Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3770/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Antonija Varkeš, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika ŽE, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Balić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4114/2019 od 26. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 26. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4114/2019 od 26. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da ništava, neistinita, pravno nevaljana i bez pravnog učinka pisana oporuka ostaviteljice pok. ČE, ud. DE, koja počinje tekstom: “OSTAVŠTINA Ja ĐE rođena **.**.1932.….“, a završava riječima „…svom sinu KE“, oznakom svjedoci, OIB datumom te potpisom ĐE, te imenima svjedoka GE, [osobni identifikacijski broj] i MC [osobni identifikacijski broj] i 7.11.1948.“, koja je proglašena od strane javne bilježnice Vedrane Bilan, kao povjerenice Općinskog suda u Splitu u ostavinskom postupku broj O- 207/18, UPP/OS-83/18, a pohranjena kod Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Pi-418/18. (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.718,76 EUR/12.950,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (toč. II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti i pravne nevaljanosti pisane oporuke pred svjedocima koju je sačinila njegova pokojna majka ĐE **.**.2013., koju temelji na činjeničnim navodima tužbe da svjedoci nisu bili istovremeno nazočni prilikom potpisivanja oporuke.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Između stranaka nije sporno da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj O-207/18 od 23. travnja 2019. prekinut ostavinski postupak iza pok. majke stranaka ĐE i da je tužitelj upućen u parnicu protiv tuženika radi utvrđenja da pisana oporuka pred svjedocima od 11. listopada 2013. nije istinita i pravno valjana. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Prvostupanjski sud u postupku je utvrdio da je spornu pisanu oporuku od 11. listopada 2013. napisala unuka ostaviteljice DE na računalu u prisutnosti ostaviteljice i tuženika, prema kazivanju ostaviteljice, nakon čega je „oporuka otpremljena u Ploče radi potpisivanja od strane svjedoka oporuke“, da GE koji se u oporuci navodi kao jedan od svjedoka tvrdi da potpis na oporuci nije njegov i da nikada nije niti bio pozvan da svjedoči prilikom sastavljanja oporuke ostaviteljice, te da svjedokinja JE navodi da su tuženik i njegova pok. majka ĐE došli kod nje i zamolili da potpiše oporuku kao svjedok, što je ona i učinila, time da se ne sjeća da bi još netko drugi bio prisutan prilikom potpisivanja oporuke.

9. Na temelju tih i tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je predmetna oporuka sastavljena protivno odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15.i 14/19 – dalje: ZN), jer nije izjavljena i potpisana u istodobnoj nazočnosti oba svjedoka oporuke, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci pobijane presude.

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

11. Prema odredbi čl. 29. st. 1. ZN valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonu i uz pretpostavke predviđene zakonom.

12. Odredba čl. 31. st. 1. ZN propisuje da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati, može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka, te je pred njima potpisati.

13. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 31. st. 1. ZN kada je utvrdio da sporna pisana oporuka pred svjedocima nije pravno valjana i nije sastavljena uz pretpostavke određene zakonom, jer ostaviteljica nije pred dva istodobno nazočna svjedoka izjavila da je to njezina oporuka, niti su svjedoci koji su navedeni na kraju oporuke istodobno u prisutnosti ostaviteljice potpisali oporuku.

14. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude uz tvrdnju da sporna oporuka predstavlja stvarnu i istinsku volju ostaviteljice, koja je željela izraditi oporuku, bila sposobna za rasuđivanje i imala svijest o značenju oporučnog raspolaganja svojom imovinom i posljedicama te oporuke, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, kraj činjenice da je provedenim dokazima utvrđeno da ostaviteljica nije istovremeno u prisutnosti dvoje svjedoka koji se navode u oporuci izjavila da je to njezina oporuka, niti su navedeni svjedoci oporuku u njezinoj prisutnosti istovremeno potpisali, odnosno jedan od svjedoka tvrdi da potpis na oporuci uopće nije njegov i da nije bio svjedok oporuke.

15. Daljnji navodi žalitelja kojima preocjenjuje iskaze svjedoka JE i GE i iznosi vlastitu, ali pogrešnu ocjenu provedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jednino sud, ne mogu se prihvatiti, jer su u direktnoj suprotnosti s rezultatima provedenog dokaznog postupka.

16. Kako žalitelj ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda bila dovedena u sumnju, to njegova žalba nije osnovana.

17. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te toj odluci žalitelj određeno niti ne prigovara.

18. Slijedom iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 26. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš