REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž–368/2024-9
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Benedikt Pere, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru, od 11. travnja 2024., broj: 89 K-424/22, u sjednici održanoj 26. studenog 2024.,
r i j e š i o j e :
I. U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog Benedikta Pere, po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Uslijed odluke pod I., žalbe državnog odvjetnika i optuženog Benedikta Pere su bespredmetne.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Zadru, presudom od 11. travnja 2024., broj: 89 K-424/22, proglasio je krivim optuženog Benedikta Peru da je počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11, te ga je na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je potom izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, a ukoliko u tom vremenu počini novo kazneno djelo da se uvjetna osuda može opozvati.
1.1. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženiku Benediktu Pera izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi za koju je određeno da može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine. Određeno je i da će se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju te je optuženik upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti o drogi.
1.2. Na temelju članka 190. stavka 8. i članka 79. KZ/11 od optuženika Benedikta Pere oduzeta je plastična posuda s poklopcem unutar koje se nalazi droga marihuana, prozirna pvc vrećica unutar koje se nalazi droga marihuana te jedna digitalna vaga sive boje za precizno mjerenje na kojoj je utvrđeno prisustvo tetrahidrokanabinola (THC) i MDMA (metilendioksimetamfetamin).
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. i stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08), naloženo je optuženiku snašanje troškova kaznenog postupka u paušalnoj svoti u iznosu od 80,00 eura, troškova toksikološkog vještačenja nastalih radom Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „R Vučetić“ MUP-a RH u iznosu od 139,40 eura te troškova psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 732,62 eura, odnosno snašanje troškova u ukupnom iznosu od 872,02 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik Benedikt Pera putem branitelja Lovre Vitlova, odvjetnika iz Zadra.
2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom „nadležnom Županijskom sudu da pobijanu presudu preinači na način, da okrivljeniku izrekne strožiju kaznenopravnu sankciju.“
2.2. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri te odluke o troškovima postupka. Predlaže „da nadležni Županijski sud temeljem čl.480.st.1. Zakona o kaznenom postupku preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.“ U žalbi je zatražena i obavijest o sjednici vijeća.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik Benedikt Pera putem branitelja, odvjetnika Lovre Vitlova s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.
5. Sjednica vijeća je održana u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika, optuženog Benedikta Pere i njegovog branitelja sukladno odredbi članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – koji se sada primjenjuje - dalje u tekstu:ZKP).
6. Žalbe su bespredmetne.
7. Iako optuženik Benedikt Pera uvodno u žalbi ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka on ne navodi konkretno koje su to bitne povrede i u čemu se iste sastoje, niti se to na jasan način razabire iz obrazloženja. Iz obrazloženja razloga dijela žalbe koja se odnosi na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka vidljivo je da se, kao i cjelokupnom žalbom optuženika, zapravo pobijaju činjenična utvrđenja, o čemu u ovoj odluci neće biti riječi, s obzirom na to da je ovaj sud, ispitujući u povodu te žalbe i žalbe državnog odvjetnika pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP-a, utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP-a, jer se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu. Zbog navedenog je presudu trebalo ukinuti pa su žalbe optuženog Benedikta Pere i državnog odvjetnika postale bespredmetne.
7.1. Naime, sud prvog stupnja, obrazlažući utvrđenje optuženikove namjere prodaje droge marihuane koju je posjedovao, između ostalog pod točkom 23. obrazloženja, navodi i sljedeće: „Isto tako treba svemu tome dodati i iskaz svjedoka RC, policijskog službenika, iz čijeg iskaza proizlazi da su kod okrivljenika išli u pretragu stana iz razloga što su imali saznanja da se okrivljenik bavi preprodajom droge, gdje je isti svjedok u svojem iskazu opisao i stan u kojem je pronađena droga i vaga za precizno mjerenje, a koji stan je okrivljenik tada koristio, opisujući da je taj stan bio derutan.“, a čiji je iskaz inače reproduciran pod točkom 5. obrazloženja u kojem je taj svjedok u bitnom i naveo da su „oni, pod tim misli, policijski istražitelji Službe kriminaliteta droge, imali saznanja da se Benedikt Pera bavi preprodajom droge i zbog toga je bilo planirano njegovo uhićenje i pretraga“ te da ukoliko policijski službenici nemaju „nekih čvrstih saznanja da dotična osoba dila, odnosno prodaje drogu, znači ako nismo sigurni u tom onda idemo po Prekršajnom zakonu.“
7.2. Svjedok RC je policijski službenik koji je sudjelovao u izvidima predmetnog kaznenog djela. Njegova u suštini „operativna saznanja“ o tome da bi se optuženik Benedikt Pera bavio preprodajom droge mogu potjecati prvenstveno iz obavijesti koje je svjedok prikupio obavljajući obavijesne razgovore s građanima. Prema odredbi članka 208. stavka 1. ZKP/08 (sada istovjetno u ZKP-u), policija u prikupljanju obavijesti ne može ispitivati građane u svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka. Iz odredbe članka 86. stavka 3. ZKP-a jasno proizlazi da državni odvjetnik uz optužnicu za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina ne dostavlja obavijesti koje su u skladu s člankom 208. ZKP-a dali građani, zapisnike iz članka 206.g stavka 4. ZKP-a te izjave iz članka 205. stavka 7. ZKP-a, a ako je državni odvjetnik dostavio te obavijesti i zapisnike, onda da ih je sukladno članku 86. stavku 4. ZKP-a predsjednik optužnog vijeća dužan izdvojiti nakon primitka optužnice te vratiti državnom odvjetniku. Dakle, iz ovih odredbi proizlazi da se na obavijestima koje su policiji dali građani, pa niti na dokazima kojima bi se posredno utvrđivao njihov sadržaj, ne može se temeljiti sudska odluka. Zbog toga je sud prvog stupnja, kada je citiranom rečenicom obrazloženja pobijane presude utvrđenje o optuženikovoj namjeri prodaje opojne droge heroin koja je od njega oduzeta utemeljio i na „saznanjima“ policije, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP-a, zbog čega je na temelju članka 483. stavka 1.ZKP-a, valjalo povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja pod toč. I.
8. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti navedenu bitnu povredu, te će potom provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge koje će kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu, te na taj način potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje na koje će ispravno primijeniti odredbe kaznenog zakona, a potom donijeti novu na zakonu osnovanu presudu koju će i valjano obrazložiti.
9. Iako se pobijana presuda zbog postojanja navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije mogla ispitati, ipak, radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, u smislu članka 487. stavka 4. ZKP-a treba navesti i sljedeće. Pri ponovnom odlučivanju prvostupanjski sud treba od vještaka psihijatrijske struke zatražiti mišljenje da li općenito, a posebno u konkretnom slučaju ovisnici maju običaj nabavljati veće količine droge za vlastitu uporabu, ili daju prednost trenutnim rješenjima zadovoljenja svojim potrebama za drogom te da li se to odnosi ne sve ovisnike bez obzira na vrstu droge, nadalje da li postoje okolnosti o politoksikomanskim karakteristikama kod optuženika obzirom da je u obrani naveo kako je tijekom 2019. eksperimentirao i s MDMA drogom te da su tragovi te droge detektirani na digitalnoj vazi za precizno mjerenje, da li bilo koji objektivan podatak, pogotovo iz medicinske dokumentacije proizlazi da je optuženik konzument droga i pogotovo ovisnik o drogama te da li njegov zaključak kako kod optuženika kao ovisnika postoji takozvana žudnja, odnosno neodoljiva potreba za uzimanjem sredstva ovisnosti te da u takvoj situaciji motrenik (optuženik) može zapostaviti socijalne i radne funkcije, dok se posvećuje više sredstvu ovisnosti odnosno marihuani, korespondira s podacima koje je o društvenoj interakciji u svojoj obrani naveo optuženik. Konačno prvostupanjski sud od vještaka psihijatrijske struke treba zatražiti mišljenje je li predmetno kazneno djelo optuženik počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti i postoji li opasnost da će upravo zbog te ovisnosti ponovno počiniti neko kazneno djelo. Ukoliko odgovor na ta pitanje bude pozitivan, te ukoliko utvrdi da je optuženik doista počinio predmetno kazneno djelo, prvostupanjski sud će mu pored ostalog moći izreći i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti koju je u pobijanoj presudi optuženiku presudi izrekao iako nije utvrdio da je predmetno kazneno djelo optuženik počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti. Osim toga, prvostupanjski će sud će uzeti u obzir da je od optuženika iz stana izuzeto 45,15 grama droge marihuane koja je bila upakirana u plastičnu posudu s poklopcem, a 4,21 gram u prozirnu PVC vrećicu te vaga za precizno mjerenje na kojoj su se nalazili i tragovi tetrahidrokanabinola, što bi za sada ukazivalo da optuženik, koji je naveo kako dnevno prokonzumira jedan do dva tzv. jointa i da je ukupnu količinu marihuane kupio isključivo za svoje potrebe, nije imao nikakvog objektivnog razloga posjedovati vagu za precizno mjerenje jer je količinu kupljene droge mogao provjeravati i kod prodavatelja droge i k tome još od ukupno kupljene količine droge odvajati količinu od 4,21 gram i pakirati je u PVC vrećicu, što je po količini i načinu pakiranja karakteristično za prodaju droge na ilegalnom tržištu od koje se može napraviti više tzv. jointa.
9.1. Povrh toga za sada, a kako se to ukazuje žalbom optuženika, tezi optužbe da je optuženik dio nađene droge posjedovao za prodaju, a dio je držao za vlastitu konzumaciju, obrana je suprotstavila tezu da je zbog ovisnosti o marihuani optuženik ilegalno nabavljao. Te njegove tvrdnje su dijelom potvrđene psihijatrijskim vještačenjem i iskazom optuženikove majke MC jer iz tih dokaza proizlazi da se radi o ovisniku o marihuani.
9.2. U takvoj situaciji sud prvog stupnja je bio dužan iznijeti znatno kvalitetnije razloge zašto kraj utvrđenja da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio uposlen i mjesečno zarađivano u prosjeku 4.479,75 kuna i da je živio u stanu koji je bio u vlasništvu bivše kolegice optuženikove majke koja živi u [adresa], a nije utvrđeno da je taj stan plaćao, ne prihvaća tezu obrane da je inkriminiranu drogu držao radi osobne konzumacije, a nalazi dokaznim tvrdnje optužbe da se radi o posjedovanju te droge i za daljnju prodaju.
10. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku voditi računa da u odluci o troškovima postupka odluči i o troškovima branitelja po službenoj dužnosti, o čemu u pobijanoj presudi nije odlučeno, a moralo se obzirom da se o osnovu troškova može odlučiti samo presudom (osim u slučaju ukidanja odluke po višem sudu u odnosu na troškove postupka), dok se samo o visini troškova (a ne i o osnovu) može odlučiti na temelju članka 148. stavka 4. ZKP-a.
U Puli – Pola 26. studenog 2024.
Predsjednica vijeća:
Dragana Kos Milevoj