Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1259/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica GG, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica KP, odvjetnica u [obrt], u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-672/2019-37 od 30. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika [trgovačko društvo] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-672/2019-37 od 30. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I, II, III i IV izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:
"I. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju PV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.650,26 kn / 1.015,36 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 1. kolovoza 2015. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:
-iznos od 34,87 kn - 4,63 EUR od 31.08.2007. pa do isplate
-iznos od 34,37 kn - 4,56 EUR od 30.09.2007. pa do isplate
-iznos od 33,81 kn - 4,49 EUR od 31.10.2007. pa do isplate
-iznos od 33,31 kn - 4,42 EUR od 30.11.2007. pa do isplate
-iznos od 32,76 kn - 4,35 EUR od 31.12.2007. pa do isplate
-iznos od 32,25 kn - 4,28 EUR od 31.01.2008. pa do isplate
-iznos od 77,51 kn - 10,29 EUR od 29.02.2008. pa do isplate
-iznos od 76,22 kn - 10,12 EUR od 31.03.2008. pa do isplate
-iznos od 74,93 kn - 9,94 EUR od 30.04.2008. pa do isplate
-iznos od 73,60 kn - 9,97 EUR od 31.05.2008. pa do isplate
-iznos od 72,31 kn - 9,60 EUR od 30.06.2008. pa do isplate
-iznos od 70,98 kn - 9,42 EUR od 31.07.2008. pa do isplate
-iznos od 69,60 kn - 9,24 EUR od 03.09.2008. pa do isplate
-iznos od 68,22 kn - 9,05 EUR od 06.10.2008. pa do isplate
-iznos od 66,85 kn - 8,87 EUR od 06.11.2008. pa do isplate
-iznos od 65,42 kn - 8,68 EUR od 05.12.2008. pa do isplate
-iznos od 64,00 kn - 8,49 EUR od 09.01.2009. pa do isplate
-iznos od 62,62 kn - 8,31 EUR od 05.02.2009. pa do isplate
-iznos od 61,15 kn - 8,12 EUR od 06.03.2009. pa do isplate
-iznos od 59,68 kn - 7,92 EUR od 07.04.2009. pa do isplate
-iznos od 58,26 kn - 7,73 EUR od 07.05.2009. pa do isplate
-iznos od 56,74 kn - 7,53 EUR od 05.06.2009. pa do isplate
-iznos od 55,22 kn - 7,33 EUR od 07.07.2009. pa do isplate
-iznos od 53,71 kn - 7,13 EUR od 07.08.2009. pa do isplate
-iznos od 52,19 kn - 6,93 EUR od 04.09.2009. pa do isplate
-iznos od 50,63 kn - 6,72 EUR od 06.10.2009. pa do isplate
-iznos od 49,02 kn - 6,51 EUR od 06.11.2009. pa do isplate
-iznos od 47,50 kn - 6,30 EUR od 08.12.2009. pa do isplate
-iznos od 45,85 kn - 6,09 EUR od 11.01.2010. pa do isplate
-iznos od 44,24 kn - 5,87 EUR od 05.02.2010. pa do isplate
-iznos od 42,59 kn - 5,65 EUR od 05.03.2010. pa do isplate
-iznos od 40,98 kn - 5,44 EUR od 08.04.2010. pa do isplate
-iznos od 39,33 kn - 5,22 EUR od 07.05.2010. pa do isplate
-iznos od 37,63 kn - 4,99 EUR od 08.07.2010. pa do isplate
-iznos od 35,88 kn - 4,76 EUR od 06.08.2010. pa do isplate
-iznos od 34,18 kn - 4,54 EUR od 07.09.2010. pa do isplate
-iznos od 32,44 kn - 4,31 EUR od 13.09.2010. pa do isplate
-iznos od 30,64 kn - 4,07 EUR od 07.10.2010. pa do isplate
-iznos od 28,90 kn - 3,84 EUR od 07.12.2010. pa do isplate
-iznos od 27,11 kn - 3,60 EUR od 10.12.2010. pa do isplate
-iznos od 22,01 kn - 2,92 EUR od 27.12.2010. pa do isplate
-iznos od 7,38 kn - 0,98 EUR od 31.03.2008. pa do isplate
-iznos od 29,61 kn - 3,93 EUR od 06.11.2008. pa do isplate
-iznos od 18,55 kn - 2,46 EUR od 05.12.2008. pa do isplate
-iznos od 59,38 kn - 7,88 EUR od 09.01.2009. pa do isplate
-iznos od 72,33 kn - 9,60 EUR od 05.02.2009. pa do isplate
-iznos od 84,55 kn - 11,22 EUR od 06.03.2009. pa do isplate
-iznos od 55,93 kn - 7,42 EUR od 07.04.2009. pa do isplate
-iznos od 61,15 kn - 8,12 EUR od 07.05.2009. pa do isplate
-iznos od 53,81 kn - 7,14 EUR od 05.06.2009. pa do isplate
-iznos od 45,52 kn - 6,04 EUR od 07.07.2009. pa do isplate
-iznos od 41,25 kn - 5,47 EUR od 07.08.2009. pa do isplate
-iznos od 51,66 kn - 6,86 EUR od 04.09.2009. pa do isplate
-iznos od 43,72 kn - 5,80 EUR od 06.10.2009. pa do isplate
-iznos od 42,26 kn - 5,61 EUR od 06.11.2009. pa do isplate
-iznos od 44,34 kn - 5,88 EUR od 08.12.2009. pa do isplate
-iznos od 64,51 kn - 8,56 EUR od 11.01.2010. pa do isplate
-iznos od 77,77 kn - 10,32 EUR od 05.02.2010. pa do isplate
-iznos od 75,35 kn - 10,00 EUR od 05.03.2010. pa do isplate
-iznos od 97,55 kn - 12,95 EUR od 08.04.2010. pa do isplate
-iznos od 101,79 kn - 13,51 EUR od 07.05.2010. pa do isplate
-iznos od 162,20 kn - 21,53 EUR od 08.07.2010. pa do isplate
-iznos od 135,04 kn - 17,92 EUR od 06.08.2010. pa do isplate
-iznos od 198,51 kn - 26,35 EUR od 07.09.2010. pa do isplate
-iznos od 200,51 kn - 26,61 EUR od 13.09.2010. pa do isplate
-iznos od 177,87 kn - 23,61 EUR od 07.10.2010. pa do isplate
-iznos od 211,70 kn - 28,10 EUR od 07.12.2010. pa do isplate
-iznos od 212,88 kn - 28,25 EUR od 10.12.2010. pa do isplate
-iznos od 3.173,62 kn - 421,21 EUR od 27.12.2010. pa do isplate
sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju PV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 467,00 kn / 61,98 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. prosinca 2006. pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 1. kolovoza 2015. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju PV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 440,45 kn / 58,46 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. listopada 2010. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 1. kolovoza 2015. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.637,50 kn / 1.544,56 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku počevši od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.176,82 kn / 156,19 eura sa kamatom od 28. prosinca 2006. pa do isplate, kao i zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan."
2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I, II, III i IV izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, pobijanu presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno upućuje tuženik u žalbi.
5. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice za isplatu svota preplaćenih u ispunjenju ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu kojega su nesporno zaključili tuženik kao kreditor te tužiteljica kao korisnica kredita 22. prosinca 2006. na svotu od 10.164,87 CHF po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita i rokom otplate od 60 mjeseci te ugovorenom valutnom klauzulom (dalje: Ugovor o kreditu). Tužiteljica traži isplatu preplaćenih svota u ispunjenju ugovornih odredbi kojima je ugovorena isplata po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita, promjenjiva kamatna stopa kao i isplatu svota plaćenih po osnovi naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita.
6. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući kao prethodno pitanje ništetnim, dio odredbi Ugovora o kreditu, upućujući na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno kojima su ništetne odredbe zaključene između stranaka o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te sudi isplatu razlike između svota plaćenih po tečaju CHF na dan korištenja kredita u odnosu na tečaj koji je važio na dan plaćanja kao i razlike u promjeni kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je ugovorena prilikom zaključivanja Ugovora o kreditu.
7. Također u smislu odredbe čl. 12. ZPP ocjenjuje ništetnim i odredbe Ugovora o kreditu kojima je tužiteljica bila obvezna tuženiku platiti novčanu naknadu za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita bez jasnog određivanja koji su to eventualno stvarni troškovi kredita čime se nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje u tekstu: ZOO) i čl. 7. ZOO a radi se o ugovornim odredbama kojima je tuženik kao banka i jača ugovorna strana, prilikom prvog korištenja kredita i prijevremene otplate kredita naplatio naknadu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pa i ta odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega, sudi i naplaćenu naknadu kao i naknadu za prijevremenu otplatu kredita.
8. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci br. Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019., prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
9. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
10. Kako iz rezultata dokaznog postupka, nije moglo biti utvrđeno da se o odredbama Ugovora o kreditu sa tužiteljicom pregovaralo niti da je ona mogla utjecati na sadržaj njegovih odredbi, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava niti je tuženik stavljen u neravnopravan položaj uz povredu načela pravičnosti.
11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.
12. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
13. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.
14. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužiteljici morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da ona na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.
15. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, ovaj dio Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.
16. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.
17. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.
18. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.
19. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“
20. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 26. travnja 2019. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva nastupila 13. lipnja 2014. odnosno, glede valutne klauzule dana 14. lipnja 2018., tužba tužiteljice je glede ovih ugovornih odredbi podnijeta u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO te nije ostvaren žalbeni razlog zastare kojeg u odnosu na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli ističe tuženik.
21. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su ugovorne odredba glede naknade troška za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita nepoštene, u smislu odredbe čl. 85. ZZP jer nisu određene niti odredive pa, iako su odredbe čl. 11.3. i 9. Ugovora o kreditu razumljivo sastavljene ne omogućuju tužiteljici ocijeniti visinu tih naknada pa niti ove odredbe nisu isključene iz ocjene poštenosti te su u okviru te ocjene ispitane sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP, u svezi odredbe čl. 12. ZPP.
22. Odredbe čl. 1021. do 1023. ZOO ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita kao niti naknadu za prijevremenu otplatu kredita dok odredba čl. 1024. st. 3. ZOO predviđa dužnost korisnika kredita naknaditi štetu ako ju je banka pretrpjela samo, u slučaju raskida ugovora prije korištenja kredita i njegovog vraćanja prije roka određenog za vraćanje ali bez prethodne obavijesti banci , koje uvjete a niti pretrpljenu štetu, tuženik u ovoj parnici nije dokazao.
22.1. Budući da se radi o uvjetima koji su nepovoljno utjecali na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu dok Ugovor o kreditu ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem spornih naknada naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora odnosno, u trenutku prijevremene otplate kredita i nije jasno na što se točno te naknade odnose te što je njima obuhvaćeno, pravilno su ocijenjene ništetnim odnosno, nepoštenim na temelju odredbe čl. 87. st. 1. ZZP.
23. Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi tuženika kako su ugovorene naknade bile zapravo naknade za uslugu tuženika na koju ima pravo sukladno svojim internim propisima koji su zakoniti a određeni su u fiksnom iznosu i nisu vezani vanjskim kriterijima dok je- ugovor solemniziran po javnom bilježniku zbog čega je izraz stvarne volje ugovornih strana a tužiteljica poslovno sposobna osoba.
24. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
25. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
26. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.
27. Činjenica da je predmetni Ugovor o kreditu isplaćen prije podnošenja predmetne tužbe, nije od značaja s obzirom da tužiteljica kao korisnica kredita nije izgubila pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim (ovdje kao prethodno pitanje) s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla.
28. Budući da je nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka, izrađen sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP a tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka i nakon očitovanja knjigovodstvenog vještaka od 15. listopada 2022. nikakvih primjedbi, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva te je slijedom iznijetog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalbu tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I, II i III izreke.
29. Odluka o parničnom trošku u dijelu pod točkom IV izreke donijeta je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) pa je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku tuženika sadržana pod točkom IV izreke pobijane prvostupanjske presude.
U Zagrebu, 26. studenog 2024.
Predsjednik vijeća:
Andrina Raspor Flis
.