 do isplate,
na iznos od 0,05 kn / 0,01 EUR od 2.2.2007 do isplate,
na iznos od 0,05 kn / 0,01 EUR od 2.3.2007 do isplate,
na iznos od 0,05 kn / 0,01 EUR od 2.5.2007 do isplate,
na iznos od 0,05 kn / 0,01 EUR od 2.6.2007 do isplate,
na iznos od 0,05 kn/ 0,01 EUR od 2.7.2007 do isplate,
na iznos od 0,05 kn / 0,01 EUR od 2.8.2007 do isplate,
na iznos od 0,05 kn / 0,01 EUR od 2.11.2008 do isplate,
na iznos od 0,05 kn / 0,01 EUR od 2.2.2008 do isplate,
na iznos od 0,05 kn / 0,01 EUR od 2.3.2008 do isplate,
na iznos od 0,05 kn / 0,01 EUR od 2.6.2008 do isplate,
na iznos od 0,05 kn / 0,01 EUR od 2.7.2008 do isplate,
na iznos od 0,05 kn / 0,01 EUR od 3.3.2009 do isplate,
na iznos od 102,65 kn/ 13,62 EUR od 5.5.2009 do isplate,
na iznos od 102,00 kn / 13,54 EUR kn od 2.6.2009 do isplate,
na iznos od 101,35 kn /14,45 EUR od 2.7.2009 do isplate,
na iznos od 100,74 kn / 13,37 EUR od 2.8.2009 do isplate,
na iznos od 100,04 kn / 13,28 EUR od 9.9.2009 do isplate,
na iznos od 99,39 kn / 13,19 EUR od 22.10.2009 do isplate,
na iznos od 98,69 kn / 13,10 EUR od 3.12.2009 do isplate,
na iznos od 97,99 kn / 13,01 EUR od 11.12.2009 do isplate,
na iznos od 97,29 kn / 12,91 EUR od 4.2.2010 do isplate,
na iznos od 96,59 kn / 12,82 EUR od 23.3.2010 do isplate,
na iznos od 95,89 kn / 12,73 EUR od 2.4.2010 do isplate,
na iznos od 95,14 kn / 12,63 EUR od 1.5.2010 do isplate,
na iznos od 94,35 kn / 12,52 EUR od 2.5.2010 do isplate,
na iznos od 93,60 kn / 12,42 EUR od 5.6.2010 do isplate,
na iznos od 92,81 kn /12,32 EUR od 10.7.2010 do isplate,
na iznos od 92,02 kn / 12,21 od 4.8.2010 do isplate,
na iznos od 91,22 kn / 12,11 EUR od 3.9.2010 do isplate,
na iznos od 90,38 kn / 12,00 EUR od 7.10.2010 do isplate,
na iznos od 89,59 kn / 11,89 EUR od 4.11.2010 do isplate,
na iznos od 88,75 kn / 11,78 EUR od 8.12.2010 do isplate,
na iznos od 87,91 kn / 11,67 EUR od 6.1.2011 do isplate,
na iznos od 87,02 kn / 11,55 EUR od 5.2.2011 do isplate,
na iznos od 86,14 kn / 11,43 EUR od 19.3.2011 do isplate,
na iznos od 85,25 kn / 11,31 EUR od 12.4.2011 do isplate,
na iznos od 84,36 kn / 11,20 EUR od 11.5.2011 do isplate,
na iznos od 83,43 kn / 11,07 EUR od 22.6.2011 do isplate,
na iznos od 82,45 kn / 10,94 EUR od 7.7.2011 do isplate,
na iznos od 81,56 kn / 10,82 EUR od 11.8.2011 do isplate,
na iznos od 80,58 kn / 10,69 EUR od 20.09.2011 do isplate,
na iznos od 79,60 kn / 10,56 EUR od 5.10.2011 do isplate,
na iznos od 51,84 kn / 6,88 EUR od 2.11.2011 do isplate,
na iznos od 51,14 kn / 6,79 EUR od 2.12.2011 do isplate,
na iznos od 50,49 kn / 6,70 EUR od 2.1.2012 do isplate,
na iznos od 49,83 kn / 6,61 EUR od 2.2.2012 do isplate,
na iznos od 49,09 kn / 6,52 EUR od 2.3.2012 do isplate,
na iznos od 48,39 kn / 6,42 EUR od 2.4.2012 do isplate,
na iznos od 47,69 kn / 6,33 EUR od 11.5.2012 do isplate,
na iznos od 46,89 kn / 6,22 EUR od 7.6.20012 do isplate,
na iznos od 46,19 kn / 6,13 EUR od 6.7.2012 do isplate,
na iznos od 45,40 kn / 6,03 EUR od 4.8.2012 do isplate,
na iznos od 44,61 kn / 5,92 EUR od 6.9.2012 do isplate,
na iznos od 43,86 kn / 5,82 EUR od 6.10.2012 do isplate,
na iznos od 43,07 kn / 5,72 EUR od 8.11.2012 do isplate,
na iznos od 42,27 kn / 5,61 EUR od 6.12.2012 do isplate,
na iznos od 41,43 kn / 5,50 EUR od 8.1.2013 do isplate,
na iznos od 40,64 kn / 5,39 EUR od 7.2.2013 do isplate,
na iznos od 39,80 kn / 5,28 EUR od 8.3.2013 do isplate,
na iznos od 38,96 kn / 5,17 EUR od 11.4.2013 do isplate,
na iznos od 38,12 kn / 5,06 EUR od 11.5.2013 do isplate,
na iznos od 37,24 kn / 4,94 EUR od 11.6.2013 do isplate,
na iznos od 36,35 kn / 4,82 EUR od 11.7.2013 do isplate,
na iznos od 35,46 kn / 4,71 EUR od 10.8.2013 do isplate,
na iznos od 34,58 kn / 4,59 EUR od 10.9.2013 do isplate,
na iznos od 33,69 kn / 4,47 EUR od 11.10.2013 do isplate,
na iznos od 32,76 kn / 4,35 EUR od 9.11.2013 do isplate,
na iznos od 31,82 kn / 4,22 EUR od 11.12.2013 do isplate,
na iznos od 30,84 kn / 4,09 EUR od 11.1.2014 do isplate,
na iznos od 29,86 kn / 3,96 EUR od 11.2.2014 do isplate,
na iznos od 28,93 kn / 3,84 EUR od 11.3.2014 do isplate,
na iznos od 27,90 kn / 3,70 EUR od 11.4.2014 do isplate,
na iznos od 26,92 kn / 3,57 EUR od 10.5.2014 do isplate,
na iznos od 25,90 kn / 3,44 EUR od 11.6.2014 do isplate,
na iznos od 24,87 kn / 3,30 EUR od 11.7.2014 do isplate,
na iznos od 23,61 kn / 3,13 EUR od 9.8.2014 do isplate,
na iznos od 22,58 kn / 3,00 EUR od 11.9.2014 do isplate,
na iznos od 11,43 kn / 1,52 EUR od 19.9.2014 do isplate,
po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g.; po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., a od 1.08.2015.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana."
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 663,61 EUR/ 5.000,00 kn ( fiksni tečaj konverzije 1EUR= 7,53450 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 18. rujna 2014.g. pa do isplate po stopi od 12% godišnje do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. do 31. prosinca 2022. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana."
V. Utvrđuje se da nije osnovana tražbina tuženika kojom od tužitelja potražuje iznos od 2.333,04 eur / 17.578,29 kn ( fiksni tečaj konverzije 1 EUR= 7,53450 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 19. rujna 2014.. do isplate to po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. VI .Utvrđuje se da nije osnovana tražbina tuženika kojom od tužitelja potražuje iznos od 261,48 eur / 1.970,14 KN ( fiksni tečaj konverzije 1 EUR= 7,53450 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:
kn 1,7 od 2.3.2006. pa do isplate,
- kn 20,91 od 2.4.2006. pa do isplate,
- kn 11,44 od 2.5.2006. pa do isplate,
- kn 16,46 od 2.6.2006. pa do isplate,
- kn 20,69 od 2.7.2006. pa do isplate,
- kn 23,66 od 2.8.2006. pa do isplate,
- kn 6,81 od 2.9.2006. pa do isplate,
- kn 12,31 od 2.10.2006. pa do isplate,
- kn 11,35 od 2.11.2006. pa do isplate,
- kn 19,16 od 2.12.2006. pa do isplate,
- kn 41,41 od 2.1.2007. pa do isplate,
- kn 56,36 od 2.2.2007. pa do isplate,
- kn 49,42 od 2.3.2007. pa do isplate,
- kn 53,47 od 2.4.2007. pa do isplate,
to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
VII. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.704,20 EUR/ 12.840,30 KN ( fiksni tečaj konverzije 1 EUR= 7,53450 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 24. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana , dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj odbija.
2. Protiv točke I., II., V., VI. i dijelu točke VII. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, izreke prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o [broj kredita] od 10. veljače 2006. (dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak (CHF), te odredbi ugovora kojim je ugovoreno tuženikovo pravo da u slučaju prijevremene otplate kredita ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 546,06 Eura iz osnove preplaćenih kamata i 6.229,59 Eura iz osnove tečajne razlike, dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja, a koji zahtjev se temelji na članku 323. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO), i tuženikova novčana tražbina istaknuta radi prijeboja.
7. Među strankama nije sporno :
- da su stranke zaključile Ugovor 16. veljače 2006. i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 36.000,00 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju za CHF važećim na dan dospijeća;
- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit s rokom otplate od 120 anuiteta;
- da je ugovorena redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 7,990% u vrijeme sklapanja Ugovora;
- da je tečaj CHF tijekom otplate u odnosu na kunu rastao.
8. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 -dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).
9. Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime su banke postupile suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.
10. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove na temelju ugovornih odredbi kojim je ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica i kamata, sud je zaključio da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni Ugovor.
11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju u pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
11.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP/14 prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
12. O prigovoru zastare sud je odlučio zaključivši da je rok zastare od pet godina (na ime tečajne razlike) počeo teći danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/13 od 14. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 17. ožujka 2021., sud je zaključio da nije nastupila zastara.
12.1. U odnosu na potraživanja na ime preplaćenih kamata prvostupanjski je sud zaključio da je nastupila zastara potraživanja jer je od dana pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 13. lipnja 2014., do podnošenja tužbe (17.ožujka 2021.) protekao rok zastare od pet godina.
13. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor radi prebijanja zahtijevajući da ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnost pobijane odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine iz osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 261,48 EUR, kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja te u svoti od 2.333,04 EUR iz osnova razlike u depozitu koji je u razdoblju kada je isplaćivan iznosio više nego u trenutku kada je predmetni Ugovor zaključen.
13.1. Prvostupanjski je sud iz razloga što Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača, ali ne ukoliko takve odredbe idu u korist potrošača kako je situacija u ovom slučaju, utvrdio da ne postoji tuženikovo potraživanje prema tužitelju iz osnove potplaćenih anuiteta, kao ni da sklapanjem ugovora o oročenom depozitu tužitelj ni na koji način nije profitirao odnosno nije postupao nepošteno ili nesavjesno pa slijedom toga nije stekao bilo što bez osnove. Stoga, nema stjecanja bez osnove tužitelja jer je svaki izračun anuiteta obavljao tuženik te je tužitelj temeljem takvih izračuna plaćao. 14. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora kojom je ugovoreno da tuženik ima pravo zaračunati naknadu za prijevremenu otplatu kredita prvostupanjski je sud utvrdio da je navedena odredba nepoštena, jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, te da tužitelj ni na koji način nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe Ugovora, da se radi o standardnom ugovoru o kreditu formuliranom od strane davatelja kredita i da navedena odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
15. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego što bi bio platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi pa je tuženiku naložio vratiti iznos od 6.229,59 eura koliko je tužitelj platio više zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, dok je potraživanje s osnova promjenjive kamatne stope u svoti od 4.411,08 eura odbio jer je nastupila zastara potraživanja, kao i jednokratnu naknadu zbog prijevremene otplate kredita jer je vještak utvrdio da tuženik tužitelju tu naknadu nije naplatio.
16. Ispitujući presudu prema članku 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
16.1 Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju također ukazuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.
17. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članak 375. stavak 1. ZPP-a) valja kazati da je sud pravilno utemeljio odluku o utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu donesenoj u kolektivnom sporu jer je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio da je tužitelj potrošač i da Ugovor spada u one na koje se odnosi presuda donesena povodom kolektivne tužbe. U vezi s tim valja ukazati da je člankom 502.c. ZPP-a propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Tako i Vrhovni sud u odluci broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.
18. S obzirom na navedeno, tj. na vezanost parničnog suda u ovom postupku za utvrđenja iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, brojni žalbeni navodi kojima se pokušava dokazati da ugovorna odredba nije nepoštena, a time ni ništetna, ne utječu na zakonitost pobijane presude. Navedene prigovore je žalitelj isticao tijekom postupka i prvostupanjski sud ih je argumentirano otklonio. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da se radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati, jer odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zasigurno nisu manjeg značaja.
19. Protivno žaliteljevom shvaćanju pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koji je sud utemeljio na utvrđenju iz presude na koju se tužitelj pozvao. U žalbi se navodi da se sud nije mogao pozivati na presudu iz parnice donesene po kolektivnoj tužbi jer članak 502. c. ZPP i članak 118. ZZP/14 propisuju da se odredbe tih članaka odnose samo na naknadu štete, a ne i na stjecanje bez osnove, a da se kasnija izmjena ZPP-a kojom je proširena primjena te odredbe ne može unatražno primjenjivati. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na članak 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.
20. I prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost. U ovom konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule počela je teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018., a za povrat preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope donošenjem presude Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., pa je do dana podnošenja tužbe 17. ožujka 2021. za restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog promjene ugovorene kamatne stope protekao opći zastarni rok od 5 godina.
21. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.
22. Pravilno je prvostupanjski sud, a povodom tuženikovog istaknutog prigovor radi prebijanja, donio deklaratornu presudu o nepostojanju tuženikove tražbine.
22.1 Naime, u ovom slučaju tuženik ne osporava postojanje tužiteljeve tražbine zbog navedenog izvanprocesnog prijeboja, već prigovorom - za slučaj da sud utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine, ističe postojanje prema tužitelju jednog svog kompenzabilnog, ali još nekompenziranog zahtjeva, čime traži od suda da svojom presudom izvrši uzajamni prijeboj ovih tražbina, a nakon toga zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.
22.2 Kako je u konkretnom slučaju riječ upravo o procesnoj kompenzaciji, pravilno je prvostupanjski suda odluku utemeljio na članku 338. stavak 3. ZPP-a, te povodom tuženikovog procesnog prigovora radi prebijanja, a prethodno utvrdivši da je tužiteljev zahtjev osnovan, a da tuženikovo potraživanje istaknuto radi prebijanja ne postoji, prihvatio tužbeni zahtjev, te presudom negativnog utvrđenja deklaratorno utvrdio nepostojanje tuženikovog potraživanja istaknutog radi prebijanja.
23. Odredbom iz članka 1111. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Člankom 1112. ZOO-a propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.
23.1. U kolektivnom sporu utvrđeno je kako je upravo tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, dakle da su postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Iz navedenoga utvrđenja proizlazi da je tuženik bio upoznat s navedenim parametrima kretanja valute uz koju je Ugovor bio vezan te stoga nije ovlašten naknadno, s obzirom na članak 1112. ZOO-a zahtijevati vraćanje, dok iz spisa ne proizlazi niti tuženik tvrdi da je zadržao pravo na povrat niti da je platio kako bi izbjegao prisilu ili da isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.
23.2. U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja, u kojemu tvrdi da mu je nastala šteta zbog razlike u depozitu koji je u trenutku kada je uplaćen na partiju kredita iznosio više nego u trenutku sklapanja Ugovora, valja kazati da je Ugovor o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom sklopljen između stranaka istoga dana kada i Ugovor. Tuženik ne tvrdi niti dokazuje da bi taj Ugovor o oročenom kunskom depozitu bio ništetan niti za njegovu ništetnost iznosi bilo kakve razloge, dok taj Ugovor nije bio niti na apstraktnoj razini predmetom ocjenjivanja u kolektivnom sporu. Ukoliko tuženik smatra da potraživani iznos od 2.333,04 EUR predstavlja štetu koja mu je nastala, isto nije bilo moguće utvrditi s obzirom da ne navodi u čemu bi se sastojala tužiteljeva protupravnost ili povreda ugovorne obveze, zbog koje bi mu tužitelj bio dužan naknaditi takvu štetu.
24. Tuženik u žalbi ne navodi zbog čega je sud donio pogrešnu odluku o troškovima, samo tvrdi da je odluka o troškovima pogrešna jer je pogrešna i odluka o glavnoj stvari, a s obzirom na početak prvostupanjskog postupka ovaj sud ne pazi na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima po službenoj dužnosti pa je zbog toga, a temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Dubrovnik, 27. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća:
Noemi Butorac
