Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-934/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Luki Šumbercu, odvjetniku iz Pule, Flanatička 16, protiv tuženice AB, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, Ribnjak 40, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-1287/2019-43 od 19. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2024.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženice AB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-1287/2019-43 od 19. svibnja 2023.

r i j e š i o j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice MI i tuženice AB kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-1287/2019-43 od 19. svibnja 2023. u toč. II, III i IV izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuju se ništetnim odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu broj 9011682185 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženika kao kreditor sklopili dana 17. srpnja 2006., sadržane u:

- odredbi čl. 4. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: „…koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i…“

- odredbi čl. 5. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: „…, koja je promjenjiva u skladu s propisima.“

- odredbi druge rečenice čl. 6.2. Ugovora o kreditu koja glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

- odredbi treće rečenice čl. 6.2. Ugovora o kreditu koja glasi: „O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita.“

- odredbi četvrte rečenice čl. 6.2. Ugovora o kreditu koja glasi: „Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kada je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci.“

- odredbi pete rečenice čl. 6.2. Ugovora o kreditu koja glasi: „Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.“

- odredbi čl. 11.9. Ugovora o kreditu koji glasi: „Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim primjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“ pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 9011682185 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 17. srpnja 2006., sadržane u: - odredbi čl. 1. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: „…u kunama koji odgovara protuvrijednosti…“ i u odredbi istog članka koji glasi: „…po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“

- odredbi druge rečenice čl. 4. Ugovora o kreditu koja glasi: „…u CHF…“ - odredbi druge rečenice čl. 5. Ugovora o kreditu koja glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“

- odredbi prve rečenice čl. 6.2. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: „…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“ pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III Nalaže se tuženiku AB, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], u pogledu jednostrane promjene kamatne stope, iznos od 453,99 eura / 3.420,57 kuna1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 6,72 eura / 50,63 kuna od 1.9.2007. do isplate,

- na iznos od 6,66 eura / 50,17 kuna od 1.10.2007. do isplate,

- na iznos od 6,60 eura / 49,71 kuna od 1.11.2007. do isplate,

- na iznos od 6,53 eura / 49,20 kuna od 1.12.2007. do isplate,

- na iznos od 6,46 eura / 48,69 kuna od 1.1.2008. do isplate,

- na iznos od 6,40 eura / 48,19 kuna od 1.2.2008. do isplate,

- na iznos od 14,33 eura / 107,94 kuna od 1.3.2008. do isplate,

- na iznos od 14,18 eura / 106,84 kuna od 1.4.2008. do isplate,

- na iznos od 14,03 eura / 105,68 kuna od 1.5.2008. do isplate,

- na iznos od 13,87 eura / 104,53 kuna od 1.6.2008. do isplate,

- na iznos od 13,72 eura / 103,38 kuna od 1.7.2008. do isplate,

- na iznos od 13,56 eura / 102,18 kuna od 1.8.2008. do isplate,

- na iznos od 13,40 eura / 100,98 kuna od 1.9.2008. do isplate,

- na iznos od 13,24 eura / 99,78 kuna od 1.10.2008. do isplate,

- na iznos od 13,08 eura / 98,58 kuna od 1.11. 2008. do isplate,

- na iznos od 12,92 eura / 97,34 kuna od 1.12.2008. do isplate,

- na iznos od 12,75 eura / 96,09 kuna od 1.1.2009. do isplate,

- na iznos od 12,58 eura / 94,80 kuna od 1.2.2009. do isplate,

- na iznos od 12,42 eura / 93,56 kuna od 1.3.2009. do isplate,

- na iznos od 12,25 eura / 92,27 kuna od 1.4.2009. do isplate,

- na iznos od 12,07 eura / 90,93 kuna od 1.5.2009. do isplate,

- na iznos od 11,89 eura / 89,59 kuna od 1.6.2009. do isplate,

- na iznos od 11,71 eura / 88,25 kuna od 1.7.2009. do isplate,

- na iznos od 11,54 eura / 86,92 kuna od 15.8.2009. do isplate,

- na iznos od 11,36 eura / 85,58 kuna od 12.9.2009. do isplate,

- na iznos od 11,18 eura / 84,20 kuna od 13.10.2009. do isplate,

- na iznos od 10,99 eura / 82,81 kuna od 12.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,80 eura / 81,38 kuna od 12.12.2009. do isplate,

- na iznos od 10,61 eura / 79,96 kuna od 15.1.2010. do isplate,

- na iznos od 10,42 eura / 78,53 kuna od 9.02.2010. do isplate,

- na iznos od 10,23 eura / 77,05 kuna od 10.3.2010. do isplate,

- na iznos od 10,03 eura / 75,57 kuna od 10.4.2010. do isplate,

- na iznos od 9,83 eura / 74,10 kuna od 8.5.2010. do isplate,

- na iznos od 9,64 eura / 72,62 kuna od 13.7.2010. do isplate,

- na iznos od 9,43 eura / 71,06 kuna od 11.8.2010. do isplate,

- na iznos od 9,23 eura / 69,53 kuna od 11.8.2010. do isplate,

- na iznos od 9,03 eura / 68,01 kuna od 11.9.2010. do isplate,

- na iznos od 8,82 eura / 66,44 kuna od 12.10.2010. do isplate,

- na iznos od 8,60 eura / 64,83 kuna od 11.11.2010. do isplate,

- na iznos od 8,39 eura / 63,22 kuna od 14.12.2010. do isplate,

- na iznos od 8,18 eura / 61,60 kuna od 12.1.2011. do isplate,

- na iznos od 7,96 eura / 59,99 kuna od 11.2.2011. do isplate,

- na iznos od 6,35 eura / 47,86 kuna od 24.2.2011. do isplate,

po kamatnoj stopi od 15% godišnje za period do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku AB, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], u pogledu tečajne razlike iznos od 1.360,70 eura / 10.252,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,84 eura / 6,36 kuna od 1.9.2006. do isplate,

- na iznos od 1,00 eura / 7,53 kuna od 1.10.2006. do isplate,

- na iznos od 0,46 eura / 3,44 kuna od 1.11.2006. do isplate,

- na iznos od 0,39 eura / 2,92 kuna od 1.12.2006. do isplate,

- na iznos od 0,60 eura / 4,51 kuna od 1.4.2008. do isplate,

- na iznos od 8,72 eura / 65,72 kuna od 1.11.2008. do isplate,

- na iznos od 0,29 eura / 2,16 kuna od 1.12.2008. do isplate,

- na iznos od 9,29 eura / 70,00 kuna od 1.1.2009. do isplate,

- na iznos od 10,67 eura / 80,36 kuna od 1.2.2009. do isplate,

- na iznos od 11,27 eura / 84,91 kuna od 1.3.2009. do isplate,

- na iznos od 9,37 eura / 70,62 kuna od 1.4.2009. do isplate,

- na iznos od 9,67 eura / 72,89 kuna od 1.5.2009. do isplate,

- na iznos od 7,20 eura / 54,28 kuna od 1.6.2009. do isplate,

- na iznos od 5,10 eura / 38,39 kuna od 1.7.2009. do isplate,

- na iznos od 5,22 eura / 39,36 kuna od 15.8.2009. do isplate,

- na iznos od 6,90 eura / 51,98 kuna od 12.9.2009. do isplate,

- na iznos od 5,02 eura / 37,80 kuna od 13.10.2009. do isplate,

- na iznos od 6,12 eura / 46,09 kuna od 12.11.2009. do isplate,

- na iznos od 5,89 eura / 44,40 kuna od 12.12.2009. do isplate,

- na iznos od 9,67 eura / 72,85 kuna od 15.1.2010. do isplate,

- na iznos od 11,13 eura / 83,85 kuna od 9.2.2010. do isplate,

- na iznos od 10,58 eura / 79,72 kuna od 10.3.2010. do isplate,

- na iznos od 13,98 eura / 105,36 kuna od 10.4.2010. do isplate,

- na iznos od 14,71 eura / 110,87 kuna od 8.5.2010. do isplate,

- na iznos od 23,52 eura / 177,21 kuna od 13.7.2010. do isplate,

- na iznos od 18,85 eura / 142,01 kuna od 11.8.2010. do isplate,

- na iznos od 31,62 eura / 238,26 kuna od 11.9.2010. do isplate,

- na iznos od 25,37 eura / 191,16 kuna od 12.10.2010. do isplate,

- na iznos od 25,88 eura / 195,02 kuna od 11.11.2010. do isplate,

- na iznos od 32,15 eura / 242,24 kuna od 14.12.2010. do isplate,

- na iznos od 39,99 eura / 301,27 kuna od 12.1.2011. do isplate,

- na iznos od 30,83 eura / 232,28 kuna od 11.2.2011. do isplate,

- na iznos od 949,55 eura / 7.154,42 kuna od 24.2.2011. do isplate,

V Odbija se prigovor radi prebijanja koji glasi: „Utvrđuje se da postoji tuženikova tražbina prema tužiteljici u visini od: 453,99 kuna / 82,51 eur (preplata za isplate kada je tečaj bio niži) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose i to:

- 01,12 kuna od 31.12.2006 do namirenja

- 02,06 kuna od 31.01.2007 do namirenja

- 02,13 kuna od 28.02.2007 do namirenja

- 01,75 kuna od 31.03.2007 do namirenja

- 03,36 kuna od 30.04.2007 do namirenja

- 04,74 kuna od 31.05.2007 do namirenja

- 05,14 kuna od 30.06.2007 do namirenja

- 04,63 kuna od 31.07.2007 do namirenja

- 04,12 kuna od 31.08.2007 do namirenja

- 06,39 kuna od 30.09.2007 do namirenja

- 06,55 kuna od 31.10.2007 do namirenja

- 04,77 kuna od 30.10.2007 do namirenja

- 05,70 kuna od 31.12.2007 do namirenja

- 03,43 kuna od 31.01.2008 do namirenja

- 01,77 kuna od 29.02.2008 do namirenja

- 03,30 kuna od 30.04.2008 do namirenja

- 04,16 kuna od 31.05.2008 do namirenja

- 02,89 kuna od 30.06.2008 do namirenja

- 05,42 kuna od 31.07.2008 do namirenja

- 05,28 kuna od 31.08.2008 do namirenja

- 03,79 kuna od 30.09.2008 do namirenja

sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zakonske zatezne kamate koja je do 31.12.2007. bila uređena čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008 do 31.7.2015 u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015 do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja, a koja tražbina se stavlja u procesno pravnu kompenzaciju s tražbinom tužitelja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu."

2. Rješenjem suda prvog stupnja, odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva isplatu iznosa od 26,72 eura / 201,34 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.110,41 eura / 15.900,88 kuna sa zateznom kamatom od 20. svibnja 2023. do isplate, po stopi koje se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

III U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tužiteljice za priznanje parničnog troška.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

3. Protiv citiranog rješenja u toč. III izreke žalbu je izjavila tužiteljica iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da joj je za sastav podneska od 1. lipnja 2021. pogrešno priznato samo 25 bodova umjesto zatraženih 100 bodova, jer je riječ o obrazloženom podnesku u kojem se detaljno očitovala na navode tuženika iz podnesaka od 31. siječnja 2021. i 18. svibnja 2021. Isto tako joj je za sastav podneska od 29. studenog 2022. priznato samo 25 bodova umjesto 100 bodova, jer je na poziv suda specificirala tužbeni zahtjev i zatražene iznose naznačila u eurima. Pogrešno joj je sud odbio priznati trošak sastava podneska od 28. svibnja 2021. kojim je zatražila odgodu rasprave određene za 9. srpnja 2021. zbog spriječenosti punomoćnika. Nije joj priznat trošak sastava podneska od 14. srpnja 2021. iako je tim podneskom u spis dostavila potvrdu o uplati predujma za vještačenje, jer ju je na isto pozvao prvostupanjski sud raspravnim rješenjem. Isto je tako pogrešno odbijen zahtjev za trošak sastava podneska od 18. svibnja 2022. kao nepotreban iako je riječ o požurnici da se odredi financijsko vještačenje. Pogrešno je sud prvog stupnja odbio njezin zahtjev za priznanjem troška sastava podneska od 2. prosinca 2022. u kojem se detaljno očitovala na navode tuženika iz podneska od 22. studenog 2022. Predlaže da se pobijano rješenje o troškovima postupka preinači u smislu žalbenih navoda te obveže tuženicu da joj naknadi trošak žalbenog postupka.

4. Protiv citirane presude te rješenja suda prvog stupnja u toč. II i IV izreke žalbu je izjavila tuženica iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da izreka presude ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je nerazumljiva, proturječna sama sebi i iznesenim razlozima, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Sud prvog stupnja svoju odluku temelji na utvrđenjima iz kolektivnog spora, iako u izreci presude utvrđuje ništetnim dijelove ugovora. U svojim je podnescima jasno navela da ne postoji objektivni identitet u odnosu na ovu tužbu i spor koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 niti je sud prvog stupnja obrazložio razloge zbog kojih smatra da su za konkretni postupak obvezujuća utvrđenja iz kolektivnog spora. Iz odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku jasno proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu u parnicama za naknadu štete pozivati na pravna utvrđenja iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe predviđene odredbom čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku. Ne radi se o parnici radi naknade štete već radi isplate pa je tužbeni zahtjev neosnovan i neuredan. Ugovor o kreditu sklopljen je 17. srpnja 2006., u potpunosti je konzumiran i otplaćen 2011., pa je Ugovor prestao otplatom. U konkretnom se odnosu zanemaruje da je tužiteljica imala koristi zaključenjem Ugovora, jer je dobivenom sumom kupila određenu stvar koju je koristila. Tužiteljica je 2006. svojom voljom izabrala kredit u CHF, odnosno kredit s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. Svojim potpisom na Ugovoru izjavila je da je upoznata s mogućim promjenama iznosa anuiteta. Pogrešno je obrazloženje suda prvog stupnja kako se u konkretnome ima primijeniti odredba čl. 241. Zakona o obveznim odnosima kojom je određeno da se zastara prekida podnošenjem tužbe. Hrvatski zakonodavac je mijenjao pravila o zastari i vremenu kada ona počinje teći. Zastara i zastarni rokovi strogo su definirani zakonom. Zastara se ne može prekinuti podnošenjem tužbe od strane treće osobe koja nije sudionik konkretnog obveznog odnosa. Odredbe o proširenju granica pravomoćnih odluka u kolektivnim sporovima ne odnose se na pravila o zastari, što jasno proizlazi iz zakonskog teksta navedenih odredbi. Ostvarivanje kolektivne zaštite imalo je za cilj prevenciju ponašanja koje nije u skladu sa zakonom te je pogrešno zaključivanje u konkretnom predmetu da se odluka u sporu ima temeljiti na odluci iz kolektivnog spora. U samom je Ugovoru o kreditu određeno da je korisnik kredita upoznat od strane banke s posljedicama i svim rizicima promjene tečaja CHF. U konkretnome je u odnosu na tužiteljicu istaknut prigovor da nije potrošač te da se ne može pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivne presude koja se tiče potrošača, pa je sud bio dužan provjeriti može li se tužiteljica kvalificirati kao potrošač. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je izračunao i pozitivne i negativne razlike koje su se odnosile na manje plaćene anuitete s osnova nižeg tečaja od početnog. Prava i obveze ugovornih strana iz pojedinog ugovora o kreditu prosuđuju se kao cjelina, pa kada jedna ugovorna strana traži isplatu preplaćenog radi ništetnosti dijela ugovorne odredbe, treba uzeti u obzir i eventualne koristi koje je ta stranka stekla zbog navedene ugovorne obveze. Zadatak vještaka u postupku bio je da uvidom u dokumentaciju priloženu spisu izradi izračun razlike između iznosa kojeg je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno platio i iznosa koje bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan isplate kredita. Ugovorne strane su sklopile ugovor s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. Svjesno je tužiteljica ugovorila promjenjivu kamatnu stopu i ne može sada biti u poziciji kao da je ugovorila neku drugu vrstu kamatne stope. Promjenjiva kamatna stopa zakonita je i dopuštena, pa ukoliko u 2006. nije bilo moguće ugovoriti kredit s fiksnom kamatnom stopom, tužiteljica sada ne može biti u položaju koji tada nije bio moguć. Tužiteljica je svojevoljno ušla u ugovorni odnos s tuženicom, pristala je na ugovoreni sadržaj, na sadržaj ugovora nije prigovorila, već ga je u cijelosti prihvatila, pa s obzirom da je sklapanje ugovora o kreditu odraz stvarne volje ugovornih strana, utvrđenje bilo koje odredbe ugovora ništetnom, bespredmetno je. Tijekom postupka dokazala je da je poštovala tada važeću zakonsku regulativu. Prvostupanjski je sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer je izreka presude u suprotnosti s obrazloženjem. Osim toga, sud prvog stupnja je na neprihvatljiv način primijenio i odredbe čl. 8. istog Zakona.

4.1. Stranke nisu odgovorile na žalbe.

4.2. Žalbe nisu osnovane.

5. Neosnovano se tužiteljica i tuženica žalbom pozivaju na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) budući da su, suprotno žalbenim navodima u presudi i rješenju navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava pa se presuda u pobijanom dijelu može ispitati.

5.1. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. istog Zakona.

5.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, na koju ukazuje tuženica, jer je prvostupanjski sud u postupku izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, za koje se može provjeriti imaju li pravnu i činjeničnu osnovu.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 9011682185 od 17. srpnja 2006., sklopljenog između tužiteljice i tuženice, i to u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženice i valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) te restitucijski zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Nije sporno da je između tužiteljice i tuženice 17. srpnja 2006. sklopljen predmetni Ugovor o kreditu za kupnju vozila (čl. 2.1. Ugovora) kojim je tuženica tužiteljici stavila na raspolaganje iznos od 15.010,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženice važećem na dan korištenja kredita, kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženice, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,17% godišnje, kao i da se tijekom trajanja ugovora mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu te da je kredit otplaćen u cijelosti, u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženice.

8. Pri tome je za kazati da prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja pravnog posla koji je predmetom ovog spora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

9. Imajuću u vidu navedenu zakonsku definiciju pojma potrošača te sadržaj priloženog Ugovora o kreditu od 17. srpnja 2006. ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi tužiteljica taj Ugovor sklopila u svrhu koja je namijenjena njezinom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, jer je riječ o kreditu za kupnju vozila, kako to i proizlazi iz odredbe čl. 2.1. Ugovora te iz stranačkog iskaza tužiteljice (l.s. 237), kao i iz iskaza djelatnice tuženice EI (l.s. 236).

10. Sporna je ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženice i valutnoj klauzuli u CHF te posljedično tome pravo tužiteljice na povrat preplaćenih iznosa, kao i zastara tražbine tužiteljice.

11. Prvostupanjski sud, cijeneći da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenom u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da je između ostalih banaka i u odnosu na tuženicu utvrđena ništetnost valutne klauzule u CHF za ugovore sklopljene u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. te ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke za ugovore o kreditu sklopljene u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2013., a imajući u vidu da je pozivom na čl. 502.c ZPP vezan pravnim utvrđenjima iz prethodno navedene pravomoćne presude, zauzima stav da su odredbe predmetnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženice i valutnoj klauzuli u CHF ništetne, pa da sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05. i 41/08.; dalje ZOO) ugovor u tom dijelu nema učinak. Stoga, prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

12. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. pravomoćno je utvrđeno da je tuženica zaključujući ugovore o kreditima koristila u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je kamatne stope mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

13. Kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnov zahtjeva tužiteljice utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, a koja je djelomično u tom dijelu potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14-2, a ona odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2105, utvrđeno je da na ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženica, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne. Ta presuda donesena je na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice.

15. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP, kao i protivno odredbama ZZP/07, te odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

16. Prvostupanjski sud, imajući u vidu ništetnost odredbe Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, zaključuje da tužiteljica ima pravo na isplatu razlike između iznosa koji bi platila po osnovi tečaja CHF na dan sklapanja ugovora i iznosa koji je platila tuženici po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa razlike do isplate.

17. Utvrđujući da iz nalaza i mišljenja vještakinje Goranke Šmer Maraš, dipl. oec., iz Marimar – FIN d.o.o. za financijsko vještačenje i usluge od 3. listopada 2022. (l.s. 170 do 183) proizlazi da je tužiteljica na temelju ništetnih ugovornih odredbi zbog valutne klauzule vezane uz valutu CHF u utuženom razdoblju preplatila tuženici po predmetnom Ugovoru o kreditu zbog promjene tečaja iznos od 1.360,70 eura, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st. 1. ZOO prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate pozivom na čl. 1115. ZOO, a s obzirom na zaključak da je tuženica nepošten stjecatelj, odnosno iznos od 453,99 eura u pogledu jednostrane promjene kamatne stope, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

18. U odnosu na tuženičin prigovor zastare, prvostupanjski sud smatra da je podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu kolektivnih prava Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. u smislu odredbe čl. 241. ZOO prekinut tijek zastare, koja je počela teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule, a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019., nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove u pogledu valutne klauzule, sukladno odredbi čl. 225. ZOO.

19. Kako je dakle, tužba podnesena 12. lipnja 2019. od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu po presudi Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. poslovni broj P-1401/2012 koja se odnosi na promjenu kamatne stope koja je postala pravomoćna donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. do podnošenja tužbe također nije protekao opći zastarni rok, pa je prvostupanjski sud osnovano prihvatio i zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati preplaćeni novčani iznos zbog promjenjivih kamatnih stopa u iznosu od 453,99 eura.

20. Valja još reći da je pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača, između ostalog, regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, s tim da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje, uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

21. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

22. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženice, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio deklaratorni tužbeni zahtjev u cijelosti i kondemnatorni tužbeni zahtjev za povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetne valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

23. Žalbeni navodi kojima tuženica osporava stav prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli u CHF, nisu osnovani. Naime, sukladno čl. 118. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15. i 14/19.) i čl. 502.c ZPP pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača ima direktan učinak u ovom sporu, s obzirom da se ista odnosi i na tuženicu, zbog čega je sud vezan za utvrđenja o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli u CHF. Pri tome, valja napomenuti da tuženica tijekom postupka nije niti dokazala da su u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tužiteljici kao potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi koje bi bile od utjecaja na određivanje njene novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti tužiteljica pristala na sklapanje predmetnog ugovora. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

23.1. Naime, svjedok EI, djelatnica tuženice u svom je svjedočkom iskazu navela da se zbog odmaka vremena ne sjeća posebnih detalja u vezi sklapanja predmetnog Ugovora, međutim, navela je da je između tužiteljice i tuženice sklopljen Ugovor o kreditu za kupnju vozila te da su se ti ugovori "sklapali kao na traci" i zahtjev se rješavao u roku od par dana te da je tuženici "sva potrebna dokumentacija dostavljena iz auto-kuće" i korisnika kredita vidjeli bi prvi put tek prilikom zaključenja ugovora. Glede teksta, "odnosno šprance ugovora, posvjedočila je da je ugovor sastavljen prema propisima banke, da je riječ o "tipskom ugovoru" te da se ne sjeća da li su strankama dane bilo kakve obavijesti o tome kolike su kamate te upozorenja vezanih za promjenjivost kamatne stope.

24. Žalbeni navodi kojima tuženica tvrdi da je financijsko vještačenje provedeno kao da je riječ o ugovorenom kunskom kreditu s fiksnom kamatnom stopom, a što nesporno nije, nisu osnovani. To iz razloga jer sud nije mijenjao ugovornu volju stranaka nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženice i valutnoj klauzuli, a koje odredbe već po samom zakonu od početka ne proizvode pravne učinke prema ugovornim stranama i nisu sastavni dio ugovora.

24.1. Prema odredbi čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, pri čemu će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje. Stoga se uloga suda u ovom slučaju iscrpila utvrđenjem ništetnosti spornih ugovornih odredbi uz ocjenu da ugovor može opstati bez tih ništetnih odredbi, pa nije riječ o sudskom nadomještanju volje stranaka izmjenom odredaba postojećeg valjanog ugovora.

25. S obzirom na utvrđenu ništetnost valutne klauzule u CHF, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 323. i čl. 1111. ZOO kada je prihvatio tužbeni zahtjev za povrat preplaćenih iznosa na temelju ugovornih odredbi, sa zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO s obzirom da je tuženica nesavjestan stjecatelj, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

26. Pri tome, neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženica osporava visinu dosuđenog iznosa tužitelju pozivajući se na tzv. negativnu razliku u preplati koja je nastala zbog manje plaćenih iznosa pojedinih mjesečnih anuiteta zbog pada tečaja CHF u odnosu na početni tečaj. Tuženica je u odnosu na tzv. negativnu razliku tijekom postupka izjavila prigovor prijeboja (compenzatio per iudicem) kao procesni prigovor kojeg je u toč. V. izreke pobijane presude sud prvog stupnja pravilno odbio kao neosnovan, jer tuženica nema pravo umanjivati pozitivnu preplatu ili je stavljati u prijeboj, jer tužiteljica nije stekla nešto od tuženice, već je tuženica od tužiteljice stekla dio njezine imovine (preplaćene novčane iznose), koje je postupanje tuženice u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača utvrđeno ništetnim.

27. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice.

28. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP.

29. Neosnovan je žalbeni navod tužiteljice kojim prigovara da joj nije priznat puni trošak sastava podneska od 1. lipnja 2021. i 29. studenog 2022. Naime, pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici za sastav podneska od 1. lipnja 2021. priznao trošak od 25 bodova, jer nije riječ o podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. , 37/22. i 126/22. – dalje Tarifa) odnosno odgovoru na tužbu, prigovoru protiv platnog naloga i obrazloženom podnesku kojim se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu niti o očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka, već o sastavu podneska iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife.

29.1. Isto je tako sud prvog stupnja osnovano odbio tužiteljici priznat trošak sastava podneska od 28. svibnja 2021., jer je riječ o molbi za zakazivanjem ročišta u vrijeme kad to odgovara tužiteljici, pa taj podnesak nije bio nužan za vođenje spora u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, kao ni podnesak od 14. srpnja 2021. jer je taj podnesak obavijest o uplati predujma za vještačenje (l.s. 163).

29.2. Podnesak od 18. svibnja 2022. je požurnica da se odredi financijsko vještačenje (l.s. 166), dok je podneskom od 2. prosinca 2022. (l.s. 232) tužiteljica u bitnome ponovila već prije iznesene navode s tim da je sadržaj tog podnesaka mogla iznijeti na ročištu od 12. prosinca 2022., pa ti podnesci također nisu bili nužni za vođenje predmetnog spora.

30. Stoga žalbe stranaka nisu osnovane.

31. Slijedom navedenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, odnosno isto je tako trebalo odbiti žalbe tužiteljice i tuženice kao neosnovane i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u toč. II, III i IV izreke, po čl. 380. toč. 2. ZPP.

32. Rješenje suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u toč. I izreke ostaje neizmijenjeno.

Zadar, 26. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte