Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-512/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Marije Balenović i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VU, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23.-dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Kv I-54/2024-4 (K-12/2024.) od 11. listopada 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog VU kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute optužnice, koji se pred Županijskim sudom u Bjelovaru vodi protiv optuženog VU, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11., pod točkom I. izreke pobijanog rješenja na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog VU po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. optuženiku se u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od trenutka uhićenja 27. prosinca 2023., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi VU po braniteljici, odvjetnici Ružici Piličić Šinko, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalbu prihvati i ukine pobijano rješenje.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Valjana je i na zakonu osnovana ocjena prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena mjerama opreza.
6. Prije svega, iako u uvodu optuženik kao žalbenu osnovu ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, istu daljnjim navodima žalbe ne konkretizira niti obrazlaže u čemu bi ona sastojala, pa time sadržajno proizlazi da se ustvari žalba podnosi samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja neosnovano ističe optuženik da su u ovom postupku ispitani brojni svjedoci, a da niti jedan od njih na potvrđuje činjenične navode iz optužnice. Ovime naime, optuženik ulazi u ocjenu vjerodostojnosti dokaza, a to nije zadaća vijeća niti prvostupanjskog niti drugostupanjskog suda, prilikom redovne kontrole osnovanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora. S druge strane, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i valjano obrazložio da postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, navevši da navedeno proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, pa će tako odlučivati i o stupnju i obliku krivnje na strani optuženika.
8. Pored navedenog, prvostupanjski je sud ispravno cijenio da u odnosu na optuženika i nadalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Naime, na navedenu opasnost upućuju način i okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, koji se ogledaju u pojačanom stupnju kriminalne volje i upornosti, zajedno sa ranijom višestrukom kaznenom osuđivanošću (list 333-335 spisa) na uvjetne osude i novčane kazne. Imajući u vidu takav dosadašnji život optuženika, opravdanim se nameće zaključak da ga dosadašnje osude nisu odvratile od kriminalne aktivnosti, pa je sada osnovano sumnjiv da je počinio jedno od najtežih kaznenih djela. Vezano uz navedeno pogrešno smatra optuženik da nije osoba sklona činjenju kaznenih djela, kako to tvrdi u žalbi, te da navedeno nije relevantno za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a upravo ranija osuđivanost ukazuje da se već razvila sklonost kršenja pozitivnih zakonskih propisa i društveno prihvatljivih normi. Pritom, nije relevantno što je velika većina presuda protiv optuženika donesena u Saveznoj Republici Njemačkoj, a ne Republici Hrvatskoj, kojom činjenicom optuženik pokušava umanjiti značaj istih.
8.1. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja je žalbeni navod optuženika kojim ističe kako se podatak o njegovoj osuđivanosti (i da spisu ne prileži ovjereni prijevod presuda) temelji samo na navodima optužbe, s obzirom da se isti temelji na izvatku iz kaznene evidencije od 4. siječnja 2024. (list 333-335 spisa).
9. Nije u pravu žalitelj kada ističe da se, iz navoda obrazloženja pobijanog rješenja prvostupanjskog suda koje se odnosi na opis dinamike događaja i načina počinjenja kaznenog djela, stječe dojam da je sud obrazložio osuđujuću presudu kojom je optuženika oglasio krivim, pa da je dovedena u pitanje objektivnost suda u daljnjem vođenju postupka. Iako bi sudovi trebali voditi računa da u svojem izričaju prilikom opisivanja postupanja okrivljenika/optuženika koriste pojam "osnovano sumnjiv …da bi…", pravilnost pobijanog rješenja nije ovdje dovedena u pitanje ovim žalbenim navodima jer je očito da je u konkretnom slučaju opasnost od ponavljanja kaznenih djela utvrđena na temelju postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo.
10. Umanjujući ispravno utvrđenje da opasnost od ponavljanja kaznenog djela postoji i dalje, optuženik pogrešno smatra da djelo ne može ponoviti zbog činjenice što je oštećenik mrtav, međutim, upravo iskazana upornost i pojačani stupanj kriminalne volje, uz dosadašnju osuđivanost, kako je već istaknuto u točki 8. ovog rješenja, ukazuju da postoji opasnost po društvo uslijed mogućeg novog protupravnog postupanja optuženika, pa je stoga otklanjanje takve opasnosti produljenjem istražnog zatvora, opravdano zbog zaštite javnog interesa.
11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 26. studenog 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
