Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-530/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Boško odvjetnici u Zadru, protiv tuženika FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Kvartuču odvjetniku u Zadru, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi nad zajedničkom maloljetnom djecom mlt. ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po posebnoj skrbnici ČČ, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, Put Murvice 14, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob- 42/2023-32 od 17. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 26. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika FČ, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-42/2023-32 od 17. rujna 2024. kojim je izmijenjena djelomično toč. II. izreke pravomoćne Presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-193/2020-19 od 29. prosinca 2021. u dijelu u kojem je određena roditeljska skrb nad djecom na način da sada ista glasi:

"Majka AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nad mlt. ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb u pogledu odluke o zdravlju, odluke o obrazovanju te odluke o prebivalištu i boravištu".

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja izmijenjena je djelomično toč. II. izreke pravomoćne Presude Općinskog suda u Zadru, posl. br. P Ob-193/2020-19 od 29. prosinca 2021. u dijelu u kojem je određena roditeljska skrb nad djecom na način da sada ista glasi: "Majka AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nad mlt. ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb u pogledu odluke o zdravlju, odluke o obrazovanju te odluke o prebivalištu i boravištu",

dok se u preostalom dijelu u pogledu ostalih prava zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

2. Rješenjem je odlučeno da se u pogledu odluke da će mlt. djeca nastaviti živjeti s majkom na adresi u [adresa], tužba odbacuje (toč. I. izreke). Konačno, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak (toč. II. izreke).

3. Protiv navedene presude žali se tuženik.

4. Tuženik se žali protiv presude, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe u dijelu kojim je izmijenjena djelomično toč. II. izreke pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru, poslovni br. P Ob-193/2020-19 od 29. prosinca 2021. na način da će tužiteljica- majka AČ nad mlt. ĆČ, mlt. JČ i mlt. TČ samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u pogledu odluke o zdravlju, odluke o obrazovanju te odluke o prebivalištu i boravištu, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 21/24 – dalje: ZPP), koji se primjenjuje u skladu s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19 i 47/20 - dalje: ObZ). Predlaže pobijanu presudu u navedenom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Tužiteljica tužbom traži djelomičnu izmjenu toč. II. izreke presude ovog suda prvog stupnja poslovni br. P Ob-193/2020-19 od 29. prosinca 2021. na način da se odredi da ona samostalno obavlja roditeljsku skrb nad zajedničkom mlt. djecom stranaka.

8. Među strankama je nesporno da se protiv tuženika vodio prekršajni postupak radi nasilja u obitelji na štetu tužiteljice te kazneni postupak radi povrede prava djeteta na štetu njihove sada punoljetne kćeri A, da je presudom poslovni broj Pp J- 745/2020 od 16. listopada 2020. tuženik proglašen krivim da se u vremenskom periodu od mjeseca srpnja do dana 17. kolovoza 2020. u obiteljskom stanu u [adresa] gdje živi sa suprugom, ovdje tužiteljicom te četvero maloljetne djece nasilnički ponašao prema svojoj supruzi AČ na način da je svakodnevno na istu vršio pritisak predbacujući joj s kim se i kada druži, provjeravajući je što pije, za vrijeme dok spava u sobi dolazio joj mirisati dah iznad lica, tražeći mirise alkohola, provjeravajući joj sadržaje mobitela da bi vidio s kim se i kada dopisuje jer je isti član Hare Krišne te je za njega alkohol smrtni grijeh, čime da je počinio prekršaj iz čl. 10. kažnjivo po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Navedena presuda preinačena je presudom Visokog prekršajnog suda poslovni br. Ppž-12/2021 od 04. veljače 2021. iz razloga jer presudi nije naznačeno da je takvo ponašanje tuženika izazvalo povredu dostojanstva ili uznemirenost, uslijed čega nedostaje jedan od konstitutivnih elementa prekršaja. Također je uvidom u zapisnik o objavi presude poslovni br. Kzd-52/2022 utvrđeno da je tuženik proglašen krivim jer je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11, a u navedenom postupku nije izrađen pisani otpravak presude.

9. Nadalje, među strankama nije sporno da tuženik odbija svaki vid komunikacije sa tužiteljicom još od kolovoza 2022., a što je isti višekratno sam naveo u svojim podnescima tijekom postupka ističući da je prekid komunikacije sa tužiteljicom životan i logičan, s obzirom da je teško zamislivo da bilo tko može održavati normalnu i kvalitetnu komunikaciju uslijed konstantnih kaznenih i prekršajnih prijava kojima je izložen, a koje su usmjerene da ga se u potpunosti udalji od obitelji, financijski uništi te u konačnici "spremi u zatvor". Ustrajnost tuženika u odluci da ne komunicira s tužiteljicom proizlazi i iz njegovih navoda iznijetih kako u postupcima pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, ..., tako i u ostalim postupcima vođenim pred sudom prvog stupnja.

10. Iz Izvješća voditeljice mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o mlt. djeci koja se provodila u razdoblju od 15. prosinca 2021. do 15. lipnja 2022. proizlazi da je tuženik izričito odbijao kontaktirati s tužiteljicom u pogledu roditeljske skrbi nad mlt. djecom te da su sve obavijesti majke o djeci ostale jednostrane, a da je tuženik na sugestiju voditeljice o potrebi suradnje s majkom naveo da je ona za njega mrtva žena, dok je djelatnicima Hrvatskim zavodom za socijalni rad, u razgovoru provedenim za potrebe ovog postupka naveo da nema namjeru u budućnosti komunicirati s tužiteljicom.

11. Iz kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja tuženika od 19. travnja 2023., provedenog za potrebe kaznenog postupka poslovni br. Kzd-52/22 proizlazi da je tuženik u razgovoru sa vještakom naveo da on tužiteljicu nije vidio dvije godine te da ju je blokirao od kada ga je prvi put strpala u zatvor jer je znao da ako bilo što kaže da će to biti upotrjebljeno protiv njega. Da su u početku on i tužiteljica pregovarali preko najstarije kćeri A, međutim da sada nakon posljednjeg hapšenja 04. studenog 2021. odbija bilo kakvu komunikaciju, čak i radi djece, da se distancirao od svih, da nema više povjerenja ni u bivšu suprugu, niti u djecu i da osjeća da će sve što kaže biti krivo protumačeno i upućeno protiv njega, zbog čega izbjegava sve kontakte, pa i s djecom, te da nikad ne zna kada će tužiteljica početi manipulirati i s najmlađom djecom.

12. Također, među strankama je nesporno i da tuženik većinu vremena boravi u inozemstvu, a kad i boravi u [adresa] isti ne želi niti djeci reći na kojoj lokaciji, pa tako djeca nisu nikada od razvoda braka 2021. prespavala kod njega, iako je takav način ostvarivanja osobnih odnosa određen presudom poslovni br. P Ob-193/2020-19, a sve iz razloga jer se tuženik boji da mu tužiteljica ne pošalje policiju.

13. Uvažavajući utvrđenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, ... iznesena u mišljenju od 12. listopada 2023., da između tužiteljice i tuženika nije došlo do uspostave nužne roditeljske komunikacije i suradnje, te da se osobni odnosi oca i djece održavaju nesustavno, prvenstveno telefonski, pri čemu otac najčešće kontaktira mlt. TČ, da tuženik unatrag nekoliko godine nije aktivno uključen u brigu i skrb u svezi mlt. djece, s obzirom da ne boravi u [adresa] niti komunicira s majkom, već se samo povremeno javlja djeci i to u glavnom najmlađoj kćeri, da je tuženik primarno orijentiran na negativno atribuiranje bivše supruge i isticanje pogrešaka i propusta u njezinom odgojnom stilu, iako je gotovo u potpunosti skrb o djeci prepustio majci, a kako proizlazi iz navoda tuženika danih tijekom postupka gdje tužiteljicu opisuje kao lošu majku koja ne skrbi adekvatno o djeci već ih odgaja djecu bez kontrole i ograničenja, kao i navoda tuženika iznesenih u dopisima upućenim Hrvatskom zavodu za socijalni rad [adresa], koje je predao u spis gdje majku optužuje za odavanje pijančevanju i izlascima u neprimjerenom društvu, da tuženik ne iskazuje osobnu odgovornost po pitanju razvoja obiteljske situacije, već decidirano navodi da je jedni motiv tužiteljice za pokretanje postupaka da dobije njegove novce i da on završi u zatvoru, s obzirom da iste tvrdnje tuženik ponavlja i u ovom postupku, da mlt. djecu opterećuje informacijama koje nisu prikladne njihovoj dobi te otvoreno ispred djece iznosi negativne komentare o majci, što su potvrdila sama djeca u razgovoru provedenom i s djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kao i u razgovoru s posebnim skrbnikom, kao i činjenicu da tuženik nije uključen u obrazovanje djece, a kako proizlazi iz Izvješća voditelja mjere, da isti uglavnom boravi izvan Republike Hrvatske na različitim lokacijama unutar i van Europe o čemu ne daje informacije niti tužiteljici, niti djeci te da odbija komunikaciju s tužiteljicom iz razloga koje je višekratno istakao u ovom postupku, sud prvog stupnja zaključuje kako je u najboljem interesu mlt. djece da tužiteljica s kojom mlt. djeca žive i koja vodi primarnu skrb o njima od razvoda braka, samostalno izvršava roditeljsku skrb nad njima u pogledu odluke o zdravlju, školovanju te prebivalištu i boravištu jer će jedino na taj način biti moguće da iste budu donesene pravovremeno, s čime su suglasna i mlt. djeca koja sama primjećuju da se roditelji ne mogu oko ničega dogovoriti i da oca uglavnom nema te da se ne zna gdje je, a kako predlaže i Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Zadar.

14. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 105. ObZ sud prvog stupnja djelomično prihvaća zahtjev tužiteljice i odlučuje kao u izreci presude.

15. Nadalje, polazeći od utvrđenja da je presudom suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-193/2020-19 već određeno da će mlt. djeca nastaviti živjeti s majkom na adresi u [adresa], tužbu u tom dijelu, radi presuđene stvari sud prvog stupnja odbacuje (čl. 288. ZPP) i odlučuje kao u izreci rješenja.

16. Tuženik u žalbi u bitnom osporava zaključak suda prvog stupnja navodeći da u presudi nije utvrđen niti su dati ozbiljni, relevantni i dostatni razlozi koji bi opravdavali stajalište da je prepuštanje roditeljske skrbi jednom roditelju u najboljem interesu mlt. djece.

17. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

18. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da u pobijanoj odluci sud prvog stupnja nije počinio ni jednu bitnu povredu na koje ovaj pazi po službenoj dužnosti.

19. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354 st. 2 toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

20. Nadalje, sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo odlučivši da će majka nad mlt. ĆČ mlt. JČ i mlt. VČ, samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u pogledu odluke o zdravlju, odluke o obrazovanju te odluke o prebivalištu i boravištu.

21. Prema odredbi čl. 105. st. ObZ jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Stavkom 3. citiranog članka je propisano da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj srbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja sprema na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

22. Nadalje, u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 20/97) te sadržano u istovjetnoj odredbi čl. 24. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83.

23. Kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 18/97 i 4/02 - dalje: EKLJP, s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13), Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, ABC protiv [adresa], br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te ABC protiv [adresa], § 50, ibid.). Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama U-III- 2182/2014 od 17. lipnja 2014., Narodne novine, br. 108/14 broj: U- III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., Narodne novine br. 34/14, zauzeo shvaćanje: „... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (...)“. Pritom, Ustavni sud u navedenim odlukama ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.).

24. Naime, iz mišljenja i prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zadar od 12. listopada 2023., koji je utemeljen na socijalnoj anamnezi i provedenoj obradi proizlazi da je u aktualnim okolnostima u najboljem interesu da majka, ovdje tužiteljica ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb, kao i zastupa mlt. djecu u bitnim osobnim pravima.

25. Sud prvog stupnja pravilno je, polazeći od utvrđenja da se radi o konfliktnom razdvojenom roditeljstvu, da između tužiteljice i tuženika nije došlo do uspostave nužne roditeljske komunikacije i suradnje, te da se osobni odnosi oca i mlt. djece održavaju nesustavno, prvenstveno telefonski, pri čemu otac najčešće kontaktira mlt. TČ, da tuženik unatrag nekoliko godine nije aktivno uključen u brigu i skrb u svezi mlt. djece, s obzirom da ne boravi u [adresa] niti komunicira s majkom, već se samo povremeno javlja djeci i to u glavnom najmlađoj kćeri, da je tuženik primarno orijentiran na negativno atribuiranje bivše supruge i isticanje pogrešaka i propusta u njezinom odgojnom stilu, iako je gotovo u potpunosti skrb o djeci prepustio majci, da tuženik ne iskazuje osobnu odgovornost po pitanju razvoja obiteljske situacije, već decidirano navodi da je jedini motiv tužiteljice za pokretanje postupaka da dobije njegove novce i da on završi u zatvoru, s obzirom da iste tvrdnje tuženik ponavlja i u ovom postupku, da mlt. djecu opterećuje informacijama koje nisu prikladne njihovoj dobi te otvoreno ispred djece iznosi negativne komentare o majci, što su potvrdila sama djeca u razgovoru provedenom i s djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kao i u razgovoru sa posebnim skrbnikom, kao i činjenicu da tuženik nije uključen u obrazovanje djece, a kako proizlazi iz Izvješća voditelja mjere, da isti uglavnom boravi izvan Republike Hrvatske na različitim lokacijama unutar i van Europe o čemu ne daje informacije niti tužiteljici, niti djeci te da odbija komunikaciju s tužiteljicom iz razloga koje je višekratno istakao u ovom postupku, zaključuje kako je u najboljem interesu mlt. djece da tužiteljica s kojom ista žive i koja vodi primarnu skrb o njima od razvoda braka, samostalno izvršava roditeljsku skrb nad njima u pogledu odluke o zdravlju, školovanju te prebivalištu i boravištu jer će jedino na taj način biti moguće da iste budu donesene pravovremeno, s čime su suglasna i mlt. djeca, a na navedeno upućuje i Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Zadar. 26. Iznesene okolnosti, poglavito izostanak bilo kakve komunikacije između tužiteljice i tuženika (koje tuženik decidirano odbija uspostaviti), kao i činjenica da je tuženik potpuno pasivan po pitanju svih sadržaja roditeljske skrbi, da isti uglavnom boravi izvan Hrvatske na različitim lokacijama unutar i van Europe o čemu ne daje informacije niti tužiteljici, niti djeci, i prema ocjeni ovog suda upućuju na zaključak da se ne može očekivati postizanje međusobnog sporazuma po pitanju bitnih pitanja koja se tiču odluka koje se odnose na svakodnevni život (pitanje obrazovanja, zdravlja i prebivališta), a koje su bitne za mlt. djecu i koje mogu znatno utjecati na njihov život.

27. Istina, stoji tvrdnja tuženika da je u najboljem interesu djece, s općenitog aspekta, da oba roditelja zajednički ostvaruju roditeljsku skrb nad djecom i da je za razumjeti želja tuženika da aktivno u svim segmentima bude uključena u život zajedničke mlt. djece, međutim, s obzirom na sve naprijed obrazloženo, u okolnostima konkretnog slučaja iz kojih jasno proizlazi narušenost roditeljske komunikacije i u znatnoj mjeri prisutnost poteškoća u roditeljskoj suradnji (koje je utvrdio i sud prvog stupnja), a koja bi se sasvim sigurno reflektirala u ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi (kada bi ista bila zajednička u spornim segmentima), neupitno je, da je pobijana odluka o (djelomično) samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi donesena uz uvažavanje načela zaštite najboljeg interesa djece, pri čemu je za naglasiti da dobrobit mlt. djece mora biti ispred interesa i želja svakog od roditelja, s time da se pojam „ dobrobit djeteta“ odnosi upravo na pravo djeteta da njegova dobrobit ima prednost u odnosu na prava i interese svih drugih, pa tako i njegovih roditelja.

28. Iz navedenog slijedi da je pobijana odluka donesena na temelju detaljne analize izvedenih dokaza, i u skladu s odredbom čl. 105. st. 1. i 5., a u vezi s čl. 100. ObZ i čl. 360. ObZ pri čemu je mlt. djeci omogućeno izražavanje mišljenja putem psihologa stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trešnjevka i posebne skrbnice mlt. djece.

29. Slijednom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ odlučeno je kao u izreci ove presude.

30. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u svezi čl. 166.st. 1. ZPP).

U Zagrebu 26. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović