REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Pazinu

Narodnog doma 2/b, 52 000 Pazin

Poslovni broj: K-73/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sutkinji Nini Ciglenečki, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Silvije Budak, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KB, optuženog optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, broj K-DO-232/11 od 8. kolovoza 2011., zbog kaznenog djela iz čl. 294. st. 1. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08; dalje u tekstu KZ/97), nakon održane javne rasprave zaključene dana 21. studenog 2024. u nazočnosti zamjenika ODO Pazin FB, okrivljenika, branitelja okrivljenika Rajka Brankovića te punomoćnika društva Maurus Trade d.o.o. Saše Drobnjaka, odvjetnika u Puli, donio je te 26. studenog 2024. u nenazočnosti stranaka objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca K i majke F rođ. I, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, završio višu školu za PTT u Zagrebu, ing. telekomunikacija, umirovljenik, ostvaruje mjesečna primanja u iznosu od 520,00 eura, supruga umirovljenica s primanjima od oko 350,00 eura, vlasnik motocikla marke "Vespa" proizveden 1991. godine, vlasnik stana u [adresa] površine 70 m2, suvlasnik u ½ dijela kuće u [adresa], oženjen, otac dvoje punoljetne djece, služio vojsku u Beogradu i Ljubljani 1983./1984., s činom rezervnog poručnika, vodi se u VE Poreč, kazneno i prekršajno neosuđivan

k r i v  j e

što je:

u vremenskom razdoblju od početka studenog 2008. godine do kraja svibnja 2009. godine u Poreču, kao tajnik Sportske zajednice Grada Poreča, prilikom nabave opreme za golf pucalište u Zelenoj laguni u Poreču, iako je tu opremu prvotno pribavilo, uvezlo i dostavilo neposredno na golf pucalište trgovačko društvo Istra Golf Dizajn d.o.o. Pula, što je okrivljenik znao, umjesto da tu istu opremu za Sportsku zajednicu Grada Poreča kupi neposredno od primarnog dobavljača Istra Golf Dizajn d.o.o., ista je prema računima broj 21, 91 i 92 prefakturirana trgovačkom društvu Maurus Trade d.o.o. Poreč, čiji je okrivljenik ujedno član, te prema računu broj 28 trgovačkom društvu Golf Adria d.o.o. Poreč, za iznos od ukupno 195.987,85 kuna, pa je okrivljenik za Sportsku zajednicu Grada Poreča, bez propisanog postupka javne nabave, tu istu opremu za predmetno golf pucalište kupio od trgovačkih društava Maurus Trade d.o.o. prema ispostavljenim računima broj 198, 48 i 55 i od trgovačkog društva Golf Adria d.o.o. prema ispostavljenom računu broj 8001, za iznos od ukupno 298.771,06 kuna, čime je Sportsku zajednicu Grada Poreča oštetio za razliku u cijeni u iznosu od 102.783,21 kuna / 13.641,68 eura[1] ,

dakle, kao zastupnik pravne osobe u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopio ugovor za koji je znao da je štetan za pravnu osobu,

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – sklapanjem štetnog ugovora iz čl. 294. st. 1. KZ/97

pa se okrivljenik KB za kazneno djelo sklapanja štetnog ugovora na temelju čl. 294. st. 1. KZ/97 osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

a temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljeniku KB se izriče

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

II. Temeljem odredbe iz čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 od društva Maurus Trade d.o.o. oduzima se imovinska korist u iznosu od 10.203,18 eura[1] / 76.875,84 kuna, ostvarena kaznenim djelom za koje je okrivljenik KB proglašen krivim ovom presudom na slijedeći način:

1. Utvrđuje se da novčani iznos od 10.203,18 eura[1] / 76.875,84 kuna predstavlja imovinsku korist koju je društvo Maurus Trade d.o.o. ostvarilo kaznenim djelom iz čl. 294. st. 1. KZ/97 koje je počinio okrivljenik KB.

2. Utvrđuje se da je novčani iznos od 10.203,18 eura[1] / 76.875,84 kuna imovina Republike Hrvatske.

3. Nalaže se društvu Maurus Trade d.o.o. (OIB: 28151596320) da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 10.203,18 eura[1] / 76.875,84 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeniku KB se nalaže naknaditi trošak ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 250,00 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08), trošak provedenih vještačenja po vještaku financijske struke Ivanu Nosilu u ukupnom iznosu od 2.879,02 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08), trošak prijevoda po stalnom sudskom tumaču Klaudiju Gostiši u iznosu od 320,71 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08) i putni trošak svjedoka IB u iznosu od 17,28 eura, što iznosi sveukupno 3.467,01 eura (tritisućečetiristošezdesetsedam eura i jedan cent) u korist Državnog proračuna RH u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola optužnicom K-DO-232/11 od 8. kolovoza 2011. godine (sada ODO Pazin posl. broj KO-DO-74/2024) tereti okrivljenika da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – sklapanjem štetnog ugovora iz čl. 294. st. 1. KZ/97.

2. Podneskom od 25. travnja 2013. (list 256 spisa) tužitelj je izvršio izmjenu činjeničnog opisa iz optužnice na način da isti glasi kao u izreci ove presude, osim iznosa od 195.986,28 kuna jer je u tom dijelu sud izvršio izmjenu činjeničnog opisa na način da je umjesto iznosa od 195.986,28 kuna naveo ispravno iznos od 195.987,85 kuna, a koji iznos predstavlja zbroj iznosa prema ispostavljenim računima društva Maurus Trade d.o.o. broj 198 od 24. studenog 2008. (list 52 spisa), broj 48 od 5. svibnja 2009. (list 57 spisa) i broj 55 od 6. svibnja 2009. (list 59 spisa) te računu društva Golf Adria d.o.o. broj 8001 od 1. studenog 2008. (list 49 spisa), a koji zbroj je utvrđen i u nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Ivana Nosila od 25. travnja 2016. na listu 324 spisa.

3. U tijeku postupka pročitana je izmjena optužnice te prijedlog tužitelja za oduzimanje imovinske koristi dani na zapisnik od 24. svibnja 2013. (list 260 spisa), iz kojih proizlazi da je tužitelj izvršio izmjenu prijedloga sankcije na način da sada predlaže da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci uz primjenu uvjetne osude na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Također je predložio sudu da od društva Maurus Trade d.o.o. oduzme imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom u iznosu od 76.876,44 kune, a od društva Golf Adria d.o.o. oduzme imovinsku korist u iznosu od 25.907,37 kuna.

4. U tijeku postupka pročitana je izmjena prijedloga za oduzimanje imovinske koristi dana na zapisnik od 17. studenog 2015. (list 310 spisa), iz koje proizlazi da je tužitelj izmijenio prijedlog za oduzimanje imovinske koristi na način da predlaže sudu da oduzme imovinsku korist koju su stekla društva Maurus Trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. i to Maurus Trade d.o.o. u iznosu od 76.875,84 kune, a Golf Adria 25.907,37 kuna, odnosno sveukupno 102.783,21 kunu te da utvrdi da je navedeni novčani iznos u vlasništvu Republike Hrvatske.

5. U tijeku postupka na zapisnik od 21. studenog 2024. (list 602 spisa) tužitelj je izmijenio prijedlog za oduzimanje imovinske koristi na način da je povukao dio prijedloga za oduzimanje imovinske koristi i to u dijelu koji se odnosi na oduzimanje imovinske koristi od društva Golf Adria d.o.o., a obzirom da je iz izvatka iz sudskog registra razvidno da je društvo Golf Adria d.o.o. prestalo postojati.

6. U predmetu su ranije donesene oslobađajuće presude i to presude Općinskog suda u Pazinu posl. br. K-334/12 od dana 24. svibnja 2013. i posl. br. K- 35/14 od dana 8. travnja 2014. godine, te presude Općinskog suda u Puli posl. br. K- 996/15 od 8. ožujka 2017. i K-604/18 od 9. ožujka 2020., te je po žalbama ODO drugostupanjski sud odnosno Županijski sud u Puli - Pola ukinuo navedene prvostupanjske presude te vraćao predmet sudu na ponovno odlučivanje s time da je zadnjim rješenjem posl. broj Kž-274/2020 od 23. veljače 2021. odlučeno da se predmet vraća na ponovno suđenje pred drugim sucem. Potom je donesena presuda Općinskog suda u Pazinu posl. broj K-123/2021 od 9. svibnja 2023., a koja je po žalbi okrivljenika i osobe na koju je imovinska korist prenesena Maurus Trade d.o.o. ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 3. ZKP/08, obzirom da je rasprava održana bez osoba u odnosu na koje je dolazilo u obzir oduzimanje imovinske koristi.

7. Na održanoj raspravi okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, te da osporava prijedlog za oduzimanje imovinske koristi, a prilikom očitovanja o optužbi obrana ne osporava da je okrivljenik u periodu od studenog 2008. do kraja svibnja 2009. bio tajnik Sportske zajednice Grada Poreča, da se tada bavio nabavom opreme za golf pucalište u [adresa] u [adresa], da je trgovačko društvo Istra golf dizajn d.o.o. prvo pribavilo i uvezlo tu opremu te dostavilo neposredno na golf pucalište, kao i da je okrivljenik za to znao, da je dio te opreme koju je Istra golf dizajn d.o.o. pribavilo prodano neposredno Sportskoj zajednici Grada Poreča, a dio je prodan posredstvom društava Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o., da tom prilikom nije bio proveden postupak javne nabave, da je okrivljenik bio član društva Maurus trade d.o.o. u to vrijeme. Također ne osporava iznose koji su bili navedeni na ispostavljenim računima i to iznos od ukupno 195.986,28 kuna prema računima br. 21, 91, 92 i 28 (računi izdani društvu Maurus trade d.o.o i Golf Adria d.o.o.) te iznos od ukupno 298.771,06 kuna prema računima broj 198, 48, 55 i 8001 (računi izdani Sportskoj zajednici Grada Poreča). Obrana osporava da je tom prilikom zaključen štetan ugovor za Sportsku zajednicu Grada Poreča odnosno da bi nastala šteta Sportskoj zajednici Grada Poreča navodeći da je oprema koja je nabavljena jednako koštala Sportsku zajednicu Grada Poreča kao da je kupljena od društva Istra golf dizajn d.o.o. izravno te da je provedenim vještačenjem po vještaku financijske struke čak utvrđeno da je prosječna marža koju su zaračunala društva Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. Sportskoj zajednici Grada Poreča manja nego prosječna marža koju je Istra golf dizajn d.o.o. zaračunalo Sportskoj zajednici Grada Poreča prilikom prodaje opreme a vezano za isti projekt.

8. Predstavnik društva Maurus Trade d.o.o., UB, je na održanoj raspravi izjavio da osporava postavljeni prijedlog za oduzimanje imovinske koristi.

9. U dokaznom postupku predstavnik društva Maurus Trade d.o.o., UB, koristio je blagodat nesvjedočenja.

10. Nadalje, na temelju odredbe čl. 431. st. 1. t. 6. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka ČB sa zapisnika od 29. listopada 2012. (list 194-195), iskaz vještaka Ivana Nosila sa zapisnika od 23. studenog 2012. (list 196-197), iskaz vještaka Ivana Nosila sa zapisnika od 4. ožujka 2013. (list 239-241) i iskaz vještaka Ivana Nosila sa zapisnika od 25. travnja 2013. (list 254-255), iskaz svjedoka IB sa zapisnika od 27.09.2012. (list 166-167), iskaz svjedoka IB sa zapisnika od 25.01.2016. (list 312-313), iskaz vještaka Ivana Nosila od 13.04.2016. (list 317-318), iskaz vještaka Ivana Nosila sa zapisnika od 21.09.2016. (333-337), iskaz vještaka Ivana Nosila sa zapisnika od 03.03.2017. (list 359-360) i iskaz svjedoka DB dan na zapisnik od 4. svibnja 2023. (list 484-486 spisa).

11. Dalje su pročitani (s tim da su svi nalazi i mišljenja vještaka pročitani u suglasnosti sa strankama temeljem čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08): kaznena prijava (list 1-3), osnivački akti, rješenja o upisu i statut Sportske zajednice Grada Poreča (list 4- 40), Ugovor o radu (list 41-43), sporazum o otkazu i odluka (list 44-45), računi s konto karticama i carinskim deklaracijama (list 46-80 i 83-90), izvatci iz sudskog registra (list 100-109), dostavnice i računi s popisima robe (list 118-128), zahtjev za plaćanje (list 132, 136 i 139), izvatci s računa (list 129-130), konto kartice (list 131), računi (list 133- 135, 137, 138, 140-141 i 142-148), usporedba nabavnih vrijednosti i konačnih računa (na listu 168), nalaz i mišljenje vještaka Ivana Nosila od 27. listopada 2012. (list 172- 185), kartice obračunskih jedinica (list 186-187), odluka o postupku javne nabave za uređenje golf vježbališta (list 188), zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda (list 189-192), dokument (na listu 198), dokumentacija prevedena s talijanskog jezika (list 203-218), nalaz i mišljenje vještaka Ivana Nosila od 9. siječnja 2013. (list 222-231), očitovanje vještaka od 2. ožujka 2013. te nalaz i mišljenje od 19. ožujka 2013. (list 244-252) i podnesak Sportske zajednice Grada Poreča (list 258), dokument (list 316), nalaz i mišljenje vještaka Ivana Nosila od 25.04.2016. (319-324) i od 07.10.2016. (list 339- 347), kartice partnera (list 608 i 614), kartica glavne knjige za 2009. godinu od Istra golf dizajn d.o.o. (list 616), kartice obračunskih jedinica (list 618), tablice s izračunom (list 620-623), izvatci iz sudskog registra za društvo Maurus Trade d.o.o. i za društvo Golf Adria d.o.o (listovi 555-557 spisa).

12. Ispitan je svjedok IB na raspravi od 21. studenog 2024.

13. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvadci iz Kaznene i Prekršajne evidencije za okrivljenika na listovima 558-561 spisa, te je potom okrivljenik iznosio obranu, odnosno naveo je da ostaje kod svojih obrana koje je ranije tijekom postupka iznosio te je predložio da se iste pročitaju. Slijedom navedenog, pročitane su obrane okrivljenika sa zapisnika od 27. rujna 2012. (164-165), sa zapisnika od 25. siječnja 2016. (314), sa zapisnika od 03. ožujka 2017. (list 360-361) i sa zapisnika od 7. veljače 2023. (list 472 i 473 spisa).

14. Sud je na temelju čl. 421. st. 1. t. 2. ZKP/08 odbio dokazni prijedlog obrane i društva Maurus Trade d.o.o. da se provede novo financijsko vještačenje na nove okolnosti kao nevažan i to iz razloga što u tok dokaznom prijedlogu nisu iznesene nikakve nove okolnosti, a činjenica koju navode da je vještak Ivan Nosil u međuvremenu preminuo sama po sebi nije odlučna obzirom da je isti na ranijim raspravama u šest navrata u prisutnosti stranaka iznosio i obrazlagao svoje nalaze i mišljenja te su njegovi iskazi pročitani i uz suglasnost stranaka.

15. Na provedeni dokazni postupak nije bilo primjedbi.

16. U tijeku postupka nije bilo sporno da je okrivljenik u periodu od studenog 2008. do kraja svibnja 2009. bio tajnik Sportske zajednice Grada Poreča, da se tada bavio nabavom opreme za golf pucalište u [adresa] u [adresa], da je trgovačko društvo Istra golf dizajn d.o.o. prvo pribavilo i uvezlo opremu za to golf pucalište te dostavilo neposredno na golf pucalište, kao i da je okrivljenik za to znao, da je dio te opreme koju je Istra golf dizajn d.o.o. pribavilo prodano neposredno Sportskoj zajednici Grada Poreča, a dio je prodan posredstvom društava Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o., da tom prilikom nije bio proveden postupak javne nabave, da je okrivljenik bio član društva Maurus trade d.o.o. u to vrijeme. Nisu bili sporni iznosi koji su bili navedeni na ispostavljenim računima i to br. 21, 91, 92 i 28 (računi izdani od strane društva Istra golf dizajn d.o.o. društvu Maurus trade d.o.o i Golf Adria d.o.o.) te iznos od ukupno 298.771,06 kuna prema računima broj 198, 48, 55 i 8001 (računi izdani od društva Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. Sportskoj zajednici Grada Poreča).

17. S time da valja napomenuti da zbroj iznosa s računa br. 21, 91, 92 i 28, a koje okrivljenik nije niti osporavao, ne iznosi 195.986,28 kuna kako je to očito krivo zbrojio tužitelj, već zbroj iznosi 195.987,85 kuna kako je to ispravno naznačeno u izreci presude i kako je to napomenuo vještak financijske struke Ivan Nosil u nalazu i mišljenju od 25. travnja 2016. na listu 324 spisa i na tu matematičku operaciju u nalazu i mišljenju stranke nisu imale primjedbe, a radi se o jednostavnoj matematičkoj operaciji.

18. Sporno je da li je okrivljenik imao svojstvo zastupnika Sportske zajednice Grada Poreča u njezinoj gospodarskoj djelatnosti, da li je zaključenjem ugovora, odnosno kupoprodajama obavljenim po računima br. 198 od 24. studenog 2008., br. 48 od 5. svibnja 2009., br. 55 od 6. svibnja 2009. i br. 8001 od 1. prosinca 2008. (računi izdani od društva Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. Sportskoj zajednici Grada Poreča) putem posredničkih društava Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. umjesto izravno od primarnog dobavljača Istra golf dizajn d.o.o. nastala šteta Sportskoj zajednici Grada Poreča te da li je okrivljenik KB imao namjeru sklapanja štetnih ugovora.

19. Okrivljenik KB u svojoj obrani na raspravnom zapisniku od 27. rujna 2012. (list 164-165 spisa) naveo je da nije bio ovlaštena osoba za zastupanje Sportske zajednice Grada Poreča, već je bio kao tajnik zaposlen u toj zajednici te je izvršavao naloge izvršnog odbora i predsjednika. Da se odlučilo i išlo u nabavku te opreme u [adresa] u [adresa] krajem 2008.g., da misli da je u desetom mjesecu ali nije siguran, odlučeno ići u nabavu te opreme, da je u svakom slučaju pravilo bilo te godine da sve što se fakturira u toj godini da se smatra da je utrošeno u toj godini tj. da je realiziran proračun, tj. da tereti proračun upravo za tu godinu jer je neizvjesno bilo da li će se u idućoj godini imati dovoljno sredstava na raspolaganju, da se nije moglo znati koliko će biti odobreno sredstava. Kako je odluka o nabavi te opreme donesena krajem 2008.g. da su se našli u vremenskom tjesnacu, jer je bilo u planu da se to golf igralište realizira do kraja te 2008.g. te kad se vidjelo da će vrijednost nabavljene opreme prelaziti iznose i da će se onda trebati ići u javnu nabavu tj. postupati prema Zakonu o javnoj nabavi, ta jedna faktura je rascjepkana u više njih kako bi svi pojedinačni iznosi bili ispod vrijednosti od 10.000,00 eura te kako se ne bi trebalo onda postupati po Zakonu o javnoj nabavi. Napomenuo je da nikakve namjere nije bilo da se bilo koga oštećuje, nikakve namjere nije bilo za sklapanjem bilo kakvog štetnog ugovora, da je u 2010. godini raskinuo radni odnos sa Sportskom zajednicom, da je njemu 2010.g. inače istekao mandat, te onda više nije izabran da i dalje radi taj posao, da je kroz cijelo vrijeme bio u svojstvu tajnika, da je predsjednik udruge tad bio ČB, da je IB direktor firme koja je uvezla opremu, Istra golf dizajn d.o.o. Pula. Da je oprema uvezena u dva navrata, krajem 2008.g. i u travnju 2009.g., a što se tiče ispostavljanja faktura, zajednici da je ispostavljeno pet ili šest faktura, da misli da sve prileže spisu. Pojasnio je da je u Gradu Poreču za taj projekt bilo osigurano 700.000,00 kuna te je morao dogovoriti s Gradom, konkretno s pročelnicom Odjela za financije u smislu dozvole da se može ići u nabavku, da je ona njemu to odobrila, da nakon što je ustanovljeno da će se raditi o iznosu od 200.000,00 kuna, da je pročelnica rekla da to ne može ići bez javne nabave te su onda donijeli odluku da se idu cijepati te fakture, da je to sve dogovoreno s predsjednikom U, da se pročelnica zove DB. Objasnio je da što se tiče iznosa navedenih u činjeničnom opisu, da je u dva navrata oprema uvezena iz inozemstva te da je zaračunata uobičajena marža koja se zaračunava prilikom nabavke takve opreme, da ne zna na koji način se došlo do iznosa od 205.093,93 kune koji se navodi u činjeničnom supstratu, da kad ga se pita koliki je ukupni iznos koji je sportska zajednica platila, da je prema njegovoj evidenciji prvi put 243.090,00 kuna, a u drugom navratu 139.050,00 kuna, da je u prvom uvozu bila oprema, a u drugom umjetna trava. Da nikakve namjere nije bilo za sklapanje štetnog ugovora, niti namjere da se nekog ošteti, da su marže bile 65-70 %, da se upravo radi toga dolazi do neke razlike u cijeni između cijene uvoza te konačne cijene tj. faktura koje su ispostavljene Sportskoj zajednici, da je ČB bio upoznat sa svime time, da je jedna od tvrtki koja je fakturirala Sportskoj zajednici i Maurus trade d.o.o. Da je on osobno osnivač te tvrtke, da je njegova supruga i dalje u toj tvrtki, da je ona direktor, da bi prema iskustvu od prije, postupak javne nabave trajao sigurno nekih tri mjeseca. Nadalje okr. KB u svojoj obrani navodi da je Sportska zajednica vodila projekt izgradnje golf pucališta u Zelenoj laguni, da je on osobno operativno provodio sve u smislu nabavke opreme i slično, da naloge za isplatu faktura su davali on osobno i predsjednik, da su supotpisivali fakture. Kad bi došla faktura da je on osobno potpisao u smislu naznake da je to izvršeno, da bi onda to potpisao i predsjednik i nakon toga su oba potpisivali virmane radi plaćanja, da je jedan dio opreme Istra golf dizajn d.o.o. direktno isporučila Sportskoj zajednici te je to fakturirano Sportskoj zajednici, da je to bilo 67.496,45 kuna i 69.750,00 kuna, da tad nije trebalo provoditi postupak javne nabave jer se radilo o iznosima manjima od 10.000,00 eura. Okrivljeniku je bio prezentiran račun br. 20 na listu 70 spisa, te je pojasnio da je on upravo i pročitao iznos iz tog računa i to 67.496,45 kuna, jer u iznos vrijednosti na koje se primjenjuje Zakon o javnoj nabavi ne ulazi iznos PDV-a, da kad ga se pita zašto i dalje Istra golf dizajn d.o.o. nije fakturirao Sportskoj zajednici dobavljenu sportsku opremu na iznose manje od 10.000,00 eura, tj. zašto se išlo na nabavku preko Maurus trade d.o.o. i Golf adria d.o.o., okrivljenik odgovara da Grad Poreč ne bi prihvatio Sportskoj zajednici račune od istog dobavljača za sportsku opremu tj. za istu stavku proračuna, a koji bi bili rascjepkani tj. fakturirani na način da svaki pojedini račun bude ispod vrijednosti 10.000,00 eura, da je Grad Poreč imao reviziju svake godine, te nisu dozvoljavali da se nešto napravi mimo javne nabave. Kada ga se pitalo zašto je Grad Poreč dozvolio plaćanje tri fakture od strane Maurus trade d.o.o. za isti projekt, i to na iznose od 73.932,00 kuna, 84.546,00 kn, 59.351,78 kn, koji iznosi su s PDV-om okr. odgovara da koliko zna računi su ispostavljeni jedan 2008.g. a druga dva 2009.g., da kad ga se pita da pojasni to da su dva računa u 2009.g. od Maurus trade d.o.o. ispostavljeni dan za danom i to jedan 5.5. a drugi 6.5.2009.g., a radi se o računima broj 48, i 55, odgovara nakon što mu se isti prezentiraju da se račun br. 48 odnosi na umjetnu travu uvezenu 2009.g. a da je drugi račun za opremu isporučenu u 2008.g. s time da je fakturiran u 2009.g. jer su 2008.g. potrošena sva sredstva, da je jedan račun ispostavljen 2008.g. i u tom smislu je za Grad ta priča gotova, da kad je nastupila 2009.g., da su odobrena nova sredstva, da se nastavilo s projektom te su za Grad ta dva računa bile dvije odvojene stavke, da se radi o dvije različite robe koje su fakturirane, jedna za opremu, drugi za umjetnu travu. Da se u sklopu projekta obavljalo više radnji i nabavljala različita oprema, pa da su tako bile radnje na pripremi terena, zalijevanja i slično, da su se konkretno u proračunu odobravala sredstva za uređenje golf igrališta, jedan dio u 2008.g., a drugi u 2009.g., da osobno ne zna odgovoriti na to zašto se isto takva situacija ne bi bila odobrila Istra golf dizajn d.o.o. Kada ga se pitalo zašto je zaračunata marža, da se radi o trg. društvu koje posluje, koje je na tržištu. Na upit da pojasni situaciju zašto je račun od strane Golf Adria d.o.o. broj 8001 ispostavljen Sportskoj zajednici 1.12.2008. te račun Maurus trade d.o.o. br. 198, 24.11.2008., a roba je uvezena 17.12.2008. odgovara da je to zato jer je procedura odobravanja i prihvaćanja računa od strane Grada Poreča trajala određeno vrijeme, da je roba već bila naručena i dijelom plaćena od strane IGD-a, te su ispostavili fakture da bi se to moglo realizirati u 2008.g. da Istra golf dizajn d.o.o. nije ispostavio te račune, te je već pojasnio da je to bilo zato jer premašuju iznose u odnosu na koje bi se trebao provoditi postupak javne nabave, a radi se o istom dobavljaču, da su ispostavljene fakture radi kratkoće vremena, a kad mu se prezentira zašto je Istra golf dizajn d.o.o. dala račun 8.12.2008. da ne zna zašto je to bilo tako, da se ne sjeća, da su razlozi bili kratkoća vremena da bi se realizirao projekt Golf igrališta. Na upit svog branitelja, navodi da je Istra golf dizajn d.o.o. Sportskoj zajednici prodavala robu s maržom od 65-70 %, a tvrtkama Maurus trade i Golf Adria d.o.o. je obračunavala 10-tak % marže, koliko su bili troškovi, da zbog svega toga nije došlo do povećanja cijene proizvoda prema Sportskoj zajednici, da kad se zbroje te dvije marže, sve skupa da je marža iznosila oko 65-70%, dakle nije prelazila iznos marže koju je inače obračunavalo društvo Istra golf dizajn d.o.o. prema Sportskoj zajednici. Da je moglo doći do malo manjih razlika u smislu da je pojedini artikl zaračunat više ili manje u smislu cijene, a upravo radi brzine, jer su bili vezani rokovima. Ustanovili su da je u 2009.g. jedna stavka fakturirana više prema zajednici od strane Maurus trade d.o.o. nego što je trebalo, da se radi o mašini za pranje loptica, račun br. 198 od Maurus trade d.o.o. prema Sportskoj zajednici, te su tu grešku ispravili računom br. 48. U svakom slučaju nakon što je to sve izravnano da se došlo opet do marže od tih 65-70 %. Iz tog razloga su u sljedećim fakturama išli s manjom maržom prema zajednici, a bez potpisa ČB nije bilo mogućnosti plaćanja svih faktura niti ne bi bile prihvaćene od strane Grada Poreča, a osoba ovlaštena za zastupanje Sportske zajednice da je bio ČB. Na poseban upit tužitelja zašto je baš Maurus trade d.o.o. jedan od društava preko kojeg je išla nabavka opreme i to gdje je on osobno osnivač i njegova supruga direktor, navodi da je bilo malo društava koji bi pristali na odgodu plaćanja od godinu dana, tako nešto, da zna da je jedan bravar za svoje poslove bio plaćen nakon godinu dana, a on osobno mu je rekao da će biti plaćeno nakon 30 dana. Trg. društvo Maurus trade d.o.o. da je osnovano negdje 1995.g. ili 1996.g., da nije siguran, da ne zna odgovoriti kad ga se pita zašto je račun društvu Maurus trade d.o.o. uplaćen u manje od 18 dana, a prije navodi da su se neka plaćanja vršila u godinu dana.

20. Na raspravni zapisnik od dana 25. siječnja 2016. (list 314 spisa) okrivljenik je u svojoj obrani dodatno naveo da kada drž. odvjetništvo govori o maržama i zbraja te marže, da ukazuje na to da se to izbacuje iz konteksta. Da je poanta priče da je ukupan posao realiziran u dva navrata i da ukupna cifra nije smjela prijeći maržu i iznose koji su bili dogovoreni između Istra golf dizajn d.o.o. i Sportske zajednice Grada Poreča tako da Sportska zajednica ne bude oštećena. Da se nije išlo s nikakvim namjerama da bi se oštetila Sportska zajednica, cijeli posao da se odvijao u 2008. godini, prva faza. Imali su na raspolaganju 700.000,00 kuna iz proračuna. On kao tajnik Sportske zajednice te izvršni odbor nisu krenuli u posao, a da prethodno nisu sve dogovorili s pročelnicima u gradu. Taj posao je krenuo u zadnjem kvartalu 2008. godine i tada su uvidjeli da će im tih 700.000,00 kuna jedva biti dovoljno za zemljane radove, a mislili su da će biti dovoljno tih 700.00,00 kuna za prvu fazu koja je obuhvaćala zemljane radove. Nakon provedenog postupka javne nabave dobili su za dogovoreni posao ponudu od cca. 500.000,00 kuna, to je dio od tih 700.000,00 kuna. Za tih 200.000,00 kuna koliko je ostalo od cifre 700.000,00 kuna išlo se ponovno u pregovore s gradom i dogovore da se s tom cifrom ide u nabavku golf opreme. U 2009. godini došlo je do finalizacije radova. Opet su im odobrena u proračunu sredstva za 2009. godinu, ali se ne sjeća tog iznosa. Taj iznos je utrošen za finalizaciju radova koji su okončani otprilike do 01.06.2009. godine. Kada se spominju troškovi Maurus trade d.o.o. koji je njegova firma i njegove obitelji, da ne može reći da je Maurus trade d.o.o. imao direktnih troškova oko opreme osim što je plaćen PDV i naplata se čekala toliko koliko se čekala. On osobno da je imao troškove u to vrijeme kada je bio i tajnik Sportske zajednice i osnivač Maurus Tradea jer je odlazio na sajmove i dogovore vezano za tu golf opremu pa da bi se moglo to gledati kao trošak Maurus trade d.o.o. jer mu nitko nije platio taj trošak niti dnevnice. Napomenuo je da su cifre golf opreme koje su na tim sajmovima gledali bile 300.000,00 kuna otprilike, a uspjeli su kupiti opremu za cca. 210.000,00 kuna, sve u cilju da Sportska zajednica što manje plati. Marže da su određene tako da je dogovoreno da ako Istra golf dizajn d.o.o. fakturira Maurus tradeu s maržom od 5%, onda da Maurus trade d.o.o. zaračuna maržu cca. 55 %, ali u konačnici da ta marža ne bude veća od one ukupne marže koju je Istra golf dizajn d.o.o. zaračunalo Sportskoj zajednici. Kada ga se pitalo vezano za te marže, da može reći da je Maurus trade d.o.o. mogao zaračunati i manje, ali i veće marže, no učinio je to prema dogovoru da te marže u konačnici budu u visini onih koje je Istra golf dizajn d.o.o. zaračunalo Sportskoj zajednici. To znači da nije došlo do oštećivanja Sportske zajednice od strane Maurus trade d.o.o. a isto tako niti Golf Adria d.o.o. nije oštetila Sportsku zajednicu. Dogodilo se što je već i ranije rekao da je u jednom računu koji je izdao Maurus trade d.o.o. bila navedena veća marža, no to da su kasnije ispravili. Naveo je da osporava ovu optužbu i nalaz i mišljenje vještaka u dijelu gdje on navodi da je došlo do razlike u cijeni i da je došlo do štete Gradu Poreču za onaj iznos od cca. 100.000,00 kuna jer smatra da nije došlo do razlike u cijeni niti do štete.

21. Okrivljenik je na raspravni zapisnik od 03. ožujka 2017. (list 360-361 spisa) dopunio obranu navodeći da je 2008. godine proveden natječaj za uređenje golf vježbališta te je nakon toga ostalo neutrošenih sredstava, nekih 200.000,00 kuna. U dogovoru s gradskim službama da su odlučili potrošiti ta sredstava za nabavku opreme za to vježbalište jer je riječ o proračunskim sredstvima. Obzirom da je u to vrijeme vrijedilo da oni računi koji su izdani i prihvaćeni se smatraju kao realizirani dio proračuna, a bilo je malo vremena za nabavku opreme i za provesti tu cjelokupnu proceduru nabavke, računi su se pisali, a da roba nije niti bila još uvezena te je dogovor bio da će realizirati posao tako da konačna cijena ne smije prijeći iznos koji je dogovoren, koji je bio na raspolaganju, time da marža ne prelazi 70 %. Dogodila se greška tako da je pogrešno zaračunata marža preko 70 %, zapravo možda i 100%. To da su ustanovili kada su računi već bili zavedeni u službama, no slijedeće godine kada su se odobrila sredstva za dovršetak vježbališta da su ispravili tu grešku na način da su maržu kompenzirali s onim što je već zaračunato. Konkretno je umanjena marža na računu broj 90, za koji vještak kaže da nije realan. Odmah su tu grešku ispravili tako. Uvijek da se išlo za tim da se ne ošteti Sportska zajednica i da Sportska zajednica plati realnu cijenu. Kada danas uspoređujemo tu nabavku, došli bi do značajno viših iznosa koje bi trebalo platiti. Nije moguće i sigurno se tako nije dogodilo da sva roba nije prodana jer je sve prodano, a sve u cilju da se iskoristi taj novac iz proračuna. Sportska zajednica i on, koji je vodio posao, da su odabrali trgovačka društva za taj posao, a sve u dogovoru s predsjednikom Sportske zajednice ČB. Na upit branitelja, okrivljenik je naveo da prvi račun IGD-a na Sportsku zajednicu bio je s maržom od 71 ili 72 %, a kada se uzme u obzir cijeli posao i zbroji nabavka golf opreme iz 2008. i nabavka postavljanja umjetne trave i trave za završni udarac za putting green, onda da je ta marža iznosila 68%, ili 69 %, dva, tri posto manje nego prva marža. Upravo da bi se izbjegao postupak javne nabave uključili su se u taj posao, ova druga dva društva Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. U postupak javne nabave moralo se ići za svaki postupak koji premašuje iznos od 10.000,00 eura. Ukupan račun posla je bio 200.000,00 kuna pa je rascjepkan na tri računa. Na poseban upit ODO-a, okrivljenik je naveo da je Sportska zajednica dijelom obveznik plaćanja PDV-a, u dijelu u kojem samostalno ostvaruje prihode. U dijelu u kojem raspoređuje obračunska sredstva nije obveznik PDV-a. Sportska zajednica da nije ostvarivala prihod od vježbališta. Okrivljenik je napomenuo da je prvi račun bio u 2008. godini na iznos od nekih 16.000,00 eura ukupno što se dobije kad se zbroji 11 tisuća eura i nešto sa danim predujmom od 4.800 eura, a koliko je IGD platio dobavljaču Ferro Dodici. Taj račun da je na listu 205 spisa. U nastavku je račun za predujam i drugi račun koji je ŽB ispostavio IGD za putting green, za umjetnu travu, a na listu 211 spisa. Što se tiče samog izbjegavanja postupka javne nabave i iz iskaza svjedoka IB da je razvidno da je isti bio upoznat sa činjenicom da će se ispostavljati manji računi preko drugih subjekata a kako bi se izbjegao postupak javne nabave, da se to učinilo i na prijedlog okrivljenika bez ikakve namjere da se nekog ošteti s time da i navedeni svjedok izričito iskazuje da se nikakve radnje nisu činile, a da za to nije znao i predsjednik ČB.

22. Na raspravni zapisnik od 7. veljače 2023. (list 473 spisa) okrivljenik je dopunio svoju obranu navodeći da je sa situacijom oko odobrenih sredstava za projekt Golf pucališta u iznosu od 700.000,00 kuna i mogućnosti odnosno nemogućnosti prenošenja i korištenja eventualno neiskorištenog dijela tih sredstava u slijedećoj 2009. godini upoznata DB koja je tada bila šefica proračuna Grada Poreča. Vezano za postupke javne nabave, to je Sportska zajednica Grada Poreča odrađivala samostalno, u smislu da im nitko iz Grada Poreča nije diktirao kada će se objaviti, niti su mogli utjecati na duljinu trajanja.

23. Na raspravi od 21. studenog 2024. okrivljenik je dopunio svoju obranu navodeći da i dalje tvrdi da nije bilo štetnog ugovora jer je SZGP platila uobičajenu cijenu pa čak i manju od uobičajene.

24. Svjedok IB je na raspravni zapisnik od 27. rujna 2012. (list 166- 167 spisa) iskazivao da je on direktor tvrtke Istra golf dizajn d.o.o., a što se tiče tvrtke Golf Adria d.o.o. da je bio vlasnik i te tvrtke no da je tu tvrtku prodao zbog nespojivosti s dužnosti koju obavlja, da je 2008-2009.g. bio vlasnik te tvrtke, da je u sklopu projekta golf igrališta u Zelenoj laguni Istra golf dizajn d.o.o. bio dobavljač određene opreme. Istra golf dizajn d.o.o. da je dobavljao u dva navrata sportsku opremu za projekt golfa, u prvom navratu vrijednosti 11-12 tisuća eura, a u drugom navratu da se ne može sjetiti, da je Istra golf dizajn d.o.o. fakturiralo tu opremu dio Sportskoj zajednici, a dio tvrtkama Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. Kada ga se pitalo zašto je to učinjeno, da su inače bile predviđene četiri faze projekta golf igrališta, u prvim fazama nabavka opreme, te kako je oprema nabavljana krajem 2008.g. i početkom 2009.g. da su se valjala utrošiti predviđena sredstva proračunom od Grada Poreča za 2008.g., a kako se ne bi išlo u postupak javne nabave, što bi se trebalo ako bi fakture bile veće od 70.000,00 kuna, da mora reći da se i na prijedlog KB to učinilo bez ikakve namjere da se nekog ošteti, bez ikakve namjere u smislu nekog nepoštenog rada ili nekih drugih aktivnosti, da mora reći da je 2008.g. bila dobra u financijskom smislu, već u 2009.g. su bili problemi, kriza proračuna, teška naplata i sl., da s obzirom na njegova saznanja da je KB bio tajnik i koji je operativno vodio zajednicu, da nikakve radnje se nisu činile bez da je to znao predsjednik g. ČB, da je Istra Golf dizajn d.o.o. u tom dijelu što je direktno fakturirala zajednici fakturirala iznose ispod 70.000,00 kuna radi navedenog razloga. Kada ga se pitalo koja je marža bila prilikom fakturiranja Istra golf dizajn d.o.o. prema Zajednici naveo je da je golf novo iskustvo u RH, da nema specijaliziranih tvrtki, da se on osobno bavi proučavanjem tog biznisa, da je u sklopu toga bio na sajmovima vani te kako je predsjednik Golf kluba Poreč bio je inicijator za taj projekt. Što se tiče cijena, u razgovorima s partnerima da je vidio da bi dobava te opreme preko njih bila skuplja višestruko nego da se ide u direktnu nabavu te je osobno uspio dogovoriti nabavu opreme direktno od proizvođača, da je u početku mislio da će neka marža od 30-40 % biti u redu, no radi velikih troškova otpreme, i sl. na kraju se došlo i tako je fakturirano do marže od 60%, da usprkos tome mora reći da su određene fakture plaćene tek krajem 2009.g. s time da je Grad Poreč predložio faktoring način plaćanja, na način da banka direktno plati u ime Grada fakturu, no tad banka umanjuje račun za nekih 20% te se onda išlo u pregovore s bankom radi svega toga, te su određeni računi IGD-u plaćeni tek krajem 2009.g., da su jedni računi bili ispostavljeni u svibnju 2009.g., a neki i ranije, da mora reći da kad tvrtka izda fakturu odmah plati PDV, da za malu tvrtku je dodatno opterećenje kad odmah mora platiti PDV, a tek za par mjeseci naplati račun, da je on osobno kontaktirao predstavnike grada [adresa], posebno pročelnicu za financije, obzirom je u 2009.g. nastala kriza proračuna da su bili s ovim projektom na marginama. Na upit suca da li je on shvatio da bi okrivljenik postupao u namjeri da za TD Maurus trade d.o.o. ostvari neku dodatnu zaradu, a čiji je on osnivač, da apsolutno takva namjera nije bila, da posebice mora reći da se vrijeme plaćanja faktura razvuklo oko godinu dana, a što je za sve te tvrtke bilo nepovoljno, da kad ga se pita je li o tome što znao ČB, da direktnih saznanja o tome nema no sve fakture su bile potpisane od strane okrivljenika i od strane ČB. Kada ga se pitalo zašto nije IGD ispostavio sve fakture s iznosima umanjenim ispod 70.000,00 kuna, naveo je da se moglo i tako napraviti, kad se ušlo u drugu fazu tog projekta, a mogao je biti travanj ili svibanj 2009.g. kad su se još provodili zemljani radovi, da je imao intervenciju od strane predsjednika uprave Zelene lagune, da je bio pritisak da se taj posao završi zbog turističke sezone, te su bili u cajtnotu da se taj posao završi, da nije bilo svih tih pritisaka, posebice još u svezi problema oko proračuna, da se sve to moglo napraviti drugačije, da on nije imao iskustva u tom poslu sada, da je on učio, da je on osobno komunicirao s okrivljenikom te ga je on upozorio na taj propis o javnoj nabavi, da se nije s nikim drugim konzultirao, da izbjegavanje javne nabave nije nešto za se pohvaliti no da su ih okolnosti prisilile na to, da u svim tim radnjama nitko nije ostvario nikakvu protupravnu imovinsku korist, da po njemu osobno Sportska zajednica nije oštećena, da se išlo u proceduru javne nabave preko specijaliziranih kuća za takvu opremu, a prema ponudama kakve on ima da bi to koštalo sve pet puta više, da je to njegova procjena jer ima takve ponude, da pojašnjava da prilikom uvoza te opreme, Istra golf dizajn d.o.o. direktno fakturira određene iznose Sportskoj zajednici, a nakon toga opremu prodaju Maurusu koji onda fakturira Zajednici, o tome postoje otpremnice, dostavnice i slično, da je u principu cijena ostala ista i nakon što je IGD d.o.o. prodao određenu opremu Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o., koje su nakon toga fakturirale tu opremu Sportskoj zajednici, da se ne radi o značajnoj razlici u cijeni, da nije imao iskustva u vezi te opreme, da su se kasnije, analizirajući potkrale manje greške u vezi naziva materijala no da nije bila intencija da se dođe do većih cijena u smislu da te druge dvije tvrtke fakturiraju opremu Sportskoj zajednici. Kada mu se prezentirao dio iskaza okrivljenika da ista tvrtka nije mogla fakturirati više faktura u istom projektu, naveo je da o tome nema saznanja, da zbroj dvaju marži, kad se fakturiralo preko tih drugih dviju tvrtki, nije prelazila maržu kad je IGD d.o.o. direktno fakturirao Sportskoj zajednici, da je u neku ruku oštećen IGD d.o.o., da ne može znati u kom roku je plaćena faktura Golf Adriji zbog proteka vremena. Na upit branitelja okrivljenika odvjetnika Rajka Brankovića odgovara da je moguće da je od strane IGD d.o.o. obračunata marža od 67 % u fakturama koje su fakturirane Sportskoj zajednici, da dopušta mogućnost da se radilo o marži od 13% kad je IGD d.o.o. prodavao tu opremu Golf Adriji, da je moguće da je za određene artikle IGD d.o.o. prema Maurus trade d.o.o. obračunavao maržu od 3 %, da kao što je rekao intencija je bila da se izbjegne postupak javne nabave, a ne intencija da se povećava marža već da ostane ista. Kada mu se prezentirao račun za nabavku umjetne trave gdje piše da je IGD d.o.o. prodalo Maurus trade d.o.o. umjetnu travu s maržom od -21% navodi da se toga ne sjeća, da kao što je rekao bio je neiskusan, te je vjerojatno takav potez bio u smislu usklađivanja možebitnih grešaka u poslovanju.

25. Na raspravni zapisnik od 25. siječnja 2017. (list 312-313 spisa) svjedok IB je na poseban upit branitelja okrivljenika, a kada ga se tražilo da objasni kada je bio raspisan natječaj za zemljane radove zašto nije bio raspisan natječaj i za nabavu golf opreme, naveo da se sve odvijalo na prijelazu između dvije godine, da nije siguran više da li 2007/2008. godina ili 2008/2009. godina. Za zemljane radove da su bila predviđena sredstva u proračunu u toj prvoj godini i nije se znalo kolika će sredstva biti predviđena dalje u slijedećoj godini, a niti koliko će se sredstava iz te prve godine utrošiti. To su uglavnom bili razlozi zašto se išlo raditi dio po dio. Sredstva se nisu mogla prenositi u narednu godinu, a nisu se znale točne cijene. Objasnio je vezano za fakture i vezano za izbjegavanje javne nabave, da one nisu smjele prijeći 70.000,00 kuna, no na taj iznos se dodaje i PDV, tako da u konačnici da bi se izbjegla javna nabava na iznos preko 70.000,00 kuna odnosno do nekih 85.000,00 kuna. Kada ga se pitalo da li je razgovarao s okrivljenikom vezano za to kolika će biti marža, kada je oprema bila od Istra golf dizajna fakturirana Maurus Trade i Golf Adria, a onda nastavno od njih Sportskoj zajednici, naveo je da su razgovarali o tom na način da je dogovoreno da ta marža neće prijeći onu prvu maržu koju je IGD zaračunavao Sportskoj zajednici. Zapravo sve se svodilo na to da ne dođe do povećanja cijene na način da se povećaju marže, već da cijena bude ista onoj koju je IGD zaračunavao Sportskoj zajednici bez obzira što je došlo do toga da se prvo oprema fakturira ovim dvjema trgovačkim društvima. Na upit ODO-a, svjedok IB naveo je da je Golf Adria u ono vrijeme bilo poduzeće u njegovom vlasništvu. Nije se mogao sjetiti i odgovoriti na pitanje vezano za račun br. 28. od 31.12.2008. godine, kada ga se pitalo da li je Golf Adria imalo kakvih troškova vezano konkretno za taj račun. Kada ga se pitalo da li je Golf Adria imalo nekakve aktivnosti vezano za tu robu, naveo je da je bilo aktivnosti koje su bile vezane za pronalazak te robe na tržištu. Istaknuo je da se nitko u RH time nije bavio i bila je misija kako naći tu opremu odnosno istraživanje kako naći i gdje te po kojoj cijeni. I tu je bio angažman Golf Adrie. Napomenuo je da su prve ponude za nabavku opreme bile višestruko skuplje te angažman Golf Adrie da je bio u pronalasku partnera što se itekako isplatilo jer je Golf Adria pronašla direktno proizvođača i nabavila robu po znatno manjim cijenama te je u konačnici zato bila ta cijena koja je. Golf Adria da nije imala troškove skladištenja robe. Kada ga se pitalo vezano za IGD i ulogu IGD-a u tome svemu, izjavio je da je IGD bio glavni za uvoz robe te je IGD imao mogućnost platiti robu odnosno čekati naplatu te platiti PDV prije naplate računa, a na upit zašto Golf Adria nije uvezla robu, upravo da je ovo prethodno odgovor na ovo pitanje. Naime, Golf Adria nije bila kapacitirana što znači da nije imala tih mogućnosti plaćanja tog uvoza robe i da nije bile IGD-a te Maurus Trade koji su imali mogućnosti snositi na taj način troškove, jer grad nije imao tih mogućnosti, ništa se od toga ne bi moglo realizirati. Prisjetio se da su postojala još neka ograničenja zašto Golf Adria nije mogla uvesti tu robu jer bi po njemu i bilo najkorektnije da je sve odradila, no međutim ta ograničenja ticala su se ne samo financijskih mogućnosti nego i organizacije oko uvoza robe, angažiranja špedicije i tu su postojala ta ograničenja zbog čega to nije mogla odraditi Golf Adria. Kada ga se pitalo tko je prikupljao podatke i istraživao tržište vezano za pronalazak proizvođača golf opreme, a od strane TD Golf Adria, odgovorio je da je te poslove u Golf Adriji on obavljao. Za sebe je naveo da je i odgovorna osoba u TD Istra Golf Dizajn d.o.o. Kada ga se pitalo kako to da je i odgovorna osoba u IGD-u, a onda da je preko Golf Adrie obavljao ove poslove istraživanja tržišta za nabavku robe, te zašto je to na taj način odrađeno, a ne preko IGD-a, potvrdio je to i naveo da je to zapravo apsurd no da će to objasniti. Naime, da se treba staviti u ondašnje vrijeme i da je IGD kao temelj svoga posla vodio Golf projekte za izgradnju golf igrališta, a što je jedan ogroman posao i zahtijevao je veliki angažman IGD-a. Na početku izgradnje prvih golf igrališta da su se otvorile mogućnosti za razvoj svih ostalih segmenata toga posla i da je vidio veliku perspektivu u tome i veliku budućnost u tome poslu, pa je ideja bila da se osnuje drugo društvo koje bi se bavilo određenim poslovima unutar svega toga. Tako je nastalo društvo Golf Adria koje je osnovano da se bavi komercijalnim poslovima nabave te poslovima vezanim za izgradnju golf igrališta. IGD je bilo društvo koje je pripremalo dokumentaciju projekta za buduća golf igrališta s obzirom da su postojala već 4 idejna projekta s lokacijskim dozvolama. Cijeli taj posao oko golf igrališta da je bio veliki "boom" i plan je bio da nakon izgradnje tih igrališta u konačnici dođe i do razdvajanja tih društava, da se specijaliziraju samo za određene segmente poslova. Tako da je u konačnici taj apsurd koji objašnjava bio vezan za budućnost, a nikako intencija nije bila da se bilo šta zloupotrijebi. Kada ga se pitalo kakvu je ulogu imao Maurus Trade, naveo je da je to društvo služilo kako bi se moglo sve realizirati u što kraćem vremenu, a opet vezano za tu javnu nabavu. Činjenica je da se na taj način nije postupalo po zakonu o javnoj nabavi jer su se cjepkali računi da bi se izbjegla javna nabava jer bi se u protivnom taj cijeli postupak odužio, a oni da su gledali da to bude sve napravljeno u kratkom roku. Naveo je da je Plava laguna vrlo oštro reagirala prema njemu jer su ti radovi bili na ulazu u Zelenu Lagunu odnosno tu su bili strojevi i bageri, a sezona je bila počela. Plava laguna da je inače poznata i prva je uvela taj sistem pokošenih i uređenih prostora i njima je bilo nepojmljivo da na ulazu budu strojevi. To da je bio jedan od važnih razloga zašto im se žurilo. Osim tog razloga još da je bio razlog i taj da se dođe do ukupnih sredstava i naplate tih sredstava, a koja se naplata u konačnici razvukla na godinu dana. Te 2009. godine da je pukla i ta velika kriza koja je utjecala na sve, na proračune, i bilo je upitno da li će biti novaca. Grad Poreč je dugovao ne samo njima već i mnogim drugim tvrtkama, čak je grad predlagao i plaćanje faktorima odnosno da plati njima preko banke, na način da prvo njima banka plati, a onda grad da to rješava s bankom, no međutim i to sve da košta. Takav način rada sa faktorima da je za malu tvrtku poguban jer ta tvrtka nema snage da izdrži taj period do naplate. Da ne zna koliko je Sportska zajednica u konačnici platila po predmetnim računima trg. društva Maurus Trade. Da je on inzistirao da ta cijena ne prelazi marže po kojima je Sportska zajednica kupila tu opremu od IGD-a u prvom navratu. Nije znao da li je Maurus Trade imao nekih troškova vezano za golf opremu, niti da li je trebao imati neke troškove. Maurus Trade da nije sudjelovao u pronalasku proizvođača i izviđanju tržišta o kojem je pričao i što je činio Golf Adria. Nije znao niti da li je Maurus Trade skladištio tu robu.

26. Na raspravi od 21. studenog 2024. svjedok IB je naveo da koliko se sjeća, društvo Istra golf dizajn d.o.o. nije zaračunalo maržu prilikom prodaje golf opreme društvima Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. To misli sa velikom vjerojatnošću, ali zbog proteka vremena ne može to reći sa potpunom sigurnošću. Ne sjeća se koliku je maržu zaračunalo Istra golf dizajn d.o.o. u poslu u kojem je golf oprema prodana izravno Sportskoj zajednici Grada Poreča. U odnosu na ovu prodaju koja je išla preko Maurus trade d.o.o. i Golf adria d.o.o., da je ta prodaja išla također izravno Sportskoj zajednici od strane Istra golf dizajn d.o.o., u tom slučaju sigurno bi bila zaračunata marža. Zbog okolnosti slučaja, praktično se dogodilo da je u tom poslu društvo Istra golf dizajn d.o.o. ostalo bez marže. Praktično je ispalo da je društvo Istra golf dizajn d.o.o. prepustilo maržu društvima Maurus trade d.o.o. i Golf adria d.o.o. Ne sjeća se više koja je uobičajena marža u takvim poslovima.

27. Svjedok ČB na raspravni zapisnik od 29. listopada 2012. (list 194-195 spisa) iskazivao je da je on predsjednik Saveza sportova Grada Poreča, odnosno predsjednik Sportske zajednice Grada Poreča, da mu je poznato da je 2008/2009.g. KB obavljao funkciju tajnika u Sportskoj zajednici, da je on i u tom vremenskom razdoblju bio predsjednik, da mora reći da je Gradsko vijeće Grada Poreča odobrilo 700 tisuća kuna za izgradnju i nabavu opreme za golf vježbalište u Z. Laguni, da kako se on u to nije razumio da je zamolio KB koji je bio član golf kluba Poreča i IB koji je bio predsjednik da se bave time, s time da im je napomenuo da poštuju zakonske propise, postupak javne nabave, time da je on potpisivao fakture, ali samo do visine od predviđenih ukupno 700.000,00 kuna, da koliko se sjeća napravljena je javna nabava vezana uz izgradnju, da što se tiče nabavke opreme za golf vježbalište išlo se poziv do vrijednosti 70.000,00 kuna, da bi se izbjegao postupak javne nabave, a u smislu da se ne bi odugovlačio proces da je probijen predviđen proračun i to u iznosu od 5.000,00 kuna, da je on osobno zaokružio taj iznos, vjerojatno je nekih 4 tisuća kuna i nešto no da je potrošeno više, nekih 5.000,00 kuna, da sve što je bilo na stolu do iznosa kao što je on rekao, da je on osobno potpisao, sve fakture, da je to golf vježbalište pušteno u funkciju te da on osobno ne vidi nikakav problem, da je čuo za tvrtku Istra golf dizajn d.o.o. Pula, te kad ga se pita da li zna tko je vlasnik odgovorio je da misli da je to županija, da je vlasnik tvrtke Maurus Trade d.o.o. bio KB, da je čuo za tvrtku Golf Adria d.o.o. no da ne zna tko je vlasnik, da je on osobno KB i IB ostavio svu organizaciju u vezi i izgradnje golf vježbališta i nabavka opreme za golf vježbalište, da se on nije osobno savjetovao s predstavnikom Grada Poreča u svezi neprovođenja postupka javne nabave kod nabave golf opreme, ali da je bio svjestan da se s fakturama do 70.000,00 kuna ne treba pokretati postupak javne nabave, da on stvarno ne zna tko je bio dobavljač te golf opreme za golf vježbalište, da su fakture potpisivali on osobno i g. KB, da je on imao povjerenja u njih, i u g. IB i u g. KB te da je ispotpisivao sve fakture, da koliko je njemu poznato da se ne bi moglo napraviti da jedan dobavljač napravi više faktura ispod 70.000,00 kuna da bi se izbjeglo javnu nabavu jer misli da se to kosi s zakonom o javnoj nabavi, da bi npr. Istra golf dizajn dobio posao trebao bi se provesti postupak javne nabave a u ovakvom slučaju govorimo o više različitih firmi, da uvijek govorimo o istom projektu, golf vježbalištu u Zelenoj Laguni, da mu ništa nije poznato u vezi obračunatih marži kod nabavke opreme, da o tome nije razgovarao ni s g. IB ni s g. KB, da kao što je rekao da je imao povjerenje u g. KB i g. IB, da on osobno nije imao pojma o kakvoj se opremi radi, osim što je znao da u to spadaju štapovi i loptice, da zna da se radilo o nekim strojevima no da on zaista ne zna koliko košta. Na upit branitelja okrivljenika, svjedok navodi da je bio predsjednik Zajednice sportskih udruga Poreča, da misli da je dopredsjednik bio g. EB, da osobe ovlaštene za zastupanje zajednice su on osobno i dopredsjednik, da je KB bio u jednom dijelu ovlašten za zastupanje, ali samo u smislu unutrašnje organizacije sportske zajednice, da je on bio tajnik, da kad mu se prezentira rješenje Ureda državne uprave gdje su ovlašteni za zastupanje on osobno i g. EB, a da se ne spominje KB svjedok odgovara da je već rekao da on nije bio ovlašten za zastupanje.

28. Svjedokinja DB na raspravni zapisnik od 4. svibnja 2023. iskazivala je da je otprilike u periodu od 2002. do lipnja 2010. bila pročelnica Odjela za financije u Gradu Poreču. Procesi kod njih funkcioniraju tako da je Odjel za financije zadnja karika u lancu. Dokumentacija prije nego što bude zaprimljena u njihov odjel prolazi pregled i ovjeru od strane odgovarajućeg odjela i gradonačelnika tako da je ona imala kontakte s gradonačelnikom i pročelnicima drugih odjela, a ne s okrivljenikom izravno. Poznato joj je da je okrivljenik bio zaposlen u Sportskoj zajednici Grada Poreča. Radi se o neprofitnoj organizaciji koja zahtjev za odobrenje sredstava iz proračuna Grada Poreča podnosi putem nadležnog odjela za društvene djelatnosti koji nakon pregleda i ovjere isti prosljeđuje gradonačelniku, a nakon ovjere gradonačelnika se dostavlja u odjel za financije gdje su oni odrađivali pregled, knjiženje u glavnu knjigu i isplatu, s time da su za isplatu uvijek bila dva potpisnika. Ne sjeća se konkretnog zahtjeva Sportske zajednice Grada Poreča za odobrenje sredstava iz proračuna Grada, niti što je po eventualnom zahtjevu bilo napravljeno jer je bilo jako puno proračunskih korisnika i dokumentacije te revizija koje su se kod njih provodile, a kao što je rekla, ona je na tom radnom mjestu radila otprilike devet godina. Na upit branitelja okrivljenika izjavila je da joj nisu poznata imena društava Golf Adria d.o.o. i Maurus Trade d.o.o. Poznato joj je da je bio nekakav projekt izgradnje golf pucališta, ali se ne sjeća što se po tom pitanju radilo jer je bilo zapravo puno projekata. Koliko joj je poznato, Sportska zajednica se financira skoro u cijelosti iz proračuna, a jedan manji dio iz vlastitih sredstava. Sredstva koja joj se dodjele iz proračuna su namjenska sredstva, s time da ta sredstva se odnose na nekoliko proračunskih pozicija, posebno za plaće djelatnika, posebno za održavanje sportskih objekata, za redovno održavanje klubova, te posebne stavke za investicije koje je odobrilo gradsko vijeće. Ako sredstva koja su odobrena ne budu utrošena u toj godini, pitanje je politike grada, odnosno gradonačelnika i gradskog vijeća da li će se u rebalansu proračuna ta proračunska sredstva odnosno tu proračunsku poziciju koja je bila planirana skinuti i usmjeriti u neku drugu svrhu. Proračunska sredstva će se prenijeti u iduću godinu, ali poziciju u tom slučaju treba ponovno planirati, što znači da je potrebna u slijedećoj godini ponovno odluka gradskog vijeća o ugrađivanju te pozicije u gradski proračun. Dakle, u tom slučaju Grad u rujnu slijedeće godine raspisuje poziv i korisnik treba ponovno dati zahtjev za odobrenje i planiranje te pozicije u proračun. Sportska zajednica Grada Poreča nije smjela bez odluke gradskog vijeća i navedene procedure koristiti neutrošena sredstva u slijedećoj godini. Objasnila je da se procedura koja se provodi krajem godine u odnosu na planiranje pozicija u proračunu odnosi na slijedeću kalendarsku godinu te da korisnici kojima su odobrena sredstva, ta sredstva troše u slijedećoj kalendarskoj godini, odnosno u godini u kojoj se proračun izvršava, a on se izvršava od 1. siječnja slijedeće godine. Ne sjeća se koliki je bio limit za javnu nabavu, čini joj se da je bio 20.000,00 kuna, ali nije sigurna jer je prošlo dosta vremena. Nije se smjelo financirati troškove koji su prelazili limit za javnu nabavu bez da je javna nabava provedena. Faktura koja je bila izdana tijekom godine za koju su odobrena sredstva, nije se mogla izvršiti iduće godine iz razloga jer je proračunska stavka bila planirana u toj godini. Proračun se izvršavao do 31. prosinca. Na upit okrivljenika da li se 2008. god. smatralo da je proračun izvršen kad je došla faktura bez obzira na to kada je ta faktura plaćena i da li su te fakture mogle biti plaćene u slijedećoj godini nakon godine za koju su odobrena sredstva, izjavila je da je Grad Poreč zahtjeve korisnika s priloženim računima izvršavao prema korisnicima do kraja godine. Plaćanje fakture je moglo biti u slijedećoj godini, dakle u godini nakon one za koju su odobrena sredstva u slučaju da je faktura imala datum dospijeća primjerice u siječnju slijedeće godine, ali ta faktura je u poslovnim knjigama Sportske zajednice i Grada Poreča morala biti evidentirana u toj godini za koju su odobrena sredstva. Računi se priznaju samo kada su proknjiženi u poslovnim knjigama. Za te fakture korisnik dobije sredstvo od Grada do kraja godine neovisno o datumu dospijeća i datumu plaćanja fakture. Tako se radilo i nije bilo promjena tijekom 2008. i 2009. godine. Ne sjeća se da li je bilo slučaja da je Gradu trebalo dulje vrijeme, primjerice šest mjeseci, za podmirenje dugova. Proračun se izvršavao do kraja godine. Na upit suda izjavila je da nije bilo nikakvih naznaka da korisnici ne bi mogli u slijedećoj godini ponovno zatražiti i dobiti sredstva koja nisu uspjeli utrošiti, ali kao što je rekla, za to je bila potrebna odluka gradskog vijeća. Grad nije smio odobriti nekoliko faktura za isti projekt i za istog dobavljača u istoj godini jer bi to bilo kršenje zakona ukoliko bi njihov zbroj prelazio limit za javnu nabavu.

29. Vještak financijske struke Ivan Nosilo iskazivao je na raspravama od 23. studenog 2012. (list 196-197 spisa), 4. ožujka 2013. (list 239-241 spisa), 25. travnja 2023. (list 254-255 spisa), 13. travnja 2016. (list 317-318 spisa), 21. rujna 2016. (list 333-336 spisa) i 3. ožujka 2017. (list 359-360 spisa), a koji iskazi su pročitani na temelju suglasnosti stranaka te je u istima vještak Ivan Nosilo u bitnome iskazivao istovjetno kao u svojim nalazima i mišljenjima od 27. listopada 2012. (list 172-185), od 9. siječnja 2013. (list 222-231), od 2. ožujka 2013. i od 19. ožujka 2013. (list 244-252), od 25. travnja 2016. (319-324) i od 07. listopada 2016. (list 339-347), a koje je sud također pročitao na temelju suglasnosti stranaka. Vještak je u odnosu na postavljene zadatke oko izračuna marži napravio nekoliko varijanti izračuna, te je također izradio i matematički izračun zbroja faktura koje je društvo IGD d.o.o. izdalo društvima Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. i zbroja računa koje su izdala društva Golf Adria d.o.o. i Maurus trade d.o.o. Sportskoj zajednici Grada Poreča te razliku između ta dva zbroja i naveo da ista iznosi 102.783,21 kuna (s PDV-om), odnosno 84.248,53 (bez PDV-a). Sud je prihvatio nalaze i mišljenja vještaka i poklonio vjeru njegovim iskazima budući da je isti odgovorio na sve primjedbe stranaka te je činjenicu da je napravio nekoliko varijanti izračuna marži objasnio činjenicom da iznos marže ovisi o elementima koji se stavljaju u obračun, u odnos te da sve ovisi o tome što se gleda i što se stavlja u komparaciju, a njegovi nalazi i mišljenja su jasno argumentirani, logični te sačinjeni sukladno pravilima znanosti i struke.

30. Iz rješenja Ureda za Opću upravu Istarske županije, Ispostave Poreč od 12. siječnja 1998. (list 17 spisa) utvrđeno je da je odobren upis u registar udruga Zajednici Športskih udruga Grada Poreča, odnosno Športskoj zajednici Grada Poreča te da je osnovni sadržaj njene djelatnosti, između ostalog, vođenje brige o izgradnji, održavanju i korištenju športskih objekata i u vezi s tim poduzimanje odgovarajućih mjera kod nadležnih tijela.

31. Iz rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji od 27. prosinca 2004. godine (list 23-24 spisa) utvrđeno je da je tim rješenjem u st. 1. odobreno udruzi Zajednica športskih udruga Grada Poreča upis promjene osoba ovlaštenih za zastupanje, te je u st. 2. navedeno da su osobe ovlaštene za zastupanje – ČB predsjednik uprave i LB dopredsjednik udruge.

32. Iz rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji od 29. listopada 2009. godine (list 20-22 spisa) utvrđeno je da je ponovno odobreno rješenjem upis promjene naziva (sada: Sportska zajednica Grada Poreča), te upis novih osoba ovlaštenih za zastupanje i to u osobama ČB – predsjednika udruge, te EB – dopredsjednika udruge.

33. Iz Statuta Sportske zajednice Grada Poreča od 23. prosinca 2008. utvrđena je djelatnost Sportske zajednice Grada Poreča, tijela zajednice i njihove obveze i način stjecanja imovine.

34. Iz ugovora o radu za okrivljenika (list 41 spisa) utvrđeno je da je isti zaključen dana 1. siječnja 1998. godine, te da je okr. KB zaposlen na radnom mjestu – tajnik zajednice Športskih udruga Grada Poreča (nakon toga promijenjen naziv u Sportska zajednica Grada Poreča).

35. Čitanjem sporazuma o prestanku radnog odnosa Ur. broj: 70/2-2/2010 od 25. listopada 2010. godine (list 45 spisa) utvrđeno je da je na navedenom radnom mjestu okr. KB radio do 4. studenog 2010. godine.

36. Uvidom u račun broj 28 od 31. prosinca 2008. (list 46 spisa) utvrđeno je da se radi o kupoprodaji opreme za golf pri čemu je prodavatelj i izdavatelj računa Istra golf dizajn d.o.o., a kupac Golf Adria d.o.o., a kupoprodajna cijena iznosi 55.033,91 kuna.

37. Uvidom u račun broj 8001 od 1. prosinca 2008. (list 49 i 68 spisa) utvrđeno je da se radi o kupoprodaji opreme za golf pri čemu je prodavatelj i izdavatelj računa Golf Adria d.o.o., a kupac Sportska zajednica Grada Poreča, a kupoprodajna cijena iznosi 80.941,28 kuna.

38. Uvidom u račun broj 21 od 19. prosinca 2008. (list 50 spisa) utvrđeno je da se radi o kupoprodaji opreme za golf pri čemu je prodavatelj i izdavatelj računa Istra golf dizajn d.o.o., a kupac Maurus Trade d.o.o., a kupoprodajna cijena iznosi 49.340,48 kuna.

39. Uvidom u račun broj 198 od 24. studenog 2008. (list 52 i 69 spisa) utvrđeno je da se radi o kupoprodaji opreme za golf pri čemu je prodavatelj i izdavatelj računa Maurus Trade d.o.o., a kupac Sportska zajednica Grada Poreča, a kupoprodajna cijena iznosi 73.932,00 kuna.

40. Uvidom u račun broj 91 od 4. svibnja 2009. (list 55 spisa) utvrđeno je da se radi o kupoprodaji opreme za golf pri čemu je prodavatelj i izdavatelj računa Istra golf dizajn d.o.o., a kupac Maurus Trade d.o.o., a kupoprodajna cijena iznosi 55.558,80 kuna.

41. Uvidom u račun broj 48 od 5. svibnja 2009. (list 57 spisa) utvrđeno je da se radi o kupoprodaji opreme za golf pri čemu je prodavatelj i izdavatelj računa Maurus Trade d.o.o., a kupac Sportska zajednica Grada Poreča, a kupoprodajna cijena iznosi 84.546,00 kuna.

42. Uvidom u račun broj 92 od 4. svibnja 2009. (list 58 spisa) utvrđeno je da se radi o kupoprodaji opreme za golf pri čemu je prodavatelj i izdavatelj računa Istra golf dizajn d.o.o., a kupac Maurus Trade d.o.o., a kupoprodajna cijena iznosi 36.054,66 kuna.

43. Uvidom u račun broj 55 od 6. svibnja 2009. (list 59 spisa) utvrđeno je da se radi o kupoprodaji opreme za golf pri čemu je prodavatelj i izdavatelj računa Maurus Trade d.o.o., a kupac Sportska zajednica Grada Poreča, a kupoprodajna cijena iznosi 59.351,78 kuna.

44. Uvidom u račun broj 20 od 24. studenog 2008. (list 70 spisa) utvrđeno je da se radi o kupoprodaji opreme za golf pri čemu je prodavatelj i izdavatelj računa Istra golf dizajn d.o.o., a kupac Sportska zajednica Grada Poreča, a kupoprodajna cijena iznosi 82.345,67 kuna.

45. Uvidom u račune broj 001428 od 10. prosinca 2008. i 001445 od 12. prosinca 2008. (listovi 72 i 73 s prijevodom na listovima 205-206 i 211 spisa) utvrđeno je da se radi o kupoprodaji opreme za golf pri čemu je prodavatelj i izdavatelj računa Ferro dodici S.r.l., Invorio, Italija, a kupac Istra golf design d.o.o. 46. Uvidom u račune broj 000418 od 4. svibnja 2009. i 09,00209 od 4. ožujka 2009. (listovi 86 i 89) utvrđeno je da se radi o kupoprodaji opreme za golf pri čemu je prodavatelj i izdavatelj računa Ferro dodici S.r.l., Invorio, Italija, a kupac Istra golf design d.o.o.

47. Iz Jedinstvene carinske deklaracije na listu 78 spisa utvrđeno je da je pošiljka golf opreme koja je poslana od Ferro dodici S.r.l. primatelju Istra golf dizajn d.o.o. u vrijednosti 16.118,80 eura ocarinjena 17. prosinca 2008.

48. Iz Jedinstvene carinske deklaracije na listu 84 spisa utvrđeno je da je pošiljka golf opreme koja je poslana od Ferro dodici S.r.l. primatelju Istra golf dizajn d.o.o. u vrijednosti 15.500,00 eura ocarinjena 5. svibnja 2009.

49. Iz računa broj 93 od 17. prosinca 2008. (list 79 spisa) utvrđeno je da je obrt za prijevoz " [obrt]" ispostavio račun društvu Istra golf dizajn d.o.o. na relaciji Invorio – Kaštel + carinska dokumentacija i na relaciji [adresa] – [adresa] u iznosu od 14.688,00 kuna.

50. Iz računa broj 5450-2008 od 16. prosinca 2008. (list 80 spisa) utvrđeno je da je društvo Omnišped d.o.o. izdalo račun društvu Istra golf dizajn d.o.o. za uslugu otpremništva u svezi sa carinjenjem opreme za golf igralište u iznosu od 30.024,42 kune.

51. Iz računa broj 1556-2009 od 5. svibnja 2009. (list 85 spisa) utvrđeno je da je društvo Omnišped d.o.o. izdalo račun društvu Istra golf dizajn d.o.o. za uslugu otpremništva u svezi sa carinjenjem opreme za golf igralište u iznosu od 26.275,74 kune.

52. Iz zahtjeva broj 24 od 27. studenog 2008. (list 121 spisa), zahtjeva broj 8/09 od 26. ožujka 2009. (list 132 spisa), zahtjeva broj 13/09 od 8. svibnja 2009. (list 141 spisa), zahtjeva broj 21/2009 od 30. lipnja 2009. (list 136 spisa) i zahtjeva broj 34/2009 od 30. prosinca 2009. (list 139 spisa) utvrđeno je da se radi o zahtjevima Sportske zajednice Grada Poreča prema Upravnom odjelu za proračun, financije i računovodstvo Grada Poreča, između ostalog vezano za isplatu određenih novčanih iznosa za izgradnju pucališta na golf igralištu.

53. Iz izvatka o stanju i prometu po računu Sportske zajednice Grada Poreča (list 129-130 spisa) utvrđeno je da je Sportska zajednica Grada Poreča društvu Maurus Trade d.o.o. 17. prosinca 2008. uplatila iznos od 73.932,00 kuna po računu br. 198 te da je Sportska zajednica Grada Poreča društvu Golf Adria d.o.o. 17. prosinca 2008. uplatila iznos od 80.941,28 kuna po računu br. 8001.

54. Iz zapisnika Sportske zajednice Grada Poreča od 14. studenog 2008. i Odluke Sportske zajednice Grada [adresa] od 18. studenog 2008. (list 188 spisa) utvrđeno je da je proveden postupak javne nabave za pripremne i zemljane radove na uređenju golf vježbališta u [adresa], da je broj objave iz Elektroničkog oglasnika javne nabave Narodnih novina RH: N-16-M-141665-271008 od 29. listopada 2008., da su ovlašteni predstavnici Sportske zajednice Grada Poreča, i to okrivljenik KB, ČB i LB pregledali ponude, da je utvrđeno da planirana vrijednost nabave iznosi 250.000,00 kuna bez PDV-a, odnosno 305.000,00 kuna s PDV-om, a da su financijska sredstva u iznosu od 700.000,00 kuna osigurana u Proračunu Grada [adresa] za 2008. godinu i u financijskom planu Sportske zajednice Grada Poreča, da je odabran kao najpovoljniji ponuđač Đusto d.o.o. prema kriteriju najniže cijene ponude.

55. Iz povijesnih izvadaka iz Sudskog registra na listovima 100-109 spisa utvrđeno je da je za društvo Istra golf dizajn d.o.o. osnivač IDA d.o.o., a član uprave IB, za društvo Golf Adria d.o.o. osnivač i član uprave IB, za društvo Maurus Trade d.o.o. osnivač KB, a član uprave PB. 56. Uvidom u izvadak iz sudskog registra na listu 557 spisa utvrđeno je da je društvo Golf Adria d.o.o. prestalo postojati, odnosno da je brisano 10. studenog 2023.

57. Uvidom u izvadak iz sudskog registra na listu 555-556 spisa utvrđeno je da je direktor društva Maurus trade d.o.o. UB (imenovan odlukom od 24. lipnja 2021.).

58. Uvidom u tablice (list 620-623) utvrđeno je da se radi o matematičkim izračunima koje je sačinilo društvo Maurus Trade d.o.o.

59. Na temelju provedenog dokaznog postupka, usporedbom i analizom svih dokaza pojedinačno, kao i u njihovoj ukupnosti, sud je našao dokazanim da je okrivljenik postupajući kao zastupnik Sportske zajednice Grada Poreča u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopio ugovor za koji je znao da je štetan za Sportsku zajednicu Grada Poreča te na taj način počinio kazneno sklapanja štetnog ugovora iz čl. 294. st. 1. KZ/97 na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

60. Okrivljeniku KB se stavlja na teret da je kao zastupnik pravne osobe – Sportske zajednice Grada Poreča prilikom nabave opreme za golf pucalište radi izbjegavanja postupka javne nabave prefakturirao uvezenu golf opremu od strane Istra Golf dizajn d.o.o. Pula prema tvrtkama Maurus trade d.o.o. [adresa] i Golf Adria d.o.o. [adresa], pa da je u konačnici oštećena Sportska zajednica Grada Poreča za razliku u cijeni u iznosu od 102.783,21 kuna.

61. U konkretnom slučaju radi se o kaznenom djelu – delictum proprium, a počiniteljem može biti samo zastupnik pravne osobe u njezinoj gospodarskoj djelatnosti koji sklopi ugovor za koji zna da je štetan za pravnu osobu ili sklopi ugovor protivno ovlasti i time prouzroči štetu pravnoj osobi.

62. Predmetno kazneno djelo sklapanja štetnog ugovora je tipični komisivni delikt (kazneno djelo činjenjem) koji se sastoji ili u sklapanju ugovora za koji počinitelj zna da je štetan za pravnu osobu ili u sklapanju ugovora protivno ovlasti počinitelja (za koji počinitelj u vrijeme počinjenja ne mora znati da je štetan za pravnu osobu koju predstavlja, odnosno zastupa). Kao oblik krivnje pretpostavlja se namjera.

63. Okrivljenik KB ne osporava da je bio zaposlen na mjestu tajnika Sportske zajednice Grada Poreča, međutim osporava da bi bio ovlaštena osoba za zastupanje te udruge navodeći da je izvršavao naloge izvršnog odbora i predsjednika udruge ČB.

64. Čitanjem Statuta Sportske zajednice Grada Poreča (27-40) u čl. 43. navedeno je da (između ostalog), predsjednik Zajednice predstavlja i zastupa zajednicu u okviru nadležnosti utvrđenih zakonom, predmetnim Statutom i drugim općim aktima Zajednice, a da ga u svim poslovima u slučaju odsutnosti ili spriječenosti zamjenjuje dopredsjednik Zajednice.

65. Uvjeti, obveze i odgovornost tajnika zajednice regulirane su čl. 53. do 60. Statuta.

66. U čl. 56. Statuta specificirani su poslovi tajnika gdje je u al. 9. čl. 56. određeno da tajnik predstavlja i zastupa Zajednicu u opsegu i na način određen Statutom, s time da je u 11-toj alineji čl. 56. određeno da tajnik izvršava i druge obaveze utvrđene Zakonom, odlukama Skupšine, izvršnog odbora i po nalogu predsjednika odnosno dopredsjednika Zajednice, a člankom 6. statuta propisano je da je predsjednik Sportske zajednice ovlašten opunomoćiti treću osobu da zastupa zajednicu, odnosno da tajnik zajednice može zastupati zajednicu u određenim poslovima temeljem pisanog odobrenja.

67. Kao što je već navedeno radi se o delictum proprium, jer u konkretnom slučaju počinitelj kaznenog djela može biti samo zastupnik pravne osobe i to u njezinoj gospodarskoj djelatnosti.

68. U svom iskazu ČB potvrđuje da je on bio predsjednik zajednice Sportskih udruga Poreča, da je dopredsjednik bio EB (što nedvojbeno proizlazi iz rješenja (list 20-22), da su osobe za zastupanje zajednice bili on osobno i dopredsjednik (EB op.), a da je okrivljenik KB bio u jednom dijelu ovlašten za zastupanje, u smislu unutrašnje organizacije Sportske zajednice, jer da je isti bio tajnik.

69. Okrivljeniku je, a što proizlazi iz iskaza svjedoka ČB, povjereno da organizira izgradnju i nabavu golf opreme za golf vježbalište u Zelenoj laguni, što isti i čini, a u konačnici svjedok ČB kao predsjednik Sportske zajednice izričito navodi da je i on osobno ispotpisivao sve fakture jer da je imao povjerenja i u okrivljenika i u IB, s time da su ih potpisivali i on i okr. KB. I okrivljenik KB u dijelu svoje obrane navodi da je on osobno operativno provodio sve u smislu nabavke opreme i slično, u vezi projekta izgradnje golf pucališta u Zelenoj laguni, koji projekt je vodila Sportska zajednica, da su naloge za isplatu faktura davali on osobno i predsjednik (ČB) da su supotpisivali fakture, da kada bi došla faktura ju je on osobno potpisao u smislu naznake da je to izvršeno, da bi onda potpisao i predsjednik, te su nakon toga oba potpisivali virmane radi plaćanja, s time da bez potpisa ČB kao predsjednika nije bilo mogućnosti plaćanja faktura, te iste ne bi ni bile prihvaćene od strane Grada Poreča (Grad Poreč je za predmetni projekt osigurao 700.000,00 kuna). U konkretnom slučaju razvidno je dakle da je okr. KB kao tajnik stavljao i svoj potpis na račune i virmane, isti nakon što je dobio puno povjerenje od predsjednika Zajednice ČB operativno vodi projekt nabavke golf opreme za golf pucalište, a u konačnici i svjedok IB ispitan u jednom dijelu izričito navodi da je on osobno inače u svezi golf opreme komunicirao s okrivljenikom, da se s nikim drugim nije konzultirao osim s okrivljenikom, u smislu poštivanja propisa javne nabave, da je on imao saznanja da je upravo okrivljenik KB bio tajnik i da je kao takav operativno vodio Sportsku zajednicu.

70. I ispitan svjedok ČB u tom dijelu iskazuje da je on osobno KB i IB ostavio svu organizaciju u svezi izgradnje golf vježbališta i nabavka opreme za golf vježbalište.

71. Nadalje, svjedok ČB na glavnoj raspravi održanoj dana 29. listopada 2012. godine navodi da on ne zna tko je bio dobavljač golf opreme te da mu ništa nije poznato glede obračunate marže o čemu da uopće nije razgovarao s okrivljenikom.

72. Konačno, i sam okrivljenik na glavnoj raspravi održanoj 27. rujna 2012. godine navodi da je on osobno morao sa Gradom, konkretno s pročelnicom odjela za financije, zatražiti dozvolu za nabavku opreme.

73. Iskazu svjedoka ČB ovaj sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je isti jasan, dosljedan i životno logičan te sukladan dokumentaciji u spisu i to rješenju Ureda državne uprave (list 23-24 spisa) da je on bio predsjednik uprave SZGP, računima koje su društva Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. ispostavili SZGP iz kojih je razvidno da ih je osim njega potpisivao i okrivljenik, te dijelu iskaza RB u kojem navodi da je oko nabave golf opreme komunicirao isključivo s okrivljenikom.

74. Iz svega navedenoga razvidna je izrazita samostalnost okrivljenika u poduzimanju poslovnih aktivnosti vezanih za golf pucalište, kao i činjenica da je okrivljenik bio svjestan svoje uloge zastupnika u Sportskoj zajednici.

75. Bez obzira što je statutom, kao izvorom ovlaštenja za zastupanje, određeno da tajnik može zastupati Sportsku zajednicu temeljem pisanog odobrenja, sve upućuje da je okrivljenik imao ovlaštenje za zastupanje. Naime, treba uzeti u obzir da je okrivljenik faktički vodio zajednicu te da je upravo on i nitko drugi sklopio usmeni ugovor o nabavci golf opreme. Da je tome tako ukazuje i činjenica da je ČB, kao predsjednik Sportske zajednice, supotpisao naloge za isplatu čime je de facto na nesumnjiv način iskazao naknadno odobrenje ugovora od strane Sportske zajednice, što je uvjet da ugovor, sukladno čl. 312. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, obvezuje ugovorne strane, odnosno proizvodi pravni učinak. Razvidno je dakle da je okrivljenik imao usmenu punomoć za zastupanje.

76. Da punomoć nužno ne mora biti dana u pismenoj formi proizlazi iz čl. 313. st. 1. Zakon o obveznim odnosima, pa kako je Sportska zajednica prihvatila način zastupanja gdje je okrivljenik zadužen za faktično vođenje zajednice, to je zaključak da je usmena punomoć koja je dana okrivljeniku valjana, te da je navedeno zastupanje pokriveno relevantnim pravnim propisima iz kojih proizlazi da je okrivljenik imao svojstvo zastupnika.

77. Slijedom toga, što se tiče objektivnog elementa terećenog kaznenog djela, s obzirom na naprijed utvrđene relevantne činjenice da je okrivljenik osobno operativno provodio sve u smislu nabavke opreme i slično u vezi projekta izgradnje golf pucališta u Zelenoj laguni, koji projekt je vodila Sportska zajednica grada Poreča, koji posao oko izgradnje i nabavke golf opreme mu je povjerio ČB kao predsjednik Sportske zajednice Grada Poreča, zaključak je suda da je okrivljenik KB u svezi inkriminiranih radnji nastupao kao zastupnik pravne osobe u njezinoj gospodarskoj djelatnosti – konkretno Sportske zajednice Grada Poreča.

78. Obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je okrivljenik faktički zastupnik Sportske zajednice Grada Poreča te da je operativno vodio projekt, činjenica da je još netko supotpisivao zaprimljene račune nema utjecaja na okrivljenikovo htijenje i volju da počini kazneno djelo, posebice ne kada je tijekom postupka utvrđeno da je predsjednik Sportske zajednice Grada Poreča prepustio okrivljeniku organizaciju projekta koji je imao kompletan uvid u posao.

79. U odnosu na drugi objektivni element – štetu, premda okrivljenik ustraje kod obrane maržama, odnosno kod svojih navoda da je oprema koja je nabavljena jednako koštala Sportsku zajednicu Grada Poreča kao da je kupljena od društva Istra Golf dizajn d.o.o. izravno te da je prosječna marža koju su zaračunala društva Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. Sportskoj zajednici Grad Poreča manja nego prosječna marža koju je Istra golf dizajn d.o.o. zaračunalo Sportskoj zajednici Grada Poreča prilikom prodaje opreme a vezano za isti projekt, sud takvoj njegovoj obrani nije poklonio vjeru već ju smatra isključivo usmjerenom na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti u ovom postupku.

80. To stoga što konačni iznos štete koju je pretrpjela Sportska zajednica Grada Poreča u ovom poslu čini razlika u cijeni koju je Istra golf dizajn d.o.o. ispostavilo u računima broj 28, 21, 91 i 92 društvima Golf Adria d.o.o. i Maurus Trade d.o.o. (195.987,85 kuna sa PDV-om) i cijeni koja su ta ista društva za iste proizvode ispostavila Sportskoj zajednici Grada Poreča u računima broj 8001, 198, 48 i 55 (298.771,06 kuna sa PDV-om). Ta okolnost proizlazi pregledom navedenih računa te iz iskaza vještaka na raspravnom zapisniku od 23. studenog 2012. i knjigovodstvenog vještačenja od 25. travnja 2016. (list 324 spisa) u kojem je vještak detaljno i precizno naveo iznose svakog pojedinog računa te konačnu razliku u cijeni prvotno ispostavljenih računa od društva Istra golf dizajn d.o.o. te konačnih računa koje su ispostavila društva Golf Adria d.o.o. i Maurus trade d.o.o. Dakle, razlika u cijeni je 102.783,21 kuna, koji iznos predstavlja pričinjenu štetu Sportskoj zajednici Grada Poreča.

81. O navedenom je punomoćnik Maurus trade d.o.o. dostavio u spis tablicu s izračunom za koju je naveo da ju je sačinilo knjigovodstvo društva Maurus trade d.o.o., međutim, kao što je već prethodno navedeno, na tu okolnost je u tijeku postupka provedeno vještačenje te je iskazu vještaka u svezi njegovog nalaza i mišljenja koji je sačinjen u skladu s pravilima struke i argumentiran, ovaj sud poklonio vjeru.

82. Sportska zajednica Grada Poreča platila je nabavljenu golf opremu za iznos veći za 102.783,21 kunu, iz razloga jer je golf oprema umjesto da se i dalje nabavlja od primarnog dobavljača Istra golf dizajn d.o.o., nakon što je u jednom navratu oprema kupljena direktno od Istra golf dizajn d.o.o., nakon toga je ostala oprema od strane Istra golf dizajn d.o.o. najprije prefakturirana trg. društvima Maurus trade d.o.o. [adresa] i Golf Adria d.o.o. [adresa] te nakon toga od strane tih društava prodana Sportskoj Zajednici, a što da je dakle uzrokovalo za Sportsku zajednicu Grada Poreča povećanje konačne cijene.

83. Dakle, nastala šteta Sportskoj zajednici Grada Poreča proizlazi iz činjenice da je tijekom postupka utvrđeno da je iznos od 102.783,21 kuna razlika u cijeni koju su društva Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. zaračunala Sportskoj zajednici Grada Poreča u ispostavljenim računima br. 8001, 198, 48 i 55 i cijeni koju je Istra golf dizajn d.o.o. ranije zaračunalo istim društvima za istu opremu u ispostavljenim računima br. 28, 21, 91 i 92, koja društva su te iste račune samo prefakturirali Sportskoj zajednici Grada Poreča. Razvidno je da je upravo za taj iznos oštećena Sportska zajednica Grada Poreča jer je opremu mogla nabaviti po očito znatno nižoj cijeni. Da je Sportska zajednica Grada Poreča kupila navedenu opremu izravno od društva Istra golf dizajn d.o.o., cijena bi bila utoliko (102.783,21 kuna) manja i to je realna šteta za Sportsku zajednicu Grada Poreča koja je proizašla iz ovog posla pa je dakle takav posao za Sportsku zajednicu Grada Poreča bio štetan.

84. S time da, iako je vještak izračunao razliku u cijeni i s PDV-o i bez PDV-a, ocjena je suda da šteta iznosi 102.783,21 kune, dakle da je u to uključen PDV jer je iz predmetnih računa vidljivo da su društva Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. Sportskoj zajednici Grada Poreča zaračunali i PDV te je iz izvatka prometa po računu Sportske zajednice Grada Poreča koji prileži spisu razvidno da je te račune Sportska zajednica plaćala u iznosima koji su obuhvaćali PDV.

85. Također, valja napomenuti da obzirom da Sportska zajednica Grada Poreča u pravnom smislu predstavlja udrugu te da vezano za raspolaganje vježbalištem nije ostvarivala prihode, odnosno izdavala račune i obračunavala PDV, a što je okrivljenik naveo u obrani, ocjena je suda da je iznos štete upravo 102.783,21 kuna odnosno 13.641,68 eura, bez umanjenja PDV-a.

86. Obrana maržama je relativna, marže nisu uvijek iste, njih određuje slobodno poduzetnik koji nudi proizvode na prodaju, zbog čega nije vjerodostojna usporedba s prodajom koja je obavljena u drugom poslu između društva Istra golf dizajn d.o.o. i Sportske zajednice Grada Poreča u svezi prodaje sasvim drugih proizvoda, nego valja uspoređivati isključivo prodaju ove konkretne opreme, što je jedino valjano mjerilo, a u ovom slučaju su društva posrednici, Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. prodali predmetnu opremu po puno većim cijenama nego što su cijene po kojima su kupili, a to povećanje cijene nije bilo opravdano niti popraćeno troškovima pa kako je jedno društvo posrednik u vlasništvu okrivljenika (Maurus trade d.o.o.), a drugo društvo je bilo u vlasništvu IB (Golf Adria d.o.o.) s kojim se okrivljenik dogovarao oko ovog posla, to je okrivljenik kao ujedno tajnik Sportske zajednice Grada Poreča trebao voditi računa o interesima Sportske zajednice Grada Poreča i ne zaračunavati maržu kao vlasnik posredničkog društva, niti pristati na takvu kupnju kao tajnik Sportske zajednice Grada Poreča jer je i sam rekao da njegovo društvo Maurus trade d.o.o. nije imalo nikakve troškove u pogledu ovog posla te zaračunavanje marže, a samim time i povećavanje kupoprodajne cijene nije ničim opravdano.

87. Ako je okrivljenik za svoje trg. društvo Maurus trade d.o.o. mogao nabaviti opremu za jednu cijenu, tada je kao zastupnik Sportske zajednice Grada Poreča postupajući savjesno i pošteno mogao tu istu opremu nabaviti za istu cijenu, a ne zaračunati marže na štetu Sportske zajednice Grada Poreča.

88. Vještak Ivan Nosil je na glavnoj raspravi dana 4. ožujka 2013. i 25. travnja 2013. godine iskazivao da, a što je i opće poznato, maržu određuje sam prodavatelj prvenstveno ovisno o visini troškova prodavatelja (npr. trošak uskladištenja robe), te općenito o tržišnim uvjetima (ponudi i potražnji robe), navodeći da firma koja određuje maržu utvrđuje visinu troškova koje će imati u tom poslu te da se sa maržom iste može pokriti te da u slučaju da se marža određuje previsoko, ovisno o uvjetima na tržištu, ta previsoka marža će odrediti i previsoku cijenu zbog koje kupac neće kupiti tu robu, pa imajući u vidu te kriterije koji utječu na visinu marže, a da prema podacima u spisu trgovačka društva Maurus Trade i Golf Adria nisu, osim izdavanja računa, imala bilo kakvih drugih troškova vezano uz nabavku te opreme, zaključak je suda da nije primjerena i opravdana, osim marže koju je obračunalo trgovačko društvo Istra Golf Dizajn d.o.o., i naplata marže Golf Adrie d.o.o. i Maurus Trade d.o.o., a koja je naplaćena od Sportske zajednice Grada Poreča.

89. Naime, trgovačko društvo Istra Golf Dizajn d.o.o. Pula koje je kao prodavatelj obavilo sve poslove vezano uz nabavku, uvoz i dostavu opreme na golf pucalište gdje ju je trebalo ugraditi, u svojim je računima odredilo maržu koju je smatralo primjerenom troškovima koje je imalo kao i dovoljnu da se ostvari očekivana zarada od tog pravnog posla, dakle u tu maržu je bio ugrađen i određeni poslovni trošak prodavatelja.

90. Međutim, društvo Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o., odnosno njihovi vlasnici okr. KB i IB u daljnjoj preprodaji opreme proizvoljno su i u zajedničkom dogovoru odredili marže bez ikakvih tržišnih parametara. Naime, društvo Maurus Trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. uopće nisu imali troškove u poslu nabavke golf opreme koji bi opravdavali zaračunavanje marži. Činjenica da ovi troškovi nisu postojali proizlazi iz iskaza IB i okrivljenika danih na zapisnik od 25. siječnja 2016.

91. Preostala dva trgovačka društva uključena u nabavku sportske opreme su povezana sa IB koji je direktor Istra Golf Dizajna d.o.o. i vlasnik Golf Adrie d.o.o., a koji je iskazivao o dogovorima s okrivljenikom o načinu na koji će se određivati marža, a što u konačnici ukazuje da marže kako su određene prilikom prodaje Sportskoj zajednici grada Poreča nisu rezultat poslovnih odluka tih trgovačkih društava, niti utemeljene na troškovima i tržišnim okolnostima.

92. Trgovačko društvo Maurus Trade d.o.o. kojem je okrivljenik osnivač, a supruga okrivljenika direktor, nesporno nije imalo, osim troškova knjiženja bilo kakve troškove, niti je poduzeto bilo što vezano uz nabavku te opreme.

93. Ovaj sud nije poklonio vjeru svjedoku IB u dijelu u kojem navodi da je društvo Golf Adria d.o.o. obavljalo neke radnje vezano za predmetnu golf opremu, i to oko pronalaska te robe na tržištu, kao i u dijelu u kojem navodi da nema saznanja da li je društvo Maurus trade d.o.o. imalo nekih troškova vezano za nabavku golf opreme, jer prema njegovom iskazu proizlazi da je usko surađivao s okrivljenikom (koji je vlasnik Maurus trade d.o.o.) i s njim dogovarao marže u vezi ovog posla, da je Istra golf dizajn d.o.o. imalo strukturu i mogućnost odrađivanja cjelokupnog posla, da je kao direktor TD IGD d.o.o. također mogao obavljati posao ispitivanja tržišta, a da Golf Adria nije bila kapacitirana niti financijski niti organizacijski te da je to društvo kasnije i prodao zbog nespojivosti s dužnosti koju obavlja u IGD d.o.o., pa kako je IB bio ujedno i direktor društva Istra golf dizajn d.o.o., a istovremeno i osnivač društva Golf Adria d.o.o., očigledno je njegov iskaz u tom dijelu, da je taj dio posla odrađivao za Golf Adria d.o.o., a ne za IGD d.o.o. iskonstruiran i usmjeren na pokušaj opravdanja zašto je upravo društvo u njegovom vlasništvu (Golf Adria d.o.o.) izvuklo korist za poslove koje je odrađivalo drugo društvo u vlasništvu Istarske županije (Istra golf dizajn d.o.o.) i pokušaj stavljanja okrivljenika s kojim se dogovarao oko tog posla u bolju poziciju. Osim toga, valja naglasiti da niti iz tog dijela iskaza ne proizlazi da bi društvo Golf Adria imalo ikakve stvarne troškove u pogledu nabave ove opreme, a IB je i izričito naveo da nije imalo troškove skladištenja.

94. U konkretnom slučaju radilo se samo o računovodstvenom prijenosu robe od stvarnog dobavljača dvjema trgovačkim društvima čija jedina aktivnost je bila prodaja te robe krajnjem korisniku i zarada na toj transakciji iznosa od 102.783,21 kune.

95. Sud nije poklonio vjeru iskazu IB niti u dijelu u kojem navodi da IGD d.o.o. nije zaračunalo maržu društvima Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. , odnosno da im je IGD d.o.o. prepustilo svoju maržu, a obzirom da je isto proturječno njegovom ranijem iskazu od 27. rujna 2012. u kojem je ipak naveo određene iznose marži u računima IGD d.o.o. prema Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o., a nije niti logično da društvo IGD d.o.o. koje je jedino snosilo sav trošak u svezi predmetne golf opreme ne bi uopće zaračunalo maržu. Osim toga, osnovica za izračun štete nije marža, nego razlika u cijeni, kako je već ranije obrazloženo.

96. Ovaj sud nije prihvatio niti obranu okrivljenika da je eventualno ovim poslom oštećeno društvo Istra golf dizajn d.o.o., odnosno navod da je društvo Istra golf dizajn d.o.o. umanjilo marže da bi ukupna cijena bila ista za Sportsku zajednicu Grada Poreča, a obzirom da iz nijednog dokaza u spisu, niti vještačenjem nije utvrđeno da marža društva Istra golf dizajn d.o.o. ne bi bila uobičajena. Vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da su uobičajene marže 10% do 50 %, dakle marža društva Istra golf dizajn d.o.o. je uobičajena i logično je da je zaračunata s obzirom da je to društvo imalo stvarne troškove u pogledu nabave golf opreme, a nakon čega dodatne marže društava Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. nisu ničim opravdane.

97. Slijedom navedenog u tijeku postupka je dokazano da je nabavljena golf oprema za Sportsku zajednicu Grada Poreča bila više plaćena zbog toga što su u njezinu kupoprodaju uključena trgovačka društva Maurus Trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. i to za iznos od ukupno 102.783,21 kuna.

98. Nadalje, u pogledu subjektivnog elementa, ocjena je suda da je okrivljenik postupao s namjerom sklapanja štetnog ugovora, konkretno na štetu Sportske zajednice Grada Poreča prilikom nabave opreme za golf pucalište u [adresa] u [adresa].

99. Okrivljenik KB naveo je da se išlo u prefakturiranje računa prema Maurus Trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. iz razloga da bi se izbjegao postupak javne nabave jer da se inače Sportska zajednica našla u vremenskom tjesnacu obzirom je bilo planirano da se golf igralište realizira do kraja 2008. godine, da je stoga jedna faktura rascjepkana u više njih kako bi pojedinačni iznosi bili ispod vrijednosti od 10.000,00 eura te kako se onda ne bi trebalo postupati po zakonu o javnoj nabavi, s time da i u takvom postupanju nije bilo nikakve namjere da se bilo koja ošteti niti da se sklopi bilo kakav štetni ugovor, da nakon što je utvrđeno da će se raditi o iznosu od 200.000,00 kuna za nabavku golf opreme da je pročelnica Grada Poreča rekla da to ne može ići bez javne nabave te je onda donesena odluka da se "cijepaju" fakture, da je to sve dogovoreno s predsjednikom ČB.

100. Okrivljenik KB ne osporava da je jedna od tvrtki preko koje je išla prodaja golf opreme i Maurus Trade d.o.o., da je on osnivač te tvrtke a da je njegova supruga u toj tvrtki bila u svojstvu direktora, da je tomu tako razvidno je iz priloženih povijesnih izvadaka iz sudskog registra (list 100-109 spisa) te je u odnosu na Maurus Trade d.o.o. (list 108-109 spisa) utvrđeno da je upravo okrivljenik KB jedini osnivač tog društva, a da je PB u inkriminirano vrijeme bila direktor društva, a koja okolnost ukazuje na motive okrivljenika za ovakvo postupanje prilikom nabave golf opreme za Sportsku zajednicu Grada Poreča.

101. Naime, od velikog je značaja upravo okolnost da je okrivljenik osnivač, a njegova supruga bila direktor jednog od dva trgovačkog društva koji su na ime marže na iznos od ukupno 195.987,85 kuna, zaradili iznos od 102.783,21 kunu prema poslovnoj dokumentaciji i nalazu i mišljenju vještaka financijsko knjigovodstvene struke.

102. Također, preostala dva trgovačka društva uključena u nabavku sportske opreme su bila povezana s IB koji je bio direktor Istra Golf Dizajna d.o.o. i vlasnik Golf Adrie d.o.o., a koji je iskazivao o dogovorima s okrivljenikom o načinu na koji će se određivati marža, a što u konačnici ukazuje da marže kako su određene prilikom prodaje Sportskoj zajednici Grada Poreča nisu bile rezultat poslovnih odluka tih trgovačkih društava, niti utemeljene na troškovima i tržišnim okolnostima.

103. Naime, u cijelom ovom poslu veliku korist bez ikakvih materijalnih troškova imala su jedino posrednička društva Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o., dakle, upravo društva u privatnom vlasništvu okrivljenika i IB s kojim se okrivljenik dogovarao, a što je omogućeno poslom sa Sportskom zajednicom Grada Poreča, a gdje je upravo okrivljenik bio ovlašten za sklapanje ovog posla.

104. Kao tajnik Sportske zajednice Grada Poreča kojemu je bila prepuštena organizacija kompletnog projekta u komunikaciji s Odjelom za financije Grada Poreča bio je upoznat sa točnim iznosom ukupnog iznosa sredstava koji je Grad Poreč osigurao u proračunu za nabavku te opreme u 2008. i 2009., što mu je upravo omogućavalo da se odredi marža u iznosu koji bi mu mogao biti isplaćen u okviru toga proračuna.

105. Da je okrivljenik imao namjeru sklapanja štetnog ugovora proizlazi iz činjenice da je u ovom poslu profitiralo društvo Maurus trade d.o.o. koje je u njegovom privatnom vlasništvu, a unatoč činjenici da isto nije imalo nikakve troškove niti je poduzelo ikakve aktivnosti u svezi nabave golf opreme, obzirom je samo izvršeno prefakturiranje računa, točnije samo povećanje iznosa već postojećih računa, iz čega je razvidno da se okrivljenik rukovodio isključivo ciljem da društvo u njegovom vlasništvu ostvari zaradu, a što mu je omogućio posao sa Sportskom zajednicom Grada Poreča. Nije bilo nikakvog opravdanog razloga da društva Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o., kada su se već ubacila kao posrednici bez stvarnih troškova, zaračunavaju bilo kakvu maržu.

106. Okrivljenik u svojoj obrani navodi da su Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. stupila u ovaj posao kao posrednička društva između Istra golf dizajn d.o.o. i Sportske zajednice Grada Poreča jer da bi cijela kupoprodaja mogla biti sklopljena isključivo s Istra golf dizajn d.o.o. trebalo bi prethodno provesti postupak javne nabave obzirom da bi se radilo o iznosu od preko 10.000,00 eura. Ispostavljanjem manjih računa preko drugih subjekata izbjegao se postupak javne nabave. Navedeno je u svom iskazu potvrdio i svjedok IB.

107. Obrani okrivljenika i dijelu iskaza svjedoka IB o potrebi brzog iskorištavanja odobrenih namjenskih sredstava u 2008. godini obzirom se radilo o kraju godine, te potrebi brzog dovršetka opremanja golf pucališta, kao razlog zašto je trebalo zaobići javnu nabavu, sud nije poklonio vjeru već ju smatra isključivo usmjerenom na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti u ovom postupku.

108. To stoga što su prema podacima u spisu i iskazu svjedoka RB radovi na tom projektu trajali duže vremensko razdoblje u tijeku 2008. godine i 2009. godine, oprema se nabavljala i tijekom 2009. godine te su sredstva odobravana za istu namjenu i u 2009. godini, a što je razvidno iz zahtjeva Sportske zajednice Grada [adresa] Upravnom odjelu za financije, proračun i računovodstvo Grada Poreča 8/09 od 26. ožujka 2009. (list 132 spisa), zahtjeva broj 13/09 od 8. svibnja 2009. (list 141 spisa), zahtjeva broj 21/2009 od 30. lipnja 2009. (list 136 spisa) i zahtjeva broj 34/2009 od 30. prosinca 2009. (list 139 spisa) a koji su sačinjeni tek u 2009. godini te računa društva Maurus trade d.o.o. br. 48. i 55. na listovima 57 i 59 spisa te društva Golf Adria d.o.o. br. 9001 na listu 145 spisa, koji su također izdani u svibnju 2009., kao i iz iskaza svjedoka IB da je 2008. godina bila dobra u financijskom smislu, zatim iskaza svjedoka DB da nije bilo nikakvih naznaka da se sredstva od Grada Poreča ne bi mogla odobriti u sljedećoj godini te iskaza samog okrivljenika koji je izjavio da su Sportskoj zajednici Grada Poreča 2009. odobrena nova sredstva, a osim toga Sportska zajednica Grada Poreča odlučila je upravo u postupku javne nabave odabrati najpovoljnijeg ponuđača za pripremne i zemljane radove uređenja golf vježbališta u [adresa], te je iz odluke i zapisnika (strana 188 - 194 spisa) razvidno da je od objave javnog nadmetanja dana 29. listopada 2008. godine do izbora najpovoljnijeg ponuđača dana 18. studenog 2008. godine prošlo dakle svega tri tjedna.

109. Sud je pritom poklonio vjeru iskazu svjedoka DB, a obzirom da je ista iskazivala objektivno i logično te iako zbog proteka vremena nije imala detaljnih saznanja o konkretnom projektu, ista je iskazivala općenito o proceduri osiguranja novčanih sredstava u proračunu Grada Poreča u inkriminiranom periodu i mogućnosti ostvarivanja tih sredstava u sljedećoj godini te iz njenog iskaza proizlazi da su se sredstva mogla ostvariti u idućoj godini, samo da je bilo nužno ispoštovati proceduru u smislu da je trebalo slijedeće godine dati zahtjev za odobrenje i planiranje te proračunske pozicije u proračunu grada, dakle da je bila potrebna odluka gradskog vijeća.

110. Stoga sud nije povjerovao obrani okrivljenika da bi postupak javne nabave bitno usporio realizaciju tog projekta ili onemogućio iskorištavanje odobrenih sredstava, posebice kada je istovremeno za dio radova potrebnih za realizaciju tog projekta proveden postupak javne nabave, pa nije bilo razloga i da se istovremeno ne provede takav postupak i u istim rokovima i za nabavku opreme.

111. Postupkom javne nabave osigurava se da se u zakonom propisanom postupku svim potencijalnim dobavljačima pod jednakim uvjetima omogući davanje ponuda za istu uslugu, te da bude izabran objektivno najpovoljniji ponuđač, a Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. u ovom slučaju očigledno nisu najpovoljniji ponuđači kad je zbog njihovog ubacivanja u posao kupoprodaje predmetne opreme cijena te opreme narasla za iznos od čak 102.783,21 kuna.

112. Stoga djelovanje okrivljenika koje je bilo usmjereno ka izbjegavanju postupka javne nabave kada je propisana njezina obvezna provedba, dovodi u sumnju pravilnost izbora dobavljača, kao i razloge za takav izbor te okolnost da je trgovačko društvo Istra Golf Dizajn d.o.o. Pula opremu za golf nabavilo, uvezlo i platilo dobavljaču, te dostavilo na samo pucalište u [adresa] u [adresa], a da su nakon toga prodali temeljem četiri fakture u kojima je obračunata i marža trgovačkim društvima Maurus Trade d.o.o. [adresa], a čiji je okrivljenik osnivač, a supruga okrivljenika bila direktor i trgovačkom društvu Golf Adria d.o.o. [adresa], a koja trgovačka društva su ispostavila četiri računa sa obračunatom svojom maržom Sportskoj zajednici grada Poreča koja je te računa i platila, upućuje na zaključak suda da je okrivljenik postupao upravo u namjeri da počini kazneno djelo za koje je proglašen krivim u ovom postupku.

113. Tvrdnja obrane da je bilo potrebno "rascjepkati" iznose računa na različite dobavljače, kako bi cijena robe nabavljene preko jednog dobavljača bila manja od 10.000,00 eura, također je pobijena podacima da se u konačnici trgovačkom društvu Maurus Trade d.o.o. za nabavku opreme za isti projekt bez javne nabave platilo tri fakture u iznosima od 73.932,00 kuna, 84.546,00 kuna i 59.351,78 kuna, od čega su dvije fakture bile u istoj godini (2009.).

114. Također, kad se uzme u obzir da su sredstva za opremanje golf pucališta bila osigurana, da se proračun Grada Poreča izvršavao do kraja godine za koju su bila odobrena novčana sredstva te da Sportska zajednica Grada Poreča plaća račune u kratkom roku (račun br. 198 društvu Maurus trade d.o.o. u roku od svega 23 dana od dana izdavanja istog i račun br. 8001 društvu Golf Adria d.o.o. u roku od svega 16 dana od dana izdavanja istog, a što je utvrđeno iz izvatka prometa po računu SZGP), razvidno je da je nevjerodostojna obrana okrivljenika da su društva Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. odabrana jer da bi malo društava pristalo na odgodu plaćanja od jedne godine te se nikako ne može zaključiti da se Sportska zajednica Grada Poreča našla u vremenskom tjesnacu, već da se radilo isključivo o smišljenom planu da se ošteti Sportska zajednica Grada Poreča, a da korist ostvare trg. društva Maurus Trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o.

115. Obzirom je tijekom postupka utvrđeno da je trg. društvo IGD d.o.o. osnovano upravo radi provođenja posla nabavke golf opreme i uređenja golf igrališta, a da je svjedok RB i sam na raspravi 25. siječnja 2016. iskazivao da je ideja bila da se osnuje drugo društvo koje bi se bavilo određenim poslovima unutar svega toga, pa je tako nastalo društvo Golf Adria d.o.o. koje je osnovano da se bavi komercijalnim poslovima nabave te poslovima vezanim za izgradnju golf igrališta, dakle da je to novo društvo ciljano osnovano u rujnu 2008. g. (što je razvidno iz povijesnog izvatka iz sudskog registra na listu 104 do 107 spisa) kako bi se bavilo istom djelatnošću i ulazi u poslovni odnos sa IGD d.o.o. i samo vrši prefakturiranje računa, a to sve okrivljenik KB zna, tada se nipošto ne može obranu okrivljenika, koji navodi kako mu nije bila namjera oštetiti Sportsku zajednicu Grada Poreča, držati vjerodostojnom.

116. U situaciji gdje u posao ulazi trg. društvo u kojem je okrivljenik osnivač, a supruga je bila direktor (Maurus Trade d.o.o.) te trg. društvo Golf Adria d.o.o. koje je ciljano osnovano radi ulaska u poslovni odnos sa IGD d.o.o., a bavi se istom djelatnošću kao i IGD d.o.o., kada dolazi samo do prefakturanja računa sa razlikom od preko 100.000,00 kuna, gdje navedena trg. društva nemaju ama baš nikakav trošak u realizaciji projekta, a utvrđeno je da su novčana sredstva osigurana za projekt te da nije bilo nikakvog vremenskog tjesnaca za realizaciju projekta na koji se obrana poziva, tada neprovođenje postupka javne nabave jest činjenica koja ukazuje na namjeru okrivljenika da počini kazneno djelo.

117. Čitav projekt opremanja golf pucališta povjeren je isključivo okrivljeniku i IB (osnivaču trg. društva Golf Adria d.o.o. i odgovornoj osobi u IGD d.o.o. koje društvo je golf opremu uvezlo u RH), a koje okolnosti ukazuju na apsolutnu upućenost okrivljenika u realizaciju projekta i njegovo financiranje. Dakle nedvojbeno je da je okrivljenik bio upoznat od koga je društvo IGD d.o.o. nabavilo golf opremu, na koji način i koliko je ta oprema plaćena.

118. Činjenica da je čitav projekt opremanja golf pucališta upravo povjeren isključivo okrivljeniku i IB koji je osnivač trg. društva Golf Adria d.o.o. i odgovorna osoba u IGD d.o.o. koje društvo je golf opremu uvezlo u RH i s kojim se okrivljenik dogovarao u vezi nabave predmetne opreme ukazuje na apsolutnu upućenost okrivljenika u realizaciju projekta i njegovo financiranje, odnosno da je nedvojbeno okrivljenik bio upoznat od koga je društvo IGD d.o.o. nabavilo golf opremu, na koji način i koliko je ta oprema plaćena te da su sredstva od Grada Poreča bila ukupno odobrena i osigurana u iznosu od 700.000,00 kuna, pa okolnost da su računi za nabavku golf opreme rascijepani i prefakturirani na račune koji su ispostavljeni okrivljenikovom trg. društvu Maurus Trade d.o.o. i društvu IB Golf Adria d.o.o., gdje su ista trg. društva dalje fakturirala istu opremu za uvećane iznose od čak 25.907,37 kuna, 24.591,52 kuna, 28.987,20 kuna i 23.297,12 kuna, ukazuje da je okrivljenik kao osoba koja je rukovodila projektom, bio svjestan svoga postupanja te da je htio oštetiti Sportsku zajednicu Grada Poreča.

119. Okrivljenik je imao mogućnost zastupajući interese Sportske zajednice Grada Poreča, obzirom da je i osnivač trg. društva Maurus Trade d.o.o., utjecati da se Sportskoj zajednici Grada Poreča ispostave računi bez uvećavanja za ničim opravdanu maržu, pa njegovo postupanje izvan svake sumnje ukazuje kako je izbjegavanje provedbe postupka javne nabave bilo osmišljeno upravo da se dio novaca koji je bio osiguran za opremanje golf pucališta ''ostavi'' u Maurus Trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o., a na štetu Sportske zajednice grada Poreča.

120. Slijedom navedenog, ocjena je suda da je okrivljenik kod nabavke predmetne golf opreme svjesno postupao kada je izbjegao zakonom propisani postupak javne nabave te da je svjesno iskoristio nezakonito postupanje sve sa namjerom da ošteti Sportsku zajednicu Grada Poreča, a u korist svog društva Maurus Trade d.o.o. i društva IB Golf Adria d.o.o. 121. Kako je tijekom postupka utvrđeno da je upravo okrivljenik bio zadužen za opremanje golf pucališta, da je u operativnom smislu čitav posao njemu povjeren, da je okrivljenik osnivač trg. društva Maurus Trade d.o.o. koje je posredovalo u poslu na način da je fakture koje je ispostavilo trg. društvo IGD d.o.o. prefakturiralo u značajno veće iznose bez ikakvog opravdanog razloga, da je okrivljenik usko surađivao sa IB koji je direktor IGD d.o.o., ujedno i direktor Golf Adria d.o.o. koje je također prefakturiralo račun, da je okrivljenik bio u potpunosti upoznat sa nabavnim cijenama opreme koje je IGD d.o.o. uvezlo, da okrivljenik znajući za cijenu opreme koje je uvezena u RH nije poduzeo radnje da se provede postupak javne nabave, pravdajući to nedostatkom vremena u 2008. godini, bez obzira što je oprema nabavljana i tijekom 2009. godine kao i činjenicu da su sredstva bila osigurana te da posrednička trg. društva uopće nisu imala troškove u poslu nabavke opreme, zaključak je suda da je tijekom postupka dokazan subjektivni element kaznenog djela sklapanja štetnog ugovora, odnosno da je okrivljenik imao namjeru oštetiti Sportsku zajednicu Grada Poreča za razliku u cijeni, kao i da je ta šteta doista i nastala Sportskoj zajednici Grada Poreča koja je izvršila uplate društvu Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. po njihovim uvećanim fakturama, te je time okrivljenik postupajući na način kako je to opisano u izreci ove presude, ne brinući za interese Sportske zajednice Grada Poreča, počinio predmetno kazneno djelo.

122. Slijedom navedenog, sud drži dokazanim da je okrivljenik u vremenskom razdoblju od početka studenog 2008. godine do kraja svibnja 2009. godine u [adresa], kao tajnik Sportske zajednice Grada Poreča, prilikom nabave opreme za golf pucalište u [adresa] u [adresa], iako je tu opremu prvotno pribavilo, uvezlo i dostavilo neposredno na golf pucalište trgovačko društvo Istra Golf Dizajn d.o.o. Pula, što je okrivljenik znao, umjesto da tu istu opremu za Sportsku zajednicu Grada Poreča kupi neposredno od primarnog dobavljača Istra Golf Dizajn d.o.o., ista je prema računima broj 21, 91 i 92 prefakturirana trgovačkom društvu Maurus Trade d.o.o. [adresa], čiji je okrivljenik ujedno član, te prema računu broj 28 trgovačkom društvu Golf Adria d.o.o. [adresa], za iznos od ukupno 195.987,85 kuna, pa je okrivljenik za Sportsku zajednicu Grada Poreča, bez propisanog postupka javne nabave, tu istu opremu za predmetno golf pucalište kupio od trgovačkih društava Maurus Trade d.o.o. prema ispostavljenim računima broj 198, 48 i 55 i od trgovačkog društva Golf Adria d.o.o. prema ispostavljenom računu broj 8001, za iznos od ukupno 298.771,06 kuna, čime je Sportsku zajednicu Grada Poreča oštetio za razliku u cijeni u iznosu od 102.783,21 kuna, odnosno 13.641,68 eura.

123. Sud je u izreci presude u činjeničnom opisu dodatno naznačio iznos štete i u valuti euro (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450), a obzirom da je u vrijeme počinjenja djela na snazi bila valuta kuna, ali je u međuvremenu na snagu stupila valuta euro pa tako iznos štete od 102.783,21 kuna odgovara iznosu od 13.641,68 eura.

124. Odlučujući o primjeni Kaznenog zakona, prije svega valja istaći da je 1. siječnja 2013. stupio na snagu KZ/11 koji u odredbi članka 3. st. 1. određuje da će se prema počinitelju primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja (članak 3. stavak 2. KZ/11). Prema članku 3. st. 3. KZ/11 ako se izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako utvrdi da kontinuitet postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja. U konkretnom slučaju, optuženiku se stavlja teret da bi počinio kazneno djelo iz čl. 294. st. 1. KZ/97, te unatoč tome što je kazneno djelo sklapanja štetnog ugovora iz članka 294. st. 1. KZ/97 u KZ/11 pod tim nazivom ukinuto, ovaj sud nalazi da je konkretno činjenično stanje kažnjivo i po „starom“ i po „novom“ Kaznenom zakonu, budući između činjeničnog i zakonskog opisa onog oblika kaznenog djela sklapanja štetnog ugovora iz članka 294. st. 1. KZ/97 koje se okrivljeniku stavlja na teret, te zakonskog opisa kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. KZ/11 postoji pravni kontinuitet. Naime, razmatrajući činjenični opis kaznenog djela koje je okrivljeniku stavljeno na teret utvrđeno je da se činjenični opis može podvesti pod zakonski opis kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. KZ/11. Naime, kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju čini onaj tko u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja i na taj način pribavi sebi ili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time ili na drugi način onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu. Ako je kaznenim djelom pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta radi se o kvalificiranom obliku kaznenog djela (članak 246. stavak 2. KZ/11). Kako se ovdje radi o slučaju gdje se okrivljeniku zapravo stavlja na teret da kao tajnik SZGP prilikom sklapanja kupoprodaja sportske opreme nije vodio računa o interesima SZGP te da je pribavio imovinsku korist društvima Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o., onda je očigledno da se ta situacija može podvesti pod zakonski opis kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. KZ/11. Pri tome, je analizirajući koji je zakon blaži za počinitelja te koji je potrebno primijeniti u konkretnom slučaju, sud utvrdio da je prema KZ/97 za kazneno djelo iz članka 294. stavak 1. KZ/97 propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, dok je za kazneno djelo iz članka 246. stavak 1. KZ/11 propisana kazna zatvora u trajanju od također šest mjeseci do pet godina, a za kvalificirani oblik iz stavka 2. istog članka kazna zatvora u trajanju od 1 do 10 godina. Slijedom navedenog nije utvrđeno da bi novi zakon KZ/11 bio blaži za okrivljenika pa isti nije primijenjen već je primijenjen KZ/97.

125. Kazneno djelo sklapanja štetnog ugovora iz čl. 294. st. 1. KZ/97 čini onaj tko kao zastupnik pravne osobe u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopi ugovor za koji zna da je štetan za pravnu osobu ili sklopi ugovor protivno ovlasti i time prouzroči štetu pravnoj osobi.

126. Da bi počinitelj bio kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret potrebno je da je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, da je postupao s namjerom ili iz nehaja, kada je zakonom propisano kažnjavanje i za taj oblik krivnje te da je bio svjestan ili da je bio dužan i da je mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno. 127. Kako u tijeku postupka nije bila dovedena u sumnju ubrojivost okrivljenika, sud je utvrdio da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv i da je djelo počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje jer je zaključak suda da je znao da sklapa ugovor na štetu Sportske zajednice Grada Poreča ne bi li se njegovo društvo Maurus trade d.o.o. i društvo Golf Adria d.o.o. okoristili. Nadalje, istome je kao odraslom muškarcu u dobi od (tada) navršene 48 godine života (rođen je **.**.1960.), pismenom, visokoobrazovanom (sa završenom višom školom za PTT), dakle, kao osobi koja s obzirom na svoje godine života ima određeno životno iskustvo, te kao državljaninu Republike Hrvatske (što je sve utvrđeno iz podataka koje je okrivljenik dao sudu) koji u RH i živi, zasigurno nije moglo biti nepoznato da takvo njegovo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo. 128. Slijedom svega navedenog, sud je okrivljenika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela sklapanja štetnog ugovora iz čl. 294. st. 1. KZ/97 na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

129. Određujući vrstu i visinu kaznene sankcije, sud je okrivljeniku olakotnim cijenio protek vremena od izvršenja optuženog kaznenog djela i njegovu raniju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost (listovi 558-561). Drugih olakotnih i otegotnih okolnosti sud nije našao.

130. Na temelju svih navedenih okolnosti, a unutar granica sankcija propisanih zakonom, uzimajući u obzir ličnost okrivljenika, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i pogibeljnost djela, sud je okrivljenika KB za kazneno djelo sklapanja štetnog ugovora iz čl. 294. st. 1. KZ/97 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te mu je potom izrekao uvjetnu osudu kojom je odredio da se zatvorska kazna na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik tijekom roka provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. 131. Sud smatra da će upravo takvom sankcijom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, tj. da će utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. 132. Nadalje, odredbom čl. 5. ZKP/08 propisano je da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom, a odredbom čl. 77. st. 5. KZ/11 je propisano da se oduzeta imovinska korist neće umanjiti za iznos sredstava uloženih u kriminalnu djelatnost.

133. Kako je u tijeku postupka utvrđeno da su počinjenjem ovog kaznenog djela od strane okrivljenika, društva Maurus trade d.o.o. i Golf Adria d.o.o. ostvarila nepripadnu imovinsku korist čija visina odgovara visini štete koja je nastala Sportskoj zajednici Grada Poreča, kako je to prethodno već izračunato, i to društvo Maurus trade d.o.o. u iznosu od 10.203,18 eura[2] / 76.875,84 kuna i društvo Golf Adria d.o.o. u iznosu od 3.438,5 eura[2] / 25.907,37 kuna, a Sportska zajednica Grada Poreča nije postavila imovinskopravni zahtjev pa sud o istome nije niti odlučivao, na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrđeno je da je društvo Maurus trade d.o.o. kaznenim djelom okrivljenika iz čl. 294. st. 1. KZ/97 ostvarilo imovinsku korist u ukupnom iznosu od 10.203,18 eura[2] / 76.875,84 kuna, te navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske te je naloženo društvu Maurus trade d.o.o. da Republici Hrvatskoj isplati navedeni novčani iznos, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude. U odnosu na društvo Golf Adria d.o.o. nije određeno oduzimanje imovinske koristi obzirom da je isto prestalo postojati te iz podataka u spisu ne proizlazi da bi to društvo imalo pravnog slijednika, a osim toga tužitelj je iz tog razloga i povukao prijedlog za oduzimanje imovinske koristi u odnosu na društvo Golf Adria d.o.o.

134. Odluka o troškovima kaznenog postupka u odnosu na okrivljenika temelji se na odredbi iz čl. 148. st. 1. ZKP/08, a s obzirom da je sud istog proglasio krivim. Okrivljenik je tako obvezan naknaditi trošak paušala u iznosu od 250,00 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08), koji trošak je odmjeren sukladno složenosti i trajanju kaznenog postupka, te trošak provedenih vještačenja po vještaku financijske struke Ivanu Nosilu u ukupnom iznosu od 2.879,02 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08), trošak prijevoda po stalnom sudskom tumaču Klaudiju Gostiši u iznosu od 320,71 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08) i putni trošak svjedoka IB u iznosu od 17,28 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08), odnosno trošak u sveukupnom iznosu od 3.467,01 eura, u roku od 90 dana od pravomoćnosti ove presude, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

135. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Pazinu 26. studenog 2024.

Sutkinja

Nina Ciglenečki

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu na broj: KO-DO-74/2024

2. Okrivljeni KB

3. Branitelj okrivljenika Rajko Branković, odvjetnik u Puli

4. Maurus Trade d.o.o. po predstavniku UB

5. Punomoćnik društva Maurus Trade d.o.o., Saša Drobnjak, odvjetnik u Puli