Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-676/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Tomislava Aralice kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku u Zagrebu, Zrinjevac 17/II, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 31982620821, zastupan po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 116, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1078/2022-22 od 28. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 26. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1078/2022-22 od 28. svibnja 2024. i odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku CENTARU ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE DUBRAVA, OIB: 31982620821, Prilaz Tomislava Špoljara 2, Zagreb isplatiti tužitelju HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike plaće bruto iznos od 7.402,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

−iznos 52,56 EUR od 16.2.2018. pa do isplate

−iznos 120,89 EUR od 16.3.2018. pa do isplate

−iznos 120,89 EUR od 16.4.2018. pa do isplate

−iznos 120,89 EUR od 16.5.2018. pa do isplate

-iznos 120,89 EUR od 16.6.2018. pa do isplate

-iznos 120,89 EUR od 16.7.2018. pa do isplate

-iznos 128,56 EUR od 16.8.2018. pa do isplate

-iznos 127,67 EUR od 16.9.2018. pa do isplate

-iznos 139,64 EUR od 16.10.2018. pa do isplate

-iznos 139,64 EUR od16.11.2018. pa do isplate

-iznos 139,64 EUR od 16.12.2018. pa do isplate

-iznos 139,64 EUR od 16.1.2019. pa do isplate

-iznos 144,54 EUR od 16.2.2019. pa do isplate

-iznos 144,54 EUR od 16.3.2019. pa do isplate

-iznos 144,54 EUR od 16.4.2019. pa do isplate

-iznos 144,54 EUR od 16.5.2019. pa do isplate

-iznos 144,54 EUR od 16.6.2019. pa do isplate

-iznos 144,54 EUR od 16.7.2019. pa do isplate

-iznos 144,54 EUR od 16.8.2019. pa do isplate

-iznos 144,54 EUR od 16.9.2019. pa do isplate

-iznos 147,43 EUR od 16.10.2019. pa do isplate

-iznos 147,43 EUR od 16.11.2019. pa do isplate

-iznos 147,43 EUR od 16.12.2019. pa do isplate

-iznos 147,43 EUR od 16.1.2020. pa do isplate

-iznos 150,00 EUR od 16.2.2020. pa do isplate

-iznos 151,12 EUR od 16.3.2020. pa do isplate

-iznos 150,62 EUR od 16.4.2020. pa do isplate

-iznos 150,88 EUR od 16.5.2020. pa do isplate

-iznos 151,07 EUR od 16.6.2020. pa do isplate

−iznos 151,86 EUR od 16.7.2020. pa do isplate

−iznos 151,73 EUR od 16.8.2020. pa do isplate

−iznos 151,57 EUR od 16.9.2020. pa do isplate

−iznos 151,86 EUR od 16.10.2020. pa do isplate

−iznos 151,86 EUR od 16.11.2020. pa do isplate

−iznos 137,40 EUR od 16.12.2020. pa do isplate

−iznos 159,60 EUR od 16.1.2021. pa do isplate

−iznos 156,00 EUR od 16.2.2021. pa do isplate

−iznos 158,00 EUR od 16.3.2021. pa do isplate

−iznos 158,00 EUR od 16.4.2021. pa do isplate

−iznos 158,00 EUR od 16.5.2021. pa do isplate

−iznos 158,00 EUR od 16.6.2021. pa do isplate

−iznos 158,70 EUR od 16.7.2021. pa do isplate

−iznos 158,50 EUR od 16.8.2021. pa do isplate

−iznos 158,52 EUR od 16.9.2021. pa do isplate

−iznos 158,77 EUR od 16.10.2021. pa do isplate

−iznos 158,77 EUR od 16.11.2021. pa do isplate

−iznos 158,77 EUR od 16.12.2021. pa do isplate

−iznos 158,77 EUR od 16.1.2022. pa do isplate

−iznos 158,77 EUR od 16.2.2022. pa do isplate

−iznos 158,77 EUR od 16.3.2022. pa do isplate

−iznos 158,77 EUR od 16.4.2022. pa do isplate

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.952,95 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 eura, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku tužitelju isplatiti iznos od 7.402,54 eura bruto sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci, izuzev za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka I. izreke) te je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.952,95 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 15. studenog 2023. do isplate (točka II. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima ( točka III. izreke).

2. Protiv presude pod toč. I. i II. izreke tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači odluku u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, te traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je osnovana

5. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud će uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu. Obzirom da tuženik u žalbi nije jasno odredio u kojem dijelu pobija navedenu presudu, ovaj sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP, uzima da tuženik pobija presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke jer u tom dijelu nije uspio u sporu.

6. S obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se tuženik poziva u žalbi. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8. ZPP, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao zaposlenika tuženika za isplatu razlike plaće u razdoblju od siječnja 2018. do ožujka 2022., na ime neisplaćenih dodataka na plaću ugovorenih Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., u ukupnom iznosu od 7.402,54 eura prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu. Navedeni dodatak tužitelj potražuje pored dodatka koji mu je isplaćen na temelju Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“ broj: 7/11 i 42/14).

9. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, da su prema čl. 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. sporazumne strane (Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske s druge strane) utvrdile da će se, u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće uz povećanje osnovice utvrđeno u članku 2. Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti poslova kako slijedi:

- od dana 1. kolovoza 2007. godine: 2,0%

- od dana 1. srpnja 2008. godine: 2,1%

- od dana 1. srpnja 2009. godine: 2,2%

- od dana 1. srpnja 2010. godine: 2,2%

- od dana 1. srpnja 2011. godine: 2,2%

- od dana 1. srpnja 2012. godine: 2,3%,

a uvećanja iz stavka 1. obračunavaju se na način da se navedeni ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine. Da prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja („Narodne novine“ broj: 70/11, dalje u tekstu: Odluka) u prilogu 2. citirane Odluke gdje je utvrđena mreža srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja, pod točkom XXI. 1.1., pod brojem škole 58 naveden tuženik, kao srednja škola s obrazovnim programima ekonomija, poslovna administracija i trgovina, grafička tehnologija i audio-vizualno oblikovanje, strojarstvo, brodogradnja i metalurgija te tekstil i koža, a isto tako da iz izvatka iz sudskog registra za tuženika koji prileži spisu proizlazi da je između ostalih djelatnost tuženika i djelatnost srednjeg odgoja i obrazovanja učenika po primjerenim programima odgoja i obrazovanja; da je djelatnost tuženika između ostalog i obavljanje obrazovnog srednjoškolskog obrazovanja i da se sredstva za plaće tuženiku osiguravaju iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, pa se na radni odnos tužitelja, primjenjuje i Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kao i odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine broj: 7/11, dalje u tekstu: KU/11), Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine broj: 72/14, dalje u tekstu: KU/14) i Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine broj: 51/18, dalje u tekstu: KU/18); da sukladno čl. 16. KU/11, Sporazum sadržajno predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim, slijedom čega se Sporazum primjenjuje i na plaću tužitelja; da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da tužitelju nisu obračunavana niti isplaćena predmetna uvećanja osnovne plaće za 13,725%, te da visina neisplaćene bruto plaće za razdoblje od siječnja 2018. do ožujka 2022., a koja se odnosi na neobračunata uvećanja osnovne plaće za kumulativni postotak od 13,725% iznosi ukupno 7.402,54 eura bruto.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a obzirom da je jedna od djelatnosti tuženika i djelatnost srednjeg odgoja i obrazovanja učenika po primjerenim programima odgoja i obrazovanja, odnosno da je djelatnost tuženika i obavljanje obrazovnog srednjoškolskog obrazovanja, te da se sredstva za plaće tuženiku osiguravaju iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, prvostupanjski sud zaključuje da se na radni odnos tužitelja sukladno članku 1. stavak 2. KU/11, KU/14 i KU/18 primjenjuju odredbe istih, dok sukladno čl. 16. KU/11 Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. sadržajno predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim, te da se i Sporazum primjenjuje na plaću tužitelja.

11. Tuženik u žalbi ističe kako je u odnosu na tužitelja ugovorena primjena Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi te da se dodaci na uvjete rada po oba kolektivna ugovora ne mogu zbrajati.

12. Sporno je tijekom prvostupanjskog i ovog drugostupanjskog postupka koji kolektivni ugovor se primjenjuje na tuženika obzirom da je tuženik ustanova socijalne skrbi, ali se nalazi i na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH te se bavi i djelatnošću odgoja i obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima.

13. Tuženik u žalbi navodi kako se sud u prvostupanjskoj presudi nije očitovao na primjenu čl. 203. st. 8. Zakona o radu ( Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.- dalje ZOR).

14. Sud u pobijanoj odluci pogrešno smatra kako navedena odredba ZOR nije primjenjiva u ovom konkretnom slučaju iz razloga što se ista odnosi na proširenu primjenu kolektivnog ugovora, a ovdje se ne radi o proširenoj primjeni već o primjeni dva različita kolektivna ugovora, a tužitelj niti ne traži proširenu primjenu. Naime, odredbom čl. 203. st. 8. ZOR propisano je da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac. Ovakvom zakonskom odredbom otklonjena je možebitna pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora (tako Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-520/2023 od 23. travnja 2024.).

15. Polazeći od odredbe čl. 203. st. 8. ZOR, u situaciji kada je poslodavac u obvezi primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. To stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim usluga socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac. (tako Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-797/2024 od 18. lipnja 2024.)

16. Kako je u konkretnom slučaju tuženik prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi, to znači da se na tuženika primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama.

17. Stoga, obzirom da tužitelj potražuje isplatu na ime neisplaćenih dodataka na plaću prema Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., to prema ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev nije osnovan, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo pobijanu odluku preinačiti, usvojiti žalbu tuženika i odlučiti kao u točki I izreke.

18. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23,- dalje: Tarifa) te traženju tuženika, odlučeno je o parničnom trošku. Tuženiku je sukladno dostavljenom troškovniku od 6. svibnja 2024., priznat trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 14. studenog 2023., svaki u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.1. Tarife), zastupanje na ročištu od 5. studenog 2023. i 30. travnja 2023. svaki 100 bodova ( Tbr. 9.1. Tarife), i sastav žalbe protiv prvostupanjske presude 125 bodova (Tbr. 10.1. Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife i) te pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.312,50 eura pa je odlučeno kao u točki II izreke.

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer isti nije bio potreban za vođenje postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a. Stoga je riješeno kao pod točkom III izreke.

U Zagrebu, 26. studenog 2024.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš