Poslovni broj: Usž-1537/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Senke Orlić-Zaninović , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Mirjane Čačić , članice vijeća , te više sudske savjetnice Ane Matacin , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja SĐ, [adresa], [adresa], zastupnog po opunomoćeniku Dejanu Biliću , odvjetniku u Kaštel Kambelovcu , Cesta dr. Franje Tuđmana 481a , protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine , Zagreb , Ulica Republike Austrije 20 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba ČĐ, [adresa], [adresa], zastupane po opunomoćenici dr.sc. Gordani Brčić , odvjetnici u Splitu , Slavićeva 2 , radi utvrđivanja građevne čestice, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: 19 UsI-3684/2021-10 od 22. studenog 2022. , na sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2024.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: 19 UsI-3684/2021-10 od 22. studenog 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
III. Odbija se zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-350-05/21-08/19 , URBROJ:531-07-3-01/21-3 od 4. listopada 2021. i rješenja Grada Splita , Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo , Odsjeka za prostorno uređenje , KLASA: UP/-350-05/17-05/112 , URBROJ:2181/01-03-02/4-20-0021 od 29. listopada 2020. (pogrešno se navodi 2021.) te zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 29. listopada 2020., kojim je, po zahtjevu zainteresirane osobe, utvrđeno da građevnu česticu postojeće poslovne građevine čini dio kč. br. [katastarska čestica] (sud.č.z. 8345/1) k. o. [katastarska općina], u površini 241 m2, kako je to prikazano na izvodu iz katastarskog plana koji je sastavni dio prvostupanjskog rješenja.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe navodi da izreka presude proturječi obrazloženju presude i činjenicama utvrđenim tijekom postupka. Naime, prvostupanjsko rješenje nije doneseno u izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-1204/19-2 od 26. listopada 2018., kojom je poništeno ranije rješenje o utvrđivanju građevne čestice, KLASA: UP/I-350-05/17-05/000112,URBROJ: 2181/01- 03-02-07-18-005 od 15. siječnja 2018. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Tom presudom istaknuto je da upravna tijela nisu obrazložila zašto se građevinska čestica ne može formirati sukladno odredbama važećeg prostornog plana i da je izostalo obrazloženje zašto je čestica formirana baš u veličini prikazanoj u izvodu iz katastarskog plana. Prvostupanjski sud je zanemario navode tužitelja da odredba članka 51. Generalnog urbanističkog plana Grada Splita („Službeni glasnik Grada Splita“, broj: 1/06.,15/07.,3/08., 3/12.,32/13.,52/13, 41/14. i 55/14., dalje GUP) navodi da je potrebno ispuniti i posebne uvjete i dobiti suglasnost nadležne službe za zaštitu kulturne baštine. Činjenica da je Ministarstvo kulture navelo da je predmetna građevna čestica u skladu sa sustavom mjera zaštite ne znači da je ista i u skladu s posebnim uvjetima. Nejasno je i zašto je građevna čestica formirana baš u veličini prikazanoj u izvodu iz katastarskog plana, tim više jer je tužitelj prigovorio da je isključivi vlasnik dijela nekretnine koja se nalazi unutar građevne čestice i predstavlja njegovo vlasništvo pa se rješenjima upravnih tijela zadire u njegova vlasnička prava. Također, preko dijela nekretnine za koju je utvrđena građevna čestica postoje prava trećih koji preko istočnog dijela pristupaju do svoje nekretnine. Tvrdnja suda kako pitanje vlasništva predmetne nekretnine nije pravno odlučno za rješavanje ove upravne stvari, jer rješenje o utvrđivanju građevne čestice nema utjecaja na vlasništvo, u suprotnosti je s navedenom presudom ovog Suda u kojoj se navodi da su postupanjem na navedeni način upravna tijela i prvostupanjski sud prejudicirali odluku u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice. Dakle, i u ovom slučaju pitanje vlasništva, odnosno veličina suvlasničkih omjera je bitna činjenica pri donošenju rješenja. Drži da je trebalo provesti građevinsko vještačenje jer je ostatak nekretnine ostao bez pristupa do javne prometne površine, čime je onemogućena redovita uporaba ostatka nekretnine. Iz svega navedenog proizlazi da prvostupanjsko rješenje nije doneseno u skladu sa važećim prostornim planom niti po pravilima struke jer je presudom Usž-1204/19 utvrđeno da bi se, u konkretnom slučaju, građevna čestica mogla utvrditi na način da bi u nju ulazilo, u pravilu, samo zemljište ispod objekta. Slijedom svega navedenog, predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti presudu i vratiti na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.
4. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, u bitnome ponavlja utvrđenja prvostupanjskog upravnog suda i upravnih tijela i dodaje da je prvostupanjskom presudom u cijelosti i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo te je presuda valjano obrazložena. Stoga drži da je žalba tužitelja neosnovana i predlaže istu odbiti. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo valjane, argumentirano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
8. Prvostupanjsko rješenje od 29. listopada 2020. doneseno je u izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-1204/19-2, kojom je poništeno ranije doneseno rješenje o utvrđenju građevne čestice od 15. siječnja 2018., jer tim rješenjem nije bilo obrazloženo zašto se ne može formirati građevnu česticu sukladno važećem prostornom planu Grada Splita i zašto je čestica formirana baš u veličini prikazanoj u izvodu iz katastarskog plana.
9. U ponovnom postupku, prvostupanjsko upravno tijelo je u cijelosti postupilo prema uputi iz navedene drugostupanjske presude, nakon čega je donijelo rješenje od 29. listopada 2020., kojim je utvrđena građevna čestica za zgradu izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] (sud.č.z. 8345/1) k. o. [katastarska općina], ozakonjenu sukladno posebnom zakonu. Predmetna zgrada nalazi se u zoni mješovite namjene M1-pretežito stambena u visoko konsolidiranom području oznake 1.2. -zaštita, uređivanje i dogradnja povijesne baštine i unutar kulturno-povijesne cjeline Grada Splita – zona B.
10. Postupak utvrđivanja građevne čestice pokrenut je po zahtjevu zainteresirane osobe, koja je zemljišnoknjižna vlasnica 230/530 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine od 556 m2 pa njezin suvlasnički dio u površini iznosi 241,28 m2, što odgovara površini od 241 m2 u kojoj je prvostupanjskim rješenjem utvrđena građevna čestica. Stoga ovaj Sud nalazi da je prvostupanjskim rješenjem obrazloženo zašto je građevna čestica formirana u veličini prikazanoj u izvodu iz katastarskog plana i da pri tom nije povrijeđeno tužiteljevo pravo vlasništva. U odnosu na potonji žalbeni prigovor prvostupanjski sud je valjano obrazložio da rješenje o utvrđivanju građevne čestice nema utjecaja na vlasništvo čestice na kojoj je izgrađena ozakonjena građevina i da eventualnu povredu vlasničkih prava tužitelj može zatražiti pred redovnim sudom, a koje pravno shvaćanje je ovaj Sud zauzeo u presudi, poslovni broj: Usž-4902/19-2 od 22. svibnja 2020. godine. Iz podataka spisa predmeta proizlazi i da je postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice pravomoćno obustavljen pa niti taj žalbeni prigovor nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.
11. U konkretnom slučaju, građevna čestica je određena prema prostornom planu, odnosno prema odredbi članka 51. GUP-a Grada Splita kojom je propisano da se za novu gradnju, rekonstrukciju i zamjenu postojećih građevina k , E, k , udaljenost
ig is
građevine od međe i drugi parametri određuju posebnim uvjetima i uz suglasnost nadležne službe zaštite kulturne baštine. Dakle, iz navedenog proizlazi da GUP-om Grada Splita nije propisana minimalna površina građevne čestice, udaljenost građevine od međe i drugi parametri koji se odnose na oblik i veličinu građevne čestice, već se sve određuje prema uvjetima nadležne službe zaštite kulturne baštine. Imajući u vidu navedenu odredbu GUP-a Grada Splita, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Splitu je dala očitovanje od 8. svibnja 2020. iz kojeg proizlazi da je predložena građevna čestica u skladu sa sustavom mjera zaštite u zoni B.
12. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud nalazi da je u postupku u cijelosti postupljeno prema pravnom shvaćanju i uputama iznesenima u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usž-1204/19-2.
13. Stoga je, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, osnovano prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev te ocijenio zakonitim rješenje tuženika jer su, u konkretnom slučaju, sukladno odredbi članka 159. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19.), ostvarene pretpostavke za donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice u skladu sa važećim prostornim planom.
14. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
15. Kako tužitelj nije uspio u sporu, to je, temeljem odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12, 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora. Ujedno je iz istog razloga odbijen i sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.
16. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu je odbijen jer taj podnesak, kao procesna radnja, po ocjeni ovog Suda, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari, radi čega se navedeni trošak, temeljem odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a, ne smatra opravdanim izdatkom učinjenim u povodu spora.
17. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 26. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
