REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2587/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja EGB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. tužitelja EG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa Hermina Baraković Knežević, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-301/2023-2 od 6. veljače 2024., kojom je dijelom potvrđena i dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-1861/2021-15 od 13. siječnja 2023., na sjednici održanoj 26. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog 1. i 2. tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje, te se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
II. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-301/2023-2 od 6. veljače 2024. radi pitanja:
„Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama ZID ZPK/15 pravo na povrat iznosa tzv. preplate redovne kamate, plaćene temeljem odredbe o načinu promjene redovne kamatne stope iz CHF kredita), unatoč izvršenoj konverziji?
Čini li drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu postupovnog prava iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku u okolnostima u kojima drugostupanjski sud pri odlučivanju o žalbi tuženika samoinicijativno (pogrešno) preračunava iznose iz Nalaza i mišljenja koje na kraju dosuđuje tužitelju, a obrazloženje drugostupanjske odluke ne sadrži jasne razloge iz kojih se može provjeriti na temelju kojih parametra je sud samoinicijativno (pogrešno) preračunavao iznose pa se pravilnost takve drugostupanjske presude i izračuna ne može ispitati.“.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
IV. O troškovima postupka u povodu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvo i drugo tužitelji te tuženik podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u izreci ove odluke.
2.1. U odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije 1. tužiteljica se istom protivi i predlaže istog odbaciti ili odbiti.
2.2. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog tužitelja.
3.1. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da su tužitelji podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije pitajući je li bračni drug korisnika kredita aktivno legitimiran za tužbu protiv banke zbog ništetnosti ugovorne odredbe ugovora o kreditu i zbog restitucije ako je u vrijeme sklapanja tog ugovora i u vrijeme otplate bio u bračnoj zajednici sa korisnikom kredita te je isti sudužnik i založni dužnik i kredit je vraćan iz sredstava rada oba bračna druga. Kako je u postupku drugostupanjski sud pravnog pristupa da 2. tužitelj nije aktivno legitimiran za takvu tužbu, to tužitelji ističu da je došlo do povrede pravne sigurnosti, da je odluka arbitrarna, dakle, ističu da je zbog osobito teških povreda postupovnog prava i zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3.2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje pitanja navedena u izreci ove odluke pod točkom II. te se također pozvao na povredu temeljnih ljudskih prava.
4.1. Ovaj sud je zaključio da su u pogledu pitanja naznačenog u izreci pod točkom II. ove odluke ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 1. ZPP. To zbog toga jer je riječ o pravnom pitanju (prvo) o kojem postoji različita praksa revizijskog suda. Prema tome, riječ je o pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
4.2. U odnosu na drugo dopušteno pitanje, s obzirom na različitost (suprotnost) razloga vezanih za utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka o visini preplate po pojedinom kreditu iz odlomka 33. drugostupanjske presude (iskazano u eurima) i razlozima utvrđenja prvostupanjskog suda iz odlomka 24. i 27. (iskazano u kunama), to su i u odnosu na drugo pitanje ispunjene pretpostavke zahtijevane u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.3. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno kao u izreci pod točkom II.
5.1. U odnosu na prijedlog tužitelja te pretpostavke nisu ispunjene. Drugostupanjski sud kada je odbio zahtjev 2. tužitelja obrazlaže da on nije legitimiran za tužbu za isplatu u ovoj individualnoj parnici koja je slijedila nakon pružene zaštite kolektivnih interesa potrošača, jer da 2. tužitelj nije ni korisnik kredita niti da je dokazao da je izvršavao uplate, već da je legitimirana samo 1. tužiteljica kao korisnica kredita.
5.2. U smislu odredbe čl. 385.a st.1. ZPP tužitelji ne navode da bi u vezi postavljenog pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovoga suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga oni u prijedlogu izražavaju nezadovoljstvo s iznesenim zaključcima drugostupanjskog suda osporavajući pravilnost odluke. Tako navedeni razlozi nisu razlozi važnosti u smislu odredbe 385.a st.1. ZPP zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije.
6. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, i to u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava na koje se tužitelji kao predlagatelji pozivaju, valja istaći da navodima iz prijedloga nije učinjeno vjerojatnim da je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa tako ni ona na čiju povredu se u prijedlogu pozivaju. Vezano za navedenu osnovu oni u prijedlogu ističu svoje viđenje povrede prava na pravično suđenje ističući arbitrarnost odluke, nedosljednost i povredu načela pravne sigurnosti. U svezi odluke o tužbenom zahtjevu 2. tužitelja ovaj sud uočava da drugostupanjska odluka sadrži jasne, dostatne i relevantne razloge na kojima se temelji odluka o pomanjkanju aktivne legitimacije 2. tužitelja, pa u tom dijelu odluke udovoljavaju uvjetima mjerila dostatnosti i relevantnosti. Ne nalazi se ni proizvoljnosti u postupanju suda niti nedosljednosti (vezano za navod prijedloga o ranijem utvrđenju ništetnosti odredbe ugovora i u odnosu na 2. tužitelja, jer nedostatak legitimacije za isplatu - restituciju ne znači da on nije kao sudužnik i založni dužnik legitimirana za utvrđenje ništetnosti odredbi tog ugovora o kreditu.) .
7. Stoga kako u odnosu na prijedlog tužitelja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog je odbačen, sve kao u izreci ove odluke pod točkom I.
8. Kako se tuženik iz istih tvrdnji na kojima je temeljio drugo pitanje pozivao i na povredu pravičnog sudskog postupka - obrazloženu sudsku odluku, a prihvaćen je njegov prijedlog i u odnosu na to pitanje, to se na temelju odredbe čl. 389. st. 3. ZPP uzima da je u tom dijelu prijedlog povučen (povrede temeljnih ljudskih prava).
9.1. Svaka od stanaka zahtijevala je troškove postupka. O zahtjevu tužitelja odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove odluke i to na temelju odredbe čl. 166. st. 1 ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP (u odnosu na prijedlog tužitelja) te u svezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (u odnosu na odgovor na tuženikov prijedloga) te isti im nije dosuđen, jer sa svojim prijedlogom nisu uspjeli, a odgovor na prijedlog nije radnja potrebna za vođenje parnice.
9.2. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova u povodu prijedloga temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 26. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
