Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžm-18/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom maloljetničkom postupku prema mlt. ĆŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 129/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Km- 18/2022-55 od 3. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba mlt. ĆŠ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja prema mlt. ĆŠ izrečena je odgojna mjera iz čl. 16. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje ZSM) upućivanja u odgojni zavod. Odgojna mjera je maloljetniku izrečena zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

2. Na temelju čl. 66. st. 4. ZSM maloljetniku se kao vrijeme trajanja odgojne mjere uzima vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 18. svibnja do 18. lipnja 2024.

3. Na temelju čl. 89. ZSM troškovi postupka te nagrada i nužni izdaci postavljenog branitelja u cijelosti padaju na teret državnog proračuna.

4. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik po branitelju Matiji Šikiću, odvjetniku, zbog odluke o izboru vrste odgojne mjere, predlažući preinačenje pobijanog rješenja izricanjem blaže odgojne mjere.

5. Odgovarajućom primjenom čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

6. Iako je branitelj maloljetnika u žalbi zatražio obavijest o sjednici, tome nije udovoljeno jer se odredbe ZKP/08 o održavanju javne sjednice vijeća ne odnose na postupak o žalbi protiv rješenja, niti odredbe ZSM sadrže odredbe o javnoj drugostupanjskoj sjednici.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u povodu podnijete žalbe u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi povreda te odredbe na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Maloljetnik se žali zbog odluke o izboru odgojne mjere smatrajući da je ista prestrogo odmjerena i da ne odgovara dosadašnjim i trenutnim okolnostima njegovog osobnog i obiteljskog života. Žalitelj smatra da izrečena odgojna mjera ne odgovara utvrđenim činjenicama da je on priznao počinjenje kaznenih djela, izrazio žaljenje i kajanje, da se sestri ispričao. Ističe se i dio iskaza sestre maloljetnika, žrtve kaznenog djela o tome da je maloljetnik promijenio ponašanje, da mu je i dalje skrbnica i da zajedno žive. Žalitelj smatra da se svrha maloljetničkih sankcija neće ostvariti izricanjem zavodske odgojne mjere već bi valjalo izreći blažu maloljetničku sankciju.

9.1. Suprotno od žalbene argumentacije, sud prvog stupnja je u pobijanoj odluci ispravno utvrdio sve okolnosti odlučne za izbor odgojne mjere iz čl. 16. ZSM, koje je ispravno i vrednovao, primjenjujući na određeni način i načelo postupnosti u izboru maloljetničkih sankcija. Ovakav izbor sankcije u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja te ocjenjuje da će upravo izrečena odgojna mjera ostvariti svrhu, koju ispravno ističe i sud prvog stupnja (toč. 9., 9.1. i 10. obrazloženja). Svemu navedenome valja ipak dodati da je izrečena odgojna mjera odgovarajuća i kaznenom djelu koje je maloljetnik počinio i posljedicama istog, dosadašnjem životu maloljetnika i prognozi stručnih službi (HZSR Područna služba Čakovec i stručne suradnice suda) o potrebi izdvajanja maloljetnika iz njegove destimulativne životne sredine i prema njemu primijeniti pojačane mjere odgoja s obzirom na izražene poremećaje ponašanja i nedovoljnu spremnost da prihvati odgojne utjecaje. Točne su tvrdnje žalitelja o ponašanju maloljetnika tijekom kaznenog postupka, o usmeno izraženoj spremnosti za promjenom ponašanja, no navedeno kraj okolnosti utvrđenja da je počinio kazneno djelo i okolnosti njegova dosadašnjeg života i ponašanja, nije odlučno. Maloljetnik do sada nije sudjelovao u kaznenom maloljetničkom postupku, ali je prema njemu primjenjivana mjera smještaja u odgojnu ustanovu u sustavu socijalne skrbi koju mjeru je maloljetnik izbjegavao, bježao je iz doma, sukobljavao se s drugim korisnicima, pa navedeno ukazuje na potrebu boravka maloljetnika u jače strukturiranim uvjetima. Navedeno, uz odnos maloljetnika, ali i njegove obitelji, prema odgoju, obrazovanju i preuzimanju odgovorne uloge u životu, upućuje na potrebu izricanja najstrože odgojne mjere. Ne postoji dostatni odgojni učinak skrbnice maloljetnika na njega jer maloljetnik ne poštuje autoritete, vrijeme provodi stihijski, sam iskazuje o počinjenim kaznenim djelima krađa. Upravo će tijekom izvršenja odgojne mjere iz čl. 16. ZSM maloljetniku biti omogućen nastavak obrazovanja, jer je maloljetnik završio pet razreda osnovne škole, a boravak u strukturiranim uvjetima, uz nadzor stručnih osoba, utjecati će na promjenu njegovih stavova i na razvoj i jačanje njegove ličnosti. Iz ovih razloga nije osnovana žalba maloljetnika po osnovi pobijanja zbog izbora vrste odgojne mjere.

10. Provedenim ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nije našao povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, a kako žalba maloljetnika nije osnovana, to je istu valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci, primjenom čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 26. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke