Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-119/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika. Blue Iris Resolution d.o.o., OIB: 87064273078, Slavonska avenija 6a, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 78 P-782/2020-26 od 25. studenog 2022., dana 26. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika te ukidaju presuda u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 78 P-782/2020-26 od 25. studenog 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR broj 010102891, sklopljenog između tužitelja i (prednika) tuženika 19. svibnja 2008. (dalje: Ugovor o operativnom leasingu) u dijelu koji se odnosi na ugovaranje švicarskog franka kao valute uz koju je vezana glavnica, PDV i svi troškovi (točka I. izreke), zatim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 31.459,63 kuna / 4.175,41 eura sa zateznim kamatama specificiranim pod točkom II. izreke, dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 22,06 kuna (točka III. izreke).

1.1. Također, naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.018,00 kuna / 1.727,78 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. srpnja 2022. do isplate, dok je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.500,00 kuna / 995,42 eura sa zateznim kamatama.

2. Protiv presude u dijelu pod točkama I., II. i IV., a sadržajno i protiv prvostupanjskog rješenja, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Ističući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, tuženik osnovano navodi da se pobijana presuda ne može ispitati jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava pročitanih u postupku i samih tih isprava, čime je ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o operativnom leasingu, sklopljenog s prednikom tuženika, kojima su vrijednost objekta leasinga, naknada za leasing te svi prateći troškovi ugovoreni u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja, kao i zahtjev za isplatu iznosa koji je zbog ništetnosti navedenih odredbi tuženik neosnovano stekao tijekom trajanja ugovornog odnosa.

6. Iz pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna odredba u smislu članaka 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 i dr.), pa da je stoga osnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 31.459,63 kuna, koliko prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke iznosi razlika u ratama izračunatim primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na rate izračunate primjenom tečaja na dan sklapanja Ugovora o operativnom leasingu.

7. U pravu je, međutim, tuženik kada u žalbi ističe da se pobijana presuda ne može ispitati, jer se zaključak suda o ispunjenju pretpostavki propisanih člankom 81. stavkom 1. ZZP temelji na utvrđenjima o odredbama Ugovora o operativnom leasingu koja su u suprotnosti sa sadržajem samog ugovora.

7.1. Naime, obrazlažući ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, razloge za njezinu nepoštenost prvostupanjski sud nalazi u elementima (nepostojećeg) ugovora o kreditu, a ne Ugovora o operativnom leasingu, pa tako navodi da "iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima", da je "sam mehanizam Ugovora bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koje su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama", pritom misleći na odredbu o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi i anuitetnoj otplati kredita, kao i da je "jednostrano i samovoljno povećanje kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama članka 81. stavka 1. i članka 87. stavka 1. ZZP ništetan".

7.2. Nastavno na navedeno, osnovano tuženik u žalbi ističe da predmetnim Ugovorom o operativnom leasingu nisu ugovorene promjenjiva kamatna stopa i anuitetna otplata, niti je tužitelju na raspolaganje stavljen iznos novca, već je njime tužitelju dan na korištenje objekt leasinga – motorno vozilo, uz obvezu plaćanja ugovorene naknade, čija se vrijednost izračunava na temelju tečaja CHF u odnosu prema HRK.

8. Nadalje, pogrešno prvostupanjski sud utvrđuje da u konkretnom slučaju "pravo otkupa objekta leasinga proizlazi iz osnovnog Ugovora o operativnom leasingu od 19. svibnja 2008.", budući da je navedena činjenica u suprotnosti sa sadržajem samog ugovora te općih uvjeta koji su sastavni dio ugovora, kao i sa zakonskim uređenjem predmetnog instituta, na što s pravom tuženik upire u žalbi ističući pritom da se posljedice eventualne djelomične ništetnosti Ugovora o operativnom leasingu ne mogu protezati i na novi ugovorni odnos, koji je među strankama nastao 22. svibnja 2013. otkupom objekta leasinga, nakon što je Ugovor o operativnom leasingu već prestao ispunjenjem i protekom roka od 60 mjeseci na koji je leasing ugovoren.

9. Ispitujući osnovanost daljnjih žalbenih navoda, proturječje u obrazloženju pobijane presude ovaj sud nalazi i u okolnosti da sud prvog stupnja uvodno navodi da se u konkretnoj pravnoj stvari ne mogu primijeniti utvrđenja iz spora koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, da bi u dijelu obrazloženja koji se odnosi na nepoštenost tuženika kao stjecatelja bez osnove te početak tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos pozvao na utvrđenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude kojom je odlučeno o prijedlogu za reviziju u istom tom kolektivnom sporu.

10. Zaključno, prethodno opisana proturječja glede odlučnih činjenica onemogućuju ispitivanje zakonitosti pobijane presude te pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, slijedom čega ovaj sud nalazi da je njome ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

10.1. Pritom je za navesti da je prvostupanjski sud, kako to osnovano u žalbi navodi tuženik, propustio utvrditi da je tužba povučena u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao i isplatu iznosa od 1.365,54 eura (10.288,66 kuna), jer smanjenje tužbenog zahtjeva učinjeno u podnesku od 10. ožujka 2022. predstavlja djelomično povlačenje tužbe kojem se tuženik u ovom slučaju nije protivio.

11. Kod takvog stanja stvari, trebalo je uvažiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke, kao i rješenje kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, a koje po stavu ovog suda ne predstavlja posebnu odluku, već je sastavni dio presude, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. ZPP).

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, vodeći računa o primjedbama iznesenim u ovom rješenju, ponovnim izvođenjem od stranaka predloženih dokaza i ocjenom istih raspraviti sva sporna pitanja koja se tiču činjenične i pravne osnove tužbenog zahtjeva, te pravilno utvrditi sve odlučne činjenice koje se odnose na nepoštenost odredbe o valutnoj klauzuli konkretnog Ugovora o operativnom leasingu, a zatim uz pravilnu primjenu materijalnog prava ocijeniti jesu li predmetne ugovorne odredbe ništetne, a posljedično i je li osnovan zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa, te sukladno tome donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku obrazloženu jasnim i valjanim razlozima o odlučnim činjenicama.

13. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.

14. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 26. studenog 2024. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić