Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2134/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u [adresa] protiv tuženice FBK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Grbić, odvjetnica u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1512/2022-23 od 22. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2024.

p r e s u d i o je

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1512/2022-23 od 22. siječnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužitelj, temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti, upiše kao vlasnik ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene za ½ dijela, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 3.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka prema troškovniku, uvećano za troškove žalbe, ili podredno pobijanu presudu ukinuti, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva u ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju presude, upiše kao vlasnik u ½ dijela predmetne nekretnine, uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženice u ½ dijela.

5. U postupku koji je prethodio žalbi nije bilo sporno:

- da su se otac tužitelja TB i tužena vjenčali u [adresa] 3. rujna 2003.;

- da je brak prestao smrću TB **.**.2022.

- da je tuženica kao kupac s prodavateljem HB **.**.2003., prije sklapanja braka s ŽB, zaključila Kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu, da je vlasništvo na nekretnini upisala u zemljišnoj knjizi u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], 28. ožujka 2008.

6. U postupku je bilo sporno - jesu li, sada pokojni otac tužitelja TB i tuženica, predmetnu nekretninu oznake čest. br. 3020/27 k. o. [katastarska općina], stekli kupnjom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, njihovim zajedničkim sredstvima ili je tuženica predmetnu nekretninu kupila vlastitim sredstvima, stečenim prije stupanja u brak sa ŽB.

6.1. U postupku je utvrđeno:

- da iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog 27. rujna 2017. (potvrđenog istog dana) između primatelja uzdržavanja JB i davatelja uzdržavanja FB, ovdje tužitelja proizlazi da se davatelj uzdržavanja obvezuje uzdržavati primatelja uzdržavanja do njegove smrti, a da mu primatelj uzdržavanja daje u vlasništvo svu svoju nepokretnu imovinu i to točno označenu u članku 2. Ugovora, odnosno nekretnine u k. o. [katastarska općina], dok iz Aneksa navedenog ugovora zaključenog između istih stranaka dana 15. ožujka 2021. godine (potvrđenog istog dana) proizlazi da primatelj uzdržavanja daje u vlasništvu davatelju uzdržavanja svom sinu svu nepokretnu i pokretnu imovinu i to taksativno i precizno navedenu u članku 1. istog Aneksa odnosno nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], grobno mjesto u [adresa], kao i pokretnine traktor i prikolicu i pravo preuzimanja OPG-a od primatelja uzdržavanja;

- da predmetna sporna nekretnina oznake čest. br. 3020/27 upisana u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije obuhvaćena (niti) citiranim Aneksom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz 2021., a da je tužitelj u svom iskazu čak i naveo da je Aneks on sastavljao te da je njegova krivnja što nekretnina nije unesena;

- da iz izjave tuženice TBK od 24. svibnja 2021. proizlazi da je bila upoznata i suglasna s ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju i njegovim Aneksom od 15. ožujka 2021 godine koji su zaključeni između njenog muža i njegovog sina, ovdje tužitelja, te da se navedeni ugovori odnose na imovinu njezina supruga te da izjavljuje da (kao i njezin suprug) ostavlja i daje grobno mjesto na novom groblju u [adresa], ovdje tužitelju;

- da iz navedene izjave TBK ne proizlazi, a kako tvrdi tužitelj, da je tom izjavom suglasna da je polovinu sporne kuće u [adresa] njen pok. suprug Ugovorom odnosno Aneksom ostavio svom sinu ovdje tužitelju, jer se u citiranim Ugovoru i Aneksu ne spominje sporna nekretnina, pa niti pok. JB tim pravnim poslom raspolaže predmetnom nekretninom;

- da iz iskaza tuženice, kao i iz ovjerene izjave pok. oca tužitelja JB, proizlazi da su se upoznali 1. kolovoza 2002. kada su zajedno otišli autobusom u [adresa], te da su od tada i za vrijeme braka živjeli zajedno na relaciji [adresa] (kod tuženice gdje je živjela od 1969. godine) - Republika Hrvatska, odnosno [adresa], dok su se vjenčali u [adresa] 3. rujna 2003.;

- da je tuženica u odnosu na kupoprodaju predmetne nekretnine u svojem iskazu, između ostalog, navela kako je prodala stan u [adresa]. te da je odlučila kupiti kuću na području od [adresa] do [adresa], da se odlučila za predmetnu kuću koju je kupila 6. svibnja 2003., da je kuću kupila svojim novcima, da ju je platila 60.000,00 eura, dijelom od novaca koje je donijela sa sobom iz [adresa], a dijelom od prodaje stana u [adresa] (koji iznos je bio položen na računu u JB), prije nego što se vjenčala s tužiteljevim ocem, da je kuća u tom trenutku bila gotova, osim izvana, da je svojim novcem uređivala kuću (da je kasnije srušila krov i izgradila kat te garažu uz kuću) te plaćala majstore, materijal, da je sama i pomagala ŽB oko gradnje zida, da se nakon kupnje kuće vjenčala s ŽB u [adresa] te da su od 1. kolovoza 2002. kada su se upoznali, živjeli na relaciji [adresa], a da u [adresa] ŽB nije radio niti je imao novaca te da je cijelo vrijeme plaćala zajednički život, kupovala aute te ga oblačila i hranila, da je prilikom dolaska u [adresa], ŽB već imao problema s kičmom pa je često dolazio kod doktora pa da i zbog toga nije mogao raditi, da mu je preko sebe omogućila 2004. osiguranje kao i da je dobio socijalnu pomoć i to u iznosu od 270.00 eura;

- da iz izjave pok. JB proizlazi da su za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice s tuženicom, stekli kuću u [adresa] i vozilo marke OM kao i da su živjeli od njezine i njegove mirovine i da su imali ušteđevine, ali na računima njegove supruge otvorene u Ob i Erste banci d.d. u Hrvatskoj i Spar banci u [adresa], da je u [adresa] u kolovozu 2002. kad je otišao sa tuženicom, imao svojih 20.000 Eura;

- da je izjava pok. JB u kojoj navodi i objašnjava zajedničku imovinu sastavljena i ovjerena dana 4. veljače 2022 godine, odnosno 4. mjeseca prije njegove smrti 17. lipnja 2022, a nesporno proizlazi iz iskaza stranaka kao i liječničke dokumentacije, da je pok. JB u to vrijeme živio u Domu za stare i nemoćne sve do svoje smrti u koji ga je tada smjestio tužitelj uz suglasnost tuženice budući da je pok. TB već tada bolovao od teške neizlječive bolesti (zloćudna tvorevina temporalnog režnja), a što i proizlazi iz liječničkih nalaza od 22. prosinca 2021. i 9. ožujka 2022.;

- da saslušani svjedoci (u srodstvu s tužiteljem) nemaju saznanja tko je kupio spornu kuću u [adresa], kada je kupljena i čijim sredstvima je kupljena, da tako svjedok ŠB navodi "da ne zna tko je financirao kupnju i gradnju sporne kuće u [adresa], te da ne zna kada je ŽB upoznao tuženicu", da ČB iskazuje „da ne zna tko je kupio kuću niti ga je to ikada zanimalo", a da iz iskaza PB proizlazi da mu je "nepoznato da li je ta kuća kupljena prije nego što su se oni upoznali ili kasnije", a i iskaza svjedoka OB proizlazi "da nisu pričali o tome tko je kupio kuću", ali potvrđuju svojim iskazima je da su u njoj živjeli pok. ŽB i tuženica, da se ŽB interesirao za izvođenje građevinskih radova oko i unutar kuće kao i da nakon povratka iz [adresa] više nije živio u [adresa], već s tuženicom, da nije sporno da je teren zajedno s kućom kupljen u onom trenutku kad je kuća bila nedovršena, što je razvidno iz fotografije (list 50 spisa predmeta) pa da je logično da je pok. ŽB, koji se razumio u građevinske radove, kako su iskazivali svjedoci, u kojoj kući je i živio zajedno s tuženicom, pomagao u izvođenju i nadgledanju tih radova.

7. Na temelju navedenih utvrđenja te ocjene izvedenih personalnih dokaza, iskaza stranaka i svjedoka, sud prvog stupnja je zaključio da tužitelj nije dokazao da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva u ½ dijela na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tužbeni zahtjev kao neosnovan, odbio u cijelosti.

7.1. Sud prvog stupnja je u obrazloženju svoje odluke naveo kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao, niti je predložio (ikakve) materijalne dokaze (osim izvođenja personalnih dokaza - saslušanja svjedoka) da je njegov otac sada pokojni JB spornu nekretninu u ½ dijela stekao prije sklapanja braka s tuženicom u izvanbračnoj zajednici, kao niti da je pokojni JB sudjelovao u kupnji predmetne nekretnine svojim sredstvima, a niti je dokazao da je bio u izvanbračnoj zajednici koja bi se izjednačila s bračnom prije sklapanja braka, slijedom čega pok. JB nije niti mogao prenijeti na tužitelja pravnim poslom suvlasnički dio koji nije niti imao, niti je bio u njegovom suvlasništvu, dok je, s druge strane, tuženica dokazala da je predmetnu nekretninu kupila za cijelo, svojim vlastitim sredstvima prije sklapanja braka sa pok. ŽB te da se u zemljišnoj knjizi i upisala kao vlasnica iste te da su u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora (svibanj 2003.) tuženica i sada pokojni i JB bili u vezi oko 10 mjeseci, zbog čega je ocijenio da je, a kako to navodi tužitelj, njegov otac sada pokojni JB i uložio vlastita sredstva u kupnju kuće, onda bi se pojavio kao ugovorna strana, odnosno kupac zajedno sa tuženicom, a što isti nije učinio, ni tada, niti je prilikom upisa u zemljišnu knjigu u postupku obnove 2008. godine zatražio upis suvlasništva, kao niti da je prilikom sastava Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 2017., pa niti sastava Aneksa istog 2021. spominjao predmetnu nekretninu kao svoje suvlasništvo, a niti ju je ostavio svojem sinu, već da 2022. po prvi put u ovjerenoj Izjavi par mjeseci prije smrti spominje da je nekretninu kupio zajedno s tuženicom.

7.2. Sud prvog stupnja je također utvrdo kako je tuženica nakon kupnje predmetnu kuću adaptirala svojim sredstvima te da izvedeni radovi ne predstavljaju gradnju nekog novog objekta, već ulaganja u postojeći zbog čega otac tužitelja nije mogao steći pravo suvlasništva (članak 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 20/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017. - dalje: ZV), pa i ako je ulagao vlastita sredstva, što tužitelj nije dokazao, već da ima pravo samo na eventualno obveznopravni zahtjev u smislu odredbe članka 156. stavka 2. ZV, a koji zahtjev nije postavljen.

8. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu sadržajno upire tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, presuda se može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni.

8.1. Jednako tako nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

8.2. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja i postupio.

9. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe žalitelj u žalbi (članak 355. ZPP).

10. I materijalno pravo pravilno je primijenjeno (članak 356. ZPP).

11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi predmetna nekretnina – kuća u [adresa] – bila kupljena zajedničkim sredstvima sada pokojnog oca tužitelja JB i tuženice, već da je, suprotno tome, tuženica u postupku dokazala da predmetna nekretnina predstavlja njezinu posebnu imovinu, koju je kupila vlastitim sredstvima (dijelom od svoje ušteđevine koju je donijela iz [adresa] gdje je živjela i radila od 1969., a dijelom od prodaje kuće u [adresa]), da je kuću kupila na temelju kupoprodajnog ugovora koji je sklopila s HB **.**.2003., dakle prije sklapanja braka s ŽB, koje je sklopljen 3. rujna 2003., a da od 1. kolovoza 2002., kada su se tuženica i sada pokojni JB upoznali i započeli vezu te prije sklapanja braka bili u vezi oko 10 mjeseci, nisu bili u izvanbračnoj vezi koja bi se po učincima izjednačila s bračnom zajednicom (članak 3. Obiteljskog zakona „Narodne novine“ br. 116/2003., 17/2004., 136/2004., 107/2007., 57/2011., 61/2011. i 25/2013.), kao i da je predmetnu kuću tuženica adaptirala vlastitim sredstvima i radom, a da je sada pokojni JB pomagao i izvođenju radova.

11.1. S navedenim u vezi, pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako sada pokojni otac tužitelja u smislu odredbe članka 156. stavka 1. ZV, nije mogao steći pravo suvlasništva predmetne nekretnine, te da čak, i ako je uložio vlastita sredstva, što tužitelj nije dokazao, da bi eventualno imao pravo obveznopravni zahtjev u smislu odredbe članka 156. stavka 2. ZV, a koji zahtjev nije postavljen.

11.2. Pored navedenog, valja ukazati i kako sada pokojni otac tužitelja nije bio stranka kupoprodajnog ugovora od 6. svibnja 2003., niti se uknjižio kao suvlasnik predmetne nekretnine u obnovi zemljišnih knjiga zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (28. ožujka 2008., kada je već gotovo pet godina bio u braku s tuženicom), niti je predmetna nekretnina bila predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, niti Aneksa tog ugovora, niti je sada pokojni JB mogao raspolagati s predmetnom kućom u korist tužitelja, a koje nije bio suvlasnik u ½ dijela, a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja, i za svoj je zaključak dao argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a što žalbenim navodima, nije dovedeno u pitanje.

12. Slijedom navedenog, žalbeni navodi tužitelja, koji u suštini predstavljaju vlastito ocjenjivanje izvedenih dokaza, a koje je kako je to prethodno navedeno, sud prvog stupnja ocijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP, i svoju je ocjenu opravdao iscrpnim, jasnim logičnim i uvjerljivim razlozima, su, u cijelosti, neosnovani.

13. Stoga je odbijanjem tužbenog zahtjeva, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo pravilno primijenjeno, zbog čega je žalbu tužitelja, valjalo kao neosnovanu odbiti, i pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP).

14. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP.

15. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe je odbijen, jer tužitelj nije uspio u žalbenom postupku.

U Zagrebu 26. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor