Poslovni broj: Usž-1129/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Senke Orlić-Zaninović , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Mirjane Čačić , članice vijeća , te više sudske savjetnice Ane Matacin , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ALLEGHENY FINANCIAL doo , Zagreb , Trakošćanska 4 , OIB: 56388790507 , kojeg zastupa opunomoćenica Maria Mandić , odvjetnica u Zaprešiću , Ulica hrvatske mladeži 6 , protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske , Zagreb , Ulica Republike Austrije 20 , OIB: 95093210687 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Grada Zagreba , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , OIB: 61817894937 , radi umanjenja komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: UsI-3180/2021-9 od 6. veljače 2024. , na sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2024.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: UsI-3180/2021-9 od 6. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, poništeno je rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/20-03/121, URBROJ: 531-07-01-03/11-21-3 od 17. kolovoza 2021., točkom II. izreke poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2019-06/296, URBROJ: 251-13-31-1/014-20- 3-MJ od 29. svibnja 2020. i riješeno da se prihvaća zahtjev tužitelja te se priznaje pravo na umanjenje komunalne naknade za 2019. godinu, utvrđene rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2014-02/184, URBROJ: 251-13- 01/01-2017- 02 od 17. kolovoza 2017. (podtočka 2.) i odbacuje se zahtjev tužitelja za umanjenjem komunalne naknade za 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu utvrđene rješenjem prvostupanjskog tijela od 17. kolovoza 2017. (podtočka 2.). Ttočkom III. izreke nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 331,81 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude i točkom IV. izreke odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u visini sudske pristojbe za tužbu.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 29.listopada 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja od 22. svibnja 2019. za umanjenje komunalne naknade, utvrđene rješenjem prvostupanjskog tijela od 17. kolovoza 2017., za poslovni prostor površine 1.590,03 m2 u kojem se ne obavlja poslovna djelatnost i za građevinsko zemljište za obavljanje poslovne djelatnosti, površine 593,00 m2 u II. zoni u [adresa].

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke II. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede postupka. U razlozima žalbe navodi da je točka II. podtočka 1. izreke presude nepotpuna i nejasna jer je samo utvrđeno da se prihvaća zahtjev tužitelja za umanjenjem visine komunalne naknade za 2019. godinu, a da pri tome uopće ne navodi za koliko je ta naknada umanjena i koliko prema toj sudskoj odluci mjesečna ili godišnja komunalna naknada sada iznosi. Navodi da nije jasno kako je sud utvrdio da se radi o poslovnom prostoru, obzirom da nije izašao na očevid niti pribavio bilo kakve isprave u tom smislu. Tužitelj je u tužbi isticao da čak i ako bi sud uzeo da je riječ o poslovnom prostoru (iako taj prostor nema potrebne infrastrukture), trebao je uzeti u obzir da se radi o proizvodnom poslovnom prostoru, jer taj prostor u naravi predstavlja izdavačku kuću „Vjesnik“, koja se preko 50 godina koristila u svrhu izdavačke, dakle proizvodne djelatnosti, te se u njoj prestalo proizvoditi prije otprilike 5 godina, kada je ugašena tiskovina „Vjesnik“. Stoga se kao osnovica za umanjenje komunalne naknade mora uzeti u obzir koeficijent koji se primjenjuje na proizvodne djelatnosti i on se treba umanjiti za 50%. Navodi da se pitanje o utvrđivanju visine komunalne naknade rješava u odvojenom postupku koji je još u tijeku i utvrđivanje te okolnosti predstavlja prethodno pravno pitanje pa je rješavanje ove pravne stvari sud trebao prekinuti sve dok se pravomoćno ne riješi pitanje o visini komunalne naknade. Takav stav zauzima i recentna sudska praksa iz koje je vidljivo da se koeficijent namjene za prostore u kojima se ne obavlja nikakva poslovna djelatnost utvrđuje prema djelatnosti u čiju je svrhu prostor bio korišten odnosno izgrađen. U tom smislu upućuje na odluku ovog Suda, posl.br. Usoz-85/21-13 od 26. rujna 2022., u kojoj se navodi da je za valjani obračun visine komunalne naknade potrebno utvrditi djelatnost u čiju svrhu je poslovni prostor korišten, izgrađen, odnosno u čiju se svrhu i dalje koristi ili ne koristi, što je moguće utvrditi uvidom u odgovarajuće evidencije javnopravnih tijela. Osporava sudsku odluku o odbačaju zahtjeva za umanjenjem komunalne naknade za razdoblje od 2014.-2018. obzirom da je tužitelj za to razdoblje (npr. 2017.) tražio umanjenje komunalne naknade, a kako je vidljivo iz priloženih zahtjeva za umanjenje podnesenih Gradu Zagrebu. Pored toga, ne slaže se ni tumačenjem suda glede roka u kojem je valjalo podnijeti zahtjev za umanjenjem i ujedno ukazuje da zahtjev i nije mogao podnijeti u godini na koju se odnosi komunalna naknada obzirom da Grad Zagreb za svaku godini nije ni donosio rješenje o visini komunalne naknade. Slijedom svega navedenog, predlaže poništiti točku II. izreke prvostupanjske presude i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje, podredno, prihvatiti zahtjev tužitelja za umanjenje komunalne naknade za razdoblje od 2014. -2018., kao i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u osporenom dijelu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud ne nalazi da je prvostupanjski upravni sud povrijedio zakon na štetu tužitelja.

7. Prvostupanjskom presudom ocijenjena su nezakonitim rješenja upravnih tijela, kojima je odbijen zahtjev tužitelja za umanjenje komunalne naknade od 22. svibnja 2019. s obrazloženjem da tužitelj nema pravo na umanjenje komunalne naknade za 50% u situaciji kada mu je, na temelju činjenice da se u poslovnom prostoru ne obavlja poslovna djelatnost, određen koeficijent namjene sukladno odluci o komunalnoj naknadi o određivanju koeficijenta namjene za poslovni prostor za koji se ne može utvrditi poslovna djelatnost, tj. koji nema utvrđenu namjenu.

8. Naime, prvostupanjski sud je valjano obrazložio da Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18. i 110/18., dalje: ZKG) ne daje ovlast jedinici lokalne samouprave da, unošenjem u odluku o komunalnoj naknadi odredbi o određivanju koeficijenta namjene u slučaju nekorištenja poslovnog prostora, derogira primjenu odredbe članka 97. stavka 2. ZKG-a, odnosno odbije zahtjev za umanjenje komunalne naknade, kako je to propisano tom zakonskom odredbom. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za umanjenjem komunalne naknade za 2019. godinu, o kojem zahtjevu će, obzirom na prirodu upravne stvari, odlučiti prvostupanjsko tijelo u nastavku postupka.

9. Iz žalbenih prigovora ne proizlazi da tužitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda glede osnovanosti zahtjeva za umanjenjem komunalne naknade, već, u bitnome, osporava zakonitost rješenja o utvrđenju komunalne naknade od 17. kolovoza 2017., donesenog temeljem Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 19/01., 23/03., 22/09., 18/10., 25/13. i 6/16., dalje: Odluka), odnosno tim rješenjem utvrđeni koeficijent namjene za predmetni poslovni prostor i građevinsko zemljište na adresi u [adresa].

10. Međutim, ti žalbeni prigovori su neosnovani jer je, u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12, 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), predmet ove upravne stvari ocjena zakonitosti rješenja upravnih tijela o odbijanju zahtjeva tužitelja za umanjenjem komunalne naknade, a ne ocjena zakonitosti rješenja kojim je ta komunalna naknada utvrđena sukladno odredbama ranije važeće Odluke. Presudom ovog Suda, posl.br. Usoz-85/2021-13, na koju se tužitelj poziva u žalbi, ukinute su odredbe članka 10. stavaka 2. i 3. Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 4/19. i 11/20.), a kojima je bio propisan koeficijent namjene za poslovne prostore u I. i II. zoni u kojima se (uopće) ne obavlja poslovna djelatnost, s obrazloženjem da za takav poslovni prostor koeficijent ne može biti veći od koeficijenta namjene za poslovni prostor u kojem se poslovna djelatnost obavlja, manje od šest mjeseci u kalendarskoj godini. S tim u vezi, tužitelja se upućuje na odredbu članka 100. stavka 2. ZKG-a, koja je odlučna prilikom donošenja rješenja o utvrđenju komunalne naknade u slučaju promjene podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade.

11. Nadalje, valjano je i obrazloženje prvostupanjskog suda da je, obzirom na okolnosti konkretnog slučaja neobavljanja poslovne djelatnosti kroz cijelu kalendarsku godinu, zahtjev za umanjenje komunalne naknade, u smislu odredbe članka 94. stavka 2. ZKG-a, moguće uvažiti samo za kalendarsku godinu za koju je podnesen, odnosno za prethodnu kalendarsku godinu ako je zahtjev podnesen u roku od 15 dana sljedeće kalendarske godine, slijedom čega je zahtjev za umanjenjem komunalne naknade, podnesen 22. svibnja 2019., pravilno odbačen za 2014. – 2018. godine. Činjenicu da je zahtjev za umanjenje komunalne naknade za predmetni poslovni prostor podnio i u 2017. godini tužitelj ističe tek u žalbi, a što je u suprotnosti s odredbom članka 69. stavka 3. ZUS-a, i stoga nije od utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude.

12. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to je, temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova njezina sastava.

14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a , a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.) , odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 26. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović