REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3545/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza KEMOBOJA d.o.o. u stečaju, OIB: 48831265379, Zagreb, J. Dalmatinca 7, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2114/2019 od 22. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2114/2019 od 22. srpnja 2020.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci odbio tužbeni zahtjev u kojem je traženo da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglasi nedopuštenim i to iz razloga jer je predmetna ovrha pokrenuta na temelju ovršne isprave.

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tužitelj iz svih žalbenih razloga navodeći kako nije sporno da je obveza nastala prije otvaranja stečajnog postupka pa predlaže da ovaj sud preinači pobijanu odluku, a podredno da ukine presudu i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda prvostupanjskog suda pravilna i zakonita.

6. Navodima u žalbi tužItelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

7. U ovoj pravnoj stvari je tužitelj zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2559/19 od 21. kolovoza 2019. upućen na pokretanje parnice u roku od 15 dana radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Naime tuženik je 3. lipnja 2019. Financijskoj agenciji (dalje: FINA) podnio rješenje o ovrsi Klasa UP/I-363-03/2018-08/1886, Urbr. 251-13-01/1- 2018-1 od 2. srpnja 2018. Temeljem navedenog rješenja FINA je s računa tužitelja zaplijenila iznos od 10.256,90 kn te je ujedno i naplaćeno i iznos od 475,00 kn na ime naknade FINA-i te su navedeni iznosi preneseni na račun tuženika. Predmetno rješenje se odnosi na plaćanje komunalne naknade za poslovni prostor na adresi [adresa].

8. Među strankama nije sporno da je tuženik navedeno rješenje podnio FINA-i na izravnu naplatu te da je po istom zaplijenjen iznos od ukupno 10.731,90 kn. Također među strankama nije sporno da je nad tužiteljem od 15. studenog 2016. otvoren stečajni postupak. No sporno je da li je tu tražbinu tuženik bio dužan prijaviti u stečajnom postupku koji se vodi protiv tužitelja, odnosno tužitelj je protiv citiranog rješenja istaknuo žalbeni razlog iz čl. 50 st. 1. t. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ) kojim je određeno da protiv rješenja o ovrsi ovršenik (ovdje tužitelj) može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj pokrenuo ovaj parnični postupak bez da je osporavao tražbinu u upravnom postupku u kojem je doneseno rješenje o naplati s obzirom da je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu predstavlja ovršnu ispravu odnosno upravno rješenje koje je u upravnom postupku donijelo tijelo državne uprave ili pravna osoba s javnim ovlastima u smislu čl. 23. st. 4. OZ-a u vezi s čl. 24 st. 2. i čl. 209. st. 1. OZ-a. Naime, pravilno je utvrđeno da je tužitelj morao osporavati predmetno rješenje ako smatra da predmetni poslovni prostor na adresi [adresa] za koji ga tuženik tereti za plaćanje komunalne naknade nije više u njegovom vlasništvu.

10. Nadalje pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da najstariji obrok na ime komunalne naknade dospijeva 15. prosinca 2016. i da su svi iznosi dospjeli nakon otvaranja stečajnog postupka (15. studenog 2016.) te obveza plaćanja komunalne naknade sukladno čl. 154. st. 1. Stečajnog zakona predstavlja obvezu stečajne mase, a koje stečajni upravitelj namiruje redom kojim dospijevaju (st. 2. istog članka). Stoga obveza plaćanja komunalne naknade predstavlja obvezu stečajne mase za koju je tuženik ovlašten pokrenuti ovrhu radi naplate iste te u tom slučaju ne dolazi do primjene odredaba čl. 167. i čl. 169. Stečajnog zakona.

11. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tuženom zahtjevu.

12. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st.

1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a.

13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a.

Zagreb, 26. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić