Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-496/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Skelinu, odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika SŠ pok. BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Krokaru, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-208/2022-25 od 06. rujna 2024., u sjednici vijeća dana 26. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-208/2022-25 od 06. rujna 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke prihvaća se uređeni tužbeni zahtjev na utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i njenog pokojnog supruga BŠ predstavlja Stan prizemlje u kući sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koja se sastoji od prizemlja, I i II kata, 192/686 suvlasničkog djela u odnosu na cijelu kuću na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog djela samostalne uporabne cjeline – stan u prizemlju, označenog kao Stan Prizemlje, Posebni dio; Hodnik, kupaonica, dvije sobe, kuhinja i trpezarija, blagovaonica i kuhinja korisne površine 86,30 m2 korisne vrijednosti korisnih površina 86, Pripadak; pred prostor korisne površine 2,65 m2 korisne vrijednosti korisnih površine 2, spremište korisne površine 2,78 m2 korisne vrijednosti korisnih površina 1, natkrivena terasa korisne površine 14,10 m2 korisne vrijednosti korisnih površine 7, ukupne korisne vrijednosti u odnosu na stan u prizemlju 96/108, udio korisne vrijednosti posebnog dijela u odnosu na cijelu kuću 192/686, sve kako je to prikazano u vještačkom nalazu sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl.inž.grad. Mijo Tadinac „Nadnevak: 12.rujna 2023.godine.“, a koji vještački nalaz je sastavni dio presude, te da udio tužiteljice u naprijed navedenoj bračnoj stečevini iznosi ½ dijela cjeline." Konačno, pod Ii se nalaže tuženiku tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.911,77 EUR-a sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovoga spora jest zahtjev radi utvrđenja bračne stečevine tužiteljice i njenog pokojnog supruga na 192/686 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i to vezano za posebni dio samostalne uporabne cjeline- stana koji se nalazi u prizemlju izgrađenog više etažnog objekta, za udio tužiteljice u ovoj bračnoj stečevini od 1/2. Tužiteljica je supruga sada pok. ZŠ pok. SŠ te je sklopljen brak **.**.1971., koji je prestao smrću ZŠ **.**.2009., te je tuženik sin tužiteljice i zakonski sunasljednik iza ZŠ pok. SŠ, uz braću RŠ i EŠ dok je na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je identična katastarskoj numeraciji oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgrađen objekt s više etaža, odnosno prizemlja i dva kata pa je sporno prizemlje objekta izgrađeno za vrijeme trajanja braka tužiteljice i njenog prednika, pok. ZŠ, kada su tužiteljica i njen suprug sudjelovali u gradnji prizemlja toga objekta dok je zemljište na kojem je objekt izgrađen vlasništvo pravnih prednika supruga tužiteljice.

6. U ranijem postupku prije ukidne odluke ovog suda sud prvog stupnja zanemario je činjenicu da je vještački nalaz na kojeg se pozvao u izreci tamo pobijane odluke (a putem kojega se identificira predmet prijepora), sačinjen u drugom postupku, te da se o istome u ovom predmetu nije neposredno raspravljalo, uslijed protivljenja tuženika takvom postupanju – jer se tuženik protivio njegovu korištenju u ovom postupku. Pri tome, što je još značajnije, sud prvog stupnja prihvaćajući taj nalaz i mišljenje kao dokaz u ovome sporu, zanemario je i činjenicu da između dvaju postupaka niti po objektivnoj a-obzirom na izostanak drugih tuženika-niti subjektivnoj liniji-ne postoji identitet spora, jer u predmetu u kojemu je taj nalaz bio izrađen – P- 6138/15-radilo se o zahtjevu na utvrđenje da je tužiteljica u odnosu na RŠ, ovdje tuženika SŠ i EŠ, suvlasnica za 5/8 od 30/100 dijela čitave obiteljske kuće koja kuća da se sastoji od prizemlja i i dva kata te 5/8 od 30/100 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok se u ovom predmetu radi isključivo o utvrđenju da bračnu stečevinu tužiteljice i njenog pokojnog supruga BŠ predstavlja 30/100 suvlasničkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela samostalne uporabne cjeline – prizemlja zgrade, na što tuženik upire i u svojoj žalbi i njenoj dopuni.

7. Sada u žalbi tuženik ističe kako je tužiteljica podneskom od 7. prosinca 2023. preinačila tužbeni zahtjev na način da je novi tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje bračne stečevine tužiteljice i njezinog pokojnog supruga koja bi se sastojala u suvlasništvu nekretnine - posebnog dijela samostalne uporabne cjeline - stana u prizemlju dok etažno vlasništvo nije osnovano niti se tužbenim zahtjevom isto osniva a ranije je utvrđeno kako je ispravni tužbeni zahtjev trebao glasiti na uspostavu etažnog vlasništva, niti je postavila tužbeni zahtjev na uspostavu etažnog vlasništva, već je postavila tužbeni zahtjev na utvrđenje da je uspostavljeno etažno vlasništvo, a što je bitno drugačije. Sud ovdje utvrđuje da je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela samostalne uporabne cjeline, dok u zemljišnoj knjizi za nekretninu koja je predmet postupka nije upisano etažno vlasništvo. Sud može uspostaviti etažno vlasništvo ako su ispunjene zakonske pretpostavke za uspostavu etažnog vlasništva ili utvrditi da je uspostavljeno etažno vlasništvo, međutim u tom slučaju sud mora obrazložiti na koji je način i kada navedeno etažno vlasništvo uspostavljeno. Ako je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, tužiteljica može biti vlasnica ili suvlasnica samo cijelog posebnog dijela, a ne nekih njegovih dijelova dok ovdje sud odvaja vlasništvo odnosno suvlasništvo dijela stana od 96/108 dijela u odnosu na dio stana od 12/108 dijela, prema suvlasničkim udjelima u određenim prostorijama u tom stanu pa tako sud nije uspostavio etažno vlasništvo već je utvrdio da je isto uspostavljeno, a navedeno nije obrazložio jer isto doista i nije uspostavljeno.

8. Dalje, pogrešno je utvrđeno kako tužiteljici pripada jednaki udio u bračnoj stečevini iako je kuća izgrađena na zemljištu koje je predstavljalo vlastitu imovinu pokojnog ZŠ pok. SŠ, koju je ŠŠ dala sinu BŠ dok niti drugi sinovi EŠ i DŠ, koji tvrde da su gradili 1. i 2. kat, nisu ni mogli steći pravo vlasništva, s obzirom na to da je otac ZŠ pok. SŠ govorio da će svakome od djece pripasti po jedan kat te nije odredio koji kome dok tužena da ostane bez svoje etaže.

9. Pravilno međutim imajući u vidu vrijeme stjecanja nekretnine u pobijanoj odluci sud prvog stupnja primjenjuje čl. 20. st.1. Zakona o osnovnim vlasničkim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 92/94) prema kojemu se vlasništvo stječe po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem jer tužiteljičin zahtjev osnovan je temeljem odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89 i 59/90 - dalje: ZBPO). Sukladno odredbi čl. 287. st. 1. i st. 2. ZBPO-a, udio bračnih drugova u zajedničkoj imovini treba odrediti prema njihovom doprinosu u stjecanju te imovine koja se dakle slovom samog zakona stječe na temelju rada bračnih drugova, a udio bračnih drugova određuje se ovisno o doprinosu svakoga bračnog druga u njezinu stjecanju, koji je odrediv, odnosno može se odrediti u suvlasničkom udjelu, i to ne samo temeljem fizičkog rada, već u svim drugim vidovima doprinosa koji su bračni drugovi imali u zajedničkom kućanstvu, obiteljskoj zajednici i međusobnom uzdržavanju, pomaganju i solidarnosti, te uzdržavanju zajedničke djece i drugih u obitelji uzdržavanih osoba kao i u ostalim poslovima koje su bračni drugovi tijekom braka obavljali.

10. Prema zk izvatku nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1670 k. o. [katastarska općina] je u suvlasništvu MŠ pok. M za 14/90 i SŠ za 5/90 dijela, oboje prednika ZŠ, supruga tužiteljice i oca tuženika dok i tuženik ističe kako je kuća izgrađena na zemljištu koje da je izvanknjižno vlasništvo njegova oca, a koje je stekao nasljeđivanjem po svom ocu, odnosno darovanjem od majke, bake tuženika pa tužiteljica ne postavlja zahtjev za uknjižbu toga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, već obuhvaća samo nasljednike ZŠ, čiji su zakonski nasljednici uz tuženika i njegova braća DŠ i EŠ.

11. U posjedovnom listu za č.3156 k. o. [katastarska općina] upisana je za cijelo baka tuženika ŠŠ, koja je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj O-179/76 od 19. siječnja 1977. godine, proglašena uz zajedničke kćeri, nasljednicom SŠ pok. MŠ u omjeru od 5/7 dijela (no u istome nije označena kao ostavina nekretnina upisana u ZU 1670 k. o. [katastarska općina], pa se ne radi o pravomoćnom odlukom vezanom nasljeđivanju za nasljednike ZŠ koji je drugu ostavinu ustupio majci), dok je nekretnina obuhvaćena kao izvanknjižno vlasništvo ostaviteljice ŠŠ, koju su na temelju rješenja o nasljeđivanu javnog bilježnika Petra Žanka, sa sjedištem u [adresa], poslovni broj O-140/10, UPP/OS-66/10 od 5. srpnja 2010. godine, naslijedili uz tuženika i njegova braća, svaki za udio od 1/6 dijela i sin ostaviteljice (stric tuženika) MŠ pok. SŠ, ovaj za 3/6 dijela.

12. Sud temeljem istog utvrđuje kako su u času smrti SŠ pok. MŠ, kao njegov zakonski nasljednik bio sin ZŠ, koji je već u času smrti ovog ostavitelja postao njegov nasljednik, dakle da je isti stekao imovinu po osnovu nasljeđivanja upisanu u ZU 1670 k. o. [katastarska općina], bez obzira što je rješenjem javnog bilježnika Petra Žanka, sa sjedištem u [adresa], poslovni broj O-252 od 3. studenoga 2009., odlučeno da se ostavina iza ostavitelja ZŠ neće provoditi uslijed nedostatka imovine pa su nasljednici njegova djeca i supruga ovdje tužiteljica, koja nije sudjelovala kao nasljednica iza smrti ŠŠ, umrle 2010. odnosno iza smrti svoga sina ZŠ koji je umro 2009. I sama tužiteljica tvrdi kako se predmetno zemljište, koje je njenom suprugu darovano od majke ŠŠ, sastoji od dva dijela, od kojih je drugi dio koji je po nasljedstvu iza smrti ŠŠ ud. SŠ pripao MŠ pok. SŠ, djeveru tužiteljice, koje je kasnije od njega otkupio sin tužiteljice DŠ, a i sam tuženik tvrdi da je baka ŠŠ njegovom ocu darovala predmetno zemljište u onom dijelu na kojem je izgrađen objekt, što sve to i potvrđuju svjedokinje OŠ pok. SŠ, ČŠ, kao i KŠ, koje su sestre pok. ZŠ, navodeći da je njihova majka zemljište podijelila na dvije cjeline, jednu za ZŠ, a drugu za njegova brata MŠ pok. SŠ, koji su se realno i podijelili na terenu, te su tužiteljica i njen suprug započeli s gradnjom objekta, odnosno predmetnog prizemlja na tom pripadajućem dijelu zemljišta.

13. Stoga tužiteljica pravilno tuži samo nasljednike ZŠ pok. SŠ, jer otprije ima pravomoćnu presudu P-6138/15 od 24. travnja 2017. prema kojoj je tužiteljica spram tamošnjih tuženika pod 1) RŠ, pod 2) SŠ i pod 3) EŠ, suvlasnica za 5/8 od 30/100 dijela obiteljske kuće izgrađene na čest zem 3407 k. o. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a koja obiteljska kuća se sastoji od prizemlja i i dva kata te 5/8 od 30/100 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), sve kako je to prikazano u vještačkom nalazu sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. Mije Tadinca 20. kolovoza 2015. i dopuni vještačkog nalaza 12. prosinca 2016. koji su vještački nalaz i mišljenje te dopuna vještačkog nalaza i mišljenja sastavni dio te presude. Ova je presuda preinačena presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-931/17 od 14. studenoga 2017. te je u odnosu ovdašnjeg tuženika odbijen postavljeni tužbeni zahtjev, dok je presuda na temelju priznanja koja je donesena u pogledu ostalih nasljednika ZŠ postala pravomoćna.

14. Tužiteljica je zahtjev radi utvrđenja suvlasničkog udjela s osnova bračne zajednice u tom postupku postavila na cijeloj nekretnini (prizemlje i dva kata s dvorištem), a ne na posebnom dijelu nekretnine - prizemlju dok je već pravomoćnom presudom na temelju priznanja utvrdila prema ostaklim nasljednicima ZŠ suvlasništvo od 5/8 od 30/100 dijela obiteljske kuće i zemljišta, a u ovom postupku zahtjeva utvrđenje s iste pravne osnove utvrđenje svog udjela doprinosa od 1/2 dijela u bračnoj stečevini 30/100 suvlasničkog udjela prizemlja objekta sagrađenoga na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), o čemu je već pravomoćno odlučeno u odnosu na RŠ i EŠ i to za cijelu nekretninu, pa pravilno sud utvrđuje isto i u odnosu na dva preostala nasljednika, jer je u ranijem predmetu utvrđeno kako su iznad već izgrađenoga prizemlja nakon 1997. godine sinovi tužiteljice i njihova prednika DŠ i EŠ za sebe izgradili još dvije etaže, suglasnošću roditelja, što je bila njihova zajednička odluka prije nadogradnje, pa su u smislu odredbe čl. 156 st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZV), isti postali vlasnici posebnih etaža prvog i drugog kata predmetnog objekta nadogradnjom dok i nije sporno da je predmet spora izgrađen u vrijeme trajanja braka tužiteljice i pok. ZŠ pok. SŠ. tužiteljica dakle ne zahtjeva diobu stvari, već utvrđenje suvlasništva posebnog dijela a niti sam tuženik ne osporava kako je doprinosom tužiteljice izgrađeno sporno prizemlje objekta.

15. Sud prvog stupnja u tom pravcu pravilno utvrđuje kako tužiteljica dokazuje da nakon što je sklopila brak s ZŠ u kojem imaju troje djece, stanovala dvanaest godina kao podstanar, nakon čega su supružnici odlučili izgraditi objekt na zemljištu koje je njenom suprugu darovano početkom 1980. te je prizemlje objekta izgrađeno do 1984. godine koje se sastojalo od dvije sobe i kuhinje, s vanjskim WC- om, da bi njenim novčanim sredstvima koje je dobila iz zaposlenja 1985. godine, predmetno prizemlje bilo prošireno tako da se sastoji ukupno od dvije sobe, kuhinje s dograđenom dnevnom sobom, te je izgrađena terasa prizemlja jer je do tada prizemlje bilo samo prekriveno nadstrešnicom a tužiteljica je bila zaposlena u turizmu, te je uz stalno zaposlenje obavljala i druge poslove najamnog radnika u poljoprivredi i za osobne potrebe brala i prodavala samoniklo bilje, dok je i građevni materijal pribavljen iz radom ostvarenih sredstava bračnih drugova dok je i tužiteljica uložila vlastiti novac dobiven darovanjem od svoga oca u protuvrijednosti iznosa tadašnjih 1.500,00 DEM-a.

16. Sama tužiteljica tvrdi kako je tuženik koji s djetetom, unukom tužiteljice, stanuje u prizemlju za svoje obiteljske potrebe izradio verandu na već izgrađenom balkonu prizemlja i proširio prostor dnevnog boravka, a ranije su mu roditelji dopustili da koristi jednu sobu

17. Stoga pravilno sud utvrđuje kako su tužiteljica i pok. ZŠ, na njegovom zemljištu, radom i sredstvima od ostvarenog rada, izgradili prizemlje objekta, u koji je određena vlastita materijalna sredstva uložila tužiteljica kao i višekratno podigla određene novčane iznose s osnova pa praivlno temeljen navedenoga ulaganja u bračnu stečevinu bračnih drugova sud ocjenjuje u jednakim omjerima budući je iz pojedinih iskaza svjedoka vidljivo da je suprug tužiteljice imao namjeru graditi objekt za djecu pa da prizemlje kao zajedničko vlasništvo bračnih drugova ostane tuženiku nakon njihove smrti, a druga djeca da na objektu sagrade stanove za stanovanje, tako da su bračni drugovi imali namjeru i volju graditi zajednički objekt, predstavljajući ga prema svima kao bračnu stečevinu u jednakom doprinosu.

18. U ponovljenom postupku pravilno je sud proveo vještačenje po vještaku za graditeljstvo koji je utvrdio kako je omjer verande korisne površine 12,15 m2, odnosno korisne vrijednosti površine 12 m2 što da iznosi u odnosu na prizemlje 12/108 suvlasničkog dijela na prizemlju a u odnosu na cijelu kuću 24/686 pri čemu je vještak naveo utvrđenu korisnu vrijednost cijele nekretnine po svim dijelovima s iskazanom zasebnom verandom te je utvrdio odgovarajuće suvlasničke odnose pa je za stan u prizemlju, utvrđeno da za posebni dio hodnik, kupaonicu, dvije sobe, kuhinju i trpezariju, blagovaonicu i kuhinju, korisne površine 86,30 m2, korisna vrijednost iznosi 86, za pripadke pretprostor korisne površine 2,65 m2, korisna vrijednost iznosi 2, za spremište korisne površine 2,78 m2, korisna vrijednost iznosi 1, za natkrivenu terasu korisne površine 14,10 m2, korisna vrijednost iznosi 7 te za Verandu korisne površine 12,15 m2, korisna vrijednosti iznosi 12. ili sveukupna korisna vrijednost iznosi 108, dok udio korisne vrijednosti posebnog dijela iznosi 216/686.

19. Uzimajući da se radi o objektu s tri etaže svake odgovarajuće za svoj suvlasnički udio, uračunavajući da se radi o suvlasništvu svih etaža u pogledu nekretnine kao cjeline, koje u prizemlju predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pok. ZŠ, a druge dvije etaže vlasništva RŠ i EŠ, pravilno sud utvrđuje vezano za određivanje razmjera vrijednosti zemljišta i vrijednosti pojedine etaže, tako i prizemlja kao etaže objekta koja je predmet utvrđivanja bračne stečevine, s obzirom na činjenicu da je zemljište na kojem je objekt izgrađen zemljište koje služi njegovoj redovnoj uporabi vezano za uspostavljeno suvlasništvo kojim je neodvojivo povezano vlasništvo svakog pojedinog posebnog dijela kao etažne cjeline, kako je predmet bračne stečevine 192/686 dijela suvlasništva, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela- prizemlja objekta (zgrade), što predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, stan u prizemlju koji se sastoji od hodnika, kupaonice, dvije sobe, kuhinje i trpezarije, blagovaonice i kuhinje, kao posebni dio površine 86,30 m2, sa pretprostorom površine 2,65 m2, spremištem površine 2,78 m2 kao pripatkom i natkrivene terase površine 14,10 m2 pa budući je tuženik izgradio verandu, te suvlasnički omjer iste u odnosu na prizemlje iznosi 12/108 dijela prizemlja, dok u odnosu na cijelu kuću iznosi 24/686 dijela, pravilno tužiteljici pripada 192/686 suvlasničkog dijela u odnosu na cijelu kuću jer udio korisne vrijednosti posebnog dijela iznosi 216/686, a u odnosu na stan u prizemlju iznosi 96/108.

20. Stoga pravilno sud utvrđuje kako su tužiteljica i njen suprug izgradili prizemlje objekta sagrađenog na zemljištu supruga tužiteljice, koje predstavlja jednu od tri etaže objekta, od kojih su dvije etaže (prvi i drugi kat) vlasništvo drugih sinova tužiteljice, te da su tužiteljica i njen suprug svojim radom, ulaganjima i davanjima odnosno svojim sredstvima koje su prihodili radom tijekom bračne zajednice sudjelovali u izgradnji predmetne etaže objekta, čiji je doprinos svakog od supružnika ovdje nesumnjivo utvrđen u jednakom omjeru, imajući u vidu doprinos tužiteljice kao bračnog druga u stjecanju te imovine, doprinos u stjecanju zajedničke imovine te udio zajedničkih ulaganja, čime je tužiteljica izgradnjom etaže prizemlja postojećeg objekta, stekla udio u odgovarajućem suvlasničkom omjeru od 192/686 suvlasničkog dijela na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela kao samostalne uporabne cjeline i to stana u prizemlju objekta, tako da je osnovan zahtijevani udio od 1/2 dijela u naprijed opisanoj cjelini kao bračnoj stečevini.

21. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, te je i odluka o troškovima postupka pravilna prema čl. 154. i 155. ZPP obzirom na uspjeh tužitelja u sporu, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 26. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat