Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-683/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Branko Posavčić iz Kutine, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJA d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa odvjetnik Mate Kačan iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-21/2019-70 od 23. svibnja 2024., u sjednici vijeća dana 26. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-21/2019-70 od 23. svibnja 2024. u dijelu i pod toč. I. za iznos od 2.200,00 € s pripadajućom zateznom kamatom, kao i u dijelu pod točkom III.
II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-21/2019-70 od 23. svibnja 2024. u dijelu pod toč. IV izreke i pod toč. V izreke u kojem tužitelju nije dosuđen trošak postupka preko iznosa od 4.662,24 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
III Odbija se zahtjev tuženika za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 10.940,49 € sa zakonskom zateznom kamatom od 24. prosinca 2019. do isplate, zatim pod toč. II na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 636,00 € sa zakonskom zateznom kamatom od 24. prosinca 2019. do isplate, te pod toč. III na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 3.837,50 € sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose. Konačno, pod toč. IV za iznos od 6.013,37 € tužbeni zahtjev se odbija, a pod toč. V nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.662,24 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 23. svibnja 2024. do isplate.
2. Protiv navedene presude podnio je žalbu tuženik protiv dijela presude pod točkom III. (izgubljena zarada 3.837,50 €) u cijelosti i u odnosu na točku I. u dijelu od 2.200,00 € (od ukupno 10.940,49 €), sveukupno 6.037,50 €., zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presudu preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te mu dosudi trošak žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj se protivi navodima iste i predlaže istu odbiti te potvrditi njome pobijanu odluku.
4. Protiv navedene presude podnio je žalbu i tužitelj u dijelu pod toč. IV i V izreke (u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadu troškova postupka preko tamo dosuđenog iznosa) iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava predviđenog u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presudu preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te mu dosudi trošak žalbenog postupka.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja utemeljen na činjenici da temeljem prijave o ozljedi na radu od 26. studenoga 2018. a u skladu sa čl. 111. stavak 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 38/95., 54/95., 65/95., 102/98., 17/01., 82/01., 114/03., 30/04., 137/04., 68/05., 94/09., 61/11., 82/12., 73/13., 93/14., 127/17., 98/19. - dalje: ZR) te čl. 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu (''Narodne novine'' broj 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08., 75/09., 143/12., 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.) tuženik kao osiguravatelj djelatnosti poslodavca tužitelja duguje tužitelju naknadu vezano uz štetu nastalu njegovim ozljeđivanjem na radu i u vezi s radom te je tuženik u mirnom postupku utvrdio postojanje obveze i isplatio nesporni dio štete.
8. U svojoj žalbi tuženik ističe kako je dosuđenje naknade štete za strah od 5.000,00 € pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer da medicinski vještak poriče zaostale trajne posljedice, ali nalazi kratkotrajni intenzivni strah, a da bi se poto razvio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 8 dana, srednjeg intenziteta 21 dan i slabog intenziteta 3 mjeseca kumulativno ( točka 12. obrazloženja ). U pogledu pak izgubljene zarade tuženik tvrdi kako je ista dosuđena temeljem pretpostavki vještaka, jer da tužitelj nije dovoljno dugo radio te bi najbolje bilo uzeti u obzir nekog usporedivog radnika ali da je uvećala bruto stanicu za siječanj 2019. i cijelu 2019. odnosno a satnica koja se vodila kao obično bolovanje je uvećana dvostruko bez valjana obrazloženja.
9. Tužitelj pak u svojoj žalbi na pobijanu odluku ističe kako je dosuđen premalen iznos, odnosno da je sud za pretrpljene fizičke bolove dosudio tek iznos od 1.400,00 € iako je tužitelj trpio jake bolove 10 dana, srednje jakog intenziteta oko 30 dana, te manjeg intenziteta još oko 3 mjeseca a za pretrpljeni strah sud je tužitelju dosudio 5.000,00 €, pa sud nije imao u vidu važeće orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH. Konačno, tvrdi tužitelj, sud je prema stupnju trajnog oštećenja od 28% istome dosudio iznos od 6.132,00 E, te je od dosuđenog iznosa odbijeno nesporno isplaćenih 9.091,51 €, tako da je tužitelju dosuđeno tek 10.940,49 €. Za naruženje se obrazlaže da je 7.500,00 primjereno, iako se radi o naruženju mlade osobe sa jakim naruženjem vrlo uočljivo trećima, dok naknadu za duševne boli radi umanjenja tjelesnih aktivnosti presuda računa točno po matematičkoj formuli za svakih 10% po 2.250,00 €, dok vještak neuropsihijatar psihičke posljedice ne određuje u postotku i navodi da nije ostalo invaliditeta sa neropsihijatrijske strane, iako postoji niz tegoba koje tužitelj trpi radi štetnog događaja; tužitelj pokazuje tendenciju odustajanja u težim zadacima, oskudne spontane verbalizacije. Interpsihički tenzioniran. Intelektualne sposobnost na razini podprosjeka. Rezulta na ne verbalnoj subskali je na razini graničnog intelektualnog funkcioniranja. Intertestni varijabilitet je velik i uvjetovan emocionalnom labilnošću. Lošija postignuća ostvaruje na zadacima koji traže pažnju, koncentraciju i emocionalnu stabilnost. Izrazito zakazuje na zadacima konkretnog mišljenja. Ne razlikuje bitno od nebitnog. Oslabljena mu je tzv. mentalna kontrola. Uočavaju se izrazita sniženja na ljestvici depresije i paranoidnosti. Senzitivno je depresivna ličnost s visokim agresivnim nabojem koji povremeno provaljuje i ometa ga u socijalnim relacijama. Iritabilan i sklon paranoidnim interpretacijama. U stresnim situacijama reagira depresivno. Narušena mu je sposobnost planiranja i motivacije. Kompromitirana je sposobnost uočavanja i prevladavanja prepreka. Tjeskoban je. Emocionalno je nestabilna ličnost. Projektivan je. Demotiviran. Narušena mu je sposobnost suočavanja s poteškoćama i njihovih rješenja. Glavni mehanizam obrane je destimulacija. Intelektualne sposobnosti su nešto snižene i odgovaraju blažem ispod prosjeku, a psihologijskom obradom su zabilježeni anksiozno-depresivni simptomi kod emocionalno nestabilne ličnosti, a koji su zapravo posljedica aktualnog događaja i reaktivne su prirode. Stoga konačno tužitelj da je iste okolnosti sud morao cijeniti i uzeti u obzir kod dosuđenja ukupne naknade štete, a naročito s naslova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti
10. Sud u pobijanoj odluci utvrđuje kako u svome nalazu i mišljenju kirurg navodi prijelom baze lubanje i orbite obostrano, impresivni prijelom čeone kosti s ozljedom tvrde moždane ovojnice i čeonog sinusa, prijelom frontoorbitonazalno, prijelom gornje čeljusti, natučenje mozga s krvarenjem čeono i tjemeno, prijelom nosnih kostiju s pomakom. Zbog ovih ozljeda trpio je bolove jakog intenziteta oko 10 dana, srednjeg intenziteta oko 30 dana te manjeg intenziteta još oko 3 mjeseca. Naruženje je velikog stupnja radi velikog ožiljka glave, asimetrije očiju, deformacije nosa. Trajne posljedice ozljede s kirurške strane umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja za 25 % u kom omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tuđa pomoć je tužitelju bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 2 mjeseca po 3 sata dnevno i nakon toga 2 mjeseca po 1 sat dnevno. Pomoć mu je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Neuropsihijatar utvrđuje kako je u predmetnom štetnom događaju tužitelj pretrpio tešku traumu glave i mozga, a koje ozljede su zbrinute operativnim liječenjima i opće stanje je sada relativno stabilno i u kontroli je neurologa. Pri prijemu u bolnicu tužitelj je bio kontaktibilan, somnolentan i nemiran, a trpio je kratkotrajni intenzivni strah. Potom se razvio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 8 dana, srednjeg intenziteta 21 dan i slabog intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Štetni događaj nije doveo sa psihijatrijske strane do trajnih posljedica na tužiteljevo osobno, radno i životno funkcioniranje i nema trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Po prigovorima tužitelja vještak se dopunski očitovao na način da je sugerirao tužitelju da ode na ponovni pregled kod psihijatra, a što je tužitelj i učinio. U oba nalaza u psihičkom statusu nisu zabilježene ozbiljnije i trajnije psihičke smetnje i preporučena mu je kao i ranije suportivna terapija i napisana je dijagnoza poremećaj prilagodbe u opservaciji. Vještak ne nalazi u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, kao i nakon pregleda i obrade tužitelja, elemenata koji bi ukazivali da je on imao ozbiljnijih i trajnih psihičkih poteškoća, a zbog kojih bi bio obuhvaćen kontinuiranim psihijatrijskim postupkom, a za što očito nije postojala indikacija, niti potreba kroz protekle godine, te stoga vještak ostaje kod svog prvotnog nalaza i mišljenja. Konačno, oftalmolog nalazi da je u štetnom događaju tužitelj zadobio kraniocerebralnu ozljedu te su se javile tegobe da se brzo umara pri naporu vida, na blizinu muti mu se i slabije vidi na daleko osobito pri noćnoj vožnji, smeta ga zablještenje, slabije procjenjuje dubinu. Žali se na neodređene poremećaje u očima što pogoršava vid na daljinu i na blizinu i uslijed čega je došlo do trajnog smanjenja životnih okolnosti s oftalmološkog aspekta u opsegu 5%.
11. Kirurg i oftalmolog su u svom dopunskom mišljenju objedinili trajne posljedice predmetne ozljede s kirurške i oftalmološke strane i naveli da objedinjeni omjer u kojem su potrebni pojačani napori tužitelja u svakodnevnom životu i radu je 28%. Stoga sud pravilno utvrđuje kako se dani nalazi i mišljenja temelje na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji i zdravstvenom kartonu tužitelja i na pregledu tužitelja, pa pravilno primjenjuje odredbu čl. 1100. stavak 1. ZOO prema kojoj će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema dok čl. 1100. stavak 2. ZOO prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade propisuje jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova izazvanih trajnim narušenjem zdravlja. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i način liječenja, tužitelja s te osnove s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti zatim vrstu, intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja straha, kao i sam način nastanka štetnog događaja i traumu koju je tužitelj doživio s te osnove tužitelju s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti a konačno i stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužitelja od 28%, praivlno sud dosuđuje navedene iznose naknade s ovog osnova. Uzevši u obzir stupanj naruženosti kod tužitelja i to okolnost da se radi o velikom ožiljku na glavi, o asimetriji očiju i deformaciji nosa odnosno da se radi o velikom stupnju naruženosti koja je stalno vidljiva trećim osobama, po toj osnovi s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti tužitelju pripada iznos od 7.500,00 E ili sveukupno 20.032,00 € pa je odbijen isplaćeni nesporan dio štete u iznosu od 68.500,00 kn odnosno 9.091,51 €, te je končano pravilno na ime naknade neimovinske štete dosuđena razlika u iznosu od 10.940,49 €.
12. Pravilno u pogledu imovinske štete sud primjenjuje odredbu čl. 1085. stavak 3. ZOO tuđe pomoći, a i čl. 1095. stavak 1. ZOO u pogledu štete zbog izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. U tom pravcu pravilno je financijskim vještačenjem utvrđeno kako je tužitelj bio na bolovanju od studenog 2018. te se vratio na posao 2020., dok je za bolovanje tijekom 2018. poslodavac tužitelju obračunavao naknadu od 75% i naknadu od 85% prema bruto satnici od 31,80 kn ali je tužitelj u nekim mjesecima ostvario prekovremeni rad, pri čemu usmene dopune nalaza i mišljenja vještak ističe kako je tužitelj prekratko radio da bi na temelju njegova dotadašnjeg rada mogao biti utvrđen trend u odnosu na plaću ali brutto satnicu od 35,00 kn utvrđuje na osnovu primjerice plaće za studeni 2018. gdje je prosječna bruto satnica bila 34,99 kn, u ožujku 2020. 38,98 kn i u svibnju 2020. 37,04 kn tako da se 40,00 kn utvrđuje na temelju podataka za siječanj 2020. kada je prosječna bruto satnica iznosila 46,30 kn i travanj 2020. kada je prosječna bruto satnica iznosila 40,63 kn i u ta dva mjeseca (siječanj i travanj 2020.) tužitelj nije bio na bolovanju te je vještak uvećao prosječnu satnicu kada se vodilo bolovanje za ozljedu na radu, a satnicu koja se vodila kao obično bolovanje za 100%. Stoga sud pravilno prihvaća varijantu izrađenu temeljem stvarnih podataka iz siječnja i travnja 2020., te na navode žalbe valja reći kako tužitelju nisu priznati iznosi izgubljene zarade za 2020. budući da iz doznaka nije moguće utvrditi uzrok bolovanja ali ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade za period od 16. prosinca 2018. do 16. siječnja 2020. vještak pravilno tako utvrđuje iznos od 3.837,50 €, te u tom pravcu i ovaj sud u svemu prihvaća sve razloge koje je iznio sud prvog stupnja u pobijanoj odluci.
13. Stoga se odluka suda prvog stupnja u svemu ukazuje pravilna i zakonita, pa je budući da je i odluka o troškovima pravilna i zakonita u smislu čl. 154. st. 4. i 155. ZPP to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesene žalbe protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 26. studenog 2024.
Predsjednica vijeća:
Darija Horvat
