REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

23.P-551/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja HOTEL OLA d.o.o., Seget Donji, Ulica hrvatskih žrtava 296, OIB: 42900391831, kojeg zastupa punomoćnik Davor Palatinuš, odvjetnik u OD Palatinuš i partneri u Zagrebu, Nova Ves 74, protiv I. tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, II. tuženika SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA, OIB: 40781519492, Split, Domovinskog rata 2, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Polić, odvjetnik u Splitu, Tolstojeva 35A, III. tuženika OPĆINA SEGET, OIB: 03663954500, Seget Donji, Trg hrvatskog viteza Špiro Ševo Frzelin 1, kojeg zastupa punomoćnik Mate – Tomislav Peroš, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata br.29 b, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 19.studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i prisutnosti punomoćnika I., II. i III. tuženika, s danom objave 26. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se I. tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, II. tuženiku

SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI, OIB: 40781519492, 21000 Split, Domovinskog rata 2, III. tuženika OPĆINI SEGET, OIB: 03663954500, 21218 Seget Donji, Trg hrvatskog viteza Špiro Ševo Frzelin 1 da solidarno isplate tužitelju HOTEL OLA d.o.o., Seget Donji, Ulica hrvatskih žrtava 296, OIB: 42900391831 iznos od 53.221,42 eur/ 400.996,84 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.03.2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj za iznos od 13.305,35 eur sa zateznom kamatom od 13.03.2019. do isplate i u dijelu pod točkom I u kojem je I.,II. i III. tuženiku naloženo isplatiti tužitelju pripadajuće zatezne kamate na iznos od 53.221,42 eur od 13.03.2019. do isplate, preko stope dosuđene pod točkom I izreke ove presude, kao neosnovan.

III Nalaže se I., II. i III. tuženicima da solidarno nadoknade tužitelju troškove postupka u iznosu od 13.902,19 EUR sa zateznom kamatom od 26.11.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju da naknadi I. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.303,87 EUR, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tužitelju da naknadi II. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.925,96 EUR, u roku od 15 dana.

VI Nalaže se tužitelju da naknadi III. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.378,43 EUR, u roku od 15 dana.

VII Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 10.660,05 EUR, kao neosnovan.

VIII Odbija se zahtjev I.tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 8.720,94 EUR, kao neosnovan.

IX Odbija se zahtjev II.tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 9.949,00 EUR, kao neosnovan.

X Odbija se zahtjev III.tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 7.389,06 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je investitor izgradnje građevine "Centra zdravog življenja u Segetu" u Segetu Donjem u Splitsko-dalmatinskoj županiji (u daljnjem tekstu: Građevina). Tužitelj je sukladno čl. 144 Zakona o rudarstvu, dopisom od 26. listopada 2015. obavijestio Republiku Hrvatsku, Državni ured za upravljanje državnom imovinom o višku iskopa koji sadrži mineralnu sirovinu, a koji će nastati prilikom izvođenja građevinskih radova izgradnje Građevine, izjavio da prepušta nadležnom tijelu na daljnje postupanje te zatražio očitovanje o lokaciji za odlaganje viška iskopa. Sukladno čl. 4 Pravilnika o postupanju s viškom iskopa koji predstavlja mineralnu sirovinu kod izvođenja građevinskih radova (NN 79/14, dalje u tekstu: Pravilnik), tužitelj je prethodno navedenom dopisu priložio Elaborat o iskoristivosti materijala iz iskopa građevinske jame – potencijalna mineralna sirovina – građevina "Centar zdravog življenja" u naselju Seget Donji izrađen Institut IGH d.d., Zagreb, presliku akta na temelju kojeg se gradi građevina i izvedbeni projekt zaštite građevinske jame. Prethodno navedeni dopis tužitelj je uputio i Ministarstvu gospodarstva, Područna jedinica Split i Područnoj jedinici Trogir, Službi nadzora u području rudarstva, te Gradu Splitu, Službi za gospodarstvo, turizam, međunarodne i europske fondove. Dopisom od 30. listopada 2015. Republika Hrvatska, državni ured za upravljanje državnom imovinom se očitovala na način da je tužitelja uputila da je sukladno čl. 5 Pravilnika, određivanje lokacije za odlaganje viška iskopa u nadležnosti jedinica područne (regionalne) samouprave, a ukoliko iste ne odrede lokaciju, da su to dužne učiniti jedinice lokalne samouprave. Dalje navodi da Republika Hrvatska, Državni ured za upravljanje državnom imovinom je temeljem zahtjeva tužitelja za određivanje lokacije za odlaganje viška iskopa koji predstavlja mineralnu sirovinu, nadzirala postupak odlaganja putem Ministarstva gospodarstva, Službe inspekcijskog nadzora Split i to u razdoblju od 20. studenog 2015. do rujna 2016., čime je obavještavana o svim daljnjim postupanjima s predmetnim viškom iskopa. Dana 25.11.2015. tužitelj je uputio dopis i Ministarstvu gospodarstva, Službi inspekcijskog nadzora Split, sa molbom za određivanje deponija za odlaganje viška iskopa. Dana 30.11.2015. tužitelj je uputio dopis 3. tuženiku Općini Seget, Seget Donji sa zahtjevom da se očituje o lokaciji za odlaganje viška iskopa, kao što je isti dopis uputio i 2. tuženiku Splitsko-dalmatinskoj županiji, zatim Ministarstvu gospodarstva, Područnoj jedinici Split, i područnoj jedinici Trogir, te Gradu Splitu. Ističe da niti jedna od prethodno navedenih institucija kao niti tuženici kojima se tužitelj obratio, nisu odgovorili na zahtjev tužitelja, odnosno nisu odredili lokaciju na koju da tužitelj odloži višak iskopa sukladno Pravilniku, a Republika Hrvatska kao vlasnik predmetnog viška iskopa isti nije preuzela. Stoga navodi da je bio prisiljen odložiti višak iskopa na deponij o svojem trošku, te je za period odlaganja od 14.12.2015. do 15.09.2017. te je podmirio troškove odlaganja na deponij u ukupnom iznosu od 501.246,05 kn. Zbog svega navedenog smatra kao su I, II i III tuženik odgovorni za prouzročenu štetu koju je pretrpio tužitelj u ovdje utuženom iznosu od 66.526,78 eur / 501.246, 05 kn.

I tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je I tuženik u dopisu od 30.10.2015. uputio tužitelja da se sukladno čl.5 Pravilnika da se za određivanje lokacije za odlaganje viška iskopa obrati jedinicama područne (regionalne) samouprave odnosno lokalne samouprave, a da tužitelj nije povratno obavijestio nadležno Ministarstvo državne imovine kakav je odgovor dobio pa stoga poriče svoju odgovornost. Navodi i da tužitelj nije naveo datum početka radova sukladno čl.3 Pravilnika te da je utvrđeno da su radovi obavljeni u periodu od 30.03.2015. do 29.07.2016. te kako je tužitelj protivno odredbi čl.3. Pravilnika obavijest nadležnom ministarstvu dostavio 7 mjeseci nakon početka izvođenja građevinskih radova. Navodi kako tužitelj nije bio zainteresiran za otkup viška iskopa te je Ministarstvo državne imovine 26.01.2017. donijelo odluku o prodaji mineralne sirovine te da je zbog svega navedenog razvidno da je I tuženik postupio sukladno zakonu.

II tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da sukladno čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave za štetu koju građanima pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Navodi da predmetni materijal nije u vlasništvu II tuženika te da II tuženik nema isključivu obvezu odrediti lokaciju odlaganja viška iskopa sukladno čl.5. Pravilnika te slijedom navedenog smatra da ne postoje pretpostavke odgovornosti za štetu koju potražuje tužitelj. Ističe i prigovor mjesne nenadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu.

III tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da nije ovlašten samoincijativno odrediti lokaciju za odlaganje viška iskopa već isključivo daje suglasnost jedinici područne (regionalne) samouprave, a ukoliko se na taj način ne odredi lokacija da je isti lokaciju dužna odrediti Vlada Republike Hrvatske na prijedlog nadležnog tijela. Ističe i prigovor mjesne nenadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu.

U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to u: građevinska dozvola klasa UP/1 36-03/14-33/0015, Ur.broj 2181/1-11- 08/08-14-0008-14-0004 od 13.08.2014., Rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole klasa UP/I 361-03/16-01/000019, Ur. broj 2181/1-11-00-08/08-16-0009 od 02.06.2016., (list 7-20) spisa, dopis tužitelja od 26.10.2015. list(21-22)spisa, Elaborat o iskoristivosti materijala iz iskopa građevinske jame – potencijalna mineralna sirovina

– građevina "Centar zdravog življenja" u naselju Seget dolje izrađene od Institut "IGH" d.o.o. list (23-40) spisa, Dopis Republike Hrvatske, Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 30.10.2015. (list 41 spisa), dopis tužitelja od 30.11.2015. (list 41 spisa), dopis tužitelja od 25.11.2015. (list 42-44 spisa), dopis tužitelja od 23.1.2017. (list 45-46 spisa), dopis tužitelja od 6.4.2017.(list 47-49 spisa), Ugovor o korištenju zemljišta od 13. prosinca 2015., zaključen između V.D.M. PROMET d.o.o., iz Zagreba i TIMONT d.o.o. iz Trogira, cesta Piano 13, OIB: 04115350526, te pripadajući Aneks br. 1. od 29. prosinca 2015., Aneks br. 2. od 22. siječnja 2016., Aneks br.3. od 01. travnja 2016., Aneks br.4. od 13. lipnja 2016. Aneks br.5. od 14. studenog 2016., računi izdani V.D.M. PROMETU d.o.o. od strane TIMONT d.o.o. i to račun br. 73-15, 75-15, 78-15, 1-16, 03-16, 10-16, 15-16, 20-16, 21-16, 23-16, 34-16, 40-16, 48-16, 52-16, 82- 16, 90-16, 02-17 i dokazi da su podmireni, Ugovor o uslugama zaključen između tužitelja i V.M.D. PROMET d.o.o. 15.02.2017., račun 65/1/1 od 24.04.2017. izdan tužitelju od V.D.M. PROMET d.o.o. i dokaz da je podmiren, Ponuda TIMONTA od 13.02.2017., računi izdani tužitelju od strane TIMONTA: 2017-60, 2017-67, 2017-72 i dokazi da su podmireni (list 50-116 spisa), dokumentacija, Ugovor broj 001/15 od 19. ožujka 2015., Aneks ugovora o građenju broj 001/15 od 30.11.2015., Troškovnik, Dopis od 26.01.2016. (list 171-192 spisa), Očitovanje Ministarstva gospodarstva od 04.10.2016. (list 213-215 spisa), Odluka o prodaji mineralne sirovine od 26. siječnja 2017., Oglas o prodaji, Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda od 26.06.2017., Odluka o odabiru najpovoljnijih ponuditelja (list 213-230 spisa), Geodetski snimak deponija materijala izrađen od ovlaštenih geodeta iz Geokarta d.o.o., Split (list 270-299 spisa), Zapisnik o primopredaji i okončanom obračunu izvedenih radova ugovora broj 001/15 od 16.03.2017.( list 309-313 spisa), Presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-365/23 (list 623-639 spisa), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću – Nalaz i mišljenje od 01.02.2022. (list 330-433 spisa), Očitovanje vještaka 20.06.2022. (list 459-460 spisa), te je provedeno građevinsko vještačenje po vještaku KĐ – Nalaz i mišljenje od 16.06.2023. (list 479-538 spisa), Očitovanje vještaka od 09.04.2024. i 26.06.2024. (list 567-581, 593-601 spisa).

Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

Podneskom od 24.02.2021. tužitelj je obavijestio sud da je promijenio tvrtku/naziv i sjedište te da isti sada glasi HOTEL OLA d.o.o., Seget Donji (Općina Seget), Ulica hrvatskih žrtava 296.

Tužbeni zahtjev u ovom predmetu predstavlja zahtjev za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio zbog toga I i II i III tuženik nisu izvršili svoje obveze sukladno pravilniku čl.5. i čl.14. čime je tužitelju nastala šteta na ime troška odlaganja viška iskopa- mineralne sirivine u razdoblju od 14.12.2015- do 15.09.2017. u iznosu od 501.246,05 kn. Tužitelj potražuje troškove usluge korištenja zemljišta za deponiranje mineralne sirovine po ugovorenoj cijeni baziranoj na mjesečnoj usluzi deponiranja.

Naime, između stranka nije sporno da je tužitelj investitor izgradnje građevine Centra zdravog življenja u Segetu.

Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva imajući u vidu istaknute prigovore I, II i III tuženika. Sporna je mjesna nadležnost Trgovačkog suda u Zagrebu.

Prema čl. 48.st.3.ZPP propisano je da za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske opće mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno sjedište u [adresa].

Prema čl. 50. ZPP propisano je ako je jednom tužbom tuženo više osoba (čl.196.st.1.t.1.), a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika, a ako među njima ima glavnih i sporednih obveznika, sud koji je mjesno nadležan za koga od glavnih obveznika.

Prema čl.15. st.3. ZPP propisano je da ako se tijekom postupka promijene okolnosti na kojima je utemeljena nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud iste vrste ili sud druge vrste, ako zakonom nije izrijekom drugačije određeno. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 48.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP), kao je tužitelj imao sjedište u [adresa] nadležan je Trgovački sud u Zagrebu, bez obzira na činjenicu da je tužitelj tijekom postupka promijenio sjedište jer se nadležnost sukladno čl.15. ZPP ustalila. Stoga je II i III tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ocijenjen neosnovanim.

Ključno pitanje od kojeg zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu je jesu li I i II i III tuženik izvršili svoje obveze i postupili sukladno čl. 5.i čl.14. Pravilnika a time i pitanje postoji li krivnja I i II i III tuženika za nastalu štetu koju je pretrpio tužitelj.

Stoga se njihov međusobni odnos kao i prava i obveze valja procjenjivati prema Pravilniku o postupanju s viškom iskopa koji predstavlja mineralnu sirovinu kod izvođenja građevinskih radova (NN 79/14, dalje Pravilnika) i Zakona o rudarstvu ( NN 56/13 i 14/14).

Čl. 5.Pravilnika

(1) Jedinice područne (regionalne) samouprave dužne su uz suglasnost jedinica lokalne samouprave u roku 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika odrediti lokacije za odlaganje viška iskopa.

(2) U slučaju da jedinice područne (regionalne) samouprave u roku iz stavka 1. ovoga članka ne odrede lokacije za odlaganje viška iskopa, to su dužne učiniti jedinice lokalne samouprave u roku od 3 mjeseca od isteka roka iz stavka 1. ovoga članka.

(3) U slučaju da jedinice lokalne samouprave u roku određenom stavkom 2. ovoga članka ne odrede lokacije isto će se odrediti odlukom Vlade Republike Hrvatske na prijedlog Nadležnog tijela i uz suglasnost ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u roku od 3 mjeseca od isteka roka iz stavka 2. ovoga članka.

Naime, iz citiranih odredbi čl.5. Pravilnika jasan je i red i redoslijed odlučivanja nadležnih tijela o lokaciji za odlaganje viška otpada kao i njihova dužnost da donesu odluke u određenim rokovima.

Dakle, dopisom od 26.10.2015. (list 21-22 spisa) tužitelj je obavijestio Republiku Hrvatsku, Državni ured za upravljanje državnom imovinom o višku iskopa koji sadrži mineralnu sirovinu koja će nastati prilikom izvođenja radova te zatražio očitovanje o lokaciji za odlaganje viška iskopa.

Dopisom od 30.10. 2015. (list 41 spisa), Republika Hrvatska, Državni ured za upravljanje državnom imovinom očitovala se na način da je tužitelja uputila da sukladno čl.5. Pravilnika da je određivanje lokacije za odlaganje viška iskopa u nadležnosti jedinice područne (regionalne)samouprave, a ukoliko iste ne odrede lokaciju da su to dužne učiniti jedinice lokalne samouprave.

Dopisom od 25.11.2015. (list 42 spisa) tužitelj je uputio dopis i Ministarstvu gospodarstva, Službi inspekcijskog nadzora Split sa molbom za određivanje deponija odlaganja viška iskopa.

Dopisom od 30.11.2015. (list 43 spisa) tužitelj je uputio dopis i Općini Seget, Seget Donji sa zahtjevom da se očituje o lokaciji za odlaganje viška iskopa, a isti dopis tužitelj je uputio i Splitsko-dalmatinskoj županiji, zatim Ministarstvu gospodarstva, Područnoj jedinici Split i područnoj jedinici Trogir te Gradu Splitu.

Dakle, iz čl. 5 Pravilnika koji regulira obveze jedinica područne (regionalne) samouprave i jedinica lokalne samouprave proizlazi da su jedinice područne regionalne samouprave dužne prve po redu odrediti lokaciju za odlaganje viška iskopa pa ukoliko one ne donesu odluku tada su lokaciju dužne odrediti jedinice lokalne samouprave pa ukoliko niti one ne donesu odluku odluke je svakako dužna donijeti Vlada Republike Hrvatske. Dakle, iz citirane odredbe jasno proizlazi dužnost I, II i III tuženika da donesu odluku o lokaciji viška iskopa u određenim rokovima pa je pozivanje II i III tuženih da isto nije u njihovoj nadležnosti ili da nisu isključivo dužni donijeti odluku kao i da nisu vlasnici iskopa u potpunosti neosnovano i irelevantno.

Iako prema čl.5. Pravilnika nisu izričito propisane sankcije u slučaju kršenja citiranih odredbi i ne donošenja odluka koje su Pravilnikom propisane i iako je prema čl. 5 Pravilnika predviđeno da ukoliko II i III tuženik ne donesu odluku o lokaciji viška iskopa da je tada Vlada Republike Hrvatske apsolutna dužna donijeti odluku bez mogućnosti prebacivanja odlučivanja drugom tijelu , Pravilnikom je jasno propisna dužnost donošenja odluke o višku iskopa I, II i III tuženika i propust da se to učini je ponašanje protivno pravilima i propust da se donese odluka je štetna radnja jer je takvo ponašanje protivno načelu zabrane uzrokovanja štete po kojem je svatko dužan suzdržavati se od postupaka kojim se može drugom uzrokovati šteta (čl.8. ZOO). Dakle, I, II i III tuženik su propustili učiniti nešto što su bili dužni učiniti na temelju pravilnika ( dužnost donošenja odluke određivanju lokacije za odlaganje viška iskopa) te je zbog takvog nečinjenja I, II i III tuženika tužitelju i nastala šteta za koju su I, II i III tuženik dužni odgovarati. Članak 1045. ZOO općenito nalaže štetniku da naknadi štetu koju je drugome uzrokovao. Dakle, tuženici u ovom slučaju odgovaraju po načelu pretpostavljene krivnje (subjektivna odgovornost).

II i III tuženikova odgovornost za štetu u konkretnom slučaju ne temelji se na odredbi članka 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 150/11, 12/13, 93/16, 104/16), kojom je propisano da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska jer obveze II i III tuženika ne predstavljaju povjerene poslove državne te tuženici odgovaraju po načelu pretpostavljene krivnje.

U tom smislu je II tuženikov prigovor promašen pasivne legitimacije ocijenjen neosnovanim.

U odnosu na prigovor I tuženik da nije dobio povratnu informaciju o tome da li su regionalne i lokalne jedinice donijele odluku o lokaciji za odlaganje viška iskopa, valja reći da odredbama pravilnika donošenje odluka i istek roka nije vezan uz obavijest II i III tuženog da nisu donijeli odluku ili uz obavijest investitora, već je vezan uz dan stupanja na snagu Pravilnika, pa to što I tuženik nije dobio kako navodi povratnu informaciju istog ne može ekskulpirati od odgovornosti. U svakom slučaju iz spisa proizlazi da su tuženici dopisima od 26.10.2015., 25.11.2015., 30.11.2015., 26.01.2016. bili upoznati sa viškom sirovina koji je stavljen na raspolaganje.

Slijedom navedenog I, II i III tuženik su propustom odlučivanja o lokaciji viška sirovina povrijedili pravila objektivnog prava odnosno čl.5. Pravilnika čime su povrijedili pravom zaštićeni interes druge osobe odnosno tužitelja.

Prema točki VI koji regulira postupanje s viškom iskopa kada Republika Hrvatska odluči da neće raspolagati s mineralnim sirovinama stavljenom joj na raspolaganje

Prema čl.13. Pravilnika

(1) Ako Republika Hrvatska putem Nadležnog tijela u roku navedenom člankom 6. ovoga Pravilnika, odluči da neće raspolagati s mineralnim sirovinama stavljenim joj na raspolaganje iz članka 3. ovoga Pravilnika, o istome će donijeti odluku i obavijestiti Investitora, jedinicu područne (regionalne) samouprave i jedinicu lokalne samouprave.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, mineralnim sirovinama iz članka 3. ovoga Pravilnika ima pravo raspolagati jedinica lokalne samouprave, pri čemu je u obvezi na odgovarajući način primijeniti članak 7. i članak 8. ovoga Pravilnika. (3) Jedinica lokalne samouprave dužna je Nadležnom tijelu i rudarskoj inspekciji dostaviti izvješće o postupanju s mineralnim sirovinama iz članka 3. ovoga Pravilnika u roku 6 mjeseci od kada je stekla pravo na raspolaganje mineralnom sirovinom.

Čl.14. Pravilnika

(1) Do određivanja lokacija za odlaganje viška iskopa na način propisan člankom 5. ovoga Pravilnika, jedinice područne (regionalne) samouprave dužne su u roku od 15 dana od dana zaprimanja obavijesti iz članka 3. ovoga Pravilnika odrediti lokaciju za odlaganje viška iskopa i o istome izvijestiti Nadležno tijelo i investitora.

(2) U slučaju kada jedinice područne (regionalne) samouprave ne postupe sukladno odredbama stavka 1. ovoga članka isto će se odrediti Nadležnog tijela uz suglasnost ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u roku od 15 dana, a sve troškove dužna je podmiriti jedinica područne (regionalne) samouprave.

Čl.144. Zakona o rudarstvu (NN 56/13 i 14/14)

1) Ako prilikom građenja građevina koje se grade sukladno propisima o gradnji preostane višak iskopa koji se ne ugrađuje u obuhvat te građevine, a sadrži mineralnu sirovinu, investitor je dužan višak iskopa staviti na raspolaganje Republici Hrvatskoj kao vlasniku.

(2) Predstavlja li iskop mineralnu sirovinu ustanovljava se na temelju uzoraka dobivenih prigodom geomehaničkog ispitivanja tla.

(3) Svi investitori građevina za koje je posebnim propisom određena obvezna kontrola glavnog projekta glede mehaničke otpornosti i stabilnosti konstrukcija i temeljnog tla dužni su u roku od 30 dana prije početka radova obavijestiti tijelo nadležno za upravljanje državnom imovinom i Državni inspektorat o višku iskopa koji sadrži mineralnu sirovinu koji će preostati prilikom gradnje, a sukladno glavnom projektu građenja i troškovniku.

(4) Tijelo nadležno za upravljanje državnom imovinom dužno je ustrojiti evidenciju prijavljenih viškova iskopa prema području županija u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

(5) O količinama mineralne sirovine mora se trajno voditi evidencija, te kontrola i to od preuzimanja pa do krajnjeg raspolaganja (prodaja, ugrađivanje u obuhvat neke druge građevine itd.). U evidenciji iz stavka 4. ovoga članka moraju se navesti svi ovi podaci, kao i tko je izvršio kontrolu.

Prema čl.6. Pravilnika ako Republika Hrvatska putem Nadležnog tijela u roku 30 dana od obavijesti iz članka 4. ovoga Pravilnika, iskaže namjeru da raspolaže sa mineralnim sirovinama iz članka 3. ovoga Pravilnika, količine mineralnih sirovina stavljene na raspolaganje investitor mora ukloniti s gradilišta u skladu s planiranom dinamikom građenja na mjesto odlaganja viška iskopa iz članka 5. ovoga Pravilnika.

Kako je I tuženik dopisom od 26.10.2015., kojim je pozvan da odredi lokaciju, obaviješten o višku sirovina i kako je RH prema čl.144. Zakon o rudarstvu vlasnik takve sirovine prema mišljenju ovoga suda za I tuženika nastala je obveza odlučivanja o namjeri da će raspolagati mineralnim sirovinama sukladno čl.6. Pravilnika ili donijeti odluku da neće raspolagati mineralnim sirovinama koje su joj stavljene na raspolaganje sukladno čl.13. Pravilnika i tome obavijestiti investitora. Naime takvim dopisom od 26.10.2015. i 25.11.2015. I tuženik je svakako imao i morao imati spoznaju o višku mineralnih sirovina.

Kako I tuženik sukladno čl. 6. i čl.13. Pravilnika također nije donio odluku o svojoj namjeri raspolaganja sirovinama ili odluku da neće raspolagati sirovinama na taj način je propustio učiniti nešto na što je bio dužan sukladno odredbama Pravilnika te je time povrijedio pravila objektivnog prava zbog čega je tužitelju nastala šteta jer mu zbog takvog propusta I tuženika i po toj osnovi nije preostalo ništa drugo nego da sam zbrine višak mineralne sirovine u svom trošku u razdoblju od 14.12.2015. do 15.09.2017. Navodi I tuženika da je razvidno iz dopisa od 26.10.2015. da tužitelj nije bio zainteresiran za otkup viška iskopa niti na koji način ne oslobađaju I tuženika kao vlasnika sirovina koje su mu stavljene na raspolaganje dužnosti donošenja odluke da neće raspolagati sirovinom i o tome obavijestiti investitora, a što I tuženik nije učinio. I tuženik je tek Odlukom od 26.01. 2017. donijelo Odluku o prodaji mineralne sirovine te je 06.07.2017. objavljen oglas o prodaji viška iskopa, međutim isto nije odlučujuće za predmet spora s obzirom da tuženici nisu donijeli odluke na koje su bili dužni donijeti u određenim rokovima pa je u međuvremenu zbog takvog postupanja tuženih tužitelj sam deponirao višak iskopa što mu je prouzrokovalo štetu.

Štetna radnja može biti aktivna ili pasivna, a u ovom konkretnom slučaju tuženici su propustili učiniti nešto što su bili dužni učiniti sukladno zakonu tako da njihovo pasivno držanje predstavlja protupravnu štetnu radnju.

Nije sporno među strankama da tužitelj sukladno čl.3. Pravilnika nije u roku 8 dana prije početka radova obavijestio nadležna tijela već je to učinio naknadno( nesporno je da je tužitelj uredno postupio po čl.4. Pravilnika). Međutim, u okolnostima konkretnog slučaju ocijenjeno je da ta činjenica nije bitna činjenica i da tužitelj nije pridonio nastanku niti povećanju štete. Sama činjenica da tužitelj nije na vrijeme obavijestio nadležno tijelo ne dovodi sama po sebi do njegove suodgovornosti. Naime, neovisno o navedenom sve da je tužitelj i obavijestio nadležna tijela o višku iskopa točno 8 dana prije početka radova posljedice bi bile iste jer niti jedno od nadležnih tijela niti nakon naknadne obavijesti nisu donijele nikakvu odluku odnosno to što tužitelj nije postupio po čl.3. Pravilnika i nije na vrijeme obavijestio nadležna tijela nije u uzročno posljedičnoj vezi sa propustom tuženih odnosno nastankom štetnog događaja. Dakle, da je tužitelje i obavijestio nadležna tijela o višku iskopa 8 dana prije početka radova šteta bi se svakako opet dogodila jer su I, II i III tuženik propustili donijeti bilo kakvu odluku sukladno pravilniku, a ne radi se o tome da su je donijeli istekom rokova tj. da su u zakašnjenju zbog doprinosa tužitelja. Prema tome ne postoji uzročna veza između propuštanja oštećenog i nastanka događaja.

Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

Radi utvrđenja spornih činjenica( - da li visina troškova privremenog odlaganja viška iskopa (mineralne sirovine) na deponij (zakup zemljišta) u razdoblju od 14.12.2015. do 15.09.2017., koje je tužitelj platio, odgovara tržišnim uvjetima obzirom na lokaciju, period i svrhu zakupa zemljišta, da li je za deponiranu količinu viška iskopa (mineralne sirovine), bila potrebna ugovorena površina zemljišta, polazeći od očekivane količine, te konačno deponirane količine, vjerodostojnost podataka iz Geodetskog snimka deponija materijal izrađenog od Geo karta d.o.o. Split (prilogu uz podnesak tužitelja od 16.06.2021.) sud je proveo dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku KĐ.

Iz Nalaza i mišljenja građevinskog vještaka KĐ vještaka od 07.08.2023. (list 479-536 spisa) i Očitovanja vještaka od 09.04.2024. (list 567-581 spisa) i usmeno na ročištu dana 19.11.2024. proizlazi da je prema dostupnoj dokumentaciji u točki 1.9. nalaza i mišljenja procijenjena vrijednost zakupnine dijela zemljišta zk.č.br. 2747/5 upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dijela zemljišta zk.č.br. 2742/1 upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dijela zemljišta zk.č.br. 2740/1 upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dijela zemljišta zk.č.br. 2747/3 upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za utuženo razdoblje od 14. prosinca 2015. godine do 15. rujna 2017. godine, u iznosu od 324.900 kn. Proizlazi da je prema računima priležećim spisu, vidljivo da je tužitelj za zakup zemljišta za utuženo razdoblje od 14. prosinca 2015. godine do 15. rujna 2017. godine, platio 302.750 kn. Iz toga je vidljivo da visina troškova privremenog odlaganja viška iskopa (mineralne sirovine) na deponij (zakup zemljišta) u razdoblju od 14.12.2015. do 15.09.2017., koje je tužitelj platio, odgovara tržišnim uvjetima obzirom na lokaciju, period i svrhu zakupa zemljišta. Dalje, prema Elaboratu o iskoristivosti materijala iz iskopa građevne jame – potencijalna mineralna sirovina koji je izradio Institut IGH d.d. (strana spisa 23-40), vidljivo je da je troškovnikom radova predviđen široki iskop tla građevinske jame u količini od 26.473 m3 (u sraslom stanju). Dio materijala iz iskopa (11.568,00 m3) je bio predviđen za nasipavanje i zatrpavanje, te je za deponiranje predviđena količina od 14.905 m3. Proizlazi da prema elaboratu Izračun količina materijala iskopa, koji je izradio Geo Komplet d.o.o. (strana spisa 109-116), ukupna količina iskopa iznosi 32.636,68 m3. Prema elaboratu Geodetski snimak deponija materijala koji je izradio Geo Karta d.o.o. (strana spisa 270-285), materijal je deponiran na tri deponija - P1, P2, P3. Ukupna količina deponiranog materijala iznosi 15.179,82 m3. Površina na kojoj je materijal deponiran iznosi 5.390 m2, što znači 2,8 m3/m2. Ukoliko se od količine iskopa utvrđene po Geo Komplet d.o.o. oduzme troškovnikom predviđenu količinu za nasipanje i zatrpavanje, očekivana količina viška materijala iznosi 21.068,68 m2, za deponiranje te količine je potrebna površina od 7.524,53 m2 (21.068,68 m3 / 2,8 m2/m3 = 7.524,53 m2). Utvrđeno je da je iz toga je vidljivo da je za predviđenu količinu iskopa bila potrebna ugovorena površina zemljišta od 7.600 m2. Vještak navodi da prema zatečenom stanju opisanom u točki 1.8. je vidljivo da je deponirani materijal sada u kompaktnom stanju, međutim, kamioni prilikom dovoza materijala isti iskrcavaju na za to predviđeni prostor, te takav materijal, bez obzira na gustoću ne može postići visinu veću od cca 1,6 m (visina dna sanduka prikolice kamiona), a kompaktiranjem se dovodi u stanje u kojem je visina deponije veća od navedenih 1,6 m. Slijedom toga, za samo iskrcavanje materijala, bez kompaktiranja, za količinu od 21.068,68 m3 trebala bi površina od 21.068,68 m3 / 1,6 m3/m2 = 13.167,93 m2, dok bi za količinu od 15.179,82 m3 utvrđenu u elaboratu Geodetski snimak deponija materijala koji je izradio Geo Karta d.o.o. (strana spisa 270-285), po istom izračunu trebalo 9.487,39 m2 (15.179,82 m3 / 1,6 m3/m2 = 9.487,39 m2). Iz cjenika prikazanih u točki 1.9. ovog nalaza i mišljenja, kao i iz Ugovora o korištenju zemljišta i kasnijim aneksima, je vidljivo da nije ugovorena niti naplaćena usluga kompaktiranja, te isto predstavlja poslove same deponije u svrhu ekonomičnosti , uštede i organizacije prostora. Dakle, prema svemu navedenom proizlazi da je za samo deponiranje viška materijala, bez kompaktiranja, bila potrebna i veća količina od ugovorenih 7.600 m2. Utvrđeno je da je u elaboratu Geodetski snimak deponija materijala, sačinjenom u svibnju 2020. godine po Geokarta d.o.o., snimanje izvršeno laserskim 3D skenerom Faro focus 3D S 120, RTK GPS uređajem STONEX S10N. S obzirom da stanje u naravi nakon proteka 2 godine, zbog prirodnog slijeganja materijala i zbog kompaktiranja, više ne može odgovarati stanju snimljenom 27.5.2022. godine, ne može se u naravi provjeriti vjerodostojnost podataka snimljenih 2020. godine. Međutim vještak navodi da iz početnog i završnog stanja prikazanih u navedenom elaboratu, i zbog usklađenosti lokacije deponija prikazane u navedenom elaboratu sa stanjem u naravi, da su u elaboratu Geodetski snimak deponija materijala, sačinjenom u svibnju 2020. godine po Geokarta d.o.o., podaci vjerodostojni. Očitovanjem vještaka od 26.06.2024. (list 593-601 spisa) vještak navodi da je naknadnim pregledom dokumentacije je utvrđeno da je navedene račune ispostavio Timont d.o.o. za zemljišta koja su predmet ovog postupka, ali su računi ispostavljeni djelomično društvu V.D.M. PROMET d.o.o., a djelomično društvu STUDIO XXL d.o.o. (predniku tužitelja), kako je i prikazano u tablici. Iz dokumentacije priležeće spisu (strana spisa 50-52) je vidljivo da je između STUDIO XXI d.o.o. i V.D.M. PROMET d.o.o, dana 15.2.2017. godine sklopljen ugovor kojim se "utvrđuju obveze zbrinjavanja mineralne sirovine na gradskoj deponiji sukladno stavki 2.2.b) ugovornog troškovnika po Ugovoru 001/15" dakle, tužitelj je troškove deponiranja viška iskopa za period od 15.12.2015. do 15.02.2017. platio VDM-u d.o.o. u iznosu od 369.996,05 kn (295.996,84 kn uvećano za iznos PDV od 73.999,21 kn) temeljem računa 65/1/1 kojeg je VDM d.o.o. izdao tužitelju, temeljem Ugovora o uslugama od 15.02.2017. , a tek kasnije za period deponiranja od 15.02.2017- do 15.09.2017. tužitelj je troškove deponiranja po računima 2107-80, 2017-67 i 2017-72 u ukupnom iznos od 131.250,00 kn (105.000,00 uvećano za iznos PDV 26.250,00 kn) platio K, temeljem ugovornog odnosa između tužitelja i Ka po prihvaćenoj ponudi Ka od 13.02.2017. Dalje pojašnjava da su oznake nekretnina na kojima se nalaze deponije i njihove površine utvrđene preklopom katastarskog plana i orto foto snimke DGU, prikazano u točki 1.3. na stranici IO Nalaza i mišljenja, koje su provjerene i utvrđeno je njihovo trenutno stanje i površine, kako je opisano pod točkom 1.8. Nalaza i mišljenja. Navodi kako je navedeno u točki 1.10. Nalaza i mišljenja broj od 31.3.2023. godine, prema zatečenom stanju opisanom u točki 1.8. vidljivo da je deponirani materijal sada u kompaktnom stanju, a iz cjenika prikazanih u točki 1.9. ovog nalaza i mišljenja, kao i iz Ugovora o korištenju zemljišta i kasnijim aneksima, vidljivo je da nije ugovorena niti naplaćena usluga kompaktiranja, te isto predstavlja poslove same deponije u svrhu ekonomičnosti, uštede i organizacije prostora. Potvrđuje da je za samo deponiranje viška materijala, bez kompaktiranja, bila potrebna i veća količina od ugovorenih 7.600 m2. Iz toga je vidljivo da se površina od 9.487,39 m2 odnosi na površinu koja je potrebna za deponiranje materijala bez prethodnog kompaktiranja. Proizlazi i da s obzirom da stanje opisano u navedenim elaboratima nije moguće u naravi provjeriti, jer je stanje u međuvremenu izmijenjeno, pri utvrđenjima u Nalazu i mišljenju od 31.3.2023. godine korištena je cjelokupna dokumentacija priležeća spisu. Elaborat iskoristivosti materijala iz iskopa građevne jame - potencijalna mineralna sirovina je sačinjen u listopadu 2015. godine po Institutu IGH d.d., društvu ovlaštenom za izradu takvih elaborata. Analizom elaborata, vještak je naveo da nije imao razloga sumnjati u zaključke navedene u elaboratu, jer isti mora biti izrađen prema pravilima struke, neovisno o tome tko je naručitelj istog.

Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti prihvatio s obzirom da je vještak objektivno, argumentirano i u skladu s pravila struke odgovorio na zadani mu zadatak ,argumentirao svoje zaključke, utvrđenja i izračun te pojasnio okolnosti i parametre koje je uzeo u obzir prilikom procjene i vještak je prema mišljenju suda jasno otklonio prigovore tuženih. Dakle, sudski vještak je na detaljan, opširan, stručan i logičan način izveo zaključke koje prihvaća i ovaj sud, jer obrazloženo upućuje da se nalaz i mišljenje vještaka podudara sa činjenicama koje su vidljive iz cjelokupne dokumentacije kao i da se podudaraju sa stvarnošću.

U odnosu na procjenu vrijednosti zakupnine zemljišta sud prihvaća takav obračun vještaka zbog nepostojanja publikacija i podataka prema kojima bi se mogla utvrditi vrijednost zakupnine i jer je navedeno društvo Timont d.o.o. naplatilo tužitelju onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je tužitelj zbog štetne radnje tuženih bio ovlašten sklopiti ugovor sa bilo kojim društvom koje obavlja takve djelatnosti i koji sudjeluje na tržištu i koji će kvalitetno izvršiti navedene usluge te sukladno računu kojeg mu je izdalo takvo društvo zahtijevati od tuženika kao osobe odgovorne za štetni događaj. Vještak navodi kako je analizirajući preklop katastarskih granica i orto foto snimke DGU na samoj lokaciji moguće utvrditi identitet i lokaciju predmetnih čestica i materijala, ali da je čak za potrebe izrade nalaza i mišljenja angažirao i geodetskog vještaka Mladena Bebera, koji je potvrdio da se radi o česticama koje se navode u tužbi, locirao ih, te izvršio izmjeru u naravi, a sve kako je opisano u točkama od 1.3. do 1.8. Nalaza i mišljenja. U odnosu na navode tuženih o „stvarnoj lokaciji“ , angažiranju geodeta i provođenju uviđaja, valja reći da vještak nije proveo uviđaj jer se uviđaj poduzima kad je za utvrđivanje kakve činjenice ili razjašnjenja kakve okolnosti potrebno neposredno opažanje suda, a to ovdje nije nije bio slučaj, već se vještak koristio svojim pravom da razgleda predmet vještačenja, a da i nije razgledao predmet vještačenja u spisu postoji relevantna dokumentacija da vještak može odgovoriti na zadatak suda, a to što je vještak angažirao i geodetskog vještaka je u potpunosti irelevantno jer se nalaz i mišljenje vještaka ne temelji ne geodetskom vještačenju niti bi takav dokaz trebalo provoditi jer nije potrebna geodetska izmjera odnosno niti je išta povezano sa geodetskom izmjerama i slično predmet ovog spora. Svi bitni parametri su razvidni iz dokumentacije u spisu, naznačena površina zemljišta, lokacija, period deponiranja, ugovorena površina zemljišta, količina deponiranog materijala itd., tako da je sud sve prigovore tuženika ocijenio u potpunosti irelevantnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka. Vještak se koristio dostatnim podacima i iz spisa kako bi mogao razgledati predmet vještačenja te je ispravno temeljio svoj nalaza i mišljenja osim dokumentacije u spisu i razgledavanjem predmeta vještačenja. Vještačenje se poduzima radi zapažanja činjenica koje postoje u trenutku suđenja i vještaci obavještavaju sud o svojim sadašnjim stručnim zapažanjima potrebnim za utvrđenje sadržaja neke relevantne činjenice, izvodeći zaključke i o činjenicama koje su se dogodile u prošlosti, a posebno zbog proteka vremena i izmijenjenost situacije. U tom smislu imajući u vidu stručno znanje i iskustvo vještaka sud je uzeo u obzir i utvrđenje vještaka iz Elaborata iskoristivosti materijala kao da je Geodetski snimak deponija materijala iz svibnja 2020. vjerodostojan.

Slijedom navedenog sud je utvrdio da se na preciziranim nekretninama nalazi višak iskopa koji sadrži mineralnu sirovinu koju je tužitelj bio primoran zbrinuti, da visina troškova privremenog odlaganja viška iskopa (mineralne sirovine) na deponij (zakup zemljišta) u razdoblju od 14.12.2015. do 15.09.2017., koje je tužitelj platio, odgovara tržišnim uvjetima obzirom na lokaciju, period i svrhu zakupa zemljišta, da je za deponiranu količinu viška iskopa (mineralne sirovine), bila potrebna ugovorena površina zemljišta, polazeći od očekivane količine, te konačno deponirane količine te da su podaci iz Geodetskog snimka deponija materijala izrađenog od Geo karta d.o.o. Split vjerodostojni.

I iz Ugovora o korištenju zemljišta i pripadajućih aneksa zaključenih između TIMONT d.o.o., a na čiji je deponij odlagan višak iskopa i izvođača radova V.D.M. PROMET d.o.o. razvidna mjesečna naknada za deponiranje viška iskopa kao i period na koji se odnosi, a iz spisa je vidljivo da je za uslugu deponiranja TIMONT izdao račune (na kojim računima je naznačena površina zemljišta/zk.č deponiranja, period deponiranja, iznos naknade) a sve u skladu s ugovorom i pripadajućim aneksima. Iz potvrda banke o izvršenim uplatama vidljivo je da je V.D.M PROMET d.o.o. podmirio TIMONT -u usluge deponiranja viška iskopa prema izdanim računima. Iz Ugovora o uslugama koji je sklopljen između tužitelja i izvođača V.D.M PROMET, sud je utvrdio da je tužitelj preuzeo obvezu podmiriti izvođaču trošak deponiranja viška iskopa u iznosu od 369.996,05 kn u za što je V.D.M PROMET, izdao račun 65/1/1 u iznosu preuzete obveze troškova deponiranja viška iskopa kojeg je tužitelj podmirio, a što je razvidno iz: potvrde banke o izvršenom plaćanju 26.09.2017. dijela u iznosu od 261.317,53 kn, potvrde banke o izvršenom plaćanju plaćeno 27.09.2017. dijela u iznosu od 50.000,00 kn, izjave o prijeboju od 29.12.2017. u iznosu od 58.678,52 kn.

Valja reći i da su navodi tuženika da nije dokazano da je bio što deponirano na nekretninama za koje je tužitelj plaćao zakupninu, a koje nisu isticali u odgovoru na tužbu niti je to tijekom postupka bilo sporno, a imajući u vidu da je nedvojbeno da su tuženici bili obaviješteni o višku iskopa koji sadrži mineralnu sirovinu, pa i da nije proveden cijeli dokazni postupak kao i vještačenje u kojem je ta činjenica i potvrđena po ocjeni ovog suda najblaže rečeno predstavlja zloupotrebu pravnog znanja i prava, uz pomoć kojeg je tuženik bezuspješno pokušavao popraviti svoj pravni položaj.

Radi provjere i utvrđenja činjenica jesu li izvršena plaćanja društvu Timont d.o.o. na čiji je deponij odlagana sirovina i u kojem iznosu sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrniku Ručeviću.

Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Zrinka Ručevića od 01.02.2022. (list 330-433) i Očitovanja vještaka 20.06.2022. (list 459-460 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj je na ime troškova odlaganja mineralne sirovine (viška iskopa) nastale prilikom izgradnje građevine „Centar zdravog življenja u Segetu“, za razdoblje deponiranja od 15. prosinca 2015. do 15. rujna 2017., platio ukupan iznos od 501.246,05 kn. Dalje je utvrđeno da su navedene troškove tužitelju obračunala društva V.D.M. promet d.o.o. i Timont d.o.o., i to kako slijedi: društvo V.D.M. promet d.o.o. ispostavilo je tužitelju 1 račun na ime troškova deponije mineralne sirovine, za razdoblje od 15. prosinca 2015. do 15. veljače 2017., u kojem je obračunana vrijednost usluge deponiranja u iznosu od 295.996,84 kn (račun s PDV-om u iznosu od 369.996,05 kn), a koji račun je u cijelosti podmiren u razdoblju od 26. rujna 2017. do 29. prosinca 2017., a društvo Timont d.o.o. ispostavilo je tužitelju 3 računa na ime troškova korištenja zemljišta za privremeno deponiranje kamenog materijala, za razdoblje od 15. veljače 2017. do 15. rujna 2017., u kojem je obračunana vrijednost usluge deponiranja u iznosu od 105.000,00 kn (račune s PDV-om u iznosu od 131.250,00 kn), a koji računi su u cijelosti podmireni putem uplata u razdoblju od 31. srpnja 2017. do 29. kolovoza 2018. Vještak navodi da s obzirom da je tužitelj obveznik poreza na dodanu vrijednost, imao je pravo iskoristiti porez na dodanu vrijednost iskazan na predmetnim računima dobavljača kao pretporez (umanjenje vlastite obveze poreza na dodanu vrijednost), tako da je tužitelju plaćanjem navedenih računa nastao trošak u visini obračunanih i plaćenih vrijednosti usluga (ukupno 400.996,84 kn).

Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužitelj višak iskopa mineralne sirovina deponirao o svom trošku u periodu od 14.12.2015. do 15.09.20017 odnosno troškove odlaganja na deponij viška iskopa koje sadrži mineralnu sirovinu tužitelj je podmirio u razdoblju od 29.06.2017. do 29.08.2018., a za razdoblje odlaganja od 14.12.2015. do 15.09.2017. u ukupnom iznosu iznosu od 53.221,42 eur / 400.996,84 kn (iznos bez PDV-a).

Ovdje valja reći da sud treba izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a vještak se koristi samo radi pomaganja u utvrđivanju činjenica, a isto tako, sud ne koristi vještaka za primjenu pravnih pravila, već pravna pitanja rješava sud (primjerice zastara).

Dakle, u odnosu na prigovor tuženika da je dio podmirenja bio napravljen obračunskim plaćanjima (cesije i prijeboji), a da vještak pri tome nije naveo je li koje od društava bilo pod blokadom u trenutku tako provedenih plaćanja, valja reći da je isti u potpunosti irelevantan za razrješenje ovog spora, jer je li od nekih sudionika obračunskih plaćanja bio u blokadi nema nikakve veze s danim nalazom i mišljenjem, niti ima utjecaja na dane izračune jer su ta plaćanja provedena, a niti je utvrđenje jesu li ti ugovori ništetni ili valjani predmet ovog spora ili nekog drugog spora te valja samo reći da prema odredbi članka 322. stavak 2. ZOO-a, ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, sklopljeni ugovor je valjan, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice. Dakle, kako su odredbom članka 14. stavak 2. ZPONS-a obračunska plaćanja izričito zabranjena samo jednoj strani, čiji je račun blokiran, na temelju navedene odredbe članka 322. stavak 2. ZOO-a takvo obračunsko plaćanje (npr. cesija, kompenzacija) nije ništava, već je ugovor valjan. Kao što je navedeno takav prigovor je nebitan za razrješenje spora te je takav prigovor sud ocijenio neosnovanim.

I. tuženik je istaknuo prigovor zastare za tražbine nastale prije 13.03.2016. U odnosu na prigovor zastare valja reći da potraživanje tužitelja predstavlja potraživanje s osnove naknade štete – umanjenja imovine do kojeg dolazi isplatom, a troškove odlaganja viška iskopa tužitelj je podmirio u razdoblju od 26.09.2017. do 29.08.2018. odnosno u tom trenutku je pretrpio štetu. U konkretnom slučaju ima se primijeniti čl. 230. ZOO kojim je propisano da tražbine naknade štete zastarijevaju za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. Člankom 215.st.1. ZOO određeno je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a čl.216. ZOO propisuje da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

Slijedom navedenog, s obzirom na to da je tužba u ovom postupku podnijeta 13.03.2019. te da je tužitelj podmirio troškove odlaganja viška iskopa za razdoblje od 14.12.2015. do 15.09.2017., tek u razdoblju od 26.09.2017. do 29.08.2018. to u konkretnom slučaju nije protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. ZOO-a.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti sačinjen sukladno pravilima struke, i jer je valjan, obrazložen i argumentiran, a vještak je izvršio uvid u dokumentaciju spisa kao i cjelokupnu računovodstvenu i knjigovodstvenu dokumentaciju kojom raspolažu parnične stranke. Na primjedbe tuženika vještak se dodatno očitovao čime je po uvjerenju suda sve navedene primjedbe u cijelosti otklonio te nakon očitovanja vještaka od 20.06.2022. stranke na nalaz i mišljenje nisu imale primjedbi.

Iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da stvarna cijena deponiranja predmetnih sirovina iznosi 53.221,42 eur/400.996,84 kn (iznos bez PDV- a).

S obzirom na utvrđenja vještaka tužitelj je na ročištu dana 19.11.2024. smanjio tužbeni zahtjev na 53.221,42 eur.

S obzirom da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je bio primoran o povučenom dijelu odlučiti meritorno pa je slijedom navedenog odbio tužbeni zahtjev za iznos od 13.305,35 eur te je odlučio kao pod točkom II izreke presude.

Tužitelj je dokazao sve elemente odgovornosti za štetu. Štetna radnja sastoji se u propustu tuženih da donesu odluke koje su bili dužni donijeti, štetu predstavlja trošak tužitelja koji je bio potreban da zbrine višak iskopa u iznosu od 53.221,42 eur, uzročna veza postoji, jer da su tuženici donijeli odluke koje su bile obvezne za donijeti, tužitelju ne bi morao o svom trošku zbrinjavati višak sirovina.

Isto tako tuženici nisu iznosili konkretne činjenice ili eventualna saznanja da bi negdje ili kod nekog usluga deponiranja bila povoljnija te stoga sud zaključuje da je oštećenik poduzeo sve potrebne radnje radi umanjenja vlastite štete, iz cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj poduzeo sve radnje koje su bile potrebne da bi se zbrinuo višak sirovine u skladu sa optimalnim tržišnim uvjetima i u razumnoj mjeri i tuženici nisu dokazali postojanje bilo kakvog doprinosa tužitelja nastanku vlastite štete ili da tužitelj svojim ponašanjem nije doprinio smanjenju štete.

Slijedom navedenog, s obzirom da su I, II i III tuženici propustili postupiti po odredbama Pravilnika te je zbog takvog nečinjenja tužitelju nastala šteta, odlučeno je kao u toč. I izreke presude temeljem čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 155/23; dalje ZOO).

S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, ostali izvedeni dokazi kao neodlučni nisu posebno cijenjeni, a sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim.

Slijedom navedenog sud je odlučio kao u točki I izreke presude.

S obzirom da tuženik svoju novčanu obvezu nije ispunio po dospjeću, tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu u smislu odredbe čl.29.st.1.ZOO. O stopi zateznih kamata odlučeno je primjenom odredbe čl. 29.st.2.ZOO, budući se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke.

Odluka suda o zahtjevu stranaka za naknadu troška parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i 156. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12,157/13,118/18 i 51/23), i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT) uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 79,99 %, a I., II i III tuženik u omjeru od 20,01 %.

Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 1.002,49 EUR ( Tbr. 28 OT), za sastav tužbe u iznosu od 1.002,49 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastav podnesaka od 19.02.2021., 24.02.2021., 01.03.2021., 28.09.2023. i 06.04.2024. u iznosu od po 1.002,49 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu 30.03.2021. u iznosu od 501,20 EUR (Tbr. 9/2 OT), za zastupanje na ročištima 13.07.2021. i 19.11.2024. u iznosu od po 1.002,49 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 2.380,90 EUR, uvećano za zatražen trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 12.568,11 EUR. Kako je tužitelj u postupku uspio sa oko 79,99 %, u tom omjeru priznati parnični trošak iznosi 10.053,23 EUR, uvećano za zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 3.318,07 EUR, te 530,89 EUR koji trošak je tužitelju priznat u cijelosti jer je bio potreban radi vođenja parnice neovisno o uspjehu u sporu, ili 13.902,19 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke presude.

Slijedom navedenog, tužitelju prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 2.514,88 EUR. Osim toga, ne pripada mu ni trošak sastava podnesaka od 22.03.2021., 16.06.2021., 29.06.2021., 27.07.2021., 28.07.2022. i 26.07.2024. zatražen u iznosu od po 1.002,49 EUR uvećano za PDV od 25% jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za svrsishodno vođenje postupka. Nije mu priznat niti trošak zastupanja na ročištu 30.03.2021. u zatraženom iznosu po Tbr.9/1 OT ( preko dosuđenog u iznosu od 501,20 EUR do zatraženog u iznosu od 1.002,49 EUR uvećano za PDV od 25%) jer se na navedenom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari. Naime, da bi se smatralo da se na ročištu raspravlja o glavnoj stvari potrebno je da stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili da obrazloži do tada iznesene navode, što je na navedenom ročištu izostalo. Stoga je u točki VII izreke valjalo odbiti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška u iznosu od 10.660,05 EUR.

I.tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14,37/22, 126/22 i 138/23 dalje u tekstu: OT), i to: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.002,49 EUR ( Tbr.8/1 OT), za sastave podnesaka od 25.09.2023., 24.04.2024. i 08.07.2024. u iznosu od po 1.002,49 EUR (Tbr.8/1 OT), za zastupanje na ročištu 30.03.2021. u iznosu od 501,20 EUR ( Tbr 9/2 OT), za zastupanje na ročištima 13.07.2021. i 19.11.2024. u iznosu od po 1.002,49 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 6.516,14 EUR.

I.tuženiku sukladno uspjehu pripada 20,01 % od navedenog iznosa, tj. 1.303,87 EUR te je odlučeno kao pod točkom IV izreke.

Slijedom navedenog, I.tuženiku prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 5.212,27 EUR. Osim toga, ne pripada mu ni trošak za sastave podnesaka od 15.03.2021., 13.04.2021. i 12.05.2022. u iznosu od po 1.002,49 EUR jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za svrsishodno vođenje postupka.

Nije mu priznat niti trošak zastupanja na ročištu 30.03.2021. u zatraženom iznosu po Tbr.9/1 OT ( preko dosuđenog u iznosu od 501,20 EUR do zatraženog u iznosu od 1.002,49 EUR) jer se na navedenom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari. Naime, da bi se smatralo da se na ročištu raspravlja o glavnoj stvari potrebno je da stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili da obrazloži do tada iznesene navode, što je na navedenom ročištu izostalo.

Slijedom svega navedeno odlučeno je kao pod točkom VIII izreke.

II.tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14,37/22, 126/22 i 138/23 dalje u tekstu: OT), i to: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR ( Tbr.8/1 OT), za sastave podnesaka od 28.03.2022., 25.07.2022., 20.09.2023. i 07.05.2024. u iznosu od po 1.000,00 EUR (Tbr.8/1 OT), za sastav podneska od 23.07.2024. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr.8/3 OT), za zastupanje na ročištu 30.03.2021. u iznosu od 500,00 EUR ( Tbr 9/2 OT), za zastupanje na ročištima 13.07.2021. i 19.11.2024. u iznosu od po 1.000,00 EUR sve uvećano za PDV od 25% ili 1.925,00 EUR odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 9.625,00 EUR.

II.tuženiku sukladno uspjehu pripada 20,01 % od navedenog iznosa, tj. 1.925,96 EUR te je odlučeno kao pod točkom V izreke.

Slijedom navedenog, II.tuženiku prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 7.699,00 EUR. Osim toga, ne pripada mu ni trošak za sastave podnesaka od 12.04.2019. i 22.02.2022. u iznosu od po 50,00 EUR uvećano za PDV od 25% i 22.03.2021. u iznosu od 1.000,00 EUR uvećano za PDV od 25% te od 28.08.2024.u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV od 25% jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za svrsishodno vođenje postupka.

Nije mu priznat niti trošak zastupanja na ročištu 30.03.2021. u zatraženom iznosu po Tbr.9/1 OT ( preko dosuđenog u iznosu od 500,00 EUR do zatraženog u iznosu od 1.000,00 EUR uz PDV od 25%) jer se na navedenom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari. Naime, da bi se smatralo da se na ročištu raspravlja o glavnoj stvari potrebno je da stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili da obrazloži do tada iznesene navode, što je na navedenom ročištu izostalo.

Slijedom svega navedeno odlučeno je kao pod točkom IX izreke.

III.tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14,37/22, 126/22 i 138/23 dalje u tekstu: OT), i to: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.002,00 EUR ( Tbr.8/1 OT), za sastave podnesaka od 10.06.2022. i 16.05.2024. u iznosu od po 1.002,00 EUR (Tbr.8/1 OT), za zastupanje na ročištu 30.03.2021. u iznosu od 501,00 EUR ( Tbr 9/2 OT), za zastupanje na ročištima 13.07.2021. i 19.11.2024. u iznosu od po 1.002,00 EUR sve uvećano za PDV od 25% ili 1.377,75 EUR odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 6.888,75 EUR.

III.tuženiku sukladno uspjehu pripada 20,01 % od navedenog iznosa, tj. 1.378,43 EUR te je odlučeno kao pod točkom VI izreke.

Slijedom navedenog, III.tuženiku prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 5.510,31 EUR. Osim toga, ne pripada mu ni trošak za sastav podneska od 24.03.2021. u iznosu od 1.002,00 EUR uvećano za PDV od 25% jer navedeni podnesak nije bio potreban za svrsishodno vođenje postupka. Nije mu priznat niti trošak zastupanja na ročištu 30.03.2021. u zatraženom iznosu po Tbr.9/1 OT ( preko dosuđenog u iznosu od 501,00 EUR do zatraženog u iznosu od 1.002,00 EUR uz PDV od 25%) jer se na navedenom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari. Naime, da bi se smatralo da se na ročištu raspravlja o glavnoj stvari potrebno je da stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili da obrazloži do tada iznesene navode, što je na navedenom ročištu izostalo.

Slijedom svega navedeno odlučeno je kao pod točkom X izreke.

U Zagrebu, 26. studenog 2024. godine

SUDAC

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

- tužitelju po pun. uz prist.

- I tuženiku -oslobođen prist.

- II tuženiku po punomoćniku

- III tuženiku

- kal 30 dana