Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                          Poslovni broj: 7 -54/2022-5.

 

 

                       

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD                     

                                                                               Poslovni broj: 7 -54/2022-5.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca  Draženke Ilak  predsjednice vijeća, Irene Dikanović -Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te  Lidije Klašnja-Petrović  članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz Z.,  OIB:, protiv tuženika G. A. N. iz Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku D. U. odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja  izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu,  poslovni broj: 2 VŠ P-3156/2019-47., od 30. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca  2023.

 

                                                    p r e s u d i o      j e

 

 

Žalba tužitelja M. P. se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj: 2 VŠ P-3156/2019-47., od 30. studenog 2021.

                 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj M. P. iz Z., OIB: dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine kč.br.   upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu P. Općinskog suda u Zadru, zk.ul.br. k.o. K., u naravi pašnjak lupeška  dražica ukupne površine 600 m2, što je tuženik G. A. N. iz Z., OIB: dužan priznati te trpjeti upis uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime i za korist tužitelja u zemljišnoknjižnom odjelu P. Općinskog suda u Zadru temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, u 1/1 dijela.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućoj od dana donošenja presude suda prvog stupnja pa do isplate.”

 

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.750,00 kn u roku od 15 dana. "

 

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravovremeno uložio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom  postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer su zaključci i navodi prvostupanjske presude proturječni zapisnicima o iskazu saslušanih svjedoka, te zapisniku od 4. prosinca 2019., sastavljenog kod Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Ispostave P. Tvrdi da  su činjenične navode iz tužbe potvrdili tijekom dokaznog postupka međusobno potpuno suglasnim iskazima  svjedoci koji nisu u srodstvu sa tužiteljem, te da iz provedenih dokaza proizlazi najmanje osnovanost dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na 40 m2 predmeta spora označenog u elaboratu vještaka N. K. dipl. ing. geod. slovima A-B-C-D-A i žutom bojom. Tužitelj u žalbi prepričava iskaze saslušanih svjedoka i daje svoju ocjenu provedenih dokaza.  Mišljenja je da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio i činjenično stanje i da je stoga pogrešno primijenio i materijalno pravo. Pobija i odluku  o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i da se tužbeni zahtjev prihvati i da mu se nadoknade troškovi parničnog postupka ili da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Trošak sastava žalbe ne traži.

 

3. Tuženik se protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska

presuda potvrdi. Trošak sastava odgovora na žalbu ne traži.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži dovoljno jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio niti bitne povrede parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a. 

 

5.1. Prvostupanjski sud je u razlozima presude analizirao sve provedene dokaze i jasno obrazložio razloge iz kojih ne prihvaća iskaze tužitelja i svjedoka S. N., R. B., M. P., A. Č., M. O. i B. Č., kao iskaze iz kojih bi se moglo zaključiti da je tužitelj bio zakonit, istinit i pošten posjednik . br. upisane u zk.ul. k.o. K.

 

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a. 

 

7. Tužbenim zahtjevom tužitelj je tražio da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva dosjelošću na . br. k.o. K., tvrdeći da je u samostalnom nesmetanom, savjesnom posjedu predmetne nekretnine od 1997., kada je istu kupio od M. (M.) G.

 

7.1. Među parničnim strankama nije bilo sporno da je tužitelj od M. (M.) G. 1996., kupio . br. k.o. K., površine 600 m2 i da je kao vlasnik navedene nekretnine i uknjižen u zemljišne knjige.

 

7.2. Prvostupanjski sud je pravilno temeljem Kupoprodajnog ugovora od 10. kolovoza 1999., utvrdio da je tuženik u kolovozu 1999. od M. (M.) G. 1999., kupio spornu česticu . br. k.o. K. površine 600 m2,  koja čestica  je u vrijeme kupnje u zemljišnim knjigama bila uknjižena kao dio . br. upisane u zk. ul. k.o. K., a koji dio je parcelacijom 2000. godine dobio oznaku . br. k.o. K. površine 600m2, te se tuženik 2000. uknjižio temeljem Kupoprodajnog ugovora kao vlasnik . br. k.o. K. površine 600 m2, a upisan je i kao posjednik predmetne nekretnine u Područnom uredu za katastar Z. na . br. k.o. K.

 

7.3. Prvostupanjski sud je temeljem Ugovora o kupoprodaji od 10. kolovoza 1999. utvrdio da je tuženik stupio u posjed . br. k.o. K.

 

7.4. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da prema Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom između G. M. i tužitelja dana 13. veljače 2002. proizlazi da tužitelj kupuje nekretninu oznake kat. čest. k.o. K. površine 400 m2 poljoprivrednog zemljišta u mjestu M. na otoku P. vezano na ranije kupljenu parcelu od 600 m2 po ugovoru od 25. srpnja 1996., te da drugim Kupoprodajnim ugovorom od istoga datuma kupuje i nekretninu upisanu u zk. ul. k.o. K. koja se sastoji od prilaznog puta širine 3 m poljoprivrednog zemljišta u dužini 40 m i širini 1m2 uz parcelu kupljenu 25. srpnja 1996., u mjestu M. na otoku P.-jugoistočno uz 3651/2 (do mora) 40m2/23618, pa po ocjeni i ovoga suda pravilno zaključuje da se iz ovih Ugovora ne može zaključiti što je tužitelj doista kupio od M. (M.) G. po ovim Ugovorima, a imajući u vidu i činjenicu da tužitelj u spis nije predao niti Ugovor o kupoprodaji od 25. srpnja 1996., te da je M. (M.) G. 1999. nekretninu za koju tužitelj tvrdi da ju je kupio prodao tuženiku.

 

7.5. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj u svom iskazu pred sudom iskazivao suprotno svom iskazu kojeg je dao na zapisniku koji je sastavljen 4. prosinca 2019. kod Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Ispostava P., u postupku koji se vodio povodom izdavanja građevinske dozvole za izgradnju objekta ne zemljištu tuženika . br. k.o. K. Naime, tužitelj je u postupku pred sudom prvog stupnja tvrdio da je predmetnu nekretninu kupio još 1996. jer je bio problem oko puta sa prijašnjim vlasnikom M. zvanim M. G., pa je kupio najprije 40 m2, a potom još 400 m2 predmetne nekretnine i tvrdi da je za to isplatio iznos od 11.000,00 DEM koji novac da je dao na ruke M. G., ali da tom prilikom nisu sklopili pisani Ugovor o kupoprodaji, a da je formalno ugovor sklopio 13. veljače 2002., dok je na Zapisniku od 4. prosinca 2019. tvrdio da je kupio samo 40 m2 . br. prilaznog puta, a da tuženiku pripada 560 m2 predmetne nekretnine.

 

7.6. Obzirom da sam tužitelj u zapisniku od 4. prosinca 2019. priznaje da je 560 m2 predmetne nekretnine u vlasništvu tuženika, te imajući u vidu i sadržaj Kupoprodajnih ugovora od 13. veljače 2002. pravilno prvostupanjski sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja kada tvrdi da je predmetne nekretnine kupio od M. G.

 

7.7.  Iskaz svjedokinje S. N. i Z. N. pravilno sud ne prihvaća kao relevantan dokaz da tužitelj ima valjan pravni temelj za stjecanju vlasništva u odnosu na spornu nekretninu ili njezin dio jer ovi svjedoci  osim što imaju neposredna saznanja o sklapanju Kupoprodajnih ugovora od 13. veljače 2002. koji je sklopljen kod njih u Z.  nisu bili nazočni uvođenju tužitelja u posjed predmetne nekretnine od strane M. G. i stoga oni ne znaju što je konkretno otac S. N. doista prodao tužitelju, a što je prodao tuženiku jer i sami priznaju da je M. G. sklopio i s tuženikom kupoprodajni ugovor. Sama svjedokinja S. N. u svom iskazu navodi da joj nije poznato koliko je površinski prodao sporne nekretnine  njezin otac, i da joj ugovori od 13. veljače 2002. nisu poznati sadržajno jer ih ona nije čitala.

 

7.8. Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud pravilno ne poklanja vjeru niti iskazima svjedoka R. B. , A. Č. i B. Č. jer iz njihovih iskaza se ne može sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj predmetnu nekretninu kupio od M. G. budući isti nisu bili nazočni sklapanju ugovora i uvođenju u posjed, a niti iz njihovih iskaza proizlazi da je tužitelj držao predmetnu nekretninu u neprekidnom posjedu od 1996.

 

7.9. Naime, svjedok A. Č. i sam u svom iskazu navodi  da tužitelja na predmetnoj nekretnini nikada nije vidio , a da je tuženika vidio pred kralj ljeta 2021., te da je on na toj nekretnini znao brati šparoge.

 

7.10. Svjedok M. Z., premda smatra da je nekretnina bila vlasništvo tužitelja u svom iskazu govori da su na nekretnini prije 15 godina bile šikara, drač i crnika, a na toj nekretnini je postavljao  vodovodne i elektro instalacije, te po nalogu Grada P. suhozid.

 

7.11Pri tome je potrebno istaknuti da je svjedok M. O.,  koji je kao  komunalni redar 2014./2015. otišao na predmetnu nekretninu, u svom iskazu naveo da je na ovu nekretninu otišao jer je raslinje prelazilo preko žice i dolazilo na javnu površinu (cestu), što govori u prilog činjenici da tužitelj 2014./2015. nije držao u posjedu nekretninu, premda se predstavio svjedoku M. O. kao vlasnik.

 

7.12. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su na dijelu . br. k.o. K. uz cestu koja cesta je izgrađena na . br.   k.o. K.  turisti koji su ljetovali u objektu tuženika izgrađenom na . br. k.o. K. koristili za parkiranje vozila. Međutim, ta činjenica ne govori da bi tužitelj bio zakonit pošten i savjestan posjednik predmetne nekretnine.

 

8. Slijedom navedenoga, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužitelj znao da predmetna nekretnina, pa niti u površini od 40 m2 ( na skici vještaka označeno žutom bojom), nije njegovo vlasništvo.

 

9. Ovo pogotovo stoga što je parcelacija predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi izvršena još 2000., te je tužitelju moglo biti poznato prilikom sklapanja Kupoprodajnog ugovora sa M. G. da se radi o nekretnini koja je u zemljišnim knjigama uknjižena kao . br. u vlasništvu tuženika.

 

10. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a .

 

11. Slijedom navedenog, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a. 

 

Slavonski Brod, 19. prosinca 2023.

 

                                                                                                                               Predsjednica vijeća

 

                                                                                                  Draženka Ilak

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu