REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1407/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Požegi, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R-47/23-2 od 16. siječnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Požegi posl. br. Pr-735/2021-9 od 19. prosinca 2022., u sjednici održanoj 26. studenoga 2024.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R-47/23-2 od 16. siječnja 2024., u toč. I. izreke i sudi:
I. Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi posl. br. Pr-735/2021-9 od 19. prosinca 2022..
II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj nadoknaditi tužitelju CZ daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 281,25 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj na ime dodataka za rad na terenu isplatiti iznos od 517,62 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke) te je tuženoj naloženo nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 373,28 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. II. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev.
3. Rješenjem ovog suda posl. br. Revd-1888/24-2 od 8. svibnja 2024. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R-47/23- 2 od 16. siječnja 2024., zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Je li tužitelj privremeno radeći u Zatvoru u Puli radio unutar obuhvata svog zatvora/kaznionice (kaznionice u Požegi) odnosno unutar svog radnog mjesta zbog čega ne bi imao pravo na dodatak za rad na terenu ili je obavljao rad izvan mjesta svoga rada i boravka zbog čega mu pripada pravo na dodatak za rad na terenu bez obzira na rješenje o privremenom rasporedu na rad u drugo mjesto rada?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je protiv navedene presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) radi pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Ovaj sud na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev, kao državnog službenika – pravosudnog policajca, da mu tužena isplati dodatak za rad na ime terenskog dodatka za razdoblje privremenog premještaja iz Zatvora u Požegi na rad u Zatvor u Puli, za razdoblje od 14. srpnja 2016. do 13. kolovoza 2016..
9. Među strankama, u ovoj fazi postupka, nije prijeporno:
- da je tužitelj, kao državni službenik Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, u Zatvor u Požegi raspoređen na radno mjesto "mlađeg pravosudnog policajca" u Kaznionici,
- da je rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, tužitelj za potrebe službe privremeno premješten na rad u Zatvor u Puli u razdoblju od 14. srpnja 2016. do 13. kolovoza 2016.,
- te da tužitelju nije plaćen terenski dodatak za vrijeme privremenog premještaja dok je radio u Zatvoru u Puli.
10. Među strankama je prijeporno ima li tužitelj pravo na dodatak za rad na terenu kada je privremeno premješten na rad u okviru svog radnog mjesta iz Zatvora u Požegi u Zatvor u Puli.
11. Odredbom čl. 123. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08, 89/12 i 104/13 – dalje: KU) propisano je, između ostalog, da se ugovorne strane potpisom tog Kolektivnog ugovora obvezuju pridržavati daljnjeg tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora sklopljenog 2. kolovoza 2012., osim tumačenja onih odredbi koje nisu u skladu s ovim Kolektivnim ugovorom.
12. Odredbom čl. 56. st. 1. KU propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati, bez obzira na to koliko je dana radio. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da se pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj je raspoređen, utvrđeno u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.
13. Dakle, na temelju odredbe čl. 56. st. 1. KU pravo na isplatu dodatka na terenu ostvaruje službenik ako ostvaruje kumulativno dva uvjeta i to: da obavlja poslove izvan svog mjesta rada u kojem je zaposlen i da je to mjesto rada izvan mjesta njegovog stalnog boravka.
14. To znači da se pitanje mjesta rada vezuje za mjesto rada u zemljopisnom smislu, na kojem, pored redovnog tijeka stvari, službenik ili namještenik obavlja poslove i zadatke i u kojem je primljen u državnu službu, a ako je privremeno upućen na neke druge poslove, onda bi mogao ostvariti pravo na terenski dodatak samo ako se ti poslovi moraju obavljati izvan mjesta njegovog stalnog boravka (u zemljopisnom smislu).
15. Prema tome, pravosudni policajac kojemu je redovno mjesto rada zatvor koji se nalazi zvan mjesta njegovog stalnog boravka, ne može dobiti terenski dodatak ako obavlja poslove osiguranja nekog drugog zatvora ili neke druge zgrade koju osigurava pravosudna policija izvan mjesta rada, ako u tom mjestu na koje je privremeno upućen ima stalno mjesto boravka.
16. Među strankama nije sporna visina terenskog dodatka za utuženo razdoblje.
17. Sud drugog stupnja pogrešno se pozvao na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora br. 11/56 od 21. studenoga 2014., jer je za relevantno razdoblje odlučno tumačenje Zajedničke komisije br. 12/56 od 12. svibnja 2015. prema kojem službenik i namještenik ostvaruju pravo na dodatak za terenski rad ukoliko su ispunjeni uvjeti iz čl. 56. Kolektivnog ugovora.
18. Budući da je sud drugog stupnja zauzeo pravno shvaćanje koje ne prihvaća ovaj revizijski sud, a koje pravno shvaćanje je i u suprotnosti sa već izraženim pravnim shvaćanjem revizijskog suda u predmetu Rev-1199/22-2 od 13. ožujka 2024., valjalo je preinačiti drugostupanjsku presudu.
19. Odgovor na dopušteno pravno pitanje glasi:
Na temelju odredbe čl. 56. Kolektivnog ugovora i tumačenje Zajedničke komisije br. 12/56 od 12. svibnja 2015., službenik ima pravo na dodatak za rad na terenu (tzv. terenski dodatak) ako je obavljao rad izvan mjesta svog stalnog rada i stalnog boravka, neovisno je li ili nije doneseno rješenje o privremenom rasporedu na rad u drugo mjesto rada.
20. Budući da je prema ocjeni ovog revizijskog suda revizija osnovana, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.
21. Tužitelju je dosuđen i trošak revizijskog postupka, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.
Zagreb, 26. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
