REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4843/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zdenka Monterisi, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Monterisi i partneri u Splitu, Lička 4a, protiv tuženika "Hanza media" d.o.o. za izdavačku djelatnost OIB 79517545745, Zagreb, Koranska 2, kojeg zastupa punomoćnik Anita Jozičić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu "Hanžeković i partneri" d.o.o., Zagreb, Radnička c. 22, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-193/2022-3 od 24. srpnja 2024., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-5371/2021-17 od 28. siječnja 2022., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-5371/2021-18 od 31. siječnja 2022., u sjednici održanoj 26. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-193/2022- 3 od 24. srpnja 2024., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-5371/2021-17 od 28. siječnja 2022., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-5371/2021-18 od 31. siječnja 2022., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tuženik je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP postavio dva pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP tuženik smatra da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, jer je nejasno zašto je u konkretnom slučaju sud primijenio Zakon o radu, kada se radi o menadžerskom ugovoru, a ne o radnom odnosu. Predlaže dopustiti podnošenje revizije.

2. Tužitelj u odgovoru na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije poriče tuženikove navode te ističe da postoji brojna praksa u slučajevima kada je član uprave ujedno i zaposlenik trgovačkog društva. Predlaže tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbiti. Traži trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Tuženik nije jasno naznačio razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP u odnosu na postavljena pravna pitanja tuženikov prijedlog valjalo odbaciti. Naime, tuženik kao razloge važnosti naznačuje nepostojeću odluku Rev-947/2011 od 28. kolovoza 2001.

4. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje, jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da tužitelj s tuženikom nije sklopio isključivo menadžerski ugovor, već je sklopio složeni ugovor koji u sebi sadržava elemente ugovora o radu i menadžerskog ugovora. To stoga što je iz samog ugovora jasno da je tužitelj zaposlenik tuženika. Zbog navedenog, nižestupanjski sudovi dali su jasne razloge zbog kojih je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbe Zakona o radu.

5. Dakle, utvrđenja nižestupanjskih sudova u suprotnosti su sa činjeničnim tvrdnjama tuženika da nije bilo elemenata za primjenu odredbi Zakona o radu.

6. Budući da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti.

7. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, jer je isti bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 26. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug