Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3347/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ŠČH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, protiv tuženice Općine Gračišće, [adresa], OIB 54846336787, koju zastupaju punomoćnici ŠČ, Marina Matanović i Zoran Sloković, odvjetnici u Pazinu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-159/2023-14 od 11. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice Općine Gračišće kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-159/2023-14 od 11. travnja 2024. u dijelu pod točkom I. II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio da je tužiteljica vlasnica k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je ovlaštena, po pravomoćnosti pobijane presude, zatražiti i ishoditi brisanje prava vlasništva s imena tuženice uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoje ime.

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici troškove postupka isplatom iznosa od 805,30 eura.

Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu prvog stupnja ponovno suđenje.

3. Žalba tuženice je neosnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žaliteljica upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja vlasništva tužiteljice na k. č. [katastarska čestica] zgr.zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te ovlaštenja da ista zatraži i ishodi brisanje prava vlasništva s imena tuženice uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoje ime.

7. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:

- da je na predmetnoj nekretnini k. č. [katastarska čestica] zgr.zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi od 2009. upisana tuženica, a da je ranije ta nekretnina bila upisana kao vlasništvo Ospedale di Galignana ( bolnice), dok je od 1948. na temelju rješenja Kotarskog suda u Pazinu poslovni broj R-499/48-2 od 20. kolovoza 1948. upisana u korist općenarodne imovine,

- da su na predmetnoj nekretnini u posjedovnom listu br. 289 kao posjednici upisani FČ u 2/3 dijela i OČ u 1/3 dijela,

- na temelju očevida, izvoda iz katastarskog plana, ortofoto snimke i vještačenja mjerničnog vještaka Sonje Mikulić, utvrđeno je da predmetna nekretnina u naravi predstavlja građevinu koja se nastavlja na stambenu zgradu tužiteljice na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], da je na katu predmetne nekretnine stambeni prostor u koji se ulazi kroz k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], dok je u prizemlju gospodarski prostor u koji se ulazi kroz vrata u prizemlju, s javne površine na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je građevina ožbukana tako da se sa zapadne strane vidi granica između nje i k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] koja je kameni objekt, a s jugoistočne strane nalazi se stepenište koje vodi u k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] na kat, a s koje se i ulazi u stambeni dio utužene nekretnine, te se na sjevernoj fasadi k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] nalazi brojilo za struju,

-na temelju iskaza svjedoka SČ ( rođen 1947.) i EČ ( rođen 1954.) utvrđeno je da se predmetna nekretnina oduvijek koristila kao cjelina sa k. č. [katastarska čestica] zgr.k. o. [katastarska općina] i da ju je, pok. KČ izgradio početkom 60-tih godina prošlog stoljeća, da je još u vrijeme dok su bili djeca pok. KČ, koristio gornji kat te nekretnine sa svojom obitelji kao stambeni prostor, dok je donji kat koristio kao gospodarski prostor,

- na temelju iskaza tužiteljice utvrđeno je da u stambenom dijelu predmetne nekretnine živi od 1982. godine, kada se udala za sada pok. MČ, da su KČ i njegova supruga imali tri sina OČ, CČ i pok. MČ, da su braća OČ i CČ još prije smrti svojih roditelja odselili u Švedsku, te je jedino pok, HČ nastavio koristiti predmetnu nekretninu, a nakon njegove smrti tužiteljica, te su oduvijek smatrali da je utužena nekretnina vlasništvo obitelji CČ.

8. Ocijenivši vjerodostojnim iskaze svjedoka SČ i EČ koji potvrđuju navode tužiteljice sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužiteljica preko pravnih prednika u posjedu predmetne nekretnine najkasnije od sredine 50.-tih godina prošlog stoljeća. Tako je utvrđeno da su u posjedu predmetne nekretnine prvotno bili pok. KČ i njegova supruga a nakon njihove smrti nekretninu su na isti način nastavili koristiti pok. ZČ i njegova supruga, ovdje tužiteljica, dok njegova braća predmetnu nekretninu nisu koristili. Isto tako je utvrđeno da isti u posjed nisu ušli silom, potajno, prijevarom, a ni zlouporabom povjerenja, te nisu znali niti imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, jer pok. LČ kao niti njegovoj obitelji nikada nitko nije osporavao pravo na predmetnu nekretninu. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću.

9. Žalbenim navodima tuženice pravilnost i zakonitost pobijane presude nije dovedena u sumnju.

10. Zakonodavac propisuje da se vlasništvo stvari dosjelošću stječe samo ako je riječ o samostalnom posjedu koji traje zakonom određeno vrijeme (članak 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima „Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV). Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari, nužno je da samostalni posjed te stvari neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, koje vrijeme počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (članak 160. stavak 1. ZV-a).

11. Nadalje, pretpostavka o savjesnosti posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Poštenje je subjektivno obilježje posjeda, pa ono nikada ne prelazi s prednika na slijednika u posjedovanju - poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. Časom kada je posjednik prestao biti pošten prekida se dosjelost, ali naknadno nepoštenje posjednika nema povratno djelovanje na ono stanje prije toga u kojem je posjednik bio pošten.

11.1. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure), čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti.

11.2. Zakonska osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću je ispunjena jer je u smislu odredbe članka 159. stavka 1. ZV za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban samostalni posjed te stvari (nekretnine) koji ima zakonom određenu kakvoću i traje neprekidno zakonom određeno vrijeme. Pri tome je za stjecanje vlasništva potreban zakonit, istinit i pošten posjed nekretnine (redovna dosjelost) ili barem pošten posjed nekretnine (izvanredna dosjelost).

12. Prema odredbi članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ broj: 6/80 i 36/90), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije se moglo steći dosjelošću, sve do donošenja Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91., od 08.10.1991.) kad je ta odredba stavljena je izvan snage. Odredbom članka 159. stavka 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96. dalje: ZV, na snazi od 1. siječnja 1997.), propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u st. 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10 odnosno 20 godina), dakle protekom 20 odnosno 40 godina. Odredbom članka 388. stavka 4. ZV bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, no odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. („Narodne novine“, broj 137/99.) ta je odredba ukinuta.

12.1. Ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV/96 bila je na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. pa do njenog ukidanja 17. studenog 1999., u kojem razdoblju je mogla proizvesti pravni učinak stjecanja vlasništva dosjelošću, u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke koje se odnose na duljinu i kvalitetu posjeda, odnosno ako je stjecatelj bio u mirnom, nesmetanom i neprekinutom posjedu četrdeset godina unazad.

13. Budući je u postupku utvrđeno da je tužiteljica, odnosno njezini pravni prednici u posjedu predmetne nekretnine od sredine 50-tih godina prošlog stoljeća, obzirom da je na temelju iskaza tužiteljice utvrđeno da su predmetnu nekretninu kao ruševnu, pok, KČ i njegova supruga dobili kao vjenčani dar, te kako je njihov najstariji sin OČ rođen 1942. godine, a tužiteljica je posjed stekla od svog supruga pok. ZČ to je do 17. studenog 1999., uračunavajući i vrijeme posjedovanja njezinih prednika, pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je u konkretnom slučaju proteklo potrebno vrijeme za stjecanje vlasništva dosjelošću na utuženoj nekretnini.

14. Na žalbene navode tuženice da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za stjecanje predmetne nekretnine dosjelošću valja reći da je takav prigovor neosnovan. Ovo iz razloga jer su sudovi u Republici Hrvatskoj dužni primjenjivati pravnu stečevinu Europske unije, te je u međuvremenu je Europski sud za ljudska prava donio presudu u predmetu Š protiv Republike Hrvatske, u kojem predmetu je tužitelj podnio tužbu 1997. godine, dakle u vrijeme važenja odredbe ZV koja je propisivala da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. godine, pa je Europski sud zauzeo stajalište da se podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo i koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebalo, a obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice pogreške koje je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

14.1. Nakon te presude, Europski sud za ljudska prava je donio još dvije presude i to u predmetu F i dr. protiv [adresa], te O protiv Republike Hrvatske, a u kojima su tužbe podnesene nakon 17. studenog 1999. godine kada je Ustavni sud Republike Hrvatski ukinuo odredbu članka 388. stavka 4. ZV, i u kojim predmetima Europski sud za ljudska prava smatra da nije od važnosti da li je postupak pokrenut pred domaćim sudom prije ili nakon 17. studenog 1999., nego je zauzeto stajalište da dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu neprekidno teče do 17. studenog 1999. kad je Ustavni sud ukinuo do tada važeću odredbu članka 388. stavka 4. ZV i pod dodatnom pretpostavkom da time nisu povrijeđena prava trećih osoba, to jest da ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes koji u ovoj pravnoj stvari ne postoji.

14.2. Također, u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (pa tako Rev-x- 974/2017 od 7. svibnja 2019.) je također zauzeto stajalište da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekli na temelju odredbi članka 388. stavka 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

15. U konkretnom slučaju je utvrđeno da su pravni prednici tužiteljice posjed predmetne nekretnine vršili kao pošteni posjednici jer nisu znali, niti imali razloga sumnjati da predmetna nekretnina ne bi bila njihova. Uz navedeno treba napomenuti kako tuženica svih godina, od kada tužiteljica preko svojih pravnih prednika drži u neprekidnom posjedu spornu nekretninu, nije niti u jednom trenutku zatražila predaju posjeda.

16. Stoga, glede rokova za stjecanje vlasništva dosjelošću mogu doći u obzir samo rokovi za izvanrednu dosjelost iz članka 159. stavka 4. ZV po kojoj je u odnosu na poštenog posjednika (poštenje se presumira) za dosijedanje na stvarima u vlasništvu jedinice lokalne samouprave potrebno dosijedanje u roku od 40 godina, a koji rok je protekao, obzirom da su prednici tužiteljice u posjedu predmetne nekretnine od sredine 50-tih godina prošlog stoljeća.

17. Stoga je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža