REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3973/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MŽ, vl. [obrt], obrta za usluge, trgovinu i prijevoz, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3526/2023-2 od 12. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1397/2022 od 8. svibnja 2023., u sjednici održanoj 26. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje podnošenja revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3526/2023-2 od 12. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1397/2022 od 8. svibnja 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio tri pravna pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. U parnicama radi naknade štete u vidu naknade imovinske štete na vozilu, a u slučaju kada je nesporno utvrđeno da je tuženik omogućio popravak vozila oštećeniku na istom području i iste vrste i kvalitete servisa po znatno jeftinijoj cijeni rada pri čemu je utvrđeno da oštećenik nije niti pokušao popraviti vozilo po preporučenim jeftinijim cijenama rada – na kome je teret pretpostavki od kojih ovisi osnovanost zahtjeva za naknadu štete u smislu odredbi iz čl. 219. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 1046. I 1085. Zakona o obveznim odnosima? 2. Ima li oštećenik, u smislu odredbi iz čl. 8., 10. i 1092. Zakona o obveznim odnosima pravo na razmjerno smanjenu naknadu u situaciji kada je svojim propustom izazvao povećanje štete (u konkretnom slučaju oštećenik nesporno nije ni pokušao popraviti vozilo po omogućenim i pristupačnim jeftinijim cijenama rada u servisima na istom području i iste vrste i kvalitete servisa)?
3. Predstavalja li isprava koju je sam sebi izdao tužitelj – račun popravka, javnu ispravu o izvršenom plaćanju, odnosno dokaz o opsegu i visini štete u smislu odredbi iz čl. 230. Zakona o parničnom postupku i 1046. I 1085. Zakona o obveznim odnosima, odnosno na kome je teret dokaza činjenice plaćanja, opsega i visine štete (na tužitelju ili na tuženiku)?“.
3. Tuženik smatra da su odluke sudova nižeg stupnja nezakonite jer se temelje na pravnim stajalištima koja su u protivnosti pravnim stajalištima koje u identičnim i/ili sličnim okolnostima, slučaja kao što je i ovaj iznosi revizijski sud.
4. Kao razloge važnosti naznačenih pitanja naveo je odluke revizijskog suda broj Rev-378/2011-3 od 15. svibnja 2013., Rev-538/2022-2 od 25. travnja 2023., Rev-x- 713/2011-2 od 14. prosinca 2011., Rev-2446/1997-2 od 8. ožujka 2000., Revr- 608/2004-2 od 13. travnja 2005., Rev-977/2016-2 od 19. studenoga 2019., Revt- 414/2016-4 od 10 siječnja 2024., Rev-1063/2018-2 od 10. studenoga 2021., odluku Ustavnog suda RH, U-III-3098/2012 od 20. ožujka 2014. i Županijskog suda u Gospiću broj Gž-500/2007 od 3. travnja 2007.
5. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
6. Prijedlog nije osnovan.
7. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da je u odnosu na postavljena pitanja izneseni određeni razlog važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, ali po ocjeni ovoga suda ne radi se o odgovarajućim razlozima važnosti jer u navedene odluke nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, niti je u citiranim odlukama izneseno pravno shvaćanje koje bi bilo primjenjivo i na predmetnu činjeničnu i pravnu situaciju. Naime, odluke na koje se poziva tuženik odnose se na pitanje o teretu dokazivanja činjenice (ne)mogućnosti zaposlenja vezano za zakonsku obvezu mogućnosti smanjenja visine štete. Ni jedna odluka na koju se poziva tuženik nije donesena u situaciji kada je oštećenik svoje vozilo pokušao popraviti po „omogućenim i preporučenim“ cijenama od strane tuženika. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Posebno se ističe da vezano za treće postavljeno pitanje nižestupanjski sudovi nisu ni iznosili bilo kakvo pravno shvaćanje o tome je li račun kojeg je izdao tužitelj javna isprava, te i iz toga razloga pitanje koje se odnosi na to je li takav račun javna isprava ne može biti važno pitanje, u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.
9. Iz navedenih razloga je valjalo temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 26. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić