Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2078/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Tućan-Kljaković, odvjetnici u Solinu, protiv tuženika AGENCIJE ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA ZAGREB, OIB: 69331375926, Savska cesta 41/VI, zastupanog po punomoćnici Željki Karlović, odvjetnici u Zagrebu, radi otklanjanja materijalnih nedostataka i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5389/2019-63 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 26. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5389/2019-63 od 4. siječnja 2024. u dijelu pobijane točke I. izreke, kojim je tuženik Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama, OIB: 69331375926, obvezan u roku od 90 dana otkloniti materijalne nedostatke na nekretnini označenoj kao 163. suvlasnički dio: 48/10000 suvlasničkih dijelova nekretnine označene kao zk.č.br. 2664/13 z. u. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela te nekretnine i to stana oznake S-4D-5-3-159, broj 162, trosobni na petom katu, u vlasništvu tužitelja TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da poduzme sve građevinske i druge radove na vanjskoj PVC stolariji i to trokrilnom prozoru s roletom u dnevnom boravku, jednokrilnim balkonskim vratima s roletom u dnevnom boravku, jednokrilnim balkonskim vratima s roletom u maloj sobi te jednokrilnim prozorom s roletom u spavaćoj sobi, tako da kompletna vanjska PVC stolarija u pogledu kvalitete materijala, ugradnje i izvedenih radova u svemu odgovara glavnom projektu zajedničke ZOP: KILA 4 od ožujka 2013. g. kojeg je izradio glavni projektant DU, a kojeg je potvrdio Grad Split, Upravni odjel za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo, Pododsjek za graditeljstvo, Klasa: 361-03/13-01/00064, Ur. broj: 2181/01-03-02/01-14-0011 od 8. siječnja 2014. g. te eventualnim izmjenama i dopunama glavnog projekta, odnosno Projektu sanacije građevine [adresa] 4 – stambeno-poslovni sklop i trafostanica TD 21/17 od 15. listopada 2017. g. i nalazu i mišljenju sudskog vještaka Josipa Šituma iz listopada 2022. g. te dopuni nalaza i mišljenja vještaka Josipa Šituma iz prosinca 2022. g., te u skladu sa pozitivno-pravnim propisima i pravilima građevinske struke.

II Preinačava se navedena odluka u pobijanoj točki II. izreke, te se odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 849,43 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 10. listopada 2017. g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje odluka o troškovima postupka iz točke III presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 5389/2019-63 od 4. siječnja 2024.

II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje navedena odluka u dijelu, u kojem tužitelju nisu dosuđeni daljnji troškovi parnice u iznosu od 2.812,50 eur, sa zakonskim zateznim kamatama od 4. siječnja 2024. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III Preinačava se navedena odluka u dijelu točke III izreke, kojim tužitelju nisu dosuđeni daljnji troškovi parnice u iznosu od 437,50 eur sa zateznim kamatama, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove parnice u iznosu od 437,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 26. studenog 2024. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbe u iznosu od 40,63 eur, sa zakonskim zateznim kamatama od 26. studenoga 2024. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom zatraženom dijelu zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Dužan je tuženik Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama, OIB: 69331375926, u roku od 90 dana otkloniti materijalne nedostatke na nekretnini označenoj kao 163. suvlasnički dio: 48/10000 suvlasničkih dijelova nekretnine označene kao zk.č.br. 2664/13 z. u. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela te nekretnine i to stana oznake S-4D-5-3-159, broj 162, trosobni na petom katu, u vlasništvu tužitelja TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da poduzme sve građevinske i druge radove na vanjskoj PVC stolariji i to trokrilnom prozoru s roletom u dnevnom boravku, jednokrilnim balkonskim vratima s roletom u dnevnom boravku, jednokrilnim balkonskim vratima s roletom u maloj sobi te jednokrilnim prozorom s roletom u spavaćoj sobi, tako da kompletna vanjska PVC stolarija u pogledu kvalitete materijala, ugradnje i izvedenih radova u svemu odgovara glavnom projektu zajedničke ZOP: KILA 4 od ožujka 2013. g. kojeg je izradio glavni projektant DU, a kojeg je potvrdio Grad Split, Upravni odjel za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo, Pododsjek za graditeljstvo, Klasa: 361-03/13-01/00064, Ur. broj: 2181/01-03-02/01-14-0011 od 8. siječnja 2014. g. te eventualnim izmjenama i dopunama glavnog projekta, odnosno Projektu sanacije građevine Kila 4 – stambeno-poslovni sklop i trafostanica TD 21/17 od 15. listopada 2017. g. i nalazu i mišljenju sudskog vještaka Josipa Šituma iz listopada 2022. g. te dopuni nalaza i mišljenja vještaka Josipa Šituma iz prosinca 2022. g., te u skladu sa pozitivno-pravnim propisima i pravilima građevinske struke, dok se u preostalom dijelu, kojim je tužitelj zatražio da sud odredi da materijalne nedostatke tuženik otkloni sam ili putem trećih ovlaštenih osoba, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 849,43 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 10. listopada 2017. g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana na ime troškova postupka isplatiti tužitelju iznos od 5.190,29 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 4. siječnja 2024. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2. Protiv dijela navedene presude i odluke o troškovima postupka, kojim nije uspio u sporu (dio točke I., točka II. i III. izreke), tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 15/23 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz dosudu troškova tuženiku.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv dijela točke III presude, kojim mu nisu dosuđeni daljnji troškovi parničnog postupka, a koja se na temelju čl. 129. st. 5. ZPP smatra rješenjem, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. ZPP, uz prijedlog da se odluka o troškovima preinači i tužitelju dosude svi troškovi zatraženi troškovnikom, odnosno daljnjih 1475 bodova uvećano za PDV, kao i troškovi žalbenog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a između stranaka nije niti sporno, da je između stranaka sklopljen Ugovor o kupoprodaji stana od 23. veljače 2016. čiji je predmet stan u [adresa] na adresi [adresa], koji je stan opisan u tužbi kao: 48/10000 suvlasničkih dijelova nekretnine označene kao zk.č. 2664/13 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojim suvlasničkih dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela te nekretnine i to stana oznake S-4D-5-3-159, broj 162, trosobni stan na petom katu mješovite zgrade, površine 80,32 m2, koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevnog boravka s blagovaonicom, kuhinje, WC-a, kupaonice, predprostora, dvije sobe, lođe, spremišta 4D-2 i garažnog parkirnog mjesta u podrumu 35-G2.

6.1. Tužitelj tvrdi da je stan opterećen materijalnim nedostacima te traži uklanjanje tih nedostataka od tuženika kao prodavatelja.

7. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka je li tužitelj pravodobno obavijestio tuženika o nedostacima, a što je odlučno s obzirom na odredbe čl. 403. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, i 29/18, dalje ZOO), prema kojoj je kupac dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom tijeku stvari moguće i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od 8 dana, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada, te, u odnosu na skrivene nedostatke, čl. 404. st. 1. i 2. ZOO-a prema kojoj je kupac dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o nedostatku koji se nije mogao uočiti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca od dana kada je nedostatak otkrio s tim da prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje stvari osim ako je ugovorom taj rok produljen.

8. U postupku je utvrđeno, da iz odgovora radnice tuženika ŽU iz email poruke od 24. siječnja 2017.g. proizlazi, zaista, da je tužitelj unutar roka od dvije godine od predaje stana obavijestio prodavatelja o otkrivenim skrivenim nedostacima, jer je iz ovog odgovora vidljivo da se radi o problemu propuhivanja kroz postavljene vanjske zatvore, a iz Prijave nedostataka koju je tužitelj priložio uz tužbu jasno je da se radilo o skrivenim nedostacima jer se pravi opseg nedostataka otkrio nakon što je puhala jaka bura.

8.1. Nadalje, iz email poruka između radnice tuženika i ovlaštene osobe t.d. Borovac d.o.o. proizlazi i da je problem propuhivanja ''izanaliziran'' te je napravljeno probno rješenje, a iz tužiteljeve prijave nedostataka proizlazi da tužitelj ne pristaje na ''krpanje'', što bi ukazivalo na okolnost da su stanari nedostatke prijavljivali i prije siječnja 2017. g. te da je uslijedila najava parcijalnog popravljanja ili čak i neki pokušaji popravljanja. U tom slučaju u primjeni je odredba čl. 405. ZOO-a o rokovima u slučaju popravka ili zamjene ili sl. prema kojoj: kad je zbog nekog nedostatka došlo do popravka stvari, isporuke druge stvari, zamjene dijelova i slično, rokovi iz odredbi čl. 403. i 404. počinju teći od predaje popravljene stvari, izvršene zamjene dijelova i slično.

8.2. Stoga je tuženikov prigovor prekluzije osnovano ocijenjen kao u cijelosti neosnovan.

9. Nisu zato osnovani žalbeni prigovori tuženika o tome kada je tužitelj uočio „eventualne“ nedostatke na svojoj nekretnini, koje nedostatke i je li pravovremeno obavijestio tuženika, jer su nedostaci uočeni nakon što je puhala jaka bura, što je i logično za nedostatke na vanjskoj stolariji, a priložena korespondencija obavljena je s osobom zaposlenom kod tuženika, unutar roka od 2 godine od sklapanja ugovora. Nadalje, u Prijavi nedostataka tužitelj je detaljno opisao uočene nedostatke na prozoru i vratnicama balkonskih vrata predanog stana, okvirima prozora i vratnica balkonskih vrata, kutijama roleta na prozorskim okvirima i okvirima balkonskih vrata, roletama i pragovima prozora i balkonskih vrata i sve što je uočio potkrijepio fotografijama, a o nedostacima na vanjskoj PVC stolariji očitovali su se i tadašnji upravitelj zgrade t.d. ... [adresa] nakon uviđaja u stanu tužitelja te je o utvrđenom sastavljeno pisano izviješće od 22. ožujka 2017. g. koje je priloženo uz tužbu, iz čega proizlazi da se radi upravo o nedostatcima koji su predmet ovog postupka, a o kojima su stranke, kako to proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda, pokušavale postići dogovor prije podnošenja tužbe u ovom postupku tijekom 2017. i 2018. godine.

10. Sam opseg radova koji je određen presudom radi otklanjanja nedostataka tuženik ne osporava u žalbi, a isti su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka i procjenitelja za graditeljstvo Josipa Šituma od 16. listopada 2022., izrađenog na temelju uviđaja na licu mjesta, a iz kojeg proizlazi da su predmetni prozori i vrata postavljeni nestručno i nekvalitetno i s neodgovarajućim materijalima te ih je potrebno u potpunosti zamijeniti novim na način kako je to predviđeno projektom a popravak nije moguć, te je vještak popisao radove koje je potrebno izvesti prilikom zamjene pregledane stolarije novom, a koje je tuženik presudom obvezan izvesti.

11. Zato je materijalno pravo čl. 400. st. 1. ZOO-a, prema kojem prodavatelj odgovora za materijalne nedostatke svari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca bez obzira je li mu to bilo poznato, te čl. 410. st. 1. ZOO-a, prema kojem kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može, između ostalog, zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni, pravilno primijenjeno kada je tuženiku naloženo uklanjanje nedostataka kako je to određeno u izreci prvostupanjske presude.

12. Tuženik nadalje prigovara odluci suda u dijelu, kojim je obvezan naknaditi tužitelju troškove koje je tužitelj platio prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, a odnose se na troškove izrade Zapisnika o pregledu ugrađene građevne stolarije na stambenom objektu Kila 4 od 20. listopada 2017. g., a koji sadrži sve elemente nalaza i mišljenja vještaka: detaljan opis svih pregledanih otvora (prozora i balkonskih vrata), opis uočenih nedostataka pregledane PVC stolarije i zaključak: da su svi navedeni nedostaci nastali nesavjesnom izradom ukupne građevne stolarije i načina ugradnje-montaže pri čemu su najveći nedostaci u proizvodnji i montaži rolo kutija koje je potrebno zamijeniti, da je moguća sanacija uz ugradnju potrebnih izolacijskih materijala, vodilica plašta (bočni nosači u kutiji), aluminijskih lamela roleta kao i provođenje zahvate završnih zidarskih radova na mjestima ugradnje građevne stolarije u građevni okvir.

13. Stoga je sud ocijenio da tužitelju, temeljem odredbe čl. 43. st. 6. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/15, dalje: ZZP), pripada zatraženi trošak vještačenja u visini koju je nesporno tužitelj platio: 6.400,00 kn. Na iznos koji je platio za vještačenje tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 10. listopada 2017. g. do isplate, što je sud u cijelosti prihvatio jer je tog dana tužitelj imao trošak i od kojeg dana mu pripada zatezna kamata po čl. 29. st. 2. ZOO. Prema st. 5. navedenog članka, ako se nedostatak na robi pojavi u roku od šest mjeseci od dana prijelaza rizika na potrošača, a trgovac smatra da nedostatak u tom trenutku nije postojao, troškove vještačenja snosi trgovac. Prema st. 6., ako se nedostatak na robi pojavi nakon isteka roka iz st. 5. tog čl., ali ne kasnije od 24 mjeseca od dana prijelaza rizika na potrošača, troškove vještačenja snosi potrošač ili trgovac, ovisno o rezultatu vještačenja.

14. Prema članku 5. ZZP, kojim je definirano značenje pojedinih pojmova u smislu toga Zakona, alineji, 22. »roba«je tjelesna pokretna stvar, osim onih koje su prodane u ovršnom ili drugom prisilnom postupku, uključujući vodu, plin i električnu energiju ako se prodaju u ograničenom obujmu ili ograničenoj količini.

15. Radi toga tuženik osnovano prigovara, da se navedeni zakon ne bi mogao primijeniti u ovom slučaju, jer se odredbe na koje se sud poziva, odnose samo na troškove vještačenja nedostataka na robi, što nekretnina, prema tom zakonu, nije.

16. Nisu pri tom relevantne odredbe Zakona o sudovima (NN br. 28/113, 33/15, 82/15, 82/16) koje reguliraju tko su sudski vještaci, jer se u konkretnom slučaju, u odluci iz točke II., ne radi o trošku sudskog vještačenja, nego vještačenja provedenog prije pokretanja postupka.

17. Odluka o parničnim troškovima iz točke III. pobijane presude donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP (čemu tuženik prigovara samo načelno, smatrajući da je trebao uspjeti u sporu te bi mu bili dosuđeni i parnični troškovi), pri čemu djelomična preinaka prvostupanjske odluke, s obzirom na vrijednost predmeta spora zahtjeva iz točke II izreke, ne utječe na taj zaključak. 18. Neosnovano tužitelj prigovara odluci o troškovima postupka u dijelu u kojem mu je za zastupanje na ročištima od 6. listopada 2020. i 5. travnja 2023. godine priznata umanjena naknada od 50 bodova, jer su navedena ročišta odgođena prije početka raspravljanja, zbog pribave predmeta i uvida u iste, odnosno usmene dopune vještačenja a nisu se izvodili dokazi, pa je sud pravilno primijenio Tbr. 9/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, dalje: OT).

19. Podnesak od 16.12.2020. ne predstavlja podnesak iz Tbr. 8/1, već onaj iz Tbr.

8/3 OT budući da se tužitelj istim očitovao na dokaze iz spisa predmeta Trgovačkog suda u Splitu posl. br. P-554/18., pa se ne radi o očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka iz ovog predmeta. Isto vrijedi i za podnesak od 17. prosinca 2021., kojim se tužitelj očitovao na spis predmeta Trgovačkog suda u Splitu posl. br. Ovr-49/18, dok podnesak od 23. siječnja 2023., kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev nije obrazloženi podnesak iz Tbr. 8/1, već onaj iz Tbr. 8/5 OT. Isto vrijedi i za podnesak od 14. studenoga 2023. jer je tim podneskom tužbeni zahtjev uređen nakon dopunskog saslušanja vještaka (na koje se tužitelj mogao očitovati na ročištu na kojem je vještak saslušan, 26. listopada 2023., za koje mu je dosuđena naknada u iznosu od 250 bodova.). Na ročištu od 20. listopada 2021., na kojem je zaključen prethodni postupak, odlučeno je o tome koji će dokazi biti provedeni te je strankama naložena dostava dokumentacije i uplata predujma za vještačenje, pa se ne radi o ročištu iz Tbr. 9/1 OT, kako prigovara tužitelj, već onom iz Tbr. 9/2 OT, kako je ocijenio prvostupanjski sud. Podnesak od 5.3.2022. je podnesak iz Tbr. 8/4 OT jer se tužitelj istim očituje na podnesak tuženika, te ponavlja svoje navode iz prethodnih podnesaka i komentira ponašanje tuženika u postupku.

20. Osnovano se međutim prigovara, da tužitelju uopće nije dosuđen trošak zastupanja na ročištu od 20. studenoga 2023., na kojem je glavna rasprava zaključena, za koje bi tužitelju, na temelju Tbr. 9/2 OT, pripadala naknada od 125 bodova, te trošak pristupa ročištu za objavu presude, za koji tužitelju, na temelju Tbr. 9/3 OT, pripada naknada od 50 bodova. Zato je tužitelju dosuđen daljnji trošak postupka u iznosu od 175 bodova, uz PDV od 25%, odnosno ukupno 437,50 eur, na temelju Tbr. 46. i Tbr. 54 OT.

21. S obzirom na to, da je vrijednost predmeta osporenog dijela odluke o troškovima postupka 2.950,00 eur, a da je tužitelj uspio sa žalbom u omjeru od cca 13%, dosuđen mu je razmjerni dio troškova žalbe i to 40,63 eur, sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 29. st. 2. ZPP, dok trošak sudskih pristojbi na žalbu nije određeno zatražen.

22. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 380. t. 2. i 3. ZPP, te u odnosu na odluku o troškovima žalbenog postupka na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić