Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:KŽ-603/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i doc.dr.sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZJ, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., i 61/15., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog ZJ izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: K-237/2021. od 22. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ZJ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni ZJ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude te je na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci. Temeljem članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u kaznu zatvora, na koju je osuđen, ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. lipnja 2023. do 27. lipnja 2023.

2. Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) prihvaća se imovinskopravni zahtjev oštećene ĆJ te se nalaže okrivljeniku ZJ da u roku od 15 dana na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećenoj ĆJ iznos od 398,16 eura / 3.000,00 kuna.

3. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP okrivljeni ZJ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 6. i 8. u iznosu od 300,00 eura / 2.260,35 kuna paušala dok će se o visini troškova postavljene braniteljice odlučiti posebnim rješenjem.

4. Protiv pobijane presude podnio je žalbu okrivljeni ZJ po braniteljici Indiri Kartal, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno, da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih razloga.

5. Odgovor na žalbu okrivljenika nije podnesen.

6. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.

7. Žalba okrivljenog ZJ nije osnovana.

8. Iako žalitelj u navodima žalbe navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP on tu žalbenu osnovu nije pobliže zakonski obrazložio, nego je samo sadržajno parafrazirao dio zakonske odredbe iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, navodeći "…da je izreka presude nerazumljiva te da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama….", pri čemu iz sadržaja žalbe ne proizlazi niti se obrazlaže u čemu se točno istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP sastoji.

9. Jednako tako, iako žalitelj uvodno navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, u obrazloženju žalbe nije naveo koji su razlozi zbog kojih smatra da je ostvarena i ta žalbena osnova, pa ovaj drugostupanjski sud nalazi da se očigledno radi samo o paušalnom navođenju ove žalbene osnove.

10. Žalitelj u žalbi navodi da je "… .tijekom provedbe ovog kaznenog postupka teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda". Iz navedenog bi se moglo zaključiti da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP.

11. Međutim, osim što je žalitelj u žalbi citirao članak 29. Ustava Republike Hrvatske i pozvao se na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno pravo na pošteno suđenje, on niti tu žalbenu osnovu nije konkretizirao. Radi se samo o pukoj konstataciji da je prvostupanjski sud na raspravi povrijedio pravo obrane i da nije imao stručnu pomoć u ovom kaznenom postupku, bez navođenja konkretnih razloga u čemu se ta povreda sastoji.

12. Ovaj drugostupanjski sud nalazi, nakon uvida u spis predmeta, da u konkretnom slučaju okrivljeniku nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, uvidom u spis predmeta proizlazi da je okrivljeniku, kako u prethodnom postupku, tako i na raspravi, iz razloga propisanih zakonom (list 12-14, 173 spisa) bio postavljen branitelj po službenoj dužnosti i da je okrivljenik u svakom stadiju kaznenog postupka bio upozoren o svim svojim pravima vezano za pravo izbora branitelja po vlastitom izboru i o pravu na branitelja na teret proračunskih sredstava. Osim toga, nakon što je okrivljeniku ukinut istražni zatvor, branitelj po službenoj dužnosti je razriješen zbog prestanka postojanja razloga obvezne obrane. Iz ovih razloga, u potpunosti je neosnovana tvrdnja okrivljenika da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

13. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom svih navedenih dokaza u prvostupanjskoj presudi, kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu, imajući u vidu navode optužnog akta, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo upravo pod uvjetima i na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

14. Okrivljenik negira počinjenje kaznenog djela u bitnome navodeći da mu nije jasno zašto ga ŽJ tereti da bi s njime počinio inkriminirano kazneno djelo. 15. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud nakon savjesne i kritične analize iskaza svjedoka ŽJ u odnosu na način na koji su djelo počinili, iskaze svjedoka ĆJ i VJ vezano za stanje kakvo su zatekli nakon provale u ugostiteljski objekt "Mihita" i otuđeno računalo, a imajući u vidu i pravomoćnu presudu broj: K-378/2018 od 3. svibnja 2021. kojom je ŽJ proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela pomaganja u teškoj krađi, a koje je počinio zajedno i po prethodnom dogovoru s okrivljenikom, pravilno utvrdio da je okrivljenik počinitelj kaznenog djela teške krađe, kako je to opisano u izreci pobijane presude. Prvostupanjski je sud pravilno iskaze svjedoka ŽJ, ĆJ i VJ ocijenio vjerodostojnima i utvrdio da se prema načinu njihovog iskazivanja ni na koji način ne može zaključiti da bi isti bezrazložno teretili okrivljenika. Za takvo utvrđenje prvostupanjski je sud dao jasne, detaljne, argumentirane i dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.

16. Dakle, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je okrivljenik 24. studenog 2017. oko 01,30 sati zajedno i po prethodnom dogovoru s ŽJ došao na adresu u [adresa], te sa zapadne strane prišao ugostiteljskom objektu "Mihita", gdje mu je ŽJ pokazao na koji način uporabom tjelesne snage izvana može otvoriti staklenu stjenku navedenog ugostiteljskog objekta, znajući da je ista potrgana, jer je prethodno tu radio kao kuhar, nakon čega je u nakani neovlaštenog stjecanja predmeta uporabom tjelesne snage izvana nasilno otvorio staklenu stijenu te ušao u unutrašnjost ugostiteljskog lokala, od kuda je uzeo i za sebe zadržao računalo marke HP vrijedno 3.000,00 kuna, vlasništvo ĆJ te se s otuđenim računalom udaljio u nepoznatom smjeru, a kasnije ŽJ kao nagradu dao kutiju cigareta i 50,00 kuna.

17. Suprotno tvrdnji žalitelja da "….okrivljenik nije postupao s izravnom namjerom s obzirom da nije bio svjestan obilježja kaznenog djela…." ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je okrivljenik u konkretnom slučaju postupao s izravno namjerom. Za takvo utvrđenje prvostupanjski je sud dao argumentirane i dostatne razloge koje prihvaća ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelj ponovno upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.

18. U odnosu na odluku o kazni, suprotno tvrdnjama žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i te je okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Pravilno je prvostupanjski sud na strani ličnosti okrivljenika olakotnim okolnostima cijenio njegove osobne i obiteljske prilike, a to je da je u dobi od 31 godinu, nije oženjen i nema djece, nema vrijedne imovine u svom vlasništvu i da je zaposlen u Republici Irskoj, iz čega proizlazi da se sada ipak nastoji uklopiti u uobičajeni, opće prihvaćeni način življenja, te na takav društveno prihvatljiv način ostvarivati prihode za zadovoljenje vlastitih životnih potreba. Otegotnom okolnošću na strani ličnosti okrivljenika prvostupanjski je sud cijenio da je isti do sada u četiri navrata osuđivan, od čega tri puta zbog istovrsnih kaznenih djela i jednom zbog kaznenog djela dogovora za počinjenje kaznenog djela, a iz čega proizlazi da do sada izrečene mu kazne nisu na njega u dovoljnoj mjeri utjecale da svoje ponašanje uskladi sa društveno prihvatljivim normama. Također mu je otegotnom okolnošću cijenjeno da je i nakon počinjenja ovog konkretnog kaznenog djela još jednom osuđen zbog kaznenog djela krađe, a što je samo dodatno u prilog činjenici da izrečene kazne na njega nisu korektivno utjecale. Uzimajući u obzir utvrđene olakotne okolnosti, a posebno otegotnu okolnost dosadašnje osuđivanosti okrivljenika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, prvostupanjski sud je osnovano temeljem članka 229. stavak 1. KZ/11 okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci. Tako izrečena kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda adekvatna je stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti kaznenog djela i svakako je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

19. Prvostupanjski je sud pravilno donio i odluku o troškovima kaznenog postupka kada je okrivljenika obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura, dok će se o visini troškova postavljene braniteljice po službenoj dužnosti odlučiti posebnim rješenjem. Prilikom odluke o troškovima kaznenog postupka pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu da je okrivljenik zaposlen i da ima plaću od 600,00 eura te da nema obveze uzdržavanja drugih osoba. To što okrivljenik tvrdi da će u buduće biti u obvezi uzdržavati obitelj s obzirom da će postati roditelj, nije od utjecaja na donesenu odluku o troškovima kaznenog postupka. Potrebno je napomenuti da je člankom 148. stavak 6. ZKP propisano da ako se okolnosti lošeg imovinskog stanja okrivljenika utvrde nakon donošenja odluke o troškovima i ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati, predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi okrivljenika dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

20. Ispitana je pobijana presuda i u smislu članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, valjalo je po članku 482. ZKP odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 26. studenog 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević