Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-2264/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc.Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Rog poduzeće za graditeljstvo d.o.o. iz Darde, Sv. I. Krstitelja 69, OIB: 54409544669, zastupanog po punomoćniku Željku Švedlu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Željko Švedl & Vedrana Švedl Blažeka j.t.d. u Osijeku, protiv tuženika VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivani Mandić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr- 2405/2021-15 od 11. travnja 2022., dana 26. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-2405/2021-15 od 11. travnja 2022. u dijelu pod točkom II i III izreke.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-2405/2021-15 od 11. travnja 2022. u dijelu pod točkom I izreke.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I/ Nalaže se tuženiku VR da tužitelju Rog d.o.o. isplati iznos od 9.300,00 kn (devet tisuća tristo kuna) sa zateznom kamatom u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 1. siječnja 2021. do isplate, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 48.597,50 kn (četrdeset osam tisuća petsto devedeset sedam kuna pedeset lipa) sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2021. do isplate.

III/ Nalaže se tužitelju Rog d.o.o. da tuženiku VR naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 4.241,87 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 11. travnja 2022. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj u dijelu pod točkom II i III izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbene navode tužitelja te ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod točkom I izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu sa žalbenim navodima tuženika.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika.

7. Također tuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano pozivaju tužitelj i tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka odluke je razumljiva te ne proturječi razlozima presude i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik radio kod tužitelja na radnom mjestu rukovatelja građevinskim strojevima od 2. srpnja 2016., da je tužitelj tuženiku sufinancirao obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme (vozač motornog vozila) kod Pučkog otvorenog učilišta Itineris temeljem Ugovora o sufinanciranju obrazovanja od 22. svibnja 2019., da je tužitelj na ime tuženikove školarine Pučkom otvorenom učilištu platio 8.400,00 kn, da je tužitelj dao pozajmicu tuženiku u iznosu 5.000,00 kn, te da je tuženik 30. studenog 2020. prestao raditi kod tužitelja temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

11. Sporno je da li je tuženik vratio tužitelju preostali iznos pozajmice od 3.000,00 kn, sporan je iznos od 6.300,00 kn na ime razlike plaćene školarine kao i iznos 20.000,00 kn temeljem čl. 3. Ugovora o sufinanciranju obrazovanja a koje iznose tužitelj potražuje od tuženika.

12. Sporno je, je li tužitelj morao angažirati treće osobe zbog tuženikovog otkaza odnosno je li mu zbog toga nastala šteta u iznosu 28.597,50 kn.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da iz izvoda Zagrebačke banke d.d. o plaćenim računima proizlazi da je tužitelj na ime školarine tuženika Pučkom otvorenom učilištu Itineris 20. listopada 2020. platio 2.100,00 kn, 16. srpnja 2020. 2.100,00 kn, 23. svibnja 2019. 2.100,00 kn i 29. kolovoza 2019. 2.100,00 kn što sveukupno iznosi 8.400,00 kn,

-da iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 28. rujna 2020. proizlazi da je tužitelj kao zajmodavac tuženiku kao zajmoprimcu pozajmio iznos od 5.000,00 kn uplatom na tekući račun zajmoprimca, a da se tuženik obvezao pozajmicu vratiti u više rata na način da mu se neto plaća umanjuje za 1.000,00 kn mjesečno sve do potpune isplate, -da iz Ugovora o sufinanciranju obrazovanja od 22. svibnja 2019. proizlazi da se tužitelj kao poslodavac obvezao tuženika uputiti na obrazovanje u Pučko otvoreno učilište Itineris za stjecanje srednje stručne spreme za vozača motornog vozila, da se obvezao plaćati mu troškove školarine, da se tuženik obvezao trošak školarine vraćati tužitelju na način da će mu se odbijati od plaće u manjim mjesečnim obrocima, -da se tužitelj predmetnim ugovorom obvezao da će tuženiku podmiriti i troškove prijevoza na predavanja i ispite, a tuženik se obvezao da će se obrazovati i ostati na radu kod poslodavca nakon završenog obrazovanja u trajanju od najmanje pet godina, da će u slučaju neispunjavanja obveza iz ugovora tužitelju platiti iznos od 20.000,00 kn i to na način da mu se ne isplati neto plaća, da će u slučaju izvanrednog otkaza ili otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem također tužitelju platiti iznos od 20.000,00 kn na način da mu se ne isplati neto plaća, a u slučaju da iznos neto plaće ne bude pokrivao iznos troškova da će u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa tužitelju u cijelosti podmiriti preostalo dugovanje,

-da iz računa Technical contracta d.o.o. proizlazi da je isti kao isporučitelj za tužitelja kao primatelja obavio usluge prijevoza i to 26. studenog 2020. u iznosu 1.312,50 kn, 11. prosinca 2020. u iznosu 812,50 kn, 23. prosinca 2020. u iznosu 1.000,00 kn, 23. prosinca 2020. u iznosu 875,00 kn, 29. prosinca 2020. u iznosu 1.312,50 kn, 29. prosinca 2020. u iznosu 1.000,00 kn,

- iz računa Manojlović prijevoza proizlazi da je isti za tužitelja 28. studenog 2020. izvršio uslugu utovara, istovara i prijevoza u iznosu 1.500,00 kn, a 3. prosinca 2020. uslugu istovara i prijevoza u iznosu 1.000,00 kn, iz računa Mago d.o.o. proizlazi da je isti za tužitelja 22. prosinca 2020. izvršio uslugu prijevoza u iznosu 750,00 kn, a 22. prosinca 2020. u iznosu 1.125,00 kn, iz računa V proizlazi da je isti za tužitelja izvrši uslugu odvoza i dovoza materijala 13. prosinca 2020. u iznosu 1.400,00 kn i uslugu iskopa, dovoza bagera na gradilište, kopanja i krcanja viška materijala u iznosu 4.510,00 kn,

-da u iskazu svjedokinja IR navodi da je kod tužitelja zaposlena od 2013. kao knjigovođa, da joj je poznato da su od tuženika na ime školarine uspjeli naplatiti iznos od 2.100,00 kn, da je tužitelj tuženiku na račun u listopadu 2020. uplatio pozajmicu u iznosu 5.000,00 kn od čega je tuženik u dva navrata vratio ukupno 2.000,00 kn i to na način da mu je dugovanje obustavljeno s plaće ,navodi da supruga tuženika nikada nije vraćala pozajmice u njegovo ime i da je ista dolazila kod tužitelja jedino kada bi joj se isplatile neke akontacije, navodi da su firme Mago, Technical contract, Manojlović prijevoz i Alfredo poslovni suradnici tužitelja, da je Mago s tužiteljem surađivao još od vremena kada je ona počela raditi kod tužitelja, a da su se I prijevoz i Technical contract pojavili tijekom 2020. i da su isti angažirani upravo radi tuženikovog prestanka radnog odnosa a za tvrtku Alfredo svjedokinja nije znala kada je ista počela raditi za tužitelja,

-da tuženik u svom iskazu kao i njegova supruga u bitnome ističu da je tuženik dva puta uzeo pozajmicu u iznosu od po 5.000,00 kn te da je svaki puta te pozajmice vratila njegova supruga i to na ruke direktoru tužitelja, OR a te navode da je pozajmica vraćena potvrđuje i svjedok JR,vjenčani kum tuženika ,time da svjedok nema saznanja da je novac vratila supruga tužitelja već samo da je pozajmica riješena,a svjedok je također bio zaposlenik tužitelja koji je isto dobio otkaz te koji navodi da mu je poznato da su firme Mago, Technical contract, prijevoz Manojlović i Alfredo radile za tužitelja i prije nego što je tuženiku prestao radni odnos te mu je poznato da na radnom mjestu tužitelja nije bio zaposlen niti jedan drugi vozač niti rukovatelj građevinskim strojevima, te da tužitelj nakon tuženika nije zaposlio novog vozača ,

-da svjedok OR (direktor tužitelja) je iskazao da je tuženik kod njega radio kao vozač i rukovatelj građevinskim strojevima, da osim njega nije imao drugog vozača i rukovatelja strojem, poznato mu je da je tuženik ostao dužan tužitelju neki iznos novca na ime plaćanja srednjoškolskog obrazovanja, ali da ne zna točno o kojem se iznosu radi, da je tuženik u više navrata uzimao pozajmice i da bi svaki puta njegova supruga dolazila po pozajmice, da je zadnja pozajmica iznosila 5.000,00 kn i da je ista bila otprilike mjesec dana prije tuženikovog otkaza, da je ta pozajmica tuženiku isplaćena na račun, te da je na ime iste tuženiku s plaće skinut iznos od 2.000,00 kn, navodi da je firma Alfredo angažirana iz razloga što se tuženik jednog dana samo nije pojavio na poslu, te da je O umjesto tuženika upravljao bagerom, potvrđujući da je tužitelj s firmom Mago surađivao gotovo 20 godina, a da su I prijevoz inače angažirali jedino kada bi njihov prijevoz ostao u kvaru ali da su zbog otkaza tuženiku morali angažirati i druge prijevoznike jer ih je tuženik ostavio u najgorem trenutku pri kraju kalendarske godine, da se iznos od 20.000,00 kn koji je ugovoren u čl. 3. Ugovora o sufinanciranju obrazovanja odnosi na sve troškove koje je tužitelj imao u vezi školovanja tuženika budući da je dobivao službeno vozilo, da je do dva puta tjedno odlazio u školu iz Vrsara u Buzet i da se cijelo vrijeme školovanja vodio kao da je radio, da tužitelj nakon tuženika nije zaposlio novog rukovatelja strojem, a da je vozača zaposlio početkom 2021.

14. Prvostupanjski sud je na temelju gore navedenih utvrđenja i to da je tužitelj uplatio na ime školovanja tuženika cijeli iznos školarine u visini od 8.400,00 kn a da je tuženik na ime školarine obustavom plaće isplatio iznos od 2.100,00 kn , pravilno zaključio da je ovdje tuženik u obvezi isplatiti daljnji iznos od 6.300,00 kn a kako je to ugovoreno čl. 3. Ugovora o sufinanciranju obrazovanja stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.

15. Naime nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je samim time što mu tužitelj nije isplatio zadnju plaću na taj način otplatio razliku na ime školarine.

16. Međutim ovakvi pravni zaključci tuženika su pogrešni jer prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO-a) da bi se eventualno tražbine prebijale za to je potrebno utvrditi jesu li za to ispunjene zakonom predviđene pretpostavke u smislu odredbe čl. 196. ZOO-a.

17. Suprotno žalbenim tuženika prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka i to s obzirom na kontradiktorne navode svjedoka JR i TR kao i samog tuženika tko je vratio pozajmicu a s obzirom da je Ugovorom o kratkoročnoj pozajmici ugovoreno da će se pozajmica vraćati umanjivanjem plaće tuženika od po 1.000,00 kn mjesečno a što potvrđuje svjedokinja IR koja kao knjigovođa tužitelja iskazala da je tuženik vratio iznos od 2.000,00 kn na ime pozajmice te s obzirom da je Ugovor o kratkoročnoj pozajmici zaključen 20. rujna 2020. a radni odnos tuženika je završio 30. studenog 2020. to je onda logičan zaključak prvostupanjskog suda da je od plaće tuženika ustegnut iznos od ukupno 2.000,00 kn a nakon toga s obzirom da je tuženik dobio otkaz je ostao dužan iznos od 3.000,00 kn a kojeg je dužan vratiti na temelju odredbe čl. 499. ZOO- a.

18. Žalbenim navodima tužitelj u bitnome ističe da je prvostupanjski sud bez opravdanog razloga odbio tužiteljev prijedlog za provođenjem građevinskog vještačenja da bi u nastavku obrazloženja docirao da tužitelj u određenim dijelovima nije dokazao tužbeni zahtjev a time je tužitelj onemogućen da dokaže osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva.

19. U ovom konkretnom predmetu je tužitelj postavio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 28.597,50 kn na ime naknade štete te je činjeničnim navodima tužbe naveo da se radi o imovinskoj šteti koju je trpio jer je zbog napuštanja posla tuženika i neodrađivanja otkaznog roka trebao angažirati treće osobe koje su obavljale poslove umjesto tužitelja pa da mu je stoga nastala šteta. Tužitelj visinu štete u ovom postupku dokazuje priloženim računima i to u ukupnom iznosu od 16.597,50 kn a za iznos od 12.000,00 kn nakon zaključenja prethodnog postupka postavlja zahtjev za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti .

20. Prvostupanjski sud nije uvažio preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a u odnosu na neimovinsku štetu jer tužitelj nije za to imao opravdani razlog odnosno ne radi se o razlogu zbog kojeg tužitelj nije mogao bez svoje krivnje preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

21. Prvostupanjski sud u odnosu na imovinsku štetu u iznosu od 16.597,50 kn koju tužitelj potražuje jer je u vremenskom razdoblju od 26.studenog 2020. do 29. prosinca 2020. morao angažirati treće osobe da obavljaju poslove umjesto tuženika, zaključuje da tužiteljev zahtjev za naknadom te štete nije osnovan .

22. Međutim iako je sud pogrešno naveo razloge zbog čega tužitelj kao poslodavac ne bi imao pravo na naknadu štete zbog angažmana trećih osoba koje su odrađivale posao umjesto tuženika to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke kojom je sud odbio taj dio tužbenog zahtjeva.

23. Prema odredbi čl. 116. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 – dalje: ZR stranka ugovora o radu koja, u slučaju iz stavka 1. ovog članka ,izvanredno otkaže ugovor o radu , ima pravo od stranke koja je kriva za otkaz tražiti naknadu štete zbog neizvršavanja ugovorom o radu preuzetih obveza.

24. Međutim u ovom konkretnom slučaju ,iako je tužitelj angažirao treće osobe da obavljaju poslove prijevoza a koje dokazuje računima , tužitelj nije dokazao uzročno- posljedičnu vezu između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice a što je pretpostavka odgovornosti za štetu.

25. Naime iz dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj neovisno od tuženika koji je dobio otkaz zbog izostanka s posla, angažirao treće osobe i to tvrtku Mago, Tehnical contract d.o.o. Manojlović prijevoz i Alfredo da za njega vrše uslugu prijevoza i prije nego što je tužitelj dobio otkaz jer to potvrđuje svjedok JR, IR djelatnica tužitelja koja iskazuje da su predmetne tvrtke poslovni suradnici tužitelja a i sam direktor tužitelja govori o angažmanu predmetnih tvrtki u svom poslovanju a koje su vršile usluge prijevoza za tuženika stoga bez postojanja jasne uzročne veze između štetne radnje i štete nema štetnikove odgovornosti za štetu.

26. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud je jasno i opravdano naveo zbog čega je odbio dokazni prijedlog za provođenjem građevinskog vještačenja na okolnost jesu li druge osobe bile angažirane za određene radove umjesto tuženika jer se tim dokaznim sredstvima niti ne mogu utvrđivati te činjenice.

27. Nadalje ovdje tužitelj gubi iz vida da je tužitelj dao tuženiku izvanredni otkaz jer nije došao na posao iako je direktor inzistirao da dođe na posao pa u takvoj pravnoj situaciji nije propisan otkazni rok jer se radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog teške povrede obveza iz radnog odnosa (čl. 116. st. 1. ZR-a).

28. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredba čl. 3. Ugovora o sufinanciranju obrazovanja kojom je ugovoreno da se tuženik obvezuje ostati kod poslodavca najmanje pet godina a u slučaju otkaza skrivljenim ponašanjem ili u slučaju izvanrednog otkaza mora platiti iznos od 20.000,00 kn predstavlja s obzirom na sadržaj ugovora odredbu koja je po svojoj pravnoj prirodi ugovorna kazna u smislu odredbe čl. 350. ZOO-a jer su stranke ugovorile točno određeni iznos koji će tuženik vratiti tužitelju ukoliko ne ispuni svoju obvezu konkretno ukoliko ne ostane na radu kod poslodavca najmanje pet godina a što je protivno odredbama ZR-a koji propisuje mogućnost ugovaranja ugovorne kazne samo u slučaju zabrane natjecanja s poslodavcem (čl. 106. ZR-a).

29. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna odredba ništetna sukladno čl. 322. ZOO-a prema kojoj odredbi je ništetan ugovor ako je suprotan Ustavu Republike Hrvatske ,prisilnim propisima ili moralu društva a prema odredbi čl. 324. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe a što je upravo u ovom konkretnom slučaju.

30. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužitelja i žalbu tuženika iz svih naprijed navedenih razloga odbiti kao neosnovane te potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a, a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

31. Tužitelj dopunom žalbe osporava odluku o troškovima parničnog postupka time da ne navodi konkretne razloge zbog čega odluka ne bi bila pravilna i zakonita a ovaj drugostupanjski sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka stoga je žalbeni prigovor na trošak neosnovan.

32. Tuženik je odbijen s potraživanjem troška sastava žalbe jer isti nije uspio u ovom žalbenom postupku (čl. 154. st. 1.) kao i s potraživanjem troška odgovora na žalbu tužitelja jer taj trošak nije bio opravdan za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 26. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević